Ti si pravi sretnik. Iako to se samo tako kaže, "sretnik si", ustvari si/ste tu divnu ljubav zaslužio/li.
Rijeko sam naišla na ovako lijepu, a k tome dugotrajnu ljubavnu priču. Lako se je voljeti romantično i nježno isprva, ali uspjeti sačuvati nježnost, toplinu, predanost, romantiku u ovom obimu u kojem je ti iskazuješ je istinski rijetko.
Imam jednog susjeda. On i žena zajedno održavaju kuću i okućnicu. Iako su njihovi prihodni skromni, svojim radom i rukama su stvorili kućicu iz snova. U ulici ima bezbroj novih, besrano sređenih kuća, bogato opremljenih, skupo popločenih dvorišta....
Srela sam susjeda ljetos i rekla sam mu kako su njih dvoje moji uzori. Svako drvo i travka, obojana fasada, svaka posađena biljka u njihovom dvorištu plod je njihovog zajedničkog rada.
Nekada ih s prozora promatram i uživam. Imaju najljepšu kuću i dvorište, onu iz bajke
Tako i ti i Draga imate izgleda takvu istu ljubav - iz bajke.
Divota!
19.11.2022. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divno za pročitati. :) Neka vam je uvijek sa srećom! Identično se osjećamo i nas dvoje. Sljedeći mjesec ćemo ući u sedmu godinu. I svaki trenutak bismo ispočetka. :) Nikad dosta. :))))
20.11.2022. (00:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala vam svima od srca. Mislim, sve je to isprovocirano jednim našim razgovorom otprije kakvih godinu ili dvije dana (baš nekako iz onog razdoblja kada su ljudi počinjali bivati osuđeni na to da budu jedni s drugima radi one bolesti; neki su radili razne druge stvari, a mi smo – ne bi čovjek povjeroavao - počeli još više i više razgovarati). Otprilike kao, znate ono - nađete se negdje i sad više nemate što – nego razgovarati; tako je bilo prvi puta prije kakvih desetak godina; čekamo neki koncert koji je trebao početi u deset a počinje u ponoć, pa ja iz garderobe donesem neku vestu da se zagrne, i pitam je što ćemo sad – a Ona s nevjerojatnom lakoćom i onim svojim pogledom jednostavno veli, pa razgovarat ćemo – kao da veli što ćemo kupiti na placu; moj Bože, a ja se smrznem od toga: nakon tolikih godina misli da sa mnom još ima o čemu razgovarati. Gadno je to, izaziva u ljudima potrebu da se trude postati probavljiviji, lakši, bolji, da se preispitaju, da nešto učine sa sobom – a ne samo da ih voda nosi. Često joj velim, ti si moj Modrić, znate kako za njega vele da druge oko sebe čini boljima. Ma, mislim, ne velim joj da je Modrić, nego El Trinche Carlovich, to ste već ovdje naučili, ali to je to; znate već da niti Modrić ne bi pobio riječi velikog Maradone.
Ovaj naš razgovor o sidru i svjetlu sad prežvakavamo svako toliko, ne znam više što je bilo pa smo tako jedno drugo "okrstili": ti si meni sidro, ti si meni svjetlo (ona je počela, ja sam samo nadodao ovo o svjetlu, red je ne šutjeti kada se razgovara, nije pristojno) - ali nadam se, bilo bi mi drago za one koji to već idu čitati - da u tome što sam gore napisao vidite obje karakteristike svake od tih stvari (onu manje atraktivnu opisao sam u drugom stihu svake strofe) - barem sam to htio tako opisati, jer mi ih baš nikada ne propustimo napomenuti, ili barem sjetiti ih se. Stvari u životu nipošto, to već znamo – nisu samo crne ili bijele; sidra vuku na dno tamo gdje ne bi trebala; svjetla sažižu kada si neoprezan – ali nemati ih za ono što inače služe, to je još teže.
To sve pišem jedino zato da se ne bi iz ovoga svega nešto pogrešno zaključivalo.
Naime, glupo je sad pričati o našoj povijesti, možda ću jednom u to zaći (ali, za to trebaju biti ispunjena dva uvjeta: da Ona na to pristane, i da ja zaključim kako bi to ikome moglo biti zanimljivo). Isto tako, čini mi se još bedastijim isticati naš primjer kao primjer uopće. Možda smo imali samo sreće, možda upornosti, možda nečeg trećeg, najvjerojatnije je kako uopće niti ne možemo biti primjer ikome i ičemu, no da je lijepo; zapravo, pazite – to sad želim reći - da je iz dana u dan sve ljepše; da, iz dana u dan sve ljepše, to je ono što me istodobno iznenađuje i pomalo plaši; po onome što se odigrava oko nas toga se baš naokolo nisam nagledao.
Ypsilonka, ispričao sam Dragoj ovo o tvojim susjedima u vrtu, i suglasni smo potpuno kako se nas dvoje možda, ali samo možda, kada se pogled malo zamuti i kada čovjek dobije nešto dobre volje - možemo usporediti sa ovim tvojim susjedima, ali isključivo kada smo izvan kuće. Dakle, anywhere vani - na ulici, u Portugalu, u vrevi velegrada, u šumi... U vrtu, to nikako. Naš vrt je jedna obična, prozaična šikara, šipražje i ševarje i naravno da sam ja tome zaslužan (ili kriv), jel, to razumiješ, i to je tako. Pokupit ćemo ovaj tjedan limun i lovor na verandu i pograbljati lišće, ali naš vrt nije mjesto gdje bismo se – nas dvoje, zajedno, u isti čas – osjećali dobro. Možda više ja: ja sam lijen, buntovan, volim biti drugačij; uživam u tome što je moj vrt – jedva pokošen i poštucane živice – dovoljno drugačiji od svih ostalih u susjedstvu, jer ispod grana naše trešnje i kroz njega jedva da možeš proći – a sad, čujte ovo opravdanje: ja ne volim tim jadnim biljkama određivati previše toga, ako su već tu – neka rastu i cvjetaju kako žele. Ona je pak za to bilje i raslinje gospodarica, voditelj, mamac: kada prođe pored njih, one bujaju, zanose se za Njenim mirisom i bogatstvom kao tropska prašuma; pjevaju Joj i vesele se, kako meni nikada neće – jer ja sam tek jedan od tih stvorova, njihov nestašni brat prepun nepodopština, i ništa više od toga.
Dakle, u našem vrtu – ne, nikako; ali na našoj verandi – eh, to je već nešto sasvim drugo… ali vidiš, na verandi čovjek nema baš puno stvari za raditi, nema tu štucanja, košenja, kopanja; na verandi se razgovara.
Ili šuti i gleda. Pa veli: znaš da ne volim kada me gledaš i šutiš. A ja onda počnem pričati, što ću drugo - i ne stajem, ne stajem, nitko me neće zaustaviti do kraja našeg vremena :)
20.11.2022. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, i ja si utvaram da ona zapravo "samo" voli mene. Iako, mislim da su žene uvijek u realnoj opasnosti da vole nekog izmaštanog lika, a stvar je naše snalažljivosti koliko će razlike biti uočljive :))).
20.11.2022. (19:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
:)
19.11.2022. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrina - neba
Odlično opisano!!!
19.11.2022. (18:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Čitam sigurnost, toplu i nježnu.
19.11.2022. (19:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Lijepooo! Ljub!
19.11.2022. (19:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Lanterna u tmini
i
Sidro koje lađu čuva
Idealan su par...
Moji starci imali su sličan odnos, samo mislim da to nisu stigli osvijestiti...
19.11.2022. (21:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Ti si pravi sretnik. Iako to se samo tako kaže, "sretnik si", ustvari si/ste tu divnu ljubav zaslužio/li.
Rijeko sam naišla na ovako lijepu, a k tome dugotrajnu ljubavnu priču.
Lako se je voljeti romantično i nježno isprva, ali uspjeti sačuvati nježnost, toplinu, predanost, romantiku u ovom obimu u kojem je ti iskazuješ je istinski rijetko.
Imam jednog susjeda. On i žena zajedno održavaju kuću i okućnicu. Iako su njihovi prihodni skromni, svojim radom i rukama su stvorili kućicu iz snova.
U ulici ima bezbroj novih, besrano sređenih kuća, bogato opremljenih, skupo popločenih dvorišta....
Srela sam susjeda ljetos i rekla sam mu kako su njih dvoje moji uzori. Svako drvo i travka, obojana fasada, svaka posađena biljka u njihovom dvorištu plod je njihovog zajedničkog rada.
Nekada ih s prozora promatram i uživam.
Imaju najljepšu kuću i dvorište, onu iz bajke
Tako i ti i Draga imate izgleda takvu istu ljubav - iz bajke.
Divota!
19.11.2022. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Annabonni
u nekim godinama braka, sve prave ljubavi ( jer im se veličina ne može izmjeriti ) dolaze u fazu prijateljstva bez kojega se ne može
To je ekvivalent pravih ljubavi
19.11.2022. (23:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Divno za pročitati. :)
Neka vam je uvijek sa srećom!
Identično se osjećamo i nas dvoje. Sljedeći mjesec ćemo ući u sedmu godinu. I svaki trenutak bismo ispočetka. :) Nikad dosta. :))))
20.11.2022. (00:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
lux in tenebris i anker u javi... bezuvjetna bliskost...
20.11.2022. (05:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Lijepo, i univerzalno istinito.
Niti barka može bez sidra, niti travka bez svjetla.
20.11.2022. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Hvala vam svima od srca. Mislim, sve je to isprovocirano jednim našim razgovorom otprije kakvih godinu ili dvije dana (baš nekako iz onog razdoblja kada su ljudi počinjali bivati osuđeni na to da budu jedni s drugima radi one bolesti; neki su radili razne druge stvari, a mi smo – ne bi čovjek povjeroavao - počeli još više i više razgovarati). Otprilike kao, znate ono - nađete se negdje i sad više nemate što – nego razgovarati; tako je bilo prvi puta prije kakvih desetak godina; čekamo neki koncert koji je trebao početi u deset a počinje u ponoć, pa ja iz garderobe donesem neku vestu da se zagrne, i pitam je što ćemo sad – a Ona s nevjerojatnom lakoćom i onim svojim pogledom jednostavno veli, pa razgovarat ćemo – kao da veli što ćemo kupiti na placu; moj Bože, a ja se smrznem od toga: nakon tolikih godina misli da sa mnom još ima o čemu razgovarati. Gadno je to, izaziva u ljudima potrebu da se trude postati probavljiviji, lakši, bolji, da se preispitaju, da nešto učine sa sobom – a ne samo da ih voda nosi. Često joj velim, ti si moj Modrić, znate kako za njega vele da druge oko sebe čini boljima. Ma, mislim, ne velim joj da je Modrić, nego El Trinche Carlovich, to ste već ovdje naučili, ali to je to; znate već da niti Modrić ne bi pobio riječi velikog Maradone.
Ovaj naš razgovor o sidru i svjetlu sad prežvakavamo svako toliko, ne znam više što je bilo pa smo tako jedno drugo "okrstili": ti si meni sidro, ti si meni svjetlo (ona je počela, ja sam samo nadodao ovo o svjetlu, red je ne šutjeti kada se razgovara, nije pristojno) - ali nadam se, bilo bi mi drago za one koji to već idu čitati - da u tome što sam gore napisao vidite obje karakteristike svake od tih stvari (onu manje atraktivnu opisao sam u drugom stihu svake strofe) - barem sam to htio tako opisati, jer mi ih baš nikada ne propustimo napomenuti, ili barem sjetiti ih se. Stvari u životu nipošto, to već znamo – nisu samo crne ili bijele; sidra vuku na dno tamo gdje ne bi trebala; svjetla sažižu kada si neoprezan – ali nemati ih za ono što inače služe, to je još teže.
To sve pišem jedino zato da se ne bi iz ovoga svega nešto pogrešno zaključivalo.
Naime, glupo je sad pričati o našoj povijesti, možda ću jednom u to zaći (ali, za to trebaju biti ispunjena dva uvjeta: da Ona na to pristane, i da ja zaključim kako bi to ikome moglo biti zanimljivo). Isto tako, čini mi se još bedastijim isticati naš primjer kao primjer uopće. Možda smo imali samo sreće, možda upornosti, možda nečeg trećeg, najvjerojatnije je kako uopće niti ne možemo biti primjer ikome i ičemu, no da je lijepo; zapravo, pazite – to sad želim reći - da je iz dana u dan sve ljepše; da, iz dana u dan sve ljepše, to je ono što me istodobno iznenađuje i pomalo plaši; po onome što se odigrava oko nas toga se baš naokolo nisam nagledao.
Ypsilonka, ispričao sam Dragoj ovo o tvojim susjedima u vrtu, i suglasni smo potpuno kako se nas dvoje možda, ali samo možda, kada se pogled malo zamuti i kada čovjek dobije nešto dobre volje - možemo usporediti sa ovim tvojim susjedima, ali isključivo kada smo izvan kuće. Dakle, anywhere vani - na ulici, u Portugalu, u vrevi velegrada, u šumi... U vrtu, to nikako. Naš vrt je jedna obična, prozaična šikara, šipražje i ševarje i naravno da sam ja tome zaslužan (ili kriv), jel, to razumiješ, i to je tako. Pokupit ćemo ovaj tjedan limun i lovor na verandu i pograbljati lišće, ali naš vrt nije mjesto gdje bismo se – nas dvoje, zajedno, u isti čas – osjećali dobro. Možda više ja: ja sam lijen, buntovan, volim biti drugačij; uživam u tome što je moj vrt – jedva pokošen i poštucane živice – dovoljno drugačiji od svih ostalih u susjedstvu, jer ispod grana naše trešnje i kroz njega jedva da možeš proći – a sad, čujte ovo opravdanje: ja ne volim tim jadnim biljkama određivati previše toga, ako su već tu – neka rastu i cvjetaju kako žele. Ona je pak za to bilje i raslinje gospodarica, voditelj, mamac: kada prođe pored njih, one bujaju, zanose se za Njenim mirisom i bogatstvom kao tropska prašuma; pjevaju Joj i vesele se, kako meni nikada neće – jer ja sam tek jedan od tih stvorova, njihov nestašni brat prepun nepodopština, i ništa više od toga.
Dakle, u našem vrtu – ne, nikako; ali na našoj verandi – eh, to je već nešto sasvim drugo… ali vidiš, na verandi čovjek nema baš puno stvari za raditi, nema tu štucanja, košenja, kopanja; na verandi se razgovara.
Ili šuti i gleda. Pa veli: znaš da ne volim kada me gledaš i šutiš. A ja onda počnem pričati, što ću drugo - i ne stajem, ne stajem, nitko me neće zaustaviti do kraja našeg vremena :)
20.11.2022. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
i ja sam Svojoj pisao pjesme..
Ona ni danas ne vjeruje u moje "dobre namjere"..:))
Kaže da sam samo Štulića prepjevao
Ti ne volis moje pjesme
Brak je jedina stvar za koju znas
Al ne sumnjas
Dajes mi za pravo kada govorim
Doci ce I mojih pet minuta
Jednim dijelom je i u pravu, koliko one mogu biti u pravu...:))
i tako skoro 40 godina
ja u osnovi hebivjetar a Ona majka ....i profesorica
20.11.2022. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Da, i ja si utvaram da ona zapravo "samo" voli mene. Iako, mislim da su žene uvijek u realnoj opasnosti da vole nekog izmaštanog lika, a stvar je naše snalažljivosti koliko će razlike biti uočljive :))).
20.11.2022. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Oduševljavaš me. Volim kad si pjesnik.
21.11.2022. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
A divote.
Svaka čast.
21.11.2022. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...