Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • TEATRALNI

    Po ovom kratkom sadržaju vidim da tu ima svega i svačega a sve važne teme za društvo od umjetnosti do klimatskih promjena. Izguglam malo

    avatar

    18.08.2022. (11:08)    -   -   -   -  

  • viatrix

    Kada se spomene Soča uvijek se sjetim kada sam uletio se kupati u nju. Smrzo sam se, bio je kolovoz.:)

    avatar

    18.08.2022. (13:03)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Puno je godina prošlo od kada sam planinarila na Mangart. U Bovecu noćila. Soča mi je takaj u sjećanju po detalju - tada su bili analogni fotići a trebala sam slikati Čovjeka koji je kao krenuo plivati. Dok sam složila sve parametre na aparatu Čovjek je urlao: " Brže, brže, mrtav sam". Naravno da je meni bilo smiješno, ali kada sam zagazila u rijeku za bolju sliku prestala sam se smijati, klik, klik, i brže van. Slično hladno mi je bilo na Cetini prije Omiša. O drugom dijelu nemam što reći osim, a da vruće je. Čovjek ne vjeruje prorocima. Ne mislim tu na Gretu niti ove koji stalno samo laprdaju o klimatskim promijenama, a nitko se ničega ne želi odreći.

    avatar

    18.08.2022. (13:22)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Izdvajam:
    " svaki umjetnik misli da ima remek djelo koje mora biti sačuvano za vječnost – pa tko će sve to sačuvati na ovoj planeti da se ne baci?"

    avatar

    18.08.2022. (14:37)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Kad odlučimo plastičnu bocu ne bacit u more, kesu u rijeku, ne pljunit na cestu, još gore, ne pljunit čovjeku u lice..
    imat ćemo bistre vode, miris poljskog cvijeća i čovjeka s dušom. Globalizam u pozitivnom ili negativnom kontekstu kreće od pojedinca. Ako je on odgojno i u postupcima zakazao, imamo šta imamo.

    avatar

    18.08.2022. (15:10)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    zainteresirao si me za Jadranku Pintarić-----za planine i rijeke nisi........tako sam daleko od svega što ti voliš

    avatar

    18.08.2022. (16:00)    -   -   -   -  

  • j.

    Teatralni, upravo to mi je i bio cilj, hvala :)
    Demetra i Viatrix - trebali biste samo vidjeti kako Soča izliječi nateklu nogu moje Najdraže u dvadeset minuta :)
    Lastavica, pitanja su stvarno za zamisliti se; svakako izguglavj članak na ideje.hr, a onda s jeseni u knjižnice pa na posao :)
    morska, baš kako si napisala; neke stvari su u ljudskim rukama pravo oružje...
    AnnaBonni, barem nešto - ja zadovoljan; iako, Soča ti uopće nije nedostupna, od Zagreba primjerice to je moža malo više od dva sata vožnje... od Rijeke isto tako...

    avatar

    18.08.2022. (16:29)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Nisam ispratila nikakve sukobe u virtuali. Drago mi je da uživate ! :)

    avatar

    18.08.2022. (18:45)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    znači Soča je studenvoda, poput Mrežnice i Korane :)

    avatar

    18.08.2022. (19:04)    -   -   -   -  

  • luki2

    Jadranka Pintarić je vrsna književna kritičarka, i zaista svaku njenu raspravu ili moguće preporuke za čitanje uzimam u obzir. Hvala Ti i za spominjanje Grete! Ljub!

    avatar

    18.08.2022. (23:07)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Uh, mislio sam kako ću doći na tvoj blog, malo čituckati i onda komentirati, a sad je već prošlo skoro sat vremena i ja tu neke tekstove čitam :D ma radim i nešto usput pa se odužilo, ali da, pročitao sam sad članak od gospođe Pintarić na Ideje.hr. Zanimljivo štivo prepuno još preporuka za čitanje - to je također bitka koju gubimo: nema toliko vremena koliko ima dobre, još uvijek nepročitane literature.

    Možda se čini apsurdna ta glavna tvrdnja, ali zakazali su, generalno, svi. Od velikih, nama nepojmljivog utjecaja, igrača do malog čovjeka koji je uvjeren kako ne može ništa. Meni osobno nije jasno kako ljudi ne paničare vani na cesti ili barem malo više pričaju o tome, ali eto, da, za to isto treba imati vremena, a vrijeme je novac pa ajmo ovo malo vremena koje nismo na poslu da provedemo pričajući o nečem lijepom i da se relaksiramo. Možda sam naivan, ali čini mi se da ta priča ide otprilike tako za svakog drugog čovjeka. Pomalo je i floskula i možebitno sam dosadan ponavljajući (u simplificiranoj formi jer bi komentar u suprotnom bio još duži i možda nekom iritantniji) ono što su istočnjaci već davno otkrili, ali radi se o egu, o sebecentriranosti koja u tjeranju vlastitih interesa ne zahvaća daleko od svog voljenog centra. Tu treba tražiti odgovor na gotovo sva pitanja i na činjenicu da mi mislimo da je Zemlja naša, da sebe ne smatramo kao dijelom nje već kao gospodarima. Teorijski znanje postoji i ono je zapisano u knjigama (tko čita taj će i saznati, ne?), ali je problem da nas ono praktično toliko tjera u drugom smjeru (to je, naravno, kratkoročno praktično, ali nismo dovoljno "mudri" ili nismo opremljeni s alatima da bi nas zanimalo dugoročno praktično - što je praktičnije od nastavka života i preživljavanja?!?) da nitko nema vremena ni volje ozbiljno razmišljati o posljedicama koje nas čekaju. Depresivno je, a ljudi se hoće opuštati i zabavljati. Na ekranima gledaju sve te lijepe stvari, sve te uspješne i lijepe ljude, zašto da ja budem "ružan" i zabrinut?

    Htio sam još nešto reći za meme, to jest mem. Ti ne moraš promijeniti način pisanja, naravno, samo mi je uvijek neprirodno vidjeti napisanu riječ "meme" jer praktički je to kao gen, ali u kulturnom smislu (Dawkins, Sebični gen), a nigdje nikoga ne vidim od naših da kad pišu o genima pišu "gene" :)

    Lijep pozdrav i hvala ti na inspiraciji i literaturi!

    avatar

    19.08.2022. (14:02)    -   -   -   -  

  • j.

    Smjehotvorine, još puno, puno studenija :)
    Luki, ona polako postaje ono što kritičar i treba biti: malo svjetalce koje će nam osvijetliti put do nečega.
    Unusual suspect, hvala ti na posjeti i lijepom komentaru; teško da tome čovjek može dodati išta pametnoga. Pogotovo ova misao sa bitkom koju gubimo na polju literature; ta me tvoja misao baš potresla koliko je duboka i istinita.
    Ovaj lapsus sa terminom mem-a, to je dokaz koliko sam star i neprilagodljiv, jer definitivno to pripada u neki svijet koji je nahrupio poslije mene i moga, pa ja od toga mogu samo površno nešto zahvatiti (i onda još, kako vidiš, krivo) i kvit. Hvala ti na ispravku i poduci, i još jednom hvala svima na komentarima. :)

    avatar

    19.08.2022. (19:35)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Pročitala sam članak na koji se referiraš, primila na znanje tonu preporuka, pa ako mi se bude dalo... A tvrdnja kako književnost izbjegava tu temu i eventualno je obrađuje samo parcijalno mi je zanimljiva. Ne znam, možda se ljudi koji pišu ozbiljne knjige boje da ih neće imati tko čitati u budućnosti? Čemu onda...
    Mislim, kome pisati ako u budućnosti neće imati tko čitati, a ovi koji čitaju danas (ako i čitaju uopće) stvari ne doživljavaju ozbiljno, pa čak i dramatično?
    Možda je rješenje u tome da se film odgleda unatrag?
    (po strani ću ostaviti one teorije po kojima čovjek niti nema ništa s tim, pa da niti može išta učiniti da popravi stvari)

    avatar

    22.08.2022. (10:43)    -   -   -   -  

  • dugoprugash

    Prije oko tri tjedna vozio sam se uz gotovo presahlu planinsku rječicu Ugar. Jedva sam prepoznao napola suho korito. Prije tri dana isti taj Ugar nakon samo jedne obilne kiše postao je bujica koja na mjestima prijeti izliti se na cestu. Priroda je mi je u obadva slučaja ptiredila malo čudo i na tome sam joj zahvalan. Pozdrav veliki! :)

    avatar

    26.08.2022. (19:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...