A čuj u svijetu u kojem majke ubijaju smišljeno i namjerno nerođenu djecu i još tvrde da je to nekakvo njihovo pravo, čemu se imamo čuditi, svaki onaj koji svjesno i namjerno ubije bubamaru nije normalan, a kamo li oni koji ubijaju svjesno i namjerno nerođenu djecu, i druga ljudska bića.
21.05.2022. (19:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jednom je dr Bagarić, cijenjeni psihijatar na tv-u govoreći o jednom gadnom ubojstvu rekao, da je sa stručne strane NEMOGUĆE ustvrditi kada tko može postati ubojica jer, često u razgovru s obitelji i prijateljima uglavnom se spominje ubojica kao miran i radišan čovjek
( bila je emisija o maloj Nikol iz N.Gradiške koju je majka zatukla šakama )
Uz ovo što spominje @Freš u komentaru , ubojstvo je POSAO nezakonit i kažnjiv
21.05.2022. (19:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neoprezan sam i površan; misao o tome da „žene ubijaju luđaci“ pala mi je na pamet dok sam pisao tekst, ali sam je usred neke druge misli zaboravio, pa se utoliko ispričavam. Dakle, primjerice, Nenad Popović, Vlastimir Kihalić, Srđan Mlađan, Mato Oraškić-svi su oni između ostaloga ubili i svoje partnerice, i nitko od njih nije proglašen neuračunljivim. Žene ne ubijaju luđaci (barem tako kažu psihijatri, a njima valjda treba vjerovati, kad se time bave - a to evo kaže i spomenuti dr Bagarić), nego „normalni“ ljudi – nitko, ili skoro nitko od tih ubojica nije proglašen neuračunljivim, svi su većinom pravomoćno osuđeni na zatvorske kazne – ako sami sebi prethodno nisu presudili (recimo, možemo sada raspravljati o smrtnoj kazni, ja sam – što sam stariji – sve više za). Dakle, za tvrdnju o tome da ubijaju luđaci trebaju nam pravomoćne odluke i vještačenja o tome da su ti ljudi neuračnljivi u času počinjenja - a to nije tako. Isto tako, negdje sam naišao na brojku: primjerice od trinaest žena ubijenih kod nas 2021. deset su ubili njihovi partneri. Muškarci bivaju ubijeni od drugih muškaraca, puno manje od svojih partnerica. To govore statistike.
Isto tako, nisam još čuo da bi itko od tih pravomoćno osuđenih ubojica u svojoj obrani spomenuo pobačaj kao motiv za ubojstvo. Ako griješim, molim da me se ispravi.
21.05.2022. (19:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...razvili smo društvo koje u svim segmentima, od države do obitelji, funkcionira na nasilju, odnosno na ostvarivanju dominacije nad nekim ili nečim... tako se i ljubavne veze (ne znam dal' da napišem ponekad ili često) svode na posesivnost koja jest jedan od glavnih uzroka partnerskog nasilja – nećeš bit' moja, nećeš bit' ničija... čovjeku se pomrači um zbog posesivnosti jer se veže za drugu osobu kao za svoje vlasništvo bez kojeg njegov život nema smisla i sposoban je svašta učiniti, a ne proglašava ga se neuračunljivim jer je svjestan svojih postupaka, sposoban je rasuđivati što čini, zna da čini zlo, a ni psihopati ni sociopati nisu neuračunljivi, naprotiv, proračunati su...
...danas je sve manje i manje prisutan mem (kulturni ekvivalent gena) da je žena vlasništvo muškarca, odnosno da ako je sa mnom, sa mnom mora biti zauvijek, ali je još uvijek prisutan i biti će još dugo prisutan... a naš bi trebao biti zadatak da budućim generacijama ne prenosimo taj mem, kao ni druge meme kojima se održava kultura nasilja... čovjek postane onakav kakvim ga odgoji obitelj i okolina... da me netko ne bi krivo shvatio, ne pokušavam nikoga opravdati zbog njegovih zlodjela, naprotiv, svatko treba odgovarati za svoje zločine, no, ako shvatimo da ljudi ne postaju zločinci jer su to izabrali kao mala djeca kad su ih pitali što žele biti kad odrastu, odnosno ako bolje razumijemo zašto ljudi postaju zločinci možemo i činiti promjene u društvu koje će pridonijeti manjoj stopi nasilja...
...a kaj se smrtne kazne tiče, dobro da je ista ukinuta jer kao takva nije samo slala poruku da ćeš izgubiti život ako ga nekome oduzmeš, već je bila i dio onih mema kojima se prenosi poruka da je nasilje u društvu prihvatljivo kad je pravedno, a kad je to pravedno?... uglavnom, pitanje za one koji eventualno zagovaraju smrtnu kaznu: jeste li spremni sami ju izvršiti ili očekujete da to netko drugi učini umjesto vas?...
21.05.2022. (20:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
muškarci su jači, agresivniji, potpomognuti alkoholom koji potencira bijes i ljubomoru ( razlog može biti sasvim objektivan ) ali nikako ispravan i utemeljen toliko, da se ubije drugu osobu, ženu konkretno. Ima posve bizarnih razloga , ima osvete , utjerivanja neke fiktivne pravde ........ali, po Dr Bagariću ono što me osobno iznenadilo i osupnulo a vjerojatno i druge je, -----da SVATKO od nas može u datom trenutku biti ubojica ! Ta rečenica je stresna ako se normalno ponaša u obitelji i van nje , ali iz njegovih usta ona je istina.. Postoji u psihijatri teorija "rodjenih ubojica" tzv. Lombrosova teorija , ali po svemu sudeći , u novijoj psihijatriji ne primjenjiva kao modus.
21.05.2022. (20:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blogokviz, sjajno izlaganje i argumentacija. pošto sam onako površno iskazao svoje slaganje sa smrtnom kaznom, sada je red da ga branim, iako nisam gorljiv u tome - ali eto, recimo ovako: država ima pravo na moje tijelo kada me zove u vojsku, i to svi zovu vojnom obvezom, nitko to ne dovodi u pitanje. Znači, šalje me u smrt hladno kao špricer, i od toga nitko en pravi tihu misu, ali samo zato što od toga društvo ima (ili očekuje da bi moglo imati) koristi - recimo. da se obrani od nekog agresora. Uostalom, ako nisi vegetarijanac, da li si pobio sve kokoši koje si pojeo, ili j to za tebe počinio netko drugi? Recimo, taj argument da bi nešto trebalo učiniti osobno ja ističem onima koji opravdavaju masovne zločine: moralo se, takvo je bilo vrijeme, E pa da li bi i vi mogli sprašiti metak u čelo nekom osamnaestogodišnjem domobranu kod Teznoga, bez suđenja? A ovo o čemu mi pričamo - to ima sasvim drugo pakiranje: smrtnoj kazni trebao bi prethoditi sudski postupak i pravomoćna odluka nakon pravnog lijeka, i još trista drugih čuda od pomilovanja do odgode. Zapravo, tu je osnovno samo jedno pitanje: imamo li mi povjerenja u ljudske duše, da se iste mogu popraviti, ili nemamo? Jer, ako imamo, onda mi sve to miriše na neko pitanje oprosta i krivnje, jako blisko religiji. Kaznit ćemo te, ali ne do kraja, jer nemamo prava oduzimati živote; kao da ih je netko drugi dao a ne mi. Abolicionisti su jako blizu katekizmu, puno bliže no što misle :).
Uglavnom, sjajno je da si potegao to pitanje, ja sam zbrzao tamo gore - to nipošto nije nešto što bi se moglo objasniti u tri rečenice. Hvala na tome. I hvala od srca svima ostalima na posjetu. Da, volio bih da je tema ljepša, bit će i toga, ali stvarnost je često puno gora od svih priča.
21.05.2022. (21:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako nam treba psihijatar da bi nam rekao da onaj ko s predumišljajem ubije nekog drugog, bilo koga, nije normalan onda nam stvarno nema pomoći. Inače dotakao sam se pobačaja zato jer sam znao da će oni koji zagovaraju pravo na izbor, kmečat zbog femicida ili već nečega, što je vrhunac licemjerstva i gadljivosti.
21.05.2022. (22:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...nema na čemu :)... a 'ko kaže da nitko ne dovodi u pitanje vojnu obvezu, odnosno pravo države na naša tijela, mi anarhisti dovodimo to u pitanje, pa ako nas pošalju u rat to ćemo odbiti po cijenu vlastitog života, ili možda nećemo, kako tko :)... i hvala tebi na tome što si ukazao da smo mi svejedi, najblaže rečeno, malo licemjerni kad govorimo protiv ubijanja ljudi, a ne dira nas pretjerano masovno ubijanje životinja koje ubija netko drugi, bez ironije...
...kaj se tiče popravljanja ljudskih duša, nije toliko bitno mogu li se one popraviti ili ne, bitno je spriječiti one nepopravljive uklanjanjem iz zajednice, a zato ih se ne mora ubiti, odnosno bitno je uklanjati nasilje iz društva što uključuje i uklanjanje smrtne kazne... naravno, i država je licemjerna kad ukida smrtnu kaznu, a šalje svoje podanike u rat, al' to ne znači da bi trebala vratiti smrtnu kaznu nego da bi trebala prestati slati ljude u rat...
21.05.2022. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitao sam više puta, kvalitetan i moćan tekst samo ću dodat da se slažem s kviskovim komentarima- ovo s vojnom obvezom je pravi primijer. Što se tiče smrtne kazne tu mi je mišljenje nekako podijeljeno jer za one najgore zločine treba društvu odaslati poruku što će se dogoditi onima koji tako nešto naprave a s druge strane ostaje i ovo što kvisko kaže "a kaj se smrtne kazne tiče, dobro da je ista ukinuta jer kao takva nije samo slala poruku da ćeš izgubiti život ako ga nekome oduzmeš, već je bila i dio onih mema kojima se prenosi poruka da je nasilje u društvu prihvatljivo kad je pravedno, a kad je to pravedno"?..
I da,slažem se sa onim da tu nema ljubavi "ubijanje iz ljubavi" što je to?
21.05.2022. (23:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo o iskustvu ostavljanja.... Svjetonazorski ideološki redenici me ne zanimaju. Da nisi imao iskustvo ostavljanja....to mi je intrigantno. Nisam ni ja, nisam imao kvalitetno iskustvo ostavljanja. Devijantno iskustvo jesam. Nisam znao prihvatiti da netko želi svojim putem. Niti sam znao pustiti osobu, koju sam zapravo već ostavio. U zrelim godinama sam to iskustvo proživio i procesuirao. Mogu razumjeti burne reakcije mladića koji ne prihvaća da drugom više nije važan. A koliko je suludo biti nasilan zbog toga...uništiti mladi život zbog vlastite nezrelosti.... Žalost prevelika.
21.05.2022. (23:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali psihijatri vele da su ljudi koji ubijaju normalni - odnosno bili su to do tog čina, da nisu bolesni. Zato i bivaju osuđeni, a ne smješteni na liječenje; upravo psihijatri u tim postupcima utvrđuju kako su bili uračunljivi u vrijeme počinjenja djela. bilo bi lako kada bi ubojstvo bilo samo čin ludila, zato se Annaboni i poziva na zastrašujuć iskaz dr Bagarića o tome da takvo što leži u svakome od nas. Drugo je pak pitanje imamo li snage suočiti se s time.
Ovo sa fašizmom, to je odgovor blogokvizu? Aha, ok, inače stvarno ne vidim i dalje vezu između pobačaja i teme ovoga posta - ubojstava žena od strane njihovih partnera (moguće da bi bila neka veza da su se ubojice pozivali na pobačaj kao institut koji ih na to motivira, ali za to ne znam). Moguće je da bi prvo o tim ubojstvima trebale vrištati žene, jer drugo i ne mogu, jer su one svakako ugroženije od mene kao muškarca (iako po statistikama, puno je manje vjerojatno da će mene kao muškarca ubiti žena - nego muškarac - pa onda opet imam pravo protestirati protiv nasilja koje čine muškarci), ali ako ta ubojstva čine muškarci, onda se osjećam nekako pozvanijim upravo ja progovoriti o tome, po sistemu - pometi prvo pred svojim vratima.
Pitanje pobačaja (iako stvarno ne znam zašto ovdje o tome raspravljamo, ali hajde – strašna je to i važna tema, vjerojatno važnija od ove o kojoj ja pišem, ali to ovoj drugoj – o ubojstvima - sigurno ne odriče značaj) za mene je pitanje koje moraju riješiti žene same sa sobom: moraju pomesti pred svojim vratima, ako žele biti odgovorne i dobre; pa se opredijeliti za smrt ili život. Ne možemo mi mesti pred njihovim vratima – jer to ne bi bila ljubav, nego nasilje, nismo mi ti suci koji će ikome suditi (osim možda sebi samima navečer prije sna): kad se one sretnu s Bogom, neće tamo doći sa svitom brižnih muškaraca koji će nositi transparente o vrijednosti svakog fetusa, nego same – kao i svi mi, uostalom. Ne postoji ta sila koja bi ženu mogla zadržati sa mnom, osim sile moje ljubavi – i osim da joj ja zavežem ruke da ne pobaci, a prije ili kasnije i najgori će ih zločinac morati odvezati - što ja tu mogu učiniti, osim voljeti je, ako to želim? I što mi ona vrijedi, ako me ne voli, hoću li je uopće vezivati kao psa za radijator, pa da je imam za po doma, kao trofej? Hoću li tako i u toj sili donositi zakone koji će joj zabranjivati da ubija? Pa svatko od nas dobro znade koji su zakoni vječni i nepromjenjivi. Mi ženama, ako su naše odabranice, tu možemo i smijemo pomagati - ako nas zatraže, a ako smo pravi, hoće sigurno - i onda nikada u životu nećemo u tom zajedništvu morati postavljati to strašno pitanje - smrt ili život, nego ćemo na njega oboje odmah znati odgovor. Zabraniti pobačaj je nemoguće, odmah će porasti broj ilegalnih – i to mislim da je svima jasno da je promašeno. Ali to što dvoje mogu u ljubavi, to može malo tko: izgraditi novi život, a odreći se na prvom mjestu dobrog dijela svoga, pa umjesto da misle samo na sebe - izgraditi nov život, i dati mu svoje vrijeme, energiju, sredstva. Na toj i takvoj bedastoći dvoje ljudi počiva čitava povijest ljudskog roda: da ljudi budu dovoljno pošteni prema sebi samima i onome drugome, pa ne izabiru veze za jednu noć, nego za čitav život – veze koje će donijeti život, a ne smrt.
Aha, razumijem, postoji teoretski još jedna moguća veza između fenomena pobačaja i ovog mog posta: da je ovaj moj post faličan utoliko što nitko više uopće nema nikakva prava ukazivati na bilo što drugo problematično - dok na svijetu ima pobačaja? Onda bi bilo – kako ono – licemjerno i gadno potezati neko drugo pitanje, makar se odnosilo i na ubojstva? Ili se granice te autocenzure odnose samo na područje zapadno od Bapske i Iloka? Hoćemo li, recimo, s jednakom strašću naricati i nad pobačajima u Srbiji – ili nas se oni ne tiču; ali kako bi nas se manje mogli ticati ako su jednako užasni s obje strane Drine? Dakle, zaključujem - ne znam zbog čega bih ja imao pravo pričati o Hrvaticama koje ubijaju Hrvati (iako nemam pojma tko su ubojice po nacionalnosti, kao da je to važno) dok ima pobačaja u Srbiji? Sad pišem o ubojstvima, sutra ću negdje kod nekoga o pobačajima (pa valjda trideset komentara o tome sam ostavio ovih dana okolo po blogovima, kao da je to išta promijenilo – i kao da će ovo ovdje), prekosutra o pesticidima i pčelama (to bi, recimo, mogla biti daleko pogubnija tema od svih ovih – samo neka se ne daj Bože poklopi nekoliko nevjerojatnih varijabli, otići ćemo svi mi i rođeni i nerođeni i neubijeni skupa sa pčelama u neko mjesto). Ili sam ipak licemjer i gad ako to ne činim (ne pišem o ubojstvima koja nad ženama čine muškarci), ili nisam – nego sam samo jedno umorno piskaralo koje bi željelo da ljudi kada se sutra probudim - budu barem mrvicu bolji nego što jesu?
.......
22.05.2022. (00:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvar je upravo u tome što nam psihijatri to pokušavaju i reći: svi smo mi prikriveni licemjeri i gadovi, koji zapravo nisu imali pravu šansu da njihova gadost ispliva na površinu, samo se najveći broj nas uspješno suzdržava - a to bi već trebalo, je li, smatrati nekom vrlinom - da svaki put kada izlazimo na ulicu ne posmičemo svakoga tko nam se ne dopada. Eto, to upravo i ja pokušavam reći svojim postom: bedasto je izlaziti na ulice i tamo vikati, jer mijenjati druge puno je teže - gotovo nemoguće, puno je plodnije maknuti se od njih ako ti ne odgovaraju. Ono mjesto gdje moramo započeti sa mijenjanjem, to smo mi sami; svatko pred svojim pragom.
22.05.2022. (00:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Netko Od Vas, gadan osjećaj, jel da? Mislim, sad mi je već sasvim izvjesno da mi se to u životu neće dogoditi (morao bih počiniti neku tešku gadost), nego će priroda odraditi svoje - i Draga i ja već pričamo o tome što će onaj drugi od nas dvoje koji ostane sam, pri tome se nemalo i podbadajući - ali samo zato što vidimo užas u očima onog drugoga, pa to pokušavamo riješiti humorom. Nekako, ta ti činjenica daje u životu neku lažnu nadmoć, kao – vidiš kakav sam ja čimbenik, a opet znaš da je to sve farsa i slučajnost, i da se lako moglo desiti (pogotovo sa onim mojim svjetonazorom kada sam imao dvadeset i kada me malo koji kompromis zanimao) da danas ostanem sam kao prst – dobrim dijelom i kao stvar vlastita izbora; ne bih imao to – po meni – izuzetno i neponovljivo iskustvo roditeljstva, ne samo u nekom biološkom smislu (nije problem napraviti negdje dijete, je li) nego u smislu odgovornosti za drugog čovjeka.
I da, sjajno si to opisao, kako smo mi ljudi toliko komplicirani, pa zapravo kada dublje zagledaš u odnos – teško da ti može biti jasno tko je koga pustio – s olakšanjem ili bez njega; sa znanjem ili bez njega; sa blagoslovom ili – na žalost najčešće – bez njega - a tko je koga ostavio. Ono, prava priča o Tari i Scarlett O Hari; kako je to dosadno bilo kada su nas starci sa dvanaest godina vukli u kino to gledati, a s kojom strašću sada Draga i ja to gledamo, da nam prođe novogodišnja noć kao da smo bili na najžešćem tulumu…
Izuzetno mi je drago kada vidim kako ljudi upecaju te sporedne rukavce u mojim pisanijama koji bi inače ostali mrtvi; kao što je Teatralni ubrao ovo o apsurdu – tolko te volem da te ubijem. To mi je, nekako, ljudi – najdraže; kada vidim da ljudi imaju ista iskustva – a različita rješenja, pa možda bi ovako, možda i onako – ali nema jednog recepta za sve. Ne znam, inače rijetko odgovaram na komentare kod sebe, radije drugdje – ispucam se na tekstu pa onda kad ga ponovno čitam, kao da velim – koja je ovo budala pisala; ovaj puta imam potrebu odgovarati jer vidim da su se ljudi udubili u tekst, kao da imam neku obvezu – vidiš, to zbilja netko čita, majke ti. Još ću uobraziti: možda nekome negdje uspijem malkice pomoći, nešto razvedriti, otjerati neki oblak?
22.05.2022. (00:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se s ovim da su veze na duge staze najkvalitetnije ako se zna ostati "razdvojen". Svatko treba i vremena za sebe i svoje prijatelje, a ne biti slijepljen za partnera. Takve stvari brzo dogore. A za ovaj dio što se vidi u očima cura, mladih žena. Ima nas koje još uvijek imamo povjerenje u ljubav, ma koliko puta nas povrijedili. Jer uvijek vrijedi. Pa čak i ako veza pukne. Treba se prisjetiti da si jedno vrijeme imao sreću i lijepe dane s tom osobom. Ta osoba ti je ipak nešto darovala i ti njoj. Je da boli, ali prođe. Ranjeni i ludi ;) Što se tiče ovoga prvog navedenog. Svima s malo mozga nam je jasno da tu nema trunke ljubavi. To su opsesije i takvi ljudi su duboko poremećeni. I za kraj... I'm starting with the man in the mirror !
22.05.2022. (00:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tako je: uvijek početi od mijenjanja samoga sebe, ne drugoga. I to još mijenjanje nasiljem; oduzimanjem života. Divan post, a dirnuta sam opisom prolaska i promatranjem žena, koje dižu obrambene zidove.....Hvala na prekrasnom postu! Tebe je zaista zadovoljstvo čitati i razmišljati o pročitanom. Meni si jedna od jako kvalitetnih blogera . pisanjem, obraćanjem, komentarima....Svime! Svaka čast! Ljubim!
22.05.2022. (01:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
muka mi je kad čujem za bilo kakvo ubojstvo. imala bih što napisati i o temi nasilja nad ženama, ali ne mogu i vjerojatno nikad neću više od činjenica... bravo za post!
22.05.2022. (01:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakle, pročitao san ranije... sve od A do Ž. Nisam komentirao jer neke Tvoje tvrdnje nisam baš dobro shvatio... pogotovo oko odgoja i ''sam sa sobom sjediti u svojoj sobi'' Bilo bi tu puno pisanja.. pa sam odustao. Odlično pišeš i voliš puno, mislim nadugo ali vrijedi pročitati iako svi bježimo od dugih tekstova.. kako bi stigli uzvratiti posjet, pročitati i komentirati ostale. Hvala Ti na posjetu i komentaru! :) Tema Tvog posta je toliko žalosna da nema smisla komentirati... Jedno je istina ''nitko od nas ne zna što čuči u njemu... i kako bi reagirao na bol i gubitak''.
22.05.2022. (03:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrlo kompleksna tema, pa čak i kad se fokus zadrži na jednom konkretnom slučaju i jedinstvenom osobnom proživljavanju, uostalom razvidna složenost se ogledava i u komentarima... nemoguće je kratko se osvrnuti, a ne promašiti, osobno, na početku čitanja, sam se sjetio slučaja japanca Yoshi-a koji je ljetos u Švicarskoj iskoristio tamo dopuštenu "Sterbehilfe" (inače se tamo 1000 ljudi odluče na taj posljednji korak - suicid uz "milosrdnu eutanaziju"), no daljnjim čitanjem mi kroz glavu proleti niz drugih životnih situacija koje bi opet samo kontraproduktivno produbile problematiku; stoga sam se kao i @nisanELDiablo uhvatio za ono što čuči u nama, uz činjenicu kako kriminalne ubojice rijetko kad izgledaju kao šablonizirani monstrumi, stoga je i predvidljivost nečijeg "burn-out"-a s fatalnim posljedicima, kao i predvidljivost zemljotresa...
22.05.2022. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poveznica ove tvoje teme i pobačaja je o tome što se u oba slučaja radi o ubojstvima, svjesno počinjenim, koja je razlika da se život prekine svjesno i s namjerom, bez obzira radi li se o životu nerođenog djeteta, dvadesetogodišnjakinje, ili nekog starca čijeg se stana neko želi dokopat, svako od tih ubojstava je čin mentalno poremećene osobe, kao i u ovom slučaju idiota koji je mjesecima maltretirao djevojku, što su kako se sada čini svi znali, a niko nije ništa poduzeo, dok je nije ubio, a samo ga je trebalo na vrijeme zatvoriti na psihijatriju, kao i sve druge nasilnike, uključujući i one koji zagovaraju bilo čije pravo na uzimanje života bilo kome.
22.05.2022. (13:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:))))) Predivan ti je komentar... Je....Često se pitam, koliko drugi čitaju, koliko im toga ostane. Kako to dožive.
Ja ti opet zamjeram to sto u jednom tekstu zbiješ 2-3 teme. Organski dva,tri samostalna bloga. Nekad dok pročitam, iz više akcija, prođe neki momenata za komentiranje.
22.05.2022. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala svima od srca na komentarima, dugo već nisam ovako sa žarom razgovarao - ovdje; drugdje, kod drugih da. NotkoOdVas, što ću - meni je više tema povezano, pa jedna proizlazi ili uzrokuje drugu; svijet je beskrajno složen barm u ovom dijelu za kojeg izgleda da bi se dalo nekako razumjeti, ali i taj dio čini se tek malenim djelićem ukupnosti koju ne samo da ne razumijemo nego o njoj nemamo blagog pojma da postoji; upravo to sam htio napisti i na komentare primjerice nisanelDiabla ili arianedeetz: ta pitanja koja ste potegli, izvukli - to ću u nekom sljedećem postu; i onda mi se desi da zapravo vrijeme bude brže - desi se nešto novo, i ja krenem tim drugim putem...
Konačno - o idiotima: ubojice nisu idioti; ubojice su pravomoćno osuđene osobe, do jučer - jedni od nas; idioti su - kako nas lijepo uči knez Myškin - oni koji drugima žele dobro; do apsurda da će time sebi činiti zlo, pa i uzrokovati vlastiti nestanak. Sasvim je jasno kako je najbolji od dobrih, od takvih - sam Krist, koji je učinio sve da ga ona čaša ne mimoiđe, iako je zaustio u nekom času kako bi želio da se to desi. Idioti čista srca prihvaćaju svoje kaleže i ispijaju ih; sama činjenica da bi ikoga lišili života radi vlastite koristi (ili bilo čije druge) - a kamo li onoga za koga na sva usta tvrde da ga vole najviše na svijetu - delegitimirala bi ih za sva vremena. Apsurd ovog svijeta jest upravo u tome da vrlo često ubijaju oni koji tvrde da to čine iz ljubavi i prema osobama koje su te njihove navodne ljubavi plod, predmet, cilj. Takvi sigurno nisu idioti, jer da jesu, radije bi sebe lišili života nego da pati itko drugi.
22.05.2022. (16:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
A čuj u svijetu u kojem majke ubijaju smišljeno i namjerno nerođenu djecu i još tvrde da je to nekakvo njihovo pravo, čemu se imamo čuditi, svaki onaj koji svjesno i namjerno ubije bubamaru nije normalan, a kamo li oni koji ubijaju svjesno i namjerno nerođenu djecu, i druga ljudska bića.
21.05.2022. (19:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Jednom je dr Bagarić, cijenjeni psihijatar na tv-u govoreći o jednom gadnom ubojstvu rekao, da je sa stručne strane NEMOGUĆE ustvrditi kada tko može postati ubojica jer, često u razgovru s obitelji i prijateljima uglavnom se spominje ubojica kao miran i radišan čovjek
( bila je emisija o maloj Nikol iz N.Gradiške koju je majka zatukla šakama )
Uz ovo što spominje @Freš u komentaru , ubojstvo je POSAO nezakonit i kažnjiv
21.05.2022. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Neoprezan sam i površan; misao o tome da „žene ubijaju luđaci“ pala mi je na pamet dok sam pisao tekst, ali sam je usred neke druge misli zaboravio, pa se utoliko ispričavam. Dakle, primjerice, Nenad Popović, Vlastimir Kihalić, Srđan Mlađan, Mato Oraškić-svi su oni između ostaloga ubili i svoje partnerice, i nitko od njih nije proglašen neuračunljivim. Žene ne ubijaju luđaci (barem tako kažu psihijatri, a njima valjda treba vjerovati, kad se time bave - a to evo kaže i spomenuti dr Bagarić), nego „normalni“ ljudi – nitko, ili skoro nitko od tih ubojica nije proglašen neuračunljivim, svi su većinom pravomoćno osuđeni na zatvorske kazne – ako sami sebi prethodno nisu presudili (recimo, možemo sada raspravljati o smrtnoj kazni, ja sam – što sam stariji – sve više za). Dakle, za tvrdnju o tome da ubijaju luđaci trebaju nam pravomoćne odluke i vještačenja o tome da su ti ljudi neuračnljivi u času počinjenja - a to nije tako. Isto tako, negdje sam naišao na brojku: primjerice od trinaest žena ubijenih kod nas 2021. deset su ubili njihovi partneri. Muškarci bivaju ubijeni od drugih muškaraca, puno manje od svojih partnerica. To govore statistike.
Isto tako, nisam još čuo da bi itko od tih pravomoćno osuđenih ubojica u svojoj obrani spomenuo pobačaj kao motiv za ubojstvo. Ako griješim, molim da me se ispravi.
21.05.2022. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blogokviz
...razvili smo društvo koje u svim segmentima, od države do obitelji, funkcionira na nasilju, odnosno na ostvarivanju dominacije nad nekim ili nečim... tako se i ljubavne veze (ne znam dal' da napišem ponekad ili često) svode na posesivnost koja jest jedan od glavnih uzroka partnerskog nasilja – nećeš bit' moja, nećeš bit' ničija... čovjeku se pomrači um zbog posesivnosti jer se veže za drugu osobu kao za svoje vlasništvo bez kojeg njegov život nema smisla i sposoban je svašta učiniti, a ne proglašava ga se neuračunljivim jer je svjestan svojih postupaka, sposoban je rasuđivati što čini, zna da čini zlo, a ni psihopati ni sociopati nisu neuračunljivi, naprotiv, proračunati su...
...danas je sve manje i manje prisutan mem (kulturni ekvivalent gena) da je žena vlasništvo muškarca, odnosno da ako je sa mnom, sa mnom mora biti zauvijek, ali je još uvijek prisutan i biti će još dugo prisutan... a naš bi trebao biti zadatak da budućim generacijama ne prenosimo taj mem, kao ni druge meme kojima se održava kultura nasilja... čovjek postane onakav kakvim ga odgoji obitelj i okolina... da me netko ne bi krivo shvatio, ne pokušavam nikoga opravdati zbog njegovih zlodjela, naprotiv, svatko treba odgovarati za svoje zločine, no, ako shvatimo da ljudi ne postaju zločinci jer su to izabrali kao mala djeca kad su ih pitali što žele biti kad odrastu, odnosno ako bolje razumijemo zašto ljudi postaju zločinci možemo i činiti promjene u društvu koje će pridonijeti manjoj stopi nasilja...
...a kaj se smrtne kazne tiče, dobro da je ista ukinuta jer kao takva nije samo slala poruku da ćeš izgubiti život ako ga nekome oduzmeš, već je bila i dio onih mema kojima se prenosi poruka da je nasilje u društvu prihvatljivo kad je pravedno, a kad je to pravedno?... uglavnom, pitanje za one koji eventualno zagovaraju smrtnu kaznu: jeste li spremni sami ju izvršiti ili očekujete da to netko drugi učini umjesto vas?...
21.05.2022. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
muškarci su jači, agresivniji, potpomognuti alkoholom koji potencira bijes i ljubomoru ( razlog može biti sasvim objektivan ) ali nikako ispravan i utemeljen toliko, da se ubije drugu osobu, ženu konkretno.
Ima posve bizarnih razloga , ima osvete , utjerivanja neke fiktivne pravde ........ali, po Dr Bagariću ono što me osobno iznenadilo i osupnulo a vjerojatno i druge je, -----da SVATKO od nas može u datom trenutku biti ubojica !
Ta rečenica je stresna ako se normalno ponaša u obitelji i van nje , ali iz njegovih usta ona je istina..
Postoji u psihijatri teorija "rodjenih ubojica" tzv. Lombrosova teorija , ali po svemu sudeći , u novijoj psihijatriji ne primjenjiva kao modus.
21.05.2022. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smjehotvorine
teška, mučna tema...veliko je pitanje što je okidač? što se desi u nečijem mozgu da počini tako nešto?
21.05.2022. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Blogokviz, sjajno izlaganje i argumentacija. pošto sam onako površno iskazao svoje slaganje sa smrtnom kaznom, sada je red da ga branim, iako nisam gorljiv u tome - ali eto, recimo ovako: država ima pravo na moje tijelo kada me zove u vojsku, i to svi zovu vojnom obvezom, nitko to ne dovodi u pitanje. Znači, šalje me u smrt hladno kao špricer, i od toga nitko en pravi tihu misu, ali samo zato što od toga društvo ima (ili očekuje da bi moglo imati) koristi - recimo. da se obrani od nekog agresora.
Uostalom, ako nisi vegetarijanac, da li si pobio sve kokoši koje si pojeo, ili j to za tebe počinio netko drugi?
Recimo, taj argument da bi nešto trebalo učiniti osobno ja ističem onima koji opravdavaju masovne zločine: moralo se, takvo je bilo vrijeme, E pa da li bi i vi mogli sprašiti metak u čelo nekom osamnaestogodišnjem domobranu kod Teznoga, bez suđenja? A ovo o čemu mi pričamo - to ima sasvim drugo pakiranje: smrtnoj kazni trebao bi prethoditi sudski postupak i pravomoćna odluka nakon pravnog lijeka, i još trista drugih čuda od pomilovanja do odgode. Zapravo, tu je osnovno samo jedno pitanje: imamo li mi povjerenja u ljudske duše, da se iste mogu popraviti, ili nemamo?
Jer, ako imamo, onda mi sve to miriše na neko pitanje oprosta i krivnje, jako blisko religiji. Kaznit ćemo te, ali ne do kraja, jer nemamo prava oduzimati živote; kao da ih je netko drugi dao a ne mi. Abolicionisti su jako blizu katekizmu, puno bliže no što misle :).
Uglavnom, sjajno je da si potegao to pitanje, ja sam zbrzao tamo gore - to nipošto nije nešto što bi se moglo objasniti u tri rečenice. Hvala na tome.
I hvala od srca svima ostalima na posjetu. Da, volio bih da je tema ljepša, bit će i toga, ali stvarnost je često puno gora od svih priča.
21.05.2022. (21:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Ako nam treba psihijatar da bi nam rekao da onaj ko s predumišljajem ubije nekog drugog, bilo koga, nije normalan onda nam stvarno nema pomoći.
Inače dotakao sam se pobačaja zato jer sam znao da će oni koji zagovaraju pravo na izbor, kmečat zbog femicida ili već nečega, što je vrhunac licemjerstva i gadljivosti.
21.05.2022. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blogokviz
...nema na čemu :)... a 'ko kaže da nitko ne dovodi u pitanje vojnu obvezu, odnosno pravo države na naša tijela, mi anarhisti dovodimo to u pitanje, pa ako nas pošalju u rat to ćemo odbiti po cijenu vlastitog života, ili možda nećemo, kako tko :)... i hvala tebi na tome što si ukazao da smo mi svejedi, najblaže rečeno, malo licemjerni kad govorimo protiv ubijanja ljudi, a ne dira nas pretjerano masovno ubijanje životinja koje ubija netko drugi, bez ironije...
...kaj se tiče popravljanja ljudskih duša, nije toliko bitno mogu li se one popraviti ili ne, bitno je spriječiti one nepopravljive uklanjanjem iz zajednice, a zato ih se ne mora ubiti, odnosno bitno je uklanjati nasilje iz društva što uključuje i uklanjanje smrtne kazne... naravno, i država je licemjerna kad ukida smrtnu kaznu, a šalje svoje podanike u rat, al' to ne znači da bi trebala vratiti smrtnu kaznu nego da bi trebala prestati slati ljude u rat...
21.05.2022. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Samo da napomenem fašisti su imali društveni dogovor, uvjerenje da imaju pravo, i zakone po kojima su imali pravo ubijati Židove, Rome, nastavi niz
Jednako kao i slabiji spol.
Znači li to da je to onda bilo u redu :)
21.05.2022. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viatrix
Stvarno mi nije jasno kako je moguće tako nešto napraviti.
21.05.2022. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Pročitao sam više puta, kvalitetan i moćan tekst samo ću dodat da se slažem s kviskovim komentarima- ovo s vojnom obvezom je pravi primijer. Što se tiče smrtne kazne tu mi je mišljenje nekako podijeljeno jer za one najgore zločine treba društvu odaslati poruku što će se dogoditi onima koji tako nešto naprave a s druge strane ostaje i ovo što kvisko kaže
"a kaj se smrtne kazne tiče, dobro da je ista ukinuta jer kao takva nije samo slala poruku da ćeš izgubiti život ako ga nekome oduzmeš, već je bila i dio onih mema kojima se prenosi poruka da je nasilje u društvu prihvatljivo kad je pravedno, a kad je to pravedno"?..
I da,slažem se sa onim da tu nema ljubavi "ubijanje iz ljubavi" što je to?
21.05.2022. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NetkoOdVas
Ovo o iskustvu ostavljanja....
Svjetonazorski ideološki redenici me ne zanimaju.
Da nisi imao iskustvo ostavljanja....to mi je intrigantno.
Nisam ni ja, nisam imao kvalitetno iskustvo ostavljanja.
Devijantno iskustvo jesam.
Nisam znao prihvatiti da netko želi svojim putem. Niti sam znao pustiti osobu, koju sam zapravo već ostavio.
U zrelim godinama sam to iskustvo proživio i procesuirao.
Mogu razumjeti burne reakcije mladića koji ne prihvaća da drugom više nije važan.
A koliko je suludo biti nasilan zbog toga...uništiti mladi život zbog vlastite nezrelosti.... Žalost prevelika.
21.05.2022. (23:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Ali psihijatri vele da su ljudi koji ubijaju normalni - odnosno bili su to do tog čina, da nisu bolesni. Zato i bivaju osuđeni, a ne smješteni na liječenje; upravo psihijatri u tim postupcima utvrđuju kako su bili uračunljivi u vrijeme počinjenja djela. bilo bi lako kada bi ubojstvo bilo samo čin ludila, zato se Annaboni i poziva na zastrašujuć iskaz dr Bagarića o tome da takvo što leži u svakome od nas. Drugo je pak pitanje imamo li snage suočiti se s time.
Ovo sa fašizmom, to je odgovor blogokvizu? Aha, ok, inače stvarno ne vidim i dalje vezu između pobačaja i teme ovoga posta - ubojstava žena od strane njihovih partnera (moguće da bi bila neka veza da su se ubojice pozivali na pobačaj kao institut koji ih na to motivira, ali za to ne znam). Moguće je da bi prvo o tim ubojstvima trebale vrištati žene, jer drugo i ne mogu, jer su one svakako ugroženije od mene kao muškarca (iako po statistikama, puno je manje vjerojatno da će mene kao muškarca ubiti žena - nego muškarac - pa onda opet imam pravo protestirati protiv nasilja koje čine muškarci), ali ako ta ubojstva čine muškarci, onda se osjećam nekako pozvanijim upravo ja progovoriti o tome, po sistemu - pometi prvo pred svojim vratima.
Pitanje pobačaja (iako stvarno ne znam zašto ovdje o tome raspravljamo, ali hajde – strašna je to i važna tema, vjerojatno važnija od ove o kojoj ja pišem, ali to ovoj drugoj – o ubojstvima - sigurno ne odriče značaj) za mene je pitanje koje moraju riješiti žene same sa sobom: moraju pomesti pred svojim vratima, ako žele biti odgovorne i dobre; pa se opredijeliti za smrt ili život. Ne možemo mi mesti pred njihovim vratima – jer to ne bi bila ljubav, nego nasilje, nismo mi ti suci koji će ikome suditi (osim možda sebi samima navečer prije sna): kad se one sretnu s Bogom, neće tamo doći sa svitom brižnih muškaraca koji će nositi transparente o vrijednosti svakog fetusa, nego same – kao i svi mi, uostalom. Ne postoji ta sila koja bi ženu mogla zadržati sa mnom, osim sile moje ljubavi – i osim da joj ja zavežem ruke da ne pobaci, a prije ili kasnije i najgori će ih zločinac morati odvezati - što ja tu mogu učiniti, osim voljeti je, ako to želim? I što mi ona vrijedi, ako me ne voli, hoću li je uopće vezivati kao psa za radijator, pa da je imam za po doma, kao trofej? Hoću li tako i u toj sili donositi zakone koji će joj zabranjivati da ubija? Pa svatko od nas dobro znade koji su zakoni vječni i nepromjenjivi. Mi ženama, ako su naše odabranice, tu možemo i smijemo pomagati - ako nas zatraže, a ako smo pravi, hoće sigurno - i onda nikada u životu nećemo u tom zajedništvu morati postavljati to strašno pitanje - smrt ili život, nego ćemo na njega oboje odmah znati odgovor. Zabraniti pobačaj je nemoguće, odmah će porasti broj ilegalnih – i to mislim da je svima jasno da je promašeno. Ali to što dvoje mogu u ljubavi, to može malo tko: izgraditi novi život, a odreći se na prvom mjestu dobrog dijela svoga, pa umjesto da misle samo na sebe - izgraditi nov život, i dati mu svoje vrijeme, energiju, sredstva. Na toj i takvoj bedastoći dvoje ljudi počiva čitava povijest ljudskog roda: da ljudi budu dovoljno pošteni prema sebi samima i onome drugome, pa ne izabiru veze za jednu noć, nego za čitav život – veze koje će donijeti život, a ne smrt.
Aha, razumijem, postoji teoretski još jedna moguća veza između fenomena pobačaja i ovog mog posta: da je ovaj moj post faličan utoliko što nitko više uopće nema nikakva prava ukazivati na bilo što drugo problematično - dok na svijetu ima pobačaja? Onda bi bilo – kako ono – licemjerno i gadno potezati neko drugo pitanje, makar se odnosilo i na ubojstva? Ili se granice te autocenzure odnose samo na područje zapadno od Bapske i Iloka? Hoćemo li, recimo, s jednakom strašću naricati i nad pobačajima u Srbiji – ili nas se oni ne tiču; ali kako bi nas se manje mogli ticati ako su jednako užasni s obje strane Drine? Dakle, zaključujem - ne znam zbog čega bih ja imao pravo pričati o Hrvaticama koje ubijaju Hrvati (iako nemam pojma tko su ubojice po nacionalnosti, kao da je to važno) dok ima pobačaja u Srbiji? Sad pišem o ubojstvima, sutra ću negdje kod nekoga o pobačajima (pa valjda trideset komentara o tome sam ostavio ovih dana okolo po blogovima, kao da je to išta promijenilo – i kao da će ovo ovdje), prekosutra o pesticidima i pčelama (to bi, recimo, mogla biti daleko pogubnija tema od svih ovih – samo neka se ne daj Bože poklopi nekoliko nevjerojatnih varijabli, otići ćemo svi mi i rođeni i nerođeni i neubijeni skupa sa pčelama u neko mjesto). Ili sam ipak licemjer i gad ako to ne činim (ne pišem o ubojstvima koja nad ženama čine muškarci), ili nisam – nego sam samo jedno umorno piskaralo koje bi željelo da ljudi kada se sutra probudim - budu barem mrvicu bolji nego što jesu?
.......
22.05.2022. (00:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
......
Stvar je upravo u tome što nam psihijatri to pokušavaju i reći: svi smo mi prikriveni licemjeri i gadovi, koji zapravo nisu imali pravu šansu da njihova gadost ispliva na površinu, samo se najveći broj nas uspješno suzdržava - a to bi već trebalo, je li, smatrati nekom vrlinom - da svaki put kada izlazimo na ulicu ne posmičemo svakoga tko nam se ne dopada. Eto, to upravo i ja pokušavam reći svojim postom: bedasto je izlaziti na ulice i tamo vikati, jer mijenjati druge puno je teže - gotovo nemoguće, puno je plodnije maknuti se od njih ako ti ne odgovaraju. Ono mjesto gdje moramo započeti sa mijenjanjem, to smo mi sami; svatko pred svojim pragom.
22.05.2022. (00:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Netko Od Vas, gadan osjećaj, jel da? Mislim, sad mi je već sasvim izvjesno da mi se to u životu neće dogoditi (morao bih počiniti neku tešku gadost), nego će priroda odraditi svoje - i Draga i ja već pričamo o tome što će onaj drugi od nas dvoje koji ostane sam, pri tome se nemalo i podbadajući - ali samo zato što vidimo užas u očima onog drugoga, pa to pokušavamo riješiti humorom. Nekako, ta ti činjenica daje u životu neku lažnu nadmoć, kao – vidiš kakav sam ja čimbenik, a opet znaš da je to sve farsa i slučajnost, i da se lako moglo desiti (pogotovo sa onim mojim svjetonazorom kada sam imao dvadeset i kada me malo koji kompromis zanimao) da danas ostanem sam kao prst – dobrim dijelom i kao stvar vlastita izbora; ne bih imao to – po meni – izuzetno i neponovljivo iskustvo roditeljstva, ne samo u nekom biološkom smislu (nije problem napraviti negdje dijete, je li) nego u smislu odgovornosti za drugog čovjeka.
I da, sjajno si to opisao, kako smo mi ljudi toliko komplicirani, pa zapravo kada dublje zagledaš u odnos – teško da ti može biti jasno tko je koga pustio – s olakšanjem ili bez njega; sa znanjem ili bez njega; sa blagoslovom ili – na žalost najčešće – bez njega - a tko je koga ostavio. Ono, prava priča o Tari i Scarlett O Hari; kako je to dosadno bilo kada su nas starci sa dvanaest godina vukli u kino to gledati, a s kojom strašću sada Draga i ja to gledamo, da nam prođe novogodišnja noć kao da smo bili na najžešćem tulumu…
Izuzetno mi je drago kada vidim kako ljudi upecaju te sporedne rukavce u mojim pisanijama koji bi inače ostali mrtvi; kao što je Teatralni ubrao ovo o apsurdu – tolko te volem da te ubijem. To mi je, nekako, ljudi – najdraže; kada vidim da ljudi imaju ista iskustva – a različita rješenja, pa možda bi ovako, možda i onako – ali nema jednog recepta za sve. Ne znam, inače rijetko odgovaram na komentare kod sebe, radije drugdje – ispucam se na tekstu pa onda kad ga ponovno čitam, kao da velim – koja je ovo budala pisala; ovaj puta imam potrebu odgovarati jer vidim da su se ljudi udubili u tekst, kao da imam neku obvezu – vidiš, to zbilja netko čita, majke ti. Još ću uobraziti: možda nekome negdje uspijem malkice pomoći, nešto razvedriti, otjerati neki oblak?
22.05.2022. (00:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a.deetz
Slažem se s ovim da su veze na duge staze najkvalitetnije ako se zna ostati "razdvojen". Svatko treba i vremena za sebe i svoje prijatelje, a ne biti slijepljen za partnera. Takve stvari brzo dogore. A za ovaj dio što se vidi u očima cura, mladih žena. Ima nas koje još uvijek imamo povjerenje u ljubav, ma koliko puta nas povrijedili. Jer uvijek vrijedi. Pa čak i ako veza pukne. Treba se prisjetiti da si jedno vrijeme imao sreću i lijepe dane s tom osobom. Ta osoba ti je ipak nešto darovala i ti njoj. Je da boli, ali prođe. Ranjeni i ludi ;)
Što se tiče ovoga prvog navedenog. Svima s malo mozga nam je jasno da tu nema trunke ljubavi. To su opsesije i takvi ljudi su duboko poremećeni.
I za kraj... I'm starting with the man in the mirror !
22.05.2022. (00:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Tako je: uvijek početi od mijenjanja samoga sebe, ne drugoga. I to još mijenjanje nasiljem; oduzimanjem života. Divan post, a dirnuta sam opisom prolaska i promatranjem žena, koje dižu obrambene zidove.....Hvala na prekrasnom postu! Tebe je zaista zadovoljstvo čitati i razmišljati o pročitanom. Meni si jedna od jako kvalitetnih blogera . pisanjem, obraćanjem, komentarima....Svime! Svaka čast! Ljubim!
22.05.2022. (01:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
muka mi je kad čujem za bilo kakvo ubojstvo.
imala bih što napisati i o temi nasilja nad ženama, ali ne mogu i vjerojatno nikad neću više od činjenica...
bravo za post!
22.05.2022. (01:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisan EL DIABLO
Dakle, pročitao san ranije... sve od A do Ž.
Nisam komentirao jer neke Tvoje tvrdnje nisam baš dobro shvatio...
pogotovo oko odgoja i ''sam sa sobom sjediti u svojoj sobi''
Bilo bi tu puno pisanja.. pa sam odustao. Odlično pišeš i voliš
puno, mislim nadugo ali vrijedi pročitati iako svi bježimo od dugih
tekstova.. kako bi stigli uzvratiti posjet, pročitati i komentirati ostale.
Hvala Ti na posjetu i komentaru! :)
Tema Tvog posta je toliko žalosna da nema smisla komentirati...
Jedno je istina ''nitko od nas ne zna što čuči u njemu...
i kako bi reagirao na bol i gubitak''.
22.05.2022. (03:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
carstvo snova
Težka tema ali je svakodnevna i na žalost svuda:(((
Oni što ubijajo nema jim pomoči, zatvorila bi jih do kraja života, da se ubiju sami...
22.05.2022. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
vrlo kompleksna tema, pa čak i kad se fokus zadrži na jednom konkretnom slučaju i jedinstvenom osobnom proživljavanju, uostalom razvidna složenost se ogledava i u komentarima...
nemoguće je kratko se osvrnuti, a ne promašiti,
osobno, na početku čitanja, sam se sjetio slučaja japanca Yoshi-a koji je ljetos u Švicarskoj iskoristio tamo dopuštenu "Sterbehilfe" (inače se tamo 1000 ljudi odluče na taj posljednji korak - suicid uz "milosrdnu eutanaziju"), no daljnjim čitanjem mi kroz glavu proleti niz drugih životnih situacija koje bi opet samo kontraproduktivno produbile problematiku;
stoga sam se kao i @nisanELDiablo uhvatio za ono što čuči u nama, uz činjenicu kako kriminalne ubojice rijetko kad izgledaju kao šablonizirani monstrumi, stoga je i predvidljivost nečijeg "burn-out"-a s fatalnim posljedicima, kao i predvidljivost zemljotresa...
22.05.2022. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Poveznica ove tvoje teme i pobačaja je o tome što se u oba slučaja radi o ubojstvima, svjesno počinjenim, koja je razlika da se život prekine svjesno i s namjerom, bez obzira radi li se o životu nerođenog djeteta, dvadesetogodišnjakinje, ili nekog starca čijeg se stana neko želi dokopat, svako od tih ubojstava je čin mentalno poremećene osobe, kao i u ovom slučaju idiota koji je mjesecima maltretirao djevojku, što su kako se sada čini svi znali, a niko nije ništa poduzeo, dok je nije ubio, a samo ga je trebalo na vrijeme zatvoriti na psihijatriju, kao i sve druge nasilnike, uključujući i one koji zagovaraju bilo čije pravo na uzimanje života bilo kome.
22.05.2022. (13:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NetkoOdVas
:)))))
Predivan ti je komentar...
Je....Često se pitam, koliko drugi čitaju, koliko im toga ostane. Kako to dožive.
Ja ti opet zamjeram to sto u jednom tekstu zbiješ 2-3 teme. Organski dva,tri samostalna bloga.
Nekad dok pročitam, iz više akcija, prođe neki momenata za komentiranje.
22.05.2022. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Hvala svima od srca na komentarima, dugo već nisam ovako sa žarom razgovarao - ovdje; drugdje, kod drugih da.
NotkoOdVas, što ću - meni je više tema povezano, pa jedna proizlazi ili uzrokuje drugu; svijet je beskrajno složen barm u ovom dijelu za kojeg izgleda da bi se dalo nekako razumjeti, ali i taj dio čini se tek malenim djelićem ukupnosti koju ne samo da ne razumijemo nego o njoj nemamo blagog pojma da postoji; upravo to sam htio napisti i na komentare primjerice nisanelDiabla ili arianedeetz: ta pitanja koja ste potegli, izvukli - to ću u nekom sljedećem postu; i onda mi se desi da zapravo vrijeme bude brže - desi se nešto novo, i ja krenem tim drugim putem...
Konačno - o idiotima: ubojice nisu idioti; ubojice su pravomoćno osuđene osobe, do jučer - jedni od nas; idioti su - kako nas lijepo uči knez Myškin - oni koji drugima žele dobro; do apsurda da će time sebi činiti zlo, pa i uzrokovati vlastiti nestanak. Sasvim je jasno kako je najbolji od dobrih, od takvih - sam Krist, koji je učinio sve da ga ona čaša ne mimoiđe, iako je zaustio u nekom času kako bi želio da se to desi. Idioti čista srca prihvaćaju svoje kaleže i ispijaju ih; sama činjenica da bi ikoga lišili života radi vlastite koristi (ili bilo čije druge) - a kamo li onoga za koga na sva usta tvrde da ga vole najviše na svijetu - delegitimirala bi ih za sva vremena. Apsurd ovog svijeta jest upravo u tome da vrlo često ubijaju oni koji tvrde da to čine iz ljubavi i prema osobama koje su te njihove navodne ljubavi plod, predmet, cilj. Takvi sigurno nisu idioti, jer da jesu, radije bi sebe lišili života nego da pati itko drugi.
22.05.2022. (16:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...