Ako te išta tješi imanje djeteta podrazumijeva strahove svih oblika i veličina i uistinu ne prestaje, cjeloživotno Naravno da ovo nije nikakav argument ili nagovor da se na dijete odlučiš ili ne, tek činjenica :)
18.11.2019. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izgleda u svemu što nam se događa ako prihvatimo inicijativu postoji rizik. 50% nastavnika, po meni, bi trebalo ranije u penziju jer se više "troše", ali će preuzeti rizik jer i neće moći otići. Sad je javnost za njih a politika nije. Štrajk postaje rizik - što će od toga piti. Sve je u zakonu uzroka i posljedice - sijanja i žetve... Tp
18.11.2019. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja nebi. ne radi tiga što bi nešto nasljedilo nego zbog tvojih strahova. nesvjesno ćeš i prenijeti na dijete pa će se i ono u budućnosti morati sa njima nositi kao ti sad, a i sama znaš da se stvari i osjećaji multipliciraju sa novim počecima.
18.11.2019. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
unatoč statistici (???) dijete je blagoslov.........bdijet ćeš nad njim s ljubavlju, a ne sa strahovima jer ljubav prema djetetu odagnat će misli o sebi samoj.......Dijete je "jače" od ovih tvojih peokupacija
18.11.2019. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uz dijete se ne premišlja o svojim padovima i ponorima. Ne nestaju, ali nisu više ni bitni ni nesavladivi. A za dijete se boji svaki roditelj. Od začeća nadalje. Zauvijek.
18.11.2019. (13:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..razumijem tvoj opravdani strah... ne želim savjetom ni kočit, ni poticat... samo ti reći da imam dvije kćeri, 33 i 31 godinu.... strah, briga, strepnja od prvog dana trudnoće do dana današnjeg …. to je naprosto roditeljstvo...u to sve su uključena genetska oboljenja šire obitelji i nošenje s onim što su pokupile...i istina je što kažu...malo dijete, mala briga...veliko dijete, velika briga.. puno te pozdravljam!!!!
18.11.2019. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mene je mama čekala 18 godina braka i dobila me, vjerovala u čudo, svi su joj rekli, da nikad neće roditi, ali uspjela je ... otac je imao 53, a ona 36 kad sam se rodila
njena želja je dovela mene ...
ja nisam željela djecu, to sam osvijestila kad mi je bilo 49 godina i dobro je da je tako ... jednostavno, u sebi duboko sam to znala, ali sam glumatala okolo kako ja želim klinca, ovo ono... govorila sam ono što drugi žele čuti, a sebe nisam slušala... kad sam se konačno čula u 49. godini, kao da sam oživjela ... eto, istina mi je došla na nos i otvorila mi oči
18.11.2019. (16:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prije svega vrlo je pohvalno ovako trezveno tvoje razmišljanje, na tebi je da odlučiš, i svaka odluka koju doneseš bit će ispravna, ja ti mogu samo reći da su djeca vrijedna svake žrtve koju za njih podnesemo
18.11.2019. (16:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mene su naša djeca posve promjenila. Počelo je prvoj trudnoći, kad sam doživjela "drugo stanje" u pravom smislu riječi. Zbilja, ne mogu sama sebe prepoznati prije i nakon majčinstva.
Prvih pet-šest godina roditeljstva bila sam posve posvećena ulozi majke. Nisam radila, bila sam doma. I činila sam to, "kak' Bog zapovjeda" i "kak se šika". Kad smo počeli dobivali prve povratne plodove našeg odgoja, shvatili smo veliku stvar. Nismo samo mi njih odgajali, i oni su učili nas. Naša djeca su od nas činila bolje ljude. Oni su u nama ugasili naše krive stavove i sumnje. Oni su nas najviše naučili o životu: što je u njemu bitno, čega se ne treba bojati, što treba izbjegavati i kako voljeti, i u najtežim situacijama, u problemima, bolestima, učili su nas donijeti ispravne odluke. Biti roditelj jest velik "posao", za ženu i puno veća žrtva komocije nego za muža, ali i najiskrenija i najčišća radost koju sam osjetila u životu.
18.11.2019. (18:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaka obitelj ima neke genetske "greške" tj. bolesti. Kad bi se svi bojali, djece uopće ne bi bilo. Kad se uzdigneš opusti se i nek se dogodi što se treba dogoditi.
18.11.2019. (19:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
Jedno od meni težih pitanja.
18.11.2019. (08:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Prvo dijete je najčešće na oca, naslijedi njegovu krvnu grupu
i većinu osobina.
Dakle, na prvo idi slobodno, a poslije se dogovorite :)
18.11.2019. (08:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magneto
Ako te išta tješi imanje djeteta podrazumijeva strahove svih oblika i veličina i uistinu ne prestaje, cjeloživotno
Naravno da ovo nije nikakav argument ili nagovor da se na dijete odlučiš ili ne, tek činjenica :)
18.11.2019. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
sudbina djeteta i strahovi su uvijek tu... slušaj tvoju doktoricu... i zov srca...ti i suprug, ljubav često pobijedi genetiku... :)
18.11.2019. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Izgleda u svemu što nam se događa ako prihvatimo inicijativu postoji rizik. 50% nastavnika, po meni, bi trebalo ranije u penziju jer se više "troše", ali će preuzeti rizik jer i neće moći otići. Sad je javnost za njih a politika nije. Štrajk postaje rizik - što će od toga piti. Sve je u zakonu uzroka i posljedice - sijanja i žetve... Tp
18.11.2019. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
ja nebi. ne radi tiga što bi nešto nasljedilo nego zbog tvojih strahova. nesvjesno ćeš i prenijeti na dijete pa će se i ono u budućnosti morati sa njima nositi kao ti sad, a i sama znaš da se stvari i osjećaji multipliciraju sa novim počecima.
18.11.2019. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni
unatoč statistici (???) dijete je blagoslov.........bdijet ćeš nad njim s ljubavlju, a ne sa strahovima jer ljubav prema djetetu odagnat će misli o sebi samoj.......Dijete je "jače" od ovih tvojih peokupacija
18.11.2019. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Uz dijete se ne premišlja o svojim padovima i ponorima. Ne nestaju, ali nisu više ni bitni ni nesavladivi.
A za dijete se boji svaki roditelj. Od začeća nadalje. Zauvijek.
18.11.2019. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
..razumijem tvoj opravdani strah... ne želim savjetom ni kočit, ni poticat... samo ti reći da imam dvije kćeri, 33 i 31 godinu.... strah, briga, strepnja od prvog dana trudnoće do dana današnjeg …. to je naprosto roditeljstvo...u to sve su uključena genetska oboljenja šire obitelji i nošenje s onim što su pokupile...i istina je što kažu...malo dijete, mala briga...veliko dijete, velika briga.. puno te pozdravljam!!!!
18.11.2019. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
mene je mama čekala 18 godina braka i dobila me, vjerovala u čudo, svi su joj rekli, da nikad neće roditi, ali uspjela je ... otac je imao 53, a ona 36 kad sam se rodila
njena želja je dovela mene ...
ja nisam željela djecu, to sam osvijestila kad mi je bilo 49 godina i dobro je da je tako ... jednostavno, u sebi duboko sam to znala, ali sam glumatala okolo kako ja želim klinca, ovo ono... govorila sam ono što drugi žele čuti, a sebe nisam slušala... kad sam se konačno čula u 49. godini, kao da sam oživjela ... eto, istina mi je došla na nos i otvorila mi oči
18.11.2019. (16:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
prije svega vrlo je pohvalno ovako trezveno tvoje razmišljanje, na tebi je da odlučiš, i svaka odluka koju doneseš bit će ispravna, ja ti mogu samo reći da su djeca vrijedna svake žrtve koju za njih podnesemo
18.11.2019. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divlje srce
Mene su naša djeca posve promjenila. Počelo je prvoj trudnoći, kad sam doživjela "drugo stanje" u pravom smislu riječi. Zbilja, ne mogu sama sebe prepoznati prije i nakon majčinstva.
Prvih pet-šest godina roditeljstva bila sam posve posvećena ulozi majke. Nisam radila, bila sam doma. I činila sam to, "kak' Bog zapovjeda" i "kak se šika".
Kad smo počeli dobivali prve povratne plodove našeg odgoja, shvatili smo veliku stvar. Nismo samo mi njih odgajali, i oni su učili nas. Naša djeca su od nas činila bolje ljude. Oni su u nama ugasili naše krive stavove i sumnje.
Oni su nas najviše naučili o životu: što je u njemu bitno, čega se ne treba bojati, što treba izbjegavati i kako voljeti, i u najtežim situacijama, u problemima, bolestima, učili su nas donijeti ispravne odluke.
Biti roditelj jest velik "posao", za ženu i puno veća žrtva komocije nego za muža, ali i najiskrenija i najčišća radost koju sam osjetila u životu.
18.11.2019. (18:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Ovo zadnje ovisi o muževima i ženama, naime nisu svi isti,’neke žene su imale više sreće:)
18.11.2019. (19:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo za vranju
Svaka obitelj ima neke genetske "greške" tj. bolesti. Kad bi se svi bojali, djece uopće ne bi bilo.
Kad se uzdigneš opusti se i nek se dogodi što se treba dogoditi.
18.11.2019. (19:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
@Lastavica: imamo istu krvnu grupu :) i isti RH faktor.
@Magneto: znam. jedna briga više-manje.
@Dinaja: znat ćemo kad smo spremni, ako ćemo biti spremni.
@EuM: danas sam počela podržavati štrajk kad sam vidjela koliko nas pljuje vlast. čisto onako, iz inata.
@Anaboni: voljela bih da jesu preokupacije, ali imam objektivni problem.
@Mi. ljudi s rupama: vjerojatno je to istina.
@Dnevnik jedne otočke: moji roditelji su morali gledati mene u svakakvim stanjima. vjerojatno ću i ja tako isto jednog dana.
@kako_ti_kupus: djeca u školi ne osjete kad nisam u redu. suptilna sam do bola.
@shadow-of-soul: imam takav posao da radim s djecom i to apsolutno obožavam. ali maleni mi djeluju toliko krhko.
@FreshCaYg: mislim da sam među onim sretnima. i znam da je odluka samo naša, oboje smo upoznati s rizicima.
@Divlje srce: jedan dio mene želi biti majka, drugi dio zna sve komplikacije koje može imati dijete. prošla sam ih.
@samo za vranju: ima, s tim se slažem.
19.11.2019. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...