Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • j.

    vidim sad po nebu da je sredio slike po svome, kao da su gore šnite kolača... kad uhvatim vremena, pokupit ću ih poovno sa moba, pa ću ih srediti bez kontrasta, časna pionirska :)

    avatar

    31.08.2018. (12:07)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    na vremenske prilike ne možemo utjecati,ali se prilagoditi vremenu i terenu može......važno je, da se u japankama ne ide planinariti

    avatar

    31.08.2018. (12:10)    -   -   -   -  

  • j.

    točno, a još je teže voziti u japankama :)))

    šalu na stranu, naravno... u ovakvom okružju čovjek spozna koliko je malen, beznačajan i slab... pa time i ljudi oko njega dobiju na značaju :)

    avatar

    31.08.2018. (12:27)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Bijakovo je impresivno, nisam godinama bio, trenutno se ne bi ni uputio, da ne crknem po putu :)

    avatar

    31.08.2018. (13:40)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepo sa Biokova (bio sam krajem srpnja na Biokovu i imam tri posta, sa Svetog. Jure, Vošca, gdje sam sreo i Stipu Božića i sa Kimeta). Ja stavljam pojedinačno fotke tako da mi svaka stane gdje ja hoću, samo 2 min. više posla.

    avatar

    31.08.2018. (18:30)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    uuu... prekrasne fotke :)

    avatar

    31.08.2018. (23:11)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Izdvajam šum vjetra u travkama i opomenu prirode što i najbanalnijem pripadniku ove civilizacije lakomislenosti i samodopadnosti utjera barem malo straha u kosti. :) Fotke su izvanredne, a ona treća u nizu s morem slijeva i oblacima zdesna, ona bez zaštitne užadi, mami te da se zagledaš u nju i zaboraviš se u njoj, u tim drevnim daljinama... koje se na koncu tamo negdje u imaginaciji spajaju s drevnom budućnosti...

    avatar

    01.09.2018. (10:56)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Čarolija što drugo reči...Pozdrav Tebi!!!

    avatar

    01.09.2018. (19:52)    -   -   -   -  

  • lion queen

    pozdrav, j...

    predivne fotke, zapravo cijela reportaža... meni ova fotkica sa zaštitnom užadi baš nekako po mjeri, rado bih se pridržavala za konope i popela tamo baš sad, ovog trena :)) za sada nedostižno, ali si budem postavila za cilj...

    avatar

    02.09.2018. (14:39)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    Izvrstan post... prekrasna priroda, odlične fotogrfije!

    Jedinstven doživljaju satiranja graha u gojzericama
    upotpunjuje pogled na glavu živa i zainteresirana konja
    koji kroz rupu u ogradi trijema proviruje do stola.
    Ovo mi je bija šlag na torti opisa cilog događaja!
    Svaka čast! :)

    avatar

    02.09.2018. (19:21)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Kao novopečena (i opečena) planinarka imam za reći samo: bravo i predivno!

    avatar

    03.09.2018. (11:01)    -   -   -   -  

  • borgman

    Bio na oba vrha po nekoliko puta, i potpisujem opis sa Vošca. Jedan od najboljih pogleda u daljinu. Kada kreneš na jug, ima još nekoliko prekrasnih pogleda, nekoliko vrhova koje treba posjetiti, sa predobrim, i strmim usponima kroz šumu crnog i bijelog bora :-)

    avatar

    03.09.2018. (21:35)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Hvala Tebi....Laku noč!!!

    avatar

    03.09.2018. (22:11)    -   -   -   -  

  • .Carapa Floyd.

    Super.

    avatar

    04.09.2018. (13:11)    -   -   -   -  

  • .

    Ja bih bila zadovoljna i kad bih iz nizine gledala prema vrhu... ali bojim se kako bi sreća u ovom slučaju samo redala neuspjeh za neuspjehom... ne želim joj to priuštiti .)))

    avatar

    04.09.2018. (22:37)    -   -   -   -  

  • Corcyra

    Lijepo napisano. Zahvaljujem se za komentar na mom blogu :)
    Pozdrav :))

    avatar

    05.09.2018. (08:55)    -   -   -   -  

  • j.

    @V, moram priznati da zaista ne razumijem, ako sam te dobro shvatio: pa zar sam ja na samom vrhu, do kojeg sam se btw gotovo pa dovezao ispuhujući olovo u čisti planinski zrak do nekog parkinga parsto metara ispod, kao zadnji papak, bio sretniji i uspješniji od ljudi u nizini? Ako sam se tako ikad osjećao u vezi Biokova i vrhova općenito, to je onda u času kada djelić te ljepote i spokoja mogu podijeliti sa drugima. Ma, neću ti dopustiti tu malodušnost i negativu. Zar tamo neko brdo kod Tebe garantira manje ljepote i zadovoljstva? Čime se mjere sreća i uspjeh, metrima nadmorske visine? Sve je u našim glavama i srcima i džabe svijetu postojanje ako nema nas da ga doživimo i proživimo! Idem se kod tebe predozirati sjajem, mirom i zadovoljstvom mrkvi, cikli, dinja, paradajza i vlasca, eto ti sad na. Jesi čula? :)))

    avatar

    05.09.2018. (09:31)    -   -   -   -  

  • .

    :)))
    Sve si krivo shvatio - nema malodušja, negative, pa čak ni zavisti (nemam ja vremena za to)... moj komentar je činjenično stanje*, a ostavih ga jer nisam mogla ništa drugo smisliti na brzinu.
    Istina, mogla sam reći - Divo/krasno - ali eto nisam znala da bi s tim bio puno zadovoljniji. Sorry :)

    *činjenično stanje - vjerojatno nikada neću doći ni do podnožja Biokova... rado bih ga vidjela barem iz te perspektive, ali kako bi mi do njega i sam put bio jako naporan, onda eto neću ni pokušati :))

    Odoh se sad neko vrijeme odmarati... kako me ne bi i ova fusnota pošla testirati .)))

    avatar

    05.09.2018. (14:09)    -   -   -   -  

  • j.

    Doći do podnožja i vrha danas je isto, treba malo vještiji vozač i 50 kn po osobi.
    Sa divno/krasno bio bih svakako zadovoljniji nego sa tvojom rečenicom da bi u ovoj situaciji, kako ono, sreća kod tebe samo redala neuspjeh za neuspjehom :) To me zbrinulo i rastužilo, jer sam to shvatio tako da sam nehotice na blog postavio nešto što tebe tjera na razmišljanje o neuspjesima, a vjerujem da bi i u obrnutom slučaju bilo isto. Pa da u tebe ima i zavisti, radovao bih se tome da te ta zavist tjera u akciju: potraga za ljepotom. Nije li taj patetičan i pretenciozan naslov nazivnik velike većine blogova ovdje?
    Ali puno više od divnog/krasnog bit ću zadovoljniji lijepim fotografijama na tvom blogu :) pozdrav!

    avatar

    05.09.2018. (14:50)    -   -   -   -  

  • .

    Joj... moj komentar zaista nije bio upućen kao prijekor, niti išta slično (vidim da ni ovaj drugi nije shvaćen :)) - bolujem od Miastenije gravis - generalizirani oblik... kako bih funkcionirala kao 'normalna osoba' sve svoje fizičke aktivnosti moram 'dozirati' u 'male doze', i s puno odmaranje između svake, inače se jako mučim.

    Na moje stanje, pored fizičkog (u to spada čak i sjedenje i držanje glave uspravno na ramenima :P) i psihičkog zamaranja (svako uzbuđenje: uzrujanost, pa i veliko veselje mogu negativno utjecati na moje tjelesno stanje) utječu i vremenske (ne)prilike: ekstremne temperature, sunce, snijeg, kiša, vjetar... ako sam im izložena, pa se onda najčešće držim svoje sobe.

    Tko ne zna kako izgleda svaki dan ( a dugi niz godina) svoje aktivnosti 'mjeriti na apotekarsku vagu', teško će me shvatiti, razumijem to... ali nisam mislila da se zbog toga moram i opravdavati, i braniti se jer sam negdje ostavila komentar koji se, eto, nije suzdržao od nečeg osobnog :)

    Zaista nisam ništa loše mislila... samo evo mene sad rastuži pomisao da netko misli kako ja ne mogu ljepotu naći nigdje doli negdje vani, tj. da netko misli kako ljepote i nema nigdje drugdje nego negdje vani... i da je ta svakako veća, pretpostavljam (?) :)

    P.s.
    Nije moj 'problem' malodušje... problem su 'male duše'... pa sad, shvatite ovo kako hoćete, ne želim se više opravdavati :)

    avatar

    05.09.2018. (16:17)    -   -   -   -  

  • j.

    Joj, @V, stvarno se nisi morala ovako opravdavati. Shvatio sam da se radi o nečemu sličnome, zato i jesam još ujutro napisao da je sve u našim glavama i srcima i da džabe svijetu postojanje ako nema nas da ga doživimo i proživimo, a pogotovo to da se sreća i uspjeh ne mogu mjeriti metrima nadmorske visine. Mislim da sam time jasno pokazao kako nipošto nisam od tih koji misle da je sreća ili ljepota isključivo negdje vani, nego upravo suprotno, pogotovo ako sam napisao da se radujem ljepoti fotografija na tvojemu blogu. Rastužile su me tvoje riječi iz kojih je proizlazilo da ti je sreća nedostižna, pa sam htio naglasiti da moj post nije recept za put do sreće, kako bi se dalo shvatiti iz tvojih riječi da ima ljudi koji misle da nema ljepote drugdje nego vani. Ja to ne mislim, jer inače sigurno ne bih napisao da se radujem fotografijama s tvog bloga, zar nije tako? Svojim jutrošnjim upisom o malodušju i ostalome što sam napisao, htio sam te jednostavno razveseliti. Sad vidim da nisam uspio i neizmjerno mi je žao. Iako već prilično mator, teško ću naučiti ono što mi se već nekoliko puta u životu pokazalo, a to je da često razgovor i nije tako nužan, jer ljudi jednostavno tako malo stvari znaju o sebi i drugima, da se ponekad niti uz najbolju volju ne mogu razumjeti. Tu mislim prvenstveno na sebe. Ako sam ti na bilo koji način nanio kakvu nevolju, molim te da primiš mje najiskrenije isprike, jer posljednje što sam želio bilo je povrijediti te. Želim ti svako dobro i pozdravljam.

    avatar

    05.09.2018. (23:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...