NOVO : Gordan Begler - 'Night Club, Hotelo' (Naklada MD, 2005.)
ponedjeljak , 31.10.2005.
Riječ izdavača
Knjiga Gordana Beglera 'Night Club, Hotelo' kombinacija je dviju knjiga priča, dvaju dramskih tesktova i pjesama inkorporiranih u tekst koji funkcionira kao večernji šou u baru, kao pričanje publici u mraku. Njezina neobična izvedba dopušta da je čitamo kao glas ogorčenja i bijesa, kao glas podzemlja koji hoće na svjetlo dana... Višeznačna i raznolika struktura knjige plod je autorovih interesa (proza, drama, glazba, film...), ali ona mu se istodobno nadaje kao uzbudljiva i produktivna pripovjedačka matrica o muškarcima i ženama, zabavljačima i promatračima. Night Club, Hotelo kao da na začudan način hoće steći utjecaj sapunica, tv-serijala, filmskih i drugih središta moći koji nam svakodnevno serviraju lakoću svevremene prisutnosti stereotipa o ljubavi i smrti, o smislu našeg života. Brza izmjena kadrova, diskurza, raspoloženja, groteska, ironija i još štošta drugog, čini ovu knjigu odličnim cjepivom protiv dosade i zamornosti, protiv klišeja i potrošivosti, ali – paradoksalno – služeći se figurama i mitovima medijske menažerije: kao u Seinfieldu naprimjer, ili u nečem daleko ozbiljnijem i poraznijem.
******
Gordan Begler živi u Karlovcu gdje radi kao glazbeni producent.Kazalištem i dramom bavi se dvadesetak godina.
Objavio : Loša sezona (roman, 1996.), Indoktrinirani tuljani (zbirka priča, 1999.)
komentiraj (8) * ispiši * #
Jazz bi da mi ga deneš noter
nedjelja , 30.10.2005.
Virtualni časopis za književnost Knjigomat , sram ga bilo tko za njega ne znade, osim eseja, kritika i intervjua, donosi i prozu i poeziju neafirmiranih mlađih književnih snaga. Tako je prije neki dan na njihovim stranicama osvanula i poezija Ivane Premužić. Vijest o tome posebnu pažnju zaslužuje iz razloga kojeg sigurno već naslućujete - radi se o jednoj našoj dragoj blogerici. Carici u novom ruhu blogovske poezije, poznatoj kao humoon.
Vijest o tome objavili su već i B.O.R.G.-ovci, te prenijeli jednu njezinu pjesmu, a ja uz čestitke Ivani, donosim još jednu :
[o đezu i pisanjima po weselom centru]
[* napisano u wc-u / na parkirnoj karti sinestara]
rasipna sam večeras
rasipala sam osmijehe u prolazu
padali su po kockastom podu
razlijevao se jazz po mojoj jetri
bobicu po bobicu krvavog grožđa
[* napisano po izlasku iz wc-a / na listiću od bankomata]
okrećući u ruci fancy čašu s jednom nogom
brojala sam ostatke ruža
i izbrojala koliko sam mogla puta
ljubiti tebe umjesto staklo
al' nema veze
to je samo znak da smo koncentrirano
slušali naše jazzere
a ja...
ne znam kako da ti to kažem
probat ću u slovenščini:
znaš kaj je za mene đez??
jazz bi da mi ga deneš noter:)
komentiraj (27) * ispiši * #
KRITIKA : Yann Martel - 'Pijev život' (Znanje, 2004.)
subota , 29.10.2005.
Dok čekamo hrvatski prijevod ovogodišnjeg Bookerovog laureata (uskoro stiže od Hrvatskog filološkog društva i Disputa!) , red bi bio da se sjetimo i jednog prijašnjeg :
KRITIKA : Yann Martel - 'Pijev život' (Znanje, 2004.)
Pi iz naslova 16-godišnji je indijski dječak, sin vlasnika jednog zoološkog vrta. Dječakovo puno ime je Piscine Moliter Patel, a otac ga je nazvao prema jednom pariškom bazenu (!). Većinu vremena tokom odrastanja Pi provodi u obiteljskom zoološkom vrtu, pomažući roditeljima u poslu i iz prve ruke učeći o životinjama, njihovim navikama i instinktima, ali i načinima kako životinje održati zadovoljnima i pod kontrolom, pa je početnih 100-tinjak stranica romana premreženo brojnim esejističkim dionicama putem kojih se upoznajemo sa mnogim manje poznatim činjenicama vezanima uz život životinja, te saznajemo mnoštvo zanimljivih informacija iz zoologije.
Da nas autor nije bez potrebe i razloga filao tim zoološkim znanjima shvaćamo kada se, bježeći pred političkim nemirima koji su Indijom zavladali sredinom '70.-tih godina prošlog stoljeća (kada se radnja romana odigrava), teretni brod kojim su Pijeva obitelj i velik dio životinja iz njihova ZOO-a brodili put Kanade iznenada potapa, a Pi uz ranjenu zebru, krvoločnu hijenu, ženku orangutana i divljeg bengalskog tigra, spas pronalazi na 9-metarskom čamcu za spašavanje. Tokom prvih nekoliko dana tigar proždire troje pripadnika faune, a Pi uz pomoć znanja stečenih u očevom ZOO-u nastoji izbjeći da bude sljedeća karika u tigrovom hranidbenom lancu. Do kraja romana (kada konačni spas pronalaze na obalama Meksika) autor nam donosi prikaz 7 mjeseci dugog suživota jednog 16-godišnjeg dječaka i krvoločnog bengalskog tigra, na palubi čamca za spašavanje.
Cijelu priču pratimo u obliku Pijeva monologa ispripovijedanog piscu koji je u potrazi za inspiracijom slučajno načuo o Pijevoj životnoj pustolovini, te ga potražio, 20-ak godina nakon što su se opisani događaji odigrali. Početke Pijeva monologa autor često prekida kratkim digresijama u kojima Pijev sugovornik-pisac opisuje junaka priče, njegovo ponašanje, obitelj, kuću i sl., da bi takvu narativnu konstrukciju vrlo brzo naprasno napustio i potpuno je zanemario, vrativši joj se tek pri kraju romana, nekih 300-tinjak stranica kasnije, pa se nameće zaključak da su neke od tih dionica naknadno umetnute kako bi broj poglavlja dosegao okruglu stotku. Sličnih slučajeva ima mnogo (prvi koji mi trenutno pada na pamet je roman "In Ri" mladog Riječanina Marka Luke Zubčića) pa čovjek ne može, a da se ne zapita zbog čega pisci tako često misle da će bolju zaokruženost svoga djela postići okruglom ukupnom brojkom poglavlja? Takvim postupkom Martel svoju priču ne da nije zaokružio, nego ju je samo bez ikakve potrebe činio konfuznom.
Dodatna manjkavost i autorska nedosljednost prepoznaje se u zanemarivanju religijske komponente priče; Pi se u djetinjstvu osim životinjama, vrlo zdušno posvećuje i religiji i to ne samo onoj "materinjoj" hinduističkoj, nego on postaje vrlo predani praktični vjernik još i islama i katolicizma. Ta komponenta fabule autoru daje prostora za neke vrlo duhovite epizode (poput komične sekvence sukoba trojice Pijevih vjeroučitelja i njihove urnebesno smiješne rasprave kojoj bi se od tih triju religija Pi trebao posvetiti, a koje dvije napustiti), ali svim trima religijama Martel pristupa krajnje površno, pa umjesto da religijska komponenta roman obogati dodatnom slojevitošću, ona se ispostavlja stranim tijelom u rukopisnom tkivu.
No, unatoč spomenutim manjkavostima Martelu se nikako ne može negirati pripovjedno umijeće. Svoju krajnje nevjerojatnu priču on uspijeva učiniti vrlo uvjerljivom i sasvim mogućom, a iako od početka znamo da Pi na koncu uspijeva preživjeti, priča ipak ni na trenutak ne gubi na zanimljivosti i napetosti. Jedno uistinu grozomorno, neopisivo iskustvo autor iznosi na začudno uvjerljiv, sugestivan način, redajući jednu nezaboravnu epizodu za drugom: od zastrašujućih opisa borbi životinja na čamcu ili pak stravičnog prikaza umiruće zebre požderane od strane podivljale hijene, preko upravo čarobnih, ganutljivih opisa zvjezdanim sjajem obasjanih noći koje Pi provodi u čamcu, s morskim ljeskajućim plavetnilom unedogled oko sebe, do duboko introspektivnih dionica u kojima se mladi junak suočava s razdirućom tjeskobom, strahom i usamljenošću kao i dotad mu nepoznatim, najprimitivnijim, upravo bestijalnim zakucima svojega ljudskoga "ja".
Pi je ovo stravično iskustvo uspio preživjeti zahvaljujući dobrom poznavanju životinjske psihologije i znanjima stečenim u očevom ZOO-u. Pi je uvidio da su on i tigar doslovce i u prenesenom smislu "u istome čamcu" te da nije pitanje "tigar ili ja" nego "i on i ja". Pi je shvatio da će tigar svojom životinjskom krvoločnošću i žilavošću lako nadvladati njegovu ljudsku krhkost, pa ako želi preživjeti (a želi!), on mu mora nametnuti svoju volju i naprosto ga mora ukrotiti. U nepreglednom morskom plavetnilu i nedokučivom obzorju u daljini Pi je prepoznao cirkusku arenu - "savršeno okruglu, bez ijednog kuta da se tigar sakrije" - u kojoj će on biti tigrov krotitelj, s morem kao izvorom hrane kojom će životinju držati u posluhu, odnosno nagrađivati je za krotkost, i zviždaljkom (koju pronalazi u opremi za spašavanje u čamcu) umjesto biča kojom će tigra kažnjavati i držati ga u pokornosti. Pi je posegnuo za postupkom iz svijeta životinja - svojom mokraćom je obilježio sredinu čamca i učinio je granicom preko koje tigar nema pristup, a sebe i tigra hranio je ribom koju je bez prestanka izlovljavao. Pitke je vode u spasilačkim zalihama u čamcu bilo sasvim dostatno, a kiša je dovoljno učestalo padala da obnavlja te zalihe. Tokom vremena Pi je shvatio da bez tigra on jednostavno ne bi preživio - tigar ga je odvraćao da razmišlja o svom tragičnom položaju (ili pak poginuloj obitelji) i tjerao ga da ustraje i dalje živi. Da nije bilo tigra Pi bi ostao sam sa svojim očajem, još strahotnijim neprijateljem od samoga tigra.
Unatoč svim svojim (prethodno nabrojenim) nesavršenostima, "Pijev život" fascinantan je roman o kakvoga se nemamo priliku spotaknuti baš svaki dan, a koji osim što jako često uspijeva zastrašiti i preneraziti, isto tako ne propušta i nasmijati ili pak očarati čitatelja svojim brojnim dionicama prekrasne poetičnosti i dubine, dok književne znalce Martel stavlja na kušnju učestalim asocijacijama na brojna djela svojih prethodnika (od Hemingweyeva "Starca i more", preko Kyplingove "Knjige o džungli", "Guliverovih putovanja" Jonathana Swifta, Vonnegutova "Gallapagosa" ili Dafoevova "Robinsona Crusoea", pa sve do Goldingova "Gospodara muha" i Becketovih drama apsurda). Pri kraju svog romana Martel se upušta i u propitivanje odnosa književnosti i zbilje kao i čitateljeve percepcije ispripovijedanog, te dodatnom, alternativnom verzijom događaja čak stavlja pod upitnik vjerodostojnost svega prethodno izloženog.
Yann Martel ovim romanom duboko zadire u neke od najskrivenijih tajni ljudske psihe, uporno nas podsjećajući na nešto što tako lako i rado zaboravljamo: kako smo i mi, ljudi, samo malim sastavnim djelićem prirode. I tek jedna od životinjskih vrsta. Istina, nešto inteligentnija. Ali nikako ne i najdobroćudnija ...
(Napisao : Božidar Alajbegović, veljače 2005.)
komentiraj (4) * ispiši * #
Što je za vas književnost?
petak , 28.10.2005....Onda je otpio dobar gutljaj votke i postavio mi pitanje :
"Odgovorite mi za moju knjigu, koja nikad neće biti završena, najkraće što možete: što je za vas književnost?"
To je bilo ono od čega sam i strepio, premda sam imao za takve i slične prilike nekoliko spremnih odgovora. Ovaj put, naglo, poput bljeska, sinuo mi je jedan citat, ne sjećam se više čiji, pa uzvratih isto tako brzo i odlučno:
"Groblje palih, prijatelju! Na njemu leže tisuće neostvarenih ljudi!"
Iznenada je zabacio glavu tako da je iskočila šiljasta adamova jabučica, povremeno bi skliznula gore-dolje, kao da guta nevidljive zalogaje. Usta su mu bila otvorena, a oči na trenutak sazdane od praznine; možda je negdje na tom groblju palih vidio i svoju parcelu...
Mirko Kovač, pripovijetka 'Susret s Valentinom' iz zbirke 'Ruže za Nives Koen' (Fraktura, 2005.)
Prostor komentara otvoren je za vaše definicije, naravno...
komentiraj (14) * ispiši * #
Novo 'Zagrijavanje'
Još jedno Zagrijavanje događat će se u knjižnici Bogdan Ogrizović. Cilj ovog projekta je otvaranje prostora kreativnosti i afirmacije mladih autora. Dan održavanja je petak, 28.10 s početkom u 19:30.
Tijekom 2004. i 2005. u sklopu Zagrijavanja zagrebačkoj je književnoj publici predstavljeno više od 50 pjesnika i prozaika mlađe generacije, rame uz rame s priznatim i poznatim domaćim književnicima poput Zorana Ferića, Ede Popovića, Branka Čegeca, Borivoja Radakovića, Marinka Koščeca...
Cijenjeni i vrli Zagrijavatelji ovoga puta imenom, prezimenom i kratkom bio-noticom su:
Stjepan Balent
Nagrađen na Goranovnom proljeću 1995. za rukopis Kako stvari stoje?, a 1998. objavio zbirku Voda. Kraću prozu i pjesme objavljivao je u književnoj periodici, a ponešto od toga je i prevođeno. Autor je književnog natječaja Ekran priče, koji organizira IskonInternet, na čijem portalu uređuje i rubriku Kulture.
Sanja Sagasta
(Sisak, 1972.) objavila zbirku poezije Igre ljubavi i ponosa (1998.) i Sapfino ogledalo (2005). Zastupljena u zajedničkim zbirkama Komad našeg neba (1989.) i Pogled mladog maja (1990.). Objavljivala u Albumu, sarajevskom alternativnom časopisu za književnost (od 2001. do 2003.), CROW on-line časopisu te u Kruhu i ružama.
Objavila istraživanje u European Journal of Women's Studies (2001.) i autorica je individualnog poglavlja u International Encyclopedia of Sexuality (2001.).
Stevo Đurašković
(Split, 1980.) Poeziju objavljivao u Vijencu, Zarezu, Quorumu i na III programu Hrvatskog Radija, prozu u Revoltu, Pulsu, Quorumu, Rukopisima 25 (Pančevo, 2002). Uvršten u izbor kratkih priča Bun(t)ovna p(r)oza (Omnibus, Sarajevo, 2002), pohvaljen na Goranovom proljeću 2003. Objavio knjigu Bus koji prilazi peronu (2005).
Ervin Jahić
(Rijeka, 1970.) pjesnik, kritičar i urednik. Uređivao časopise Kult i Rival. Pjesme su mu prevođene na engleski, talijanski, francuski i slovenski jezik. Uvršten je u više pregleda, panorama i antologija suvremenoga hrvatskog pjesništva. Glavni je urednik HDP-ova časopisa Poezija. Radi kao urednik beletristike u nakladničkoj kući V.B.Z. Živi u Zagrebu.
Objavio knjige pjesama: Oko andaluzijskoga psa nad jednom kapi koja nikako da se otkine sa zaleđenoga vodopada (1994.), Biografija i auto (2001.), Knjiga materijala, vikend-priručnik utopije tijela za mezimce (s P. Todorovićem, 2001.) i Pustinje neona, izabrane pjesme (2005.). Uskoro mu izlazi zbirka poezije Kristali Afganistana.
Voditelji Zagrijavanja su S. Mraović i R. Simić.
Izvor : Iskon
komentiraj (2) * ispiši * #
NOVO : Nenad Stipanić - 'Sprinteri u labirintu' (Naklada MD, 2005.)
Riječ izdavača
Žestoko pisane priče o "nekom drugom svijetu", o ljudima i njihovim propuštenim šansama, o neizbježnoj zapletenosti u mrežu nasilja, seksa, želje za moći ili – tek pukog preživljavanja – u temelju je knjige Nenada Stipanića 'Sprinteri u labirintu'. Čitatelja ne ostavlja ravnodušnim njihova utopijska nada, koja je stalno tu negdje, blizu, ali kao i dobitak na lotu uvijek izmiče... Prizori polusvijeta, traženja posla, noćnog i sivog rada, skliskih i opasnih situacija, podstanarstva, istodobno, puni su toposa sretnog života, koje kao žuđeno mjesto tek treba dohvatiti i osvojiti. Autor ne uzmiče od izlaganja vlastite kože, scen podzemlja i nesigurnih ulica: okušao se kao turistički vodič, portir, lučki radnik, izbacivač u diskotekama, kafićima i kasinima, tjelohranitelj i galerist – međutim, njegova se priča prelama na sve nas koji smo živjeli u Hrvatskoj devedesetih. Rat nije u središtu njegova pripovjedačkog interesa, ali jest nevidljivi trn zariven duboko u tijela i sudbinu protagonist i čitatelj. Knjiga Sprinteri u labirintu ne upisuje se u neku od tekućih matica hrvatske priče, ali je se čita s uzbuđenjem koje izazivaju žestoki pripovjedači i njihovi svjetovi.
********
Nenad Stipanić (Senj, 1973.) srednju je školu završio u Rijeci. Od tada do danas radio je niz poslova i okušao se kao tur.vodič, portir, lučki radnik, izbacivač po diskotekama, kafićima i casinoima, tjelohranitelj i galerist. Živio u Senju, Rijeci, Stuttgartu, deset godina, s povremenim prekidima, živi u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i radio drame. Objavljivao u Quorumu, Književnoj Rijeci, Libri liberi, Novom Varaždincu, na II i III programu Hrv.radija. Uvršten u izbor priča na natječaju Naklade MD i Iskona Ekran Priče_02.
komentiraj (0) * ispiši * #
NOVO : Douglas Coupland - 'Hej, Nostradamuse!' (Celeber, 2005.)
četvrtak , 27.10.2005.
CELEBER ponosno i veselo predstavlja dugo očekivani, novi roman u biblioteci X : 'HEJ, NOSTRADAMUSE!' Douglasa Couplanda
Riječ izdavača
Douglas Coupland - 'Hej, Nostradamuse!'
Roman, meki i tvrdi uvez; 16x23 cm; 190 str.
Biblioteka “X”; knjiga 35.,
Izdanje: listopad, 2005.
Prijevod s engleskoga jezika: Dragan Koruga
Dizajn naslovnice: Matilda Nobilo, NOMART d.o.o.
Trudna i potajno udana Cheryl Anway črčka na školskom fasciklu ono što postaje njezina posljednja volja i oporuka nedugo prije no što je podivljala trojka neprilagođenih školskih drugova ubije u srednjoškolskoj kantini. Obuzeta paranojom, tinejdžerskim bijesom i vjerskim fanatizmom, njezina pospana, suburbana četvrt nakon pokolja proglašava svoje svece, žigoše demone i ide dalje. No za nekolicinu ljudi koji još uvijek teturaju od udarca koji im je zadao taj strašan dan, život je zauvijek iskočio iz kolotečine. Četiri dramatično različita lika pričaju svoje priče: Cheryl, koja spokojno pripovijeda svoju smrt, Jason, momak za kojega nitko nije znao da je njezin suprug i koji se zbog tog gubitka ni deset godina kasnije ne može vratiti normalnome životu, Heather, žena koja se trudi voljeti slomljenog Jasona, i Reg, Jasonov otac, kojega je njegova tvrdokorna religioznost odvojila od gotovo svih ljudi koje voli.
'Hej, Nostradamuse!' nezaboravan je portret ljudi koji se muče s duhovnošću, tugom i njezinim prihvaćanjem.
Douglas Coupland rođen je 1961. god. Maturirao je 1979. god. na Sentinel Secondary Schoolu u zapadnom Vancuoveru, gdje je i diplomirao 1984. god. na Emily Carr College Art and Designu . Kako bi se još više usavršio u kiparstvu, doškolovao se na Havajima, u Italiji i Japanu. Kao kipar je izuzetno uspješan. Couplandovo zanimanje za Generaciju X pojavilo se 1988. god., nakon objavljivanja jednog članka u Vancouverskom magazinu. Zajedno sa karikaturistom Paulom Lerocheom nastavlja istraživati taj projekt. St. Martin's Press iz New Yorka angažira ga da napiše vodič kroz Generaciju X. Zbog toga se Coupland seli u Palm Springs u Kaliforniji kako bi napisao svoju prvu knjigu, 'Generacija X'. Couplandovo mjesto boravka proteže se od Vancouvera, Los Angelesa, pa sve do Škotske. Trenutno živi u zapadniom Vancouveru u luksuzno dizajniranoj kući. Osvojio je i dvije nagrade Canadian National Awards for Exellence in Industrial Design. Kreira vlastiti namještaj, zanimaju ga meteori, umjetnine i pisma zaključana u Vancouverskom trezoru.
Njegovih 16 knjiga – Generacija X (1991.), Shampoo Planet (1992.), Life After God (1993.), Mikrokmetovi (1995.), Polaroids From the Dead (1996.), Girlfriend in a Coma (1997.), Lara's Book (1998.), Miss Wyoming (1999.), City of Glass (2000.), God hates Japan (2001.), All Families Are Psychotic (2001.), Souvenir of Canada (2002.), School Spirit (2002.), Hej, Nostradamuse!, 2003. (Celeber 2005.), Souvenir of Canada 2 (2004.), Elenor Rigby (2004.) – prevedeni su na 22 jezika u 30 zemalja.
Douglas Coupland je i stalni dopisnik The New York Timesa.
komentiraj (0) * ispiši * #
Uz primoštenski Babić knjige predstavljaju Mlinarec&Plavić
Naklada Mlinarec & Plavić u svojoj je Biblioteci Molaris objavila dvije zbirke priča, koje će biti promovirane uz mladi primoštenski Babić u petak, 28. listopada, u 19 sati u Knjižnici 'Bogdan Ogrizović'.
O knjigama
Marko Plavić: 'Makro sa Sljemena'
Zbirka od osam priča 'Makro sa Sljemena' Marka Plavića nastajala je u dužem vremenskom razdoblju pa je, poput dobro odležana vina, prije svega krase dorađenost i nadasve tematska, žanrovska te stilska raznolikost, što obično nije slučaj s knjigama prvijencima drugih autora, premda nije riječ o autoru koji je tek započeo pisati, jer već dugo piše, ali samo – veli – kad ima posebnu inspiraciju.
Na tom fonu priče nije moguće jednoznačno odrediti, mada se može govoriti o, da tako kažemo, opsesivnim temama koje su ih obilježile u formalnom i sadržajnom smislu. Plavić je autor koji svoj pripovjedni svijet shvaća vrlo ozbiljno i koji ga s punom osviještenošću gradi kako na šavovima duboko proživljenoga osobnog životnog iskustva, ponekad provociranog, tako i onog knjiškog, literarnog, papirnatog, no ništa manje interesantnog, zavodljivog.
Možda je jedan od glavnih idejnih pokretača u Plavićevim pričama svojevrsni eskapizam koji se, pokraj svojih trenutnih onosvjetskih epizoda, iscrpljuje u ovosvjetskom, i to u egzotičnoj ženi, ukusnoj kuhinji, dobroj kapljici, glazbi, dobrom društvu i sl. Upravo stoga cijelom knjigom struji životni optimizam počesto zaogrnut dozom posve osobnoga originalnog humora.
************
Višeslav Kirinić: 'Ogrlica'
Prva autorska knjiga Višeslava Kirinića zbirka od sedam priča Ogrlica na tragu je autorovih čitanja, s jedne strane, lektire, a s druge, prevođenja višeznačne, polisemične suvremene teorije u najraznovrsnijem smislu te riječi.
Premda prije svega prevoditelj i priređivač teorijskih naslova Kirinić svojom prvom art knjigom svjedoči o onome iskustvu koje su nam ostavljali i kojim su nam vrlo često širili, ali i iznevjeravali horizonte pisci pišući teoriju ili teoretičari pišući književnost. Kirinić svojim pričama fikcijski transcendira svoje iskustvo kao prevoditelja i teoretičara kao što pak teorijski transcendira jedno drugo iskustvo, ono čitateljsko, konzumentsko, pridajući mu, dodajući, oduzimajući mu.
U Kirinićevim pričama, nudeći nam svojevrsne stilske vježbe, glavni su likovi Márquez, Borges, Kafka, Kant… no iznad svega se provlači crvena nit, metonimija ogrlice, kao kružnog toka, cikličkog vremena, kao nikad započete i nikad nezavršene priče/knjige u kojoj bi se zadnja rečenica/stranica poklapala s prvom uz mogućnost beskonačnog nastavka.
U Kirinićevim pričama sve je nekako prokleto poznato, pa ipak kao da izmiče našoj recepciji, svjedočeći o onoj vječnoj, zavodljivoj i spoznatljivo nesvodljivoj tajni umjetnosti.
komentiraj (0) * ispiši * #
'Kad Miki kaže da se boji'
Neki od vas možda i znaju, ali mnogi zasigurno ne, da je moja malenkost svojevremeno pero brusila i na tekstovima filmske tematike. Uvjetno ih nazovimo, filmskim kritikama.
Nakon poduže stanke jedan me je film ponukao da se u tome ponovo okušam. Pogađate, radi se o dokumentarcu posvećenom junacima Štulićevih pjesama. Dakle, moj tekst o filmu 'Kad Miki kaže da se boji' pročitati možete na ovome linku.
komentiraj (0) * ispiši * #
Najboljih 100 romana na engleskom
srijeda , 26.10.2005.
Književni kritičari TIME-a Lev Grossman i Richard Lacayo izabrali su 100 najboljih romana pisanih na engleskom jeziku, objavljenih od 1923. godine naovamo.
Cijelu listu možete pogledati na ovome linku.
Romani su poredani po abecedi a uz gotovo svaki naslov nalazi se i link na recenziju.
Posebno je zanimljivo što su se na listi našli romani koji su godinama izostavljani iz kanona kao dječja ili žanrovska književnost (Lewis, Tolkien, Gibson...).
Izvor : KIS
komentiraj (6) * ispiši * #
NOVO : Sanja Lovrenčić - 'Dvostruki dnevnik žene sa zmajem' (Naklada MD, 2005.)
Riječ izdavača
Pretvaranje drame u priču, u roman, koji spletom neobičnih događaja postaje nesvakidašnji autorski dnevnik, samo je dio iznenađenja u novoj knjizi Sanje Lovrenčić. Na početku bijaše natječaj – kaže nam pripovjedačica romana 'Dvostruki dnevnik žene sa zmajem' – što zvuči poznato i upućuje nas na jedan drugi početak vezan uz Riječ i stvaranje. Tematiziranje narudžbe, život i rad umjetnika u tuđim zadanostima, uvod je u pustolovinu pisanja i iskušavanje priče i njezinih protagonista, žena u prvom redu. Dvostrukost ovoga uzbudljivog i žanrovski neobičnog romana živi od savjeta o pisanju do ženskih utopija i traganja za onim što nas sve zaobilazi. Tko je žena sa zmajem? Što je u njezinu jeziku bliskosti duhovito i ironično, ritmično i gipko, poznato i nepoznato? Gdje je granica između strahova i iluzija? Ako je stvarnost uvijek u prednosti? – kako dvoji žena sa zmajem, ne preostaje nam nego čitati njezin dnevnik s hrabrošću, nositi se s riječima dirljivim i riječima od bijesa – upravo kako je izvedeno i zapisano!
*******
O autorici
Sanja Lovrenčić (1961.) objavila je knjige pjesama Insula dulcamara (1987.), Skrletne tkanine (1994.), Upute šetaču u vrtu sa zborovima i U slobodnoj četvrti (2002.).
Autorica je knjiga priča za djecu : Esperel - grad malih čuda (1994.), Kuća iznad čudovišta (1996.) i Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufuć (2001., nagrada Grigor Vitez), kratkih proza : Wien Fantastic (1998.) i Portret kuće (2002.), romana Kolhida (2000.) i Savršen otok (2002.).
U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki nagrađeni (Albatros, Možda sam hodao u snu), neki objavljeni u različitim zbornicima (Mlinovi, Pisma drugom čuvaru, Devet oktava, Arielov otok), a neki prevedeni i izvođeni izvan Hrvatske (Arielov otok, Devet oktava). Jedan je od osnivača umjetničke organizacije Autorska kuća u kojoj je objavila knjige za djecu Bajka o Sigismundi i Krpimiru i Godina bez zeca.
Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika.
komentiraj (1) * ispiši * #
Kritički osvrt na stipendije za potporu književnog stvaralaštva
utorak , 25.10.2005.
Prije nekoliko dana saznali smo koje će autore Ministarstvo poticati stipendijama. Što o tome misli Valerij Jurešić, voditelj KIS-a otkriva tekst koji slijedi :
Gotovo 42% novca je otišlo na romanesknu produkciju. Dodamo li tome i eseje kao proznu književnu vrstu sa svojih 14% dobivamo 56% za domaću prozu. Nasuprot tome se nalazi 4,7% za domaću poeziju. Preostalih četrdesetak posto ide na prijevode?!
Ima li i među vama zbunjenih zbog toga? Dakle, deset puta više novaca ćemo dati iz državnog proračuna na prijevode nego na domaću poeziju. Moglo bi se reći nitko ju ionako ne čita. No, zašto onda uopće ovaj natječaj, ako ne zato da bi se poticali oblici književnog stvaralaštva koje tržište knjiga istiskuje?
Za mene je zaista anegdotalna činjenica da ćemo izdvojiti novce iz državnog proračuna da bismo prevodili Shakespearea i engleske priče na hrvatski jezik. Pa to čak ni Engleska ne želi platiti. Ionako nam je prijevodna knjiga prešla već pedeset posto podukcije, po čemu smo jedna od "vodećih" zemalja u Europi, i onda još dodajemo 40% potpore književnom stvaralaštvu na financiranje prijevoda.
Za sve neupućene ovdje moram napomenuti barem dvije stvari:
1. Hrvatsko Ministarstvo kulture uredno financira prijevode kroz sustav potpore za izdavanja knjiga, pa je tako i ove godine dobar dio dodijeljenih potpora bio za prijevode. Usput odbivši knjige mnogih domaćih autora, pa makar imali priznati status.
2. Većina zemalja s čijih se jezika prevodi rado dodijeljuje potporu za prijevod i objavu njihovih autora, a takav je svakako slučaj i s Francuskom, Slovačkom i Njemačkom, tri zemlje koje se mogu obradovati da će Hrvatska financirati prevođenje njihovih djela na hrvatski jezik.
Ni u kojem slučaju ne želim reći da prevoditeljstvo nije stvaralačka aktivnost. Dapače, ali ne mislim da bi se novcem hrvatskih obveznika morao riješavati problem što hrvatskim tržištem knjiga dominiraju loši prijevodi. Tim više, što se njihova dominacija povećava iz mjeseca u mjesec. Kako na top listama, tako i u ukupnoj prodaji. Pa, svakom je već jasno da je posve neuputno izdavati domaće autore i da je mnogo lakše posegnuti za prijevodom, a ako je dovoljno loš onda je i još jeftinije.
Koliko znam, u svijetu jedino Njemačka i Francuska imaju programe nagrađivanja prevoditelja koji prevode iz točno određenih zemalja, u kojima te države prepoznaju svoje kulturne i društvene interese. Za Njemačku su to zemlje Srednje i Istočne Europe, te arapski svijet, a za Francusku Mediteran. No, nekako mi se čini da je dovoljno jasno o koliko većim i financijski snažnijim zemljama je riječ.
S druge strane, jako bi me razveselilo kad bi mi netko pokazao još neki primjer u svijetu gdje netko financira prijevode engleskih autora, a u nas je to vrlo čest slučaj, kako u Potporama za knjige, tako i pri Potpori književnom stvaralaštvu. Možda bismo mogli u tome prepoznati i svoje mjesto u svjetskom političkom marketingu pa dodijeliti i koju stipendiju zanemarenim britanskim piscima, utrti tako nov put svjetskom nakladništvu?
Napisao: Valerij Jurešić
komentiraj (9) * ispiši * #
VESTI IZ KOMŠILUKA
Kolege blogeri iz Srbije i Crne Gore potpomognute domaćim blogovnicima organizirali su u Požarevcu književno veče, mini tribinu o blogu u Srbiji i Crnoj Gori uz nezaobilazni glazbeni spektakl, pa nas sve pozivaju, a mi vam poziv u cijelosti prenosimo sa mojblog.co.yu :
Književno veče + glazbeni spektakl i mini tribina o Blogu u Srbiji
"29.10.2005. godine u 17 sati u Požarevcu u "Srpskoj Kući", ulica Hajduk Veljkova 23 (preko puta saborne crkve). Piće i grickalice obezbeđeni.
Mini tribina o blogu - učesnici: Milena Stanojević, Martin Birač i Tomislav Fistrić - glavni programer.
Književno veče - učesnici: Goran Bogunović , Boris Starešina, Ivan Tobić i Pavlec (autor prvog i najčitanijeg srpskog web zina www.krompir.co.yu ).
Pozvani su i svi drugi književnici i pesnici za koje ne znamo, a koji postoje u blog svetu. Kad se završi tribina o blogu i glazbeno veče naših književnih stvaralaca silazimo u podzemne prostorije Kluba Srpske kuće gde ćemo se družiti do zore ako treba. Poneti muzičke instrumente, mada je muzički štimung obezbeđen živom muzikom na uvce i mp3 kolekcijom od oko 100.000 pesama kao i sjajnim ozvučenjem. Organizator ovog skupa je BlogTau."
Izvor : B.O.R.G.
komentiraj (4) * ispiši * #
Srpski radikali protiv Srđana V. Tešina
ponedjeljak , 24.10.2005.
Srđan V. Tešin bio je urednik kulturnih programa u Domu omladine u Kikindi, a smijenjen je nakon promijene lokalne vlasti. Srpski PEN centar, Srpsko književno društvo (SKD) i regionalni Literarni konzorcij (LitKon) - mreža za elektronsko širenje književnih aktivnosti na internetu, kao i pojedini srpski intelektualci, oštro su protestirali zbog toga ocjenjujući da je riječ o političkom obračunu radikala s jednim od najznačajnijih pisaca nove generacije u srpskoj književnosti i dobitnika Književne stipendije “Borislav Pekić”. S Tešinom se solidariziralo i umaško Pučko otvoreno učilište koje je povodom otkaza Tešinu objavilo i prosvjedno pismo. Opširnije o svemu pročitajte u mom tekstu na web portalu tjednika Nacional
komentiraj (8) * ispiši * #
Antikvarijat KNJIGA JE KNJIGA poklanja knjige!
Od Antikvarijata Knjiga je knjiga dobih sljedeću obavijest koja će mnoge razveseliti :
Od nedjelje 23.10. do petka 28.10.2005 uz svaku naručenu knjigu
*poklanjamo* vam jednu po našem izboru!
Knjige koje ćemo vam darovati uglavnom su beletristika. U rasponu od
avanturističkih romana Harolda Robbinsa, pa sve do klasika engleske
literature poput Joyce Cary, Josepha Conrada, njemačkih autora poput
Grassa i drugih, pa sve do kineskiih i japanskih autora.
Knjige koje poklanjamo pokušati ćemo prilagoditi naslovima koje naručujete!
Pozdrav od ekipe antikvarijata Knjiga je knjiga
komentiraj (1) * ispiši * #
KRITIKA : Krešimir Pintarić - 'Ljubav je sve' (Profil, 2005.)
subota , 22.10.2005.KRITIKA : Krešimir Pintarić - 'Ljubav je sve' (Profil, 2005.)
'Playstation baby', 'Djeca Patrasa', 'Virusi', 'Tri života Tonija Longina', 'Ljubav, struja, voda & telefon' ovogodišnji su romaneskni izdanci domaće proze koji se svi redom bave ili se bar tematski i motivski dotiču veze dvoje ljudi (bračne ili ljubavne) koja je u krizi ili čak pred raspadom. 'Ljubav je sve', nova knjiga Krešimira Pintarića, svakom je svojom stranicom posvećena nečemu dijametralno suprotnom – ljubavnoj vezi koja je u zenitu, koja odiše nepomućenom idilom, stabilnošću i harmonijom te je svjetlosnim godinama daleko od i najmanje naznake krize. U kontekstu recentne domaće proze svakako možemo reći da se radi o kuriozitetu. Međutim, sjetimo li se da veći dio Pintarićeva opusa otpada na poeziju (tri pjesničke naspram jedne prozne zbirke) stvari postaju jasnije.
Za razliku od proze, poezija je podatnija za dočaravanje ljubavne harmonije i mnogi su pjesnički opusi (pa jednim svojim dijelom i Pintarićev) prepuni tematizacije upravo ljubavnog sklada, emocionalnog zanosa i idile među ljudima koji se vole. Poezija kao da je (cyber-generacija bi rekla: 'po defaultu') predodređena za takvu vrstu autorskog iskaza, dok kod proze to ipak nije tako. Proza teško trpi beskonfliktnost, nepomućenost i sklad. Proza, a roman pogotovo, traži neizvjesnost, ona nasušno treba radnju koja vodi od točke A do točke B sa neizostavnom preprekom koja se na toj ruti pred protagonista postavlja, a koji kroz njezino savladavanje doživljava katarzu te se oblikuje ili čak i mijenja. No, Krešmir Pintarić je mudro prepoznao kako bi u eri posvemašnjeg cinizma, netrpeljivosti, ljudske nezajažljivosti i rasapa vrijednosti, a što su sve karakteristike vremena u kojima živimo, prozni prikaz jedne nepomućene ljubavne harmonije mogao unijeti dašak osvježenja, pa čak i začudnosti.
Ipak, premda 'Ljubav je sve' veliku pažnju pridobiva upravo svojom tematskom različitošću, poznavateljima Pintarićeva pjesničkog opusa ta knjiga ipak neće donijeti mnogo nova. Tomu je tako iz razloga što se u slučaju 'Ljubav je sve' radi o reciklaži, odnosno svojevrsnom transferiranju jednog dijela stihova iz njegove pjesničke zbirke 'Divovski koraci' u prozni izraz. Pintarić ustvari kao da veli: 'Ne želite čitati moju poeziju? Ne morate, nema problema - prepakirat ću je u prozu, CV ću si podebljat novom bibliografskom jedinicom, a i honorarčić će svakako dobro doći''. No, osim takve ironizacije čitateljskog zazora od poezije, moguć je i puno ciničniji zaključak kako se radi o njegovom konačnom priznavanju uzaludnosti i odustajanju od bavljenja poezijom. Nadajmo se ipak da nije tako jer je Pintarić kao pjesnik puno zanimljiviji od Pintarića prozaika.
Dakle, 'Ljubav je sve' iz muškog ugla tematizira harmoničan ljubavni život dvoje urbanih tridesetogodišnjaka. Svako je poglavlje tematski zaokruženo i bavi se pojedinim aspektom zajedničkog života jednoga para civiliziranih i liberalnih tridesetogodišnjaka koji svaki eventualni nesporazum izglade razgovorom, svoju vezu temelje na posvemašnjoj ravnopravnosti i uvažavanju međusobnih razlika, a uzajamna im je ljubav važnija i jača od svega. Pintarić se pri profilaciji likova svjesno ograničava isključivo na njihovu intimu, na njihovo emocionalno doživljavanje životnog realiteta kojega dijele i komentiranje događaja u kojima zajednički sudjeluju. Pri tome on koordinate kuhinja-dnevni boravak-spavaća soba gotovo i ne napušta, ne otkrivajući nam čak niti profesiju i imena svojih golupčića, dok ukotvljenost u 'danas i ovdje' spoznajemo tek putem TV emisija koje komentiraju ('Nedjeljom u dva') i suvremene glazbe koju vole. Elem, ljubav je ta koja određuje njihovu zbilju i osmišljava im egzistencije, dok stvarnosti (političke, ekonomske, društvene, socijalne ...) oni kao da gotovo i nisu svjesni, a takvim postupkom Pintarić cjelokupnom korpusu tzv. stvarnosne prozne matrice u Hrvata kao da pokazuje prst srednjak (ili barem figu).
Protiv saharinskog učinka povremene patetike i pretjeranog sentimentalizma Pintarić se uspješno bori izdašnim dozama duhovitosti i (auto)ironije , a izrazita uvjerljivost i neposrednost dijaloga (kojima se na korak približio Robertu Perišiću) predstavljaju najjaču stranu njegove proze. No, bilo da govori o odnosima s roditeljima, stavu spram braka i roditeljstva, međusobnim osjećajima, različitim preferencijama i ukusima, feminizmu ili pak seksu, njegovi monološki iskazi redovito poprimaju prevladavajuće esejističke značajke te je 'Ljubav je sve' prije zbirka eseja/kolumni na temu muško-ženskih odnosa, nego roman. A gotovo svim kolumnama sudbina je jednaka – jednokratna upotreba i brzo potonuće u zaborav.
Ni 'Ljubav je sve' drugome se, nažalost, ne treba nadati. No, vratimo li se Pintarićevoj poeziji sjetit ćemo se 'da ženu koju voliš nikada ne smiješ prestati zavoditi', i upravo ćemo u tim stihovima prepoznati upotrebnu vrijednost ove i svih ostalih Pintarićevih djela. Pošteno! Reč da bi rekel ...
(Napisao : Božidar Alajbegović, listopada 2005.)
komentiraj (10) * ispiši * #
NOVO : Dubravka Ugrešić - 'Nikog nema doma' (Devedeset stupnjeva, 2005.)
petak , 21.10.2005.
Riječ izdavača
'Nikog nema doma' je zbirka eseja Dubravke Ugrešić koja se nastavlja na prethodne zbirke 'Američki fikdonar', 'Kultura laži' i 'Zabranjeno čitanje', te predstavlja, na određeni način, njihovu sintezu. Manji dio eseja nadovezuje se na oglede iz 'Američkog fikcionara', koji se donekle mogu svrstati u putopisnu literaturu. Ovdje je manje riječ o Americi, a mnogo više o Evropi, o njezinom istoku i Zapadu, o tome stoje istočnoj Evropi zapadna i obratno. Najveći dio eseja govori o našim prostorima, proširujući i produbljujući zapažanja i dijagnoze postavljene u već kultnoj zbirci 'Kultura laži'. Posljednji dio knjige nadovezuje se na 'Zabranjeno čitanje' - to su ogledi o 'književnoj geopolitici', o problematičnom pojmu nacionalne literature i potrebi za uvođenjem pojma transnacionalne književnosti, te o funkcioniranju književnog tržišta. Ukratko, Dubravka Ugrešić je napisala još jedno vrhunsko štivo britkog stila, puno lucidnih zapažanja i intelektualno kompetentnih komentara, začinjenih autoričinom specifičnom ironijom.
komentiraj (2) * ispiši * #
Portov nastup uživo pred razdraganom publikom
danas, u petak 21.10.2005. dobro nam poznati Porto, prvi oknjiženi bloger i njegov mu nakladnik Naklada MD učestvuju na poznatoj tribini 'Književni petak'
Dakle, svi ste pozvani u 19:30 u čitaonicu na 1. katu Gradske knjižnice na Stračevićevom trgu 6, Zagreb gdje će vam se osim Porta ukazati još i Mirko Kovačević - priređivač knjige,
Zrinka Pavlić - novinarka i kolumnistica Cosmopolitana (http://zrinskopismo.blog.hr), Miroslav Mićanović - urednik knjige i Dario Markuš - osnivač i voditelj blog.hr
komentiraj (7) * ispiši * #
Po 'Grudi i jagode' u knjižnicu!
četvrtak , 20.10.2005.
U zagrebačkoj knjižnici Ivana Gorana Kovačića, Ulica grada Vukovara 35, u četvrtak 20. listopada 2005. u 19 sati održat će se promocija zbirke pjesama 'Grudi i jagode' Darije Žilić
Uz autoricu knjigu će predstaviti urednik izdanja Kruno Lokotar
O knjizi
Natopljena nostalgijom i izrečena izrazito ženskim glasom - poezija Darije Žilić mogla bi se (ali tek uvjetno!) svrstati u onaj pretinac koji se najčešće nespretno naziva 'narativnom poezijom'. Nostalgija nema (ili barem - nema nužno) točku na koju se referira, nostalgija ne poznaje takvu točku kao jasnu, jer inače ne bi bila nostalgija, nego naprosto tuga za nečim, žal za nečim...
Okovana nostalgijom, Darijina poezija je tiha, prigušena, obla i mekana, premda ponekad i oštra i provokativna u svome kratkometnom kriku kojim probija čahuru usamljenosti.
Drugovrsnu osobinu Darijinih pjesama nazvao bih - ženskom. Ali nije slabost ono zbog čega ovdje govorim o ženskome, nego spremnost da se o slabosti govori, spremnost da se najprije sa samom sobom, a onda i s drugima podijeli dvojbe koje nisu samo 'muški' spekulativne, refleksivne, 'muški' racionalne.
Hrvoje Jurić
Darija Žilić (Zagreb, 1972.) je diplomirala komparativnu knjiševnost i povijest u Zagrebu, a na CEU u Budimpešti pohađala Gender Studies. Pjesme su joj (po)hvaljene na Goranovu proljeću 2000. i 2002. godine.
komentiraj (11) * ispiši * #
TV avanture Lazića&Kožula
Poštovani ljudi!
Zadovoljstvo nam je izvijestiti vas o prvim plodovima našega guranja na telku, ne?
Popularni humoristični televizijski serijal 'Bitange i princeze' počinje s emitiranjem novih avantura 'ćaknutih sustanara'. Od 26 epizoda nove sezone čak 14 nosit ce žig kvalitete autorskog tandema Lazić&Kožul.
Prvih pet naših bit će prikazano do kraja godine, petkom uvečer na HRT2 u 20.10., i to kako slijedi:
21.10. prva epizoda
28.10. druga epizoda
18.11. ona u kojoj zli brat blizanac pobjegne iz zatvora
25.11. ona s reality showom
09.12. ona sa sportskom kladionicom
Napomena #1: Prvu, drugu, treću i petu epizodu pisali smo po unaprijed zacrtanim sinopsisima. Četvrta pak, ona s reality showom, od početka pa skoro sve do kraja naše je autorsko čedo. Posebnu pažnju svrnuli bi vam i na petu epizodu, budući da je iznimne kvalitete.
Napomena #2: Od 20. siječnja 2006. pa nadalje na rasporedu je još čak devet (!) naših epizoda, mahom autorskih, još iznimnije kvalitete od ovogodišnjih. O svemu ćemo vas na vrijeme obavijestiti mejlom poput ovoga.
Napomena #3: Lazić&Kožul nisu odgovorni za možebitne neduhovite dijelove programa. Tužno je to, ali naša nije zadnja, pa ni mi nismo sigurni u konačan ishod. Otkrivajte stoga, zajedno s nama, što nas čeka u novoj sezoni 'Bitangi i princeze'.
Napomena #4: Televizija pridržava pravo izmjene programa. Umre li Papa, primjerice, emitiranje nove
epizode nije izvjesno.
Sačuvajte ovaj mejl kao oci u glavi. Bit će vam potreban u tjednima što slijede.
Srdačno se biljezimo sa štovanjem, lijep pozdrav
Lazić&Kožul
Eto, davnijeh još dana ja rekoh kako će nam Nomadova ekipa krojiti svekoliku budućnost. Samo da znate, na ZFF-u upravo je prikazan kratki igrani film Josipa Viskovića...
komentiraj (1) * ispiši * #
Porto pobjednik još jednog natječaja!!!
Udruga ljubitelja znanstvene fantastike, fantasyja i društvenih igara, GAIA, iz Osijeka, prije stanovitog vremena raspisala je natječaj za kratku priču, žanrovski vezanu uz SF, fantasy ili horror.
Žiri kluba GAIA sastavljen od Maria Berečića, Aleksandra Kristeka i Mihaele Perković izabrao je tri najbolje priče čije će autore nagraditi paketima knjiga poznatih domaćih SF&F izdavača.
A pobjednici su
1. mjesto osvojila je priča "Priča o Anđeli Novak" Daria Rukavine
2. "Nedostaju mi bube" Nevenke Pupek
3. "Živjeti u sjećanju" Danijela Gorupca
Eto, kratko nakon pobjede na natječaju Kameleona i oknjiženja zbirke pjesama, naš je Porto pobjedio na još jednom natječaju.
Kako je krenulo, u dogledno vrijeme objavit će zbirku priča koja će sadržavati isključivo nagrađene uratke :-)
ČESTITKE !!!
komentiraj (7) * ispiši * #
25 pisaca i prevoditelja dobilo stipendije Ministarstva kulture
Prije neki dan oni su mene citirali pa je red da uzvratim istom mjerom . Dakle, ovo što slijedi prenosim sa Fusnote :
Na javni poziv za dodjelu potpora za poticanje književnog stvaralaštva u 2005. godini Ministarstva kulture Republike Hrvatske raspisan u lipnju ove godine javilo se 138 programa s ukupnim zahtjevom za 6.405.000 kn. Povjerenstvo, u sastavu Krešimir Bagić, Stjepan Čuić, Tonko Maroević, Krešimir Nemec i Ante Stamać odabrali su 25 autora koji će dobiti 4 godišnje, 6 polugodišnjih i 15 tromjesečnih potpora u ukupnom iznosu od 903.000 kn.
Robert Perišić (za roman "Naš čovjek na terenu"), Zvonimir Mrkonjić i Mirko Tomasović (za antologiju 'Trubaduri'), Milko Valent (roman "Umjetne suze") i Vojmir Vinja (za prijevod de Montaigneovih "Sabranih djela") dobili su godišnje potpore Ministarstva kulture za poticanje književnog stvaralaštva, u iznosu po 84.000 kuna. Polugodišnje potpore države (po 42.000 kuna) dobili su Renato Baretić (za roman 'Pričaj mi o njoj'), Ludwig Bauer (Antologija suvremene slovačke poezije), Boris Beck (eseji "Svjetlan Lacko Vidulić: Život u doba Borisa Becka"), Mirjana Buljan (roman 'Zmija u raju - obiteljska saga'), Mate Maras (prijevod sabranih djela Williama Shakespeara), te Graham Patrick i Raymond McMaster za prijevod Marulićeve 'Judite' na engleski jezik. Među dobitnicima tromjesečnih stipendija (po 21.000 kn) sa zanimanjem iščekujemo plodove rada Alojza Majetića (Interakcijski multimedijalni blog-roman), Gordana Nuhanovića (roman 'Posljednji dani punka') i roman "Pukotine" Ede Popovića.
Izvor : Fusnota
Daklem, kao što rekoh, drago mi je da će napokon i Valentu nešto kapnut', a blogere pozivam da obrate pažnju na roman Alojza Majetića. Eto, stara džomba sve vas pretekla :-)
Bit će zanimljivo vidjet tko će uistinu u roku i objavit svoju knjigu...
komentiraj (5) * ispiši * #
NOVO : Jack Kerouac - 'Satori u Parizu' (Litteris, 2005.)
srijeda , 19.10.2005.
'Na cesti', 'Darma lutalice', 'Tristessa' naslovi su prevedenih Kerouacovih djela u nas, a sada im se u oknjiženoj formi pridružuje i 'Satori u Parizu' (roman je integralno objavljen i u 'Europskom glasniku' 2002. godine), pretposljednje djelo koje je Jack Kerouac uspio objaviti za svoga života (prijevod : Vojo Šindolić, 110 str, meki uvez, cijena 130,00 kn).
Riječ izdavača
'Satori u Parizu' je rezultat putovanja u Francusku kojeg je Kerouac poduzeo u prolječe 1965. godine s namjerom da istraži svoje podrijetlo. Planirao je posjetiti Bretanju, Cornwall, Amsterdam i Njemačku. Međutim, već nakon tjedan dana pijančevanja i bludnjičenja u Parizu, potrošio je svu svoju ušteđevinu i morao se vratiti na Floridu. Po povratku je, budući mu je prijatelj i sudrug u piću bio odsutan, sedam uzastopnih dana i noći proveo prisjećajući se i bilježeći svoju priču. Rezultat toga je ovaj kratki i osebujan roman.
'Satori u Parizu' zamišljen je kao pripovijest u kojoj se nižu avanture kanadskog Francuza koji se raspituje o svom podrijetlu i istražuje svoje korijene. U zbilji, to je suvremeni ekvivalent poemi Sir Gaivain and the Green Knight, sjajnoj srednjovjekovnoj viteškoj poemi koju je Kerouac pročitao godinu dana ranije. Vitez okruglog stola, Sir Gawain, postaje žrtvom zbog svog ponosa, ali ga od smrti spašava Kristova žrtva. Zbiljska tema ove pripovijesti je 'potpuna nesposobnost najsjajnijeg od Arthurovih viteza da pomogne samom sebi'.
Naslov romana koji u sebi uključuje zen-budistički izraz za prosvjetljenje, 'satori', samo još više naglašava univerzalnost Kerouacovog religioznog iskustva. Kerouac je u potrazi za Graalom, kojeg nikako ne nalazi, i ne može naći, ali umjesto toga nailazi na ljubaznost, dobrotu i razumijevanje pojedinih ljudi, a njegova percepcija njihove dobrote za njega predstavlja 'satori'. Tako se ispostavlja da pripovjedač, čiji je glavni cilj pronaći pisane dokumente o korijenima svoje prarodbine, na koncu shvaća da pripada bratstvu svih ljudi, bratstvu ljudi među kojima svačiji život predstavlja nešto neprocjenjivo.
Kerouacov pomak od budizma natrag prema kršćanstvu najočitije se ogleda u njegovom inzistiranju da je život stvaran. Ako život nije san, onda postoji mogućnost da se čovjek približi drugim ljudima - komunicirajući s njima i pomažući im.
'Satori u Parizu' je pretposljednje djelo koje je Kerouac uspio objaviti za svoga života. Posve narušenog zdravlja, 1968. objavio je svoje posljednje remek - djelo, roman 'Vanity of Duluoz'. Svega nekoliko mjeseci kasnije, 21. listopada 1969., poslije 26 transfuzija krvi, Jean Louis Kerouac umro je od unutrašnjeg krvarenja jednjaka, čestog uzroka smrti kod kroničnih pijanaca
komentiraj (10) * ispiši * #
Čeka nas teško kopanje...
Što pregovori oko ulaska u EU donose ljudima koji se u Hrvatskoj bave knjigom?
Na to pitanje duhovito odgovara Ante Russo, voditelj riječke knjižare Nova i pripadajućeg joj internet sajta Sveznadar, putem kojega, btw, knjige možete kupiti s popustom :
Upravo je počela euforija oko početka pregovora o pridruživanju naše male zemlje i velike Europe. Ribarima je laknulo. Moći će se legalno naganjati sa Talijanima i Slovencima, jer biti će, takoreći, u istoj obitelji. Poljoprivrednici su sretni. Kako je krenulo ne će trebati ništa raditi, jer bolje svinjetine, meda, sira, pšenice i kukuruza ima na svim stranama svijeta. Pravosudni djelatnici su odahnuli. Dosta im je mita i korupcije, kriminalnih organizacija i pretvorbi - napokon će biti reda. Brodograditelji trljaju ruke. Procvasti će s novim tehnologijama, jer sav čelik ionako kupuju Kinezi. A što čeka ljude koji se "bave" knjigom? Mislite li da je jedina sreća što će nam uvaliti novi porez na knjigu uz fiksnu cijenu? To je samo početak. Po uzoru na Engleze i Čehe natjerati će nas da više čitamo. Čak i u busu. Kako je kod nas to nepoznata pojava smatra se da je zabranjeno. Već spomenuti Talijani prodali su preko kioska 43 milijuna komada samo jednog klasika (u jednoj knjizi). Kako to pratiti? Naši će dnevni listovi trebati uvesti dodatne smjene i robovlasničko ponašanje samo da bi ostali konkurentni. Radišne Nijemce potrese skandal oko toga tko će biti direktor njihovog najvećeg sajma knjiga. Svašta! Znate li vi tko je npr. direktor našeg Interlibera? Treba li ga smijeniti? Vjerojatno ne treba, jer ga nitko ne poznaje. Veseli Španjolci uvode biblioteke u metro podzemne željeznice. Nisu im dosta one "na zemlji"? Kako doći do knjižnice ako nemaš ni metro? Čeka nas teško kopanje. Kao vrhunac, u Londonu su "napravili" majmuna koji s implatantom u mozgu pokreće robotsku ruku. Kakve to veze ima s knjigom? Ima, jer je to zapravo modifikacija moje stare ideje da se majmunima dopusti da prodaju udžbenike, istina, bez implatanata. Tu tvrdnju mogu i dokazati. Kao što vidite, Europa i krade...
Ante Russo
komentiraj (4) * ispiši * #
Nobel za 2005. Haroldu Pinteru!
utorak , 18.10.2005.
Vijest malo kasni zbog poznatih nam radova na blog.hr poslužitelju tako da već sigurno znate kako je dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost (2005) kontroverzni britanski pisac Harold Pinter. Prepoznavši njegov rad, koji je opisala riječima «slobodan stil, pun prijeteće tišine, koji je izrodio novi epitet – pintereskno», Akademija je nagradila ovom prestižnom nagradom te iznosom od 1.3 milijuna američkih dolara. Zanimljivo je ali ne i čudno to što na hrvatski nije prevedeno niti jedno Pinterovo djelo. Sada slijedi - Tko će prvi...
Harold Pinter (1930, London) najbolji je britanski živući pisac kazališnih predstava, redatelj, glumac, pjesnik i politički aktivist. Autor je 29 drama uključujući uspješnice «T«The Birthday Party», , «The Caretaker», «The Homecoming», i «Betrayal». Autor je i brojnih filmskih scenarija od kojih je najpoznatiji «Žena francuskog poručnika» («The French Lieutenant's Woman») baziran na priči Johna Fowlesa, prema kojem je 1981. godine snimljen film. Režirao je 27 kazališnih predstava. Piše poeziju i prozu. Uz sve to politički je aktivan te je svojim otvorenim kritičkim nastupima izazvao mnoge kontoverze u britanskoj i svjetskoj političkoj javnosti.
komentiraj (12) * ispiši * #
Nagrada za knjige nastale na blogu
Najbolje knjige nastale na temelju blogova od sljedeće godine dobit će i svoju vlastitu nagradu Blooker, a dodjeljivat će se u tri kategorije- za fikciju, stručnu literaturu i strip. Najveću prepreku ka osvajanju ove nagrade hrvatskim blogerima predstavlja – jezik. Naime, pravo sudjelovanja u natječaju imaju svi oni autori koji do 30. siječnja 2006. godine izdaju “blog-knjigu” isključivo na engleskom jeziku.
Nagrada Blooker prva je svjetska nagrada za najbolje literarne uratke nastale na temelju blogova, a premijerno će se dodijeliti iduće godine. Nastala po uzor na književnu nagradu Booker, ova će nagrada u obzir uzimati isključivo “blog-knjige”, ili kako su to na engleskom sročili “blooks”.
Sponzor ove nagrade jest Lulu, najveći svjetski izdavač knjiga “na zahtjev”.
Izvor : Večernji list, 12.10.2005.
komentiraj (6) * ispiši * #
Promocija dviju drugačijih knjiga o filmu
U utorak, 18. 10. s početkom od 19 h, u Press centru ZFF-a, u prostorijama SC-a, izdavačka kuća AGM organizira promociju dviju malo drugačijih knjiga o filmu: "Govor tijela" Dragana Rubeše i "Žuti titl (drugačija filmska enciklopedija)" Velimira Grgića i Marka Mihalineca
Osim autora, u promociji će sudjelovati i Zlatko Vidačković, predsjednik Hrvatskog društva filmskih kritičara. Dobrodošli!
O knjigama
Danas mladi filmofil ne može brusiti ukus i vrednovanja na američkom filmu - američki je film zato jednostavno preslab. Danas se zbiljskoga filmofila prepoznaje po mnogo ezoteričnijim ljubavima: spram japanske anime, hongkonškoga filma, Iranaca, dokumentarističke klasike... Knjiga Dragana Rubeše 'Govor tijela' knjiga je za takve filmofile. I to ne samo zato što je Dragan Rubeša vjerojatno najsvestranije upućen filmski kritičar koji danas djeluje u Hrvatskoj, nego i zato što Rubeša u ovoj knjizi piše o onome o čemu u nas nitko drugi ne piše. U 74 mini eseja-ogleda sabrana u ovoj knjizi Rubeša piše o stvarima kao što su kineski gay-film, francuski filmski etno, art-pornići ili katalonska movida. Filmski je univerzum velik, uzbudljiv i raznovrsan. On je tu, pred nama, i čeka da ga istražimo. Rubešin 'Govor tijela' sjajan je bedeker za to putovanje.
Jurica Pavičić
************
Želite znati kako se zove Stalloneova majka? Tko ima najbolje brkove filmske povijesti, a tko najbolje sise u teen hororima? Kakvu fudbalerku George Clooney uzgaja u 'Povratku paradajza ubojice'? Kako završava 'Pasija'? Koji je najbolji sportski film Ingmara Bergmana i kako je Nicole Kidman, ulogom vukodlaka i vozačice BMX-a zadužila čovječanstvo? U 'Žutom titlu' čitajte sve o: 9 kultnih scena s invalidskim kolicima, 33 najbolesnija iživljavanja s ljudskim tijelom, 10 najboljih zabava s mrtvim ljudskim i neljudskim tijelom, 16 legendarnih razdjevičenja, 9 najboljih transformacija žene u čudovište (i obratno), 11 kultnih scena prdenja...
Akcijski filmovi osamdesetih, kung-fu, komedije, horori, art, psihodelija, gore, teen drame! Turska, kineska, indijska, francuska, američka, japanska, korejska i hrvatska kinematografija! David Lynch! Bruce Lee! Rocco Siffredi! Jackie Chan! Takashi Miike!
komentiraj (1) * ispiši * #
Otužna knjiška jesen
ponedjeljak , 17.10.2005.U nas je počela otužna knjiška jesen. Gotovo da nema dobrih vijesti za hrvatsku knjigu. Jasno je da će se vratiti PDV na knjigu, samo je pitanje kada i koliki. Kao što je i jasno da državne potpore ne mogu ostati na razini na kojoj su bile. Svi sa strepnjom iščekuju hoće li Ministar nastaviti s politikom prebacivanja deficita iz godine u godinu ili će napraviti rez. Kao da je deset milijuna kuna ono o čemu ovisi hrvatska knjiga? Nažalost...
Gotovo svi srednje veliki nakladnici su srezali svoje nakladničke planove, a neovisne knjižare još opstaju samo zahvaljujući tome što im nakladnici nisu u stanju naplatiti dugove čak i kad to pokušaju. Veliki dolaze do ruba izdrživog rasta i s krajem ove godine vjerojatno će i sami osjetiti da se tržište urušilo. Zapravo, pogleda li se razvoj tržišta, izuzev rasta tržišta džepne knjige, koja daje nekakvu šansu knjižarima i bitnog povećanja klupske prodaje, sve ostalo bitno nazaduje.
Raste i Interliber, jer nestaju knjižare i nakladnicima to postaje jedina prilika da s velikim popustima prodaju što više knjiga i plate barem dio dugova. To je situacija gotovo identična onoj koju srpski nakladnici proživljavaju već godinama. Otkrili smo najgori način za uzdizanje središnjeg knjiškog sajma - uništenje knjižara.
Podaci o proizvodnji domaćih naslova će za ovu godinu vjerojatno biti još porazniji no za prošlu. Da o prodaji ne govorimo. Već godinu dana se nije niti jedan domaći beletristički naslov uspio zadržati u vrhu top lista. Prijevodni naslovi dominiraju, izgledamo kao još jedna provincija Velike Britanije.
Pritom, Zajednica nakladnika i knjižara će s mandatom dobivenim od Ministarstva kulture i Grada Zagreba u Frankfurtu potrošiti preko pola milijuna kuna, a da za to ne može jamčiti ni dva dogovorena relevantna prijevoda. Ponavlja se priča o malom provincijskom kicošu koji se u velikom gradu kiti bogatom nošnjom, a od srama i neukosti ne zna dogovoriti posao s gradskim trgovcima.
Do čitanja,
Valerij Jurešić, voditelj projekta KIS
Biće bolje, neko viče...
komentiraj (8) * ispiši * #
Još jedno ukoričenje blogera na pomolu + isti bloger danas na TV-u!!!
Situacija je sljedeća : Ja se nadam da će moj prvijenac Muškarci su iz birtije, a žene s placa biti dovršen i pušten u štampu do Božića. Trebalo bi se raditi o 200 stranica mehkog uveza punih ... sisa, guzica i analnog seksa, znam da vas to najviše zanima. A između dvije sise pokušat ću ugurati i malo mudrosti, tek toliko da zajedničkim snagama sjebemo njonjave kritičare.
Cijena će biti 69 kuna, i meni je žao zbog tako visoke cijene, ali na žalost, ispod toga nije išlo. Da budem brutalno iskren, išlo je, ali onda bih ja dobio manje honorara, a nisam baš Isus...
Čije su ovo riječi većina vas vjerovatno već znade jer ga redovito svakodnevno čitate, no oni koji ne znaju neka prate ovaj link gdje će saznati koji će to izdavač još jedan rukopis blogera uskoro objaviti te kako su i gdje tekli pregovori, itsl. a sve u njegovom specifičnom i prepoznatljuivom duhovitom stilu.
Eh da, skoro zaboravih, isti taj bloger danas nastupa na RTL-u u Sanjinom talk-showu, na temu chick-lita, uz Radakovića, Čulinu, Andreu Zlatar i Tinu Udović...
komentiraj (11) * ispiši * #
Jesenski noviteti zaprešićke FRAKTURE
Nakon dva velika ljetna hita, knjige 'Zakon Pjace' Milorada Bibića Mosora, o splitskim šezdesetima i jedinstvene 'Titove kuharice' Anje Drulović stigli su i novi, jesenski naslovi zaprešićke agilne izdavačke kuće FRAKTURA :
Norbert Gstrein - 'Engleske godine'
preveo s njemačkog: Boris Perić
(284 str., tvrdi uvez, cijena : 129,00 kn)
'Engleske godine' fascinantan su roman jednoga od ponajboljih suvremenih austrijskih romanopisaca, Norberta Gstreina. U napetoj priči o životu pisca Hirschfeldera, Židova koji je emigrirao iz Austrije prije početka Drugog svjetskog rata, Gstrein razotkriva tešku sudbinu egzilanata u Engleskoj. Ovaj roman čita se kao najnapetiji krimić a progovara o potrazi za identitetom, o zločinu, njegovom prikrivanju, o povijesti koja prati čovjeka i nakon njegov smrti. Majstorski napisane 'Engleske godine' su štivo koje se ne ispušta iz ruku, prevedeno na 12 svjetskih jezika.
O autoru:
Norbert Gstrein rođen je 1961. u Milsu (Tirol), trenutno živi u Hamburgu i Londonu. Studirao je matematiku, a doktorirao s temom iz filozofije jezika. Proslavio se već prvim djelom, pripovijetkom Jedan (1988.), hvaljenom zbog teme i načina pisanja u kojem se neprestano izmjenjuju perspektive. Isti je stil brusio u sljedećim djelima, romanu Registar, noveli O2 i reportaži Trgovinski savjet, u kojima čitatelju pruža bezbroj interpretacija i podataka, ali nikada "pravu istinu". Slijede romani Engleske godine (1999.) i Autoportret s mrtvacem (2002.), te najnoviji Zanat ubijanja (2003.) koji govori o ratu na Balkanu, te esej Kome pripada priča (2004.) Primio je među ostalima književnu nagradu Berlina, nagradu Alfred-Doeblin (1999.), književnu nagradu zaklade Konrad Adenauer (2001.), nagradu Uwe Johnson (2003.) i nagradu Franz Nabl grada Graz (2004.)
Laszlo Darvasi - 'Nabaviti ženu (ratne novele)'
prevela s mađarskog : Kristina Peternai
(200 str., meki uvez s klapnama, cijena : 69,00 kn)
U redizajniranoj mekoj biblioteci (dizajn potpisuje Ruta) po prvi puta hrvatskoj publici jednom knjigom FRAKTURA predstvalja jednoga od najzanimljivijih mađarskih pisaca mlađe generacije Laszla Darvasija . Svoju ponajbolju knjigu priča 'Nabaviti ženu (ratne novele)' autor je pisao pod dojmom krvavih ratova na prostorima bivše Jugoslavije. Sedamnaest pripovjedaka knjige 'Nabaviti ženu' obilježeno je ženama koje u svakoj priči predstavljaju neku univerzalnu ženu. One su anđeli oko kojih se njihovi progonitelji, otimači i silovatelji kreću, bez njih ništa nije moguće, ni početak ni kraj, ni život ni smrt. Žene ove knjige su san i java, one su napučile mitski prostor koji Laszlo Darvasi poput najvećih majstora magijskog realizma stvara od Balkana. Kroz žene Darvasijevih pripovjedaka iščitava se zla kob, bolest ratova, smrt, ali i život i nada. 'Nabaviti ženu' jedna je od najintrigantnijih knjiga koja govori o nama više nego što bismo se mi ikada usudili napisati.
O autoru:
Laszlo Darvasi rođen je 1962. Diplomirao je na Sveučilištu u Szegedu. Od 1989. urednik je časopisa Szeged daily te član uredništva jedinog mađarskog književnog tjednika Život i književnost. Darvasijevo književno novinarstvo ima snažan utjecaj na njegove kratke proze. Prve kratke proze počeo je pisati pod pseudonimom, svojevrsnim spisateljskim alter egom. Djela pod vlastitim imenom objavljuje od 1991. i to najprije poeziju, ali sada većinu njegova opusa sačinjavaju upravo kratke priče. Tri kratke priče uspješno su uprizorene u kazalištu. Nakon sedam knjiga proze, 1999. objavio je svoj prvi veliki roman Legendu o žonglerima suza. Boravio je na nekoliko stipendija u Njemačkoj i Austriji te je nagrađen nagradom Knjiga godine 1994. i Nagradom Kraeşdy 1996. Knjiga priča Najtužniji orkestar na svijetu (1993.) prevedena je na njemački, francuski i nizozemski, a među ostalima se ističu knjige priča Tuga Uga Borgognonija (1994.), Voljeni drug Dumumba (1998.), Nabaviti ženu (2000.), Lovci na pse iz Lojanga, (2001.), te roman Legenda o žonglerima suza.
"Kada se strahote udruže s bogatstvom imaginacije, blizu smo biti umjetnosti": pisac Laszlo Darvasi, pripadnik generacije koja je iz postkomunističkog očajanja dospjela u strahote rata, izgubivši pritom svoje posljednje humanističke iluzije, ovaj je cilj gotovo postigao.
Martin Halter, Frankfurter Allgemeine Zeitung
Darvasi se već svojim prvim knjigama profilirao kao jedan od najvažnijih pisaca generacije nakon Nadasa, Esterhazyja i Kertesza. No, možda je upravo djelo "Nabaviti ženu" njegovo najbolje. Ono nipošto nije jedina mogućnost prikaza rata, u Jugoslaviji ili bilo gdje, ali zasigurno je, bez pretjerivanja, jedna od najpotresnijih.
Hans-Peter Kunisch, Sueddeutsche Zeitung
Josip Osti: 'Učitelj ljubavi' (roman)
(262 str, tvrdi uvez, cijena: 129,00 kn)
U mozaičnom romanu 'Učitelj ljubavi' Josip Osti ispisuje možda ponajljepše stranice suvremene književnosti o djetinjstvu, o svijetu viđenom očima dječaka koji voli životinje, ali još više djevojčice. Njegov junak slično kao i junaci u scenarijima Abdulaha Sidrana, promatra svojim znatiželjnim i začuđenim očima svijet poslijeratne Bosne, svijet u kojem se izmjenjuju pravde i nepravde, ali usprkos svemu sve oko dječaka puno je istinske topline, ljubavi, sreće...
'Učitelj ljubavi' sentimentalan je roman u najboljem značenju te riječi, on će čitatelja nasmijati i rasplakati istovremeno, a Josip je Osti čarolijom riječi, kakvu u prozi može postići samo veliki pjesnik, ostvario je djelo za sve generacije.
O autoru:
Josip Osti, pjesnik, pripovjedač, esejist, književni kritičar, antologičar i prevoditelj, rođen je 19. ožujka 1945. godine u Sarajevu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Bio je urednik kulture studentskog lista Naši dani, urednik u izdavačkoj kući Veselin Masleša, sekretar Podružnice književnika grada Sarajeva i direktor Međunarodne književne manifestacije Sarajevski dani poezije, sekretar Udruženja književnika BiH, predsjednik Udruženja književniih prevodilaca BiH, te lektor/korektor u izdavačkoj kući Svjetlost.
Objavio je knjige pjesama: Snokradica (1971.), Salto mortale (1974.), Tetovirani violinist (1976.), Grom iz vedra neba (1978.), Umiru i zmije koje su nas ujedale, (1984.), Zmijski pastir (1989.), Barbara i barbar (1990.), Plamen, žar, pepeo i obratno, (1991.); Ljubavno dvorište (1993. i 1995), Sarajevska knjiga mrtvih (1993.), Mašta na trapezu (1994.), Salamonov pečat (1995.), Kraški Narcis (1999.) i Veronikin rubac (2002.), Rana u srcu, slavuj u rani (2002.), i Rosa mystica (2005.).
Knjige proze: Prvo pa muško (1966.), Odrastao sam sa životinjama (1996.), Iščezla ledena čarolija, 1998. i Učitelj ljubezni (2004.).
Knjige eseja, književno-kritičkih i publicističkih tekstova: Let oko svjetiljke (1986.), Jevreji u Sarajevu i Bosni (1993.), Sarajevo nekada i sada (1993.), Život i priča (1994.), Mač i pero (1995.), Knjiga o knjigama (1996.), Podzemna katedrala (1996.), Radovan Karadžić - pisac i/ili zločinac (1996.), Lica, likovi, krajolici(1996.), Tragom Arijadnine niti (1996). i Zvijezda u krilu mladoga mjeseca (1999.). Knjigu Razgovori sa Izetom Sarajlićem (1991.), te knjigu prepiske sa književnicom Biljanom Jovanović Non omnis moriar (1996.).
Autor je i niza antologija. Knjige su mu prevođene na na slovenski, talijanski, češki, engleski, poljski, turski, bugarski i makedonski jezik. Dobitnik je nagrade Trebinjskih večeri poezije (1973.) za najbolji pjesnički prvenac u BiH, dva puta Nagrade društva književnih prevodilaca BiH (1981. i 1985.), Župančićeve listine (1985.), Potokarove povelje (1987.), nagrade Zlatno kolo (1991.), Zlatna ptica (1993.), Medjunarodne književne nagrade Vilenica (1994.), plakete grada Ljubljana (1997.), Veronikine nagrade (1999.), Župančićeve nagrade (2000.) i posebnog medjunarodnog priznanja za poeziju Umberto Saba - Scrittore di Frontiera / Obgranična književnost (Trst, 2005.). Od 1998. poeziju i prozu piše na slovenskom jeziku. Živi, kao slobodni umjetnik u Sloveniji (Ljubljana, Tomaj) i BiH (Sarajevo).
Osim ovih knjiga FRAKTURA je upravo objavila i likovnu monografiju Matka Vekića koju je priredio Petar Prelog, te na ovom vam mjestu već predstavljene : roman 'Fijasko' Imre Kertesza i knjigu pripovijedaka 'Ruže za Nives Koen' Mirka Kovača
Tokom jeseni FRAKTURA će objaviti i sljedeće naslove :
- Lawrence Norfolk LEMPRIČROV RJEČNIK (750 stranica napete priče o Istočnoindijskoj kompaniji, urotama, zavjerama, potrazi za ljubavlju i istinom, jedna od najboljih engleskih povijesnih romana devedesetih)
- Per Olov Enquist POSJET KRALJEVA LIJEČNIKA (najbolji i najcjenjeniji suvremeni švedski pisac konačno u hrvatskom prijevodu, roman o liječniku danskoga kralja i njegovoj ljubavi s kraljicom, ljubavni povijesni roman)
- Ralf Rothmann VRUĆINA (veliki roman o Berlinu devedesetih, Berlin Alexanderplatz naših dana)
- Nicolas Remin SNIJEG U VENECIJI (napeti i uzbudljivi povijesni krimić iz devetnaestog stoljeća, posjet Sissy Veneciji, ubojstva, tajne. Autor je gost Pulskog sajma knjiga)
- Ante Tomić & Ivica Ivanišević KROVNA UDRUGA i druga drama (napokon prigoda da pročitate drame splitskog dvojca, 'Krovna udruga' da vas podsjetimo, drama je koja je skinuta s programa splitskog HNK-a zbog prosvjeda dragovoljačkih udruga...)
komentiraj (0) * ispiši * #
Moja nova književna kritika
Counter na Lupigi govori mi da sam vas ovim blogom dobrano razmazio. Očito se zadovoljavate materijalom koji vam ovdje isporučujem pa ne čitate moje uratke koje isporučujem na druge strane, sram vas bilo da vas bilo. Zato sve one koje zanima moja nova književna kritika (reći ću samo da se radi o knjizi domaćeg pisca) upućujem na ovaj link
komentiraj (5) * ispiši * #
Portova knjiga u prodaju putem izdavačevog weba!
Riječ urednika
Knjiga pjesama Darija Rukavine 'Tri dana' nastaje u žaru pronalaženja riječi za neskrivene senzacije, koje donose i stvaraju svakodnevica, sretno i nesretno okruženje ljudi i literature, događaji kojima nerijetko olako pridajemo etiketu potrošivosti i prolaznosti. Iznimno ritmična, živa i radoznala njegova poezija stupa u kontakt, dijalog s čitateljem koji uživa u pokretljivosti riječi i svijeta, raduje se i pronalazi izgubljeni smisao u detalju, u sjaju ružnog i lijepog. 'Tri dana' je knjiga propitivanja krajolika suvremenosti i njezinih beznađa, pitanja kako "uopće preživjeti" zimu, odsutnost želja - kako opstati. Ali istodobno i melankolična i pjevna, samotnička i u društvu, poezija Darija Rukavine cilja skrivenom energijom i šifriranim porukama one koji čeznu za slobodom ne govoreći joj ime i ne prozivajući je javno.
Kao što znate, Portu je nedavno izašla knjiga, i da ne duljim jer naslov posta sve govori, upućujem vas na ovaj link putem kojega možete (pardon : morate!) kupiti Portovu knjigu. Cijena, prava sitnica : 70,00 kn.
komentiraj (9) * ispiši * #
KRITIKA : razni autori - 'Hrvatske noći' (V.B.Z., 2005.)
subota , 15.10.2005.
KRITIKA : razni autori - 'Hrvatske noći' (V.B.Z., 2005.)
Unatoč svim prijeporima koji su ga pratili te neslavnom i ružnom upokojenju (a za naše prilike, nažalost, tako tipičnom!), FAK je donio mnogo dobra hrvatskoj književnosti koja je danas, uvelike zahvaljujući i tom projektu, živahnija nego ikad. Najbolji je dokaz tomu i nedavno objavljena zbirka 'Hrvatske noći' koja u sebi objedinjuje kratke priče 8 hrvatskih autora i 9 britanskih im kolega (plus Beograđanin Vladimir Arsenijević), a koja je istovremeno objavljena na Otoku i u nas, kao rezultat nedavne britanske turneje FAK-ovaca.
Zadatak za Britance
Britanske autore (kao i V. Arsenijevića) s hrvatskim kolegama po peru osim zajedničke publike pred kojom su svoje kratkometražne prozne uratke čitali te istih šankova za kojima si potom nazdravljaše, povezuje tematska i stilska bliskost, pa je krajnje vrijeme bilo da se napokon nađu i između istih korica. Uz jednu malu razliku – britanski su pisci dobili zadatak da svoje priče situiraju u Hrvatsku (čitaj: napišu priče isključivo za ovu prigodu) što su i učinili, netko s većim, a netko manjim uspjehom, dok su naši pisci uredniku Borivoju Radakoviću isporučili svoj 'rasuti teret' (odnosno u Jergovićevom slučaju – 'minuli rad'). Naravno, ne radi se ni o kakvoj kompeticiji, ali bi ipak puno zanimljivije bilo da su i našijenci dobili kakav zadatak, pa da se na muci vide junaci. Ovako, sveukupno gledajući, iako s više zanimanja pristupamo pričama britanskih autora, domaćice ipak nekako ostavljaju povoljniji 'umjetnički dojam' (uz pokoju iznimku poput potpuno banalnih i ni po čemu zanimljivih dviju priča Ede Popovića).
Griffiths pred svima
Sasvim je razumljivo da su se gotovo svi britanski autori prihvatili beletrizacije 'susreta s nepoznatim', odnosno Hrvatskom; bilo da poput Anne Davis i Salene Salive Goden tematiziraju upravo FAK-ovska čitanja u Zagrebu, ili za noseće protagoniste uzimaju britanske turiste u Hrvatskoj (N. Griffiths, N. Blincoe, M. Thorne, B. Richards, T. Litt), u njihovim pričama do izražaja dolazi nesklad između očekivanja i zatečenog stanja, pri čemu na koncu u pravilu priznaju svoje predrasude. Iako ponekad i ironiziraju naše 'divljaštvo' (posebice Richards u iznimno duhovitoj priči 'Oluja') ipak se tu osjeća iznenađenje, s pozitivnim predznakom, naravno. Osim nedovoljno uspjele, poetski intonirane i blagom fantastikom začinjene priče 'Komad mjeseca' S. S. Goden i nezanimljive, neinventivne i prilično banalne priče Matta Thornea 'Zgoda za fotografiju' koja odaje puko otaljavanje zadatka, te potpuno besmislene, začudne, groteskne i ogavne priče Tobyja Litta 'Turist' o britanskom putniku namjerniku čiji organi napuštaju tijelo i odlaze u svojevrsno zračno izviđanje Zagreba (nakon koje ne možemo a da se ne zapitamo 'na čemu je ovaj bio dok ju je pisao?') ostatak britanske ekipe iznjedrio je prilično nadahnute komade proze.
Posebno se ističe Niall Griffiths koji se u priči 'Split' motivski i fabularno poigrava s imenom grada i njegovim značenjem u engleskom jeziku, vješto spajajući 17-stoljetnu povijest Splita s njegovom nimalo blistavom sadašnjicom (narkomanija, nezaposlenost, konzumerizam), ali ne propušta pažnju skrenuti i na brojne arhitektonske ljepote i klimatske značajke grada pod Marjanom (jugo), u duhovitoj, maliganima uzrokovanoj deliričnoj dogodovštini Britanca koji se Splitom šeće u Dinamovom dresu (!). Niall Griffiths ostatak otočne ekipe ostavlja daleko iza sebe, iako su vrlo dojmljivi i Ben Richards u već spomenutoj vrlo duhovitoj priči o paru turista za vrijeme Oluje u Rovinju, kao i Tony White koji nam isporučuje enigmatičnu, introspektivnu priču o britanskom vojniku, PTSP-ovcu koji je ratovao na 'krivoj', jugoslavenskoj strani, a trauma se pokušava riješiti putem psihoterapeutskih seansi.
Jergović je vrhunac
John Williams prijemčivost postiže igrajući na kartu prepoznavanja pa kroz svoju dinamičnu priču o punkeru koji muku muči s hrvatskim menađerima (ne uspijevajući naplatiti gažu) prošetava neke likove već nam poznate iz njegovog romana 'Povratak u Cardiff'(izd. Fraktura, 2003.) , dok Nicholas Blincoe poseže za intermedijalnošću (strip). Isto čini i mlada Jelena Čarija koja umjesto stripa odabire film, a osim što poklonike Tarantina razveseljava jednom turbo-agresivnom akcijskom scenom, polovicu svoje priče 'Junk-food ubija, zar ne?' ona piše u maniri filmskog scenarija.
Iako je svojom gustoćom izričaja te finom, istančanom emotivnošću stilski gotovo pa strano tijelo unutar zbirke, Jergovićeva priča 'Misir' (otprije nam poznata iz izvrsne zbirke 'Inšallah Madona inšallah') tematski se nadovezuje na priče britanskih pisaca jer u svom temelju ima strah pred nesvakidašnjim drugim, drukčijim, stranim. Izlišno je posebno naglašavati kako se radi o domaćem vrhuncu zbirke, kojemu se po kvaliteti najviše primakla izvrsna priča Borivoja Radakovića 'Olakšanje'. Priča govori o psihološkim posljedicama rata koje neprimjetno tinjaju da bi iznenadno buknule tokom jednog prijateljskog druženja i uzrokovale još jednu tragediju, pri čemu Radaković priču omata okusom zagonetnosti i krivnje u naznaci, ali i obogaćuje jednom finom, neočekivanom nadrealnom epizodicom. Goran Tribuson, potpuno u stilu svoga izvrsnog, a od kritike prilično zanemarenog romana 'Klub obožavatelja'(izd. Znanje, 2002.) , ponovno priča o sredovječnim urbanim luzerima, uz očekivani pregršt crnohumorne duhovitosti i osjetne gorčine dok je Zoran Ferić prepoznatljivo svoj – morbidan, duhovit i autoironičan u tko-zna-kojoj-već-po-redu priči koja vrlo efektno i duhovito spaja karnalnost s ogavnošću i seks s boleštinama, uz obilne količine tjelesnih izlučevina kao neizostavnim prilogom i s tzv. 'eskort damom' u ulozi naratorice.
Beogradski gost
Zanimljivo je da čak dvije domaće priče, istovremeno komentirajući suvremenu stvarnost (tajkunizacija, primitivni kapitalizam, nezaposlenost, konzumerizam...) za temu uzimaju istospolnu ljubav, pri čemu Zorica Radaković bitku bije s primitivnošću, homofobijom i malograđanštinom duboko ukorijenjenima unutar suvremene hrvatske obitelji, dok je Nuhanović nešto suptilniji, te osim homoseksualnosti i nimalo blistave socijalne situacije, tematizira i krizu srednjih godina. Priče Ede Popovića svojom nezanimljivošću ne zavređuju osvrt (a ni prostor unutar korica koji je trebalo dodijeliti nekome drugome – možda Romanu Simiću ili Đermanu Senjanoviću), ali za kraj još svakako treba spomenuti beogradskog gosta Vladimira Arsenijevića koji u priči 'Havaji' tragiku rastanka dvoje ljubavnika umješno garnira magijom kojom su takvi događaji često obilježeni, pri čemu ne pada u patetiku, već na koncu iznenađuje i neočekivanom duhovitošću.
Nostalgija
'Hrvatske noći' je hvalevrijedan spomenik jednom projektu (FAK) koji je obilježio gotovo desetljeće hrvatske književnosti te pridonio njenoj afirmaciji i učinio je najživljim segmentom hrvatske kulture... a prema priloženim pričama sasvim je razvidno da domaći pisci ni u kom segmentu ne kaskaju za inozemnim kolegama po peru. I jedni i drugi pišu prijemčivu a kvalitetnu prozu koja je i tematski i stilski potpuno u skladu s vremenom u kojemu je nastala, čijih je dubioza odrazom i svjedokom, a zbirka 'Hrvatske noći' u nadolazećem će vremenu zasigurno buditi nostalgiju za lijepo provedenim trenucima uz javno čitanu pisanu riječ u za to dotad nezamislivim ambijentima klubova i kafića.
(napisao : Božidar Alajbegović, kolovoza 2005.
Objavljeno na web portalu Nacionala)
komentiraj (3) * ispiši * #
Danas započinje program književnih večeri u Močvari
četvrtak , 13.10.2005.
Prva u nizu književnih večeri u Močvari započinje danas, 13. rujna u 20 sati temom 'Iščašena ljubav' na kojoj će se predstaviti Zoran Ferić, Krešimir Pintarić, Drago Glamuzina i Mima Simić.
Pisci će kroz svoja djela i vlastite fokuse govoriti o 'vrstama' ljubavi, romantičnoj ili provokativnoj, brutalnoj ili praznoj. Zoran Ferić problematizira pedofiliju u 'Djeci Patrasa', Drago Glamuzina pretresa ljubavne trokute kroz zbirku poezije 'Mesari', Mima Simić govori o lezbijskoj ljubavi, a Krešimir Pintarić vjeruje u potpuno sretnu ljubav.
Program počinje u 20 sati, a ulaz je besplatan.
komentiraj (14) * ispiši * #
Cyber poezija
B.O.R.G.-ovci nas sve obaviještavaju da su pozvani da učestvuju na događanju Cyber poezija: predstavljanje poetskih portala koje će se održati 19.10. u 19:00, Knjižnica za mlade, Karlovac, Banjavčićeva 8.
Večer Cyber poezije održat će se u sklopu manifestacije Mjesec hrvatske knjige 2005. (15.10. - 15.11) ove je godine posvećena poeziji te obilježavanju mnogih obljetnica pjesnika, među kojima je svakako jedna od najvećih – 100. rođendan Dragutina Tadijanovića. Manifestacija se održava pod motom Vratimo se poeziji. U tom periodu Knjižnica za mlade organizirati će: poetski festival - predstavljanje mladih karlovačkih pjesnika, predstavljanje poetskih web portala, izložbu časopisa povodom "50 godina Modre laste i 30 godina Smiba", caffe automat susreti (druženje pjesnika i mladih petkom ). A kako piše u pozivnom pismu:
"Sa ovim događanjem ili performanceom Cyber poezija cilj nam je promovirati poetske web portale jer mladi danas preferiraju sadržaj do kojeg dođu preko weba"
Na večeri Cyber poezije u multimedijalnom nastupu koji B.O.R.G. priprema, predstavili bi se autori s bloga okupljeni oko
portala blog poezije
portala B.O.R.G.
udruge Agrest
B.O.R.G. poziva sve zainteresirane blog poete da se jave na porto.blog@gmail.hr radi dogovora, a otvoren je i topic na B.O.R.G.-ovom forumu
komentiraj (14) * ispiši * #
Jarkov 'Sentimentalni roman o odrastanju'
srijeda , 12.10.2005.
Nedavno vas izvijestih kako Rade Jarak dovršava svoj autobiografski 'Sentimentalni roman o odrastanju' te bijah toliko dobar da vas uputim na web portal Nacionala gdje ste imali prilike pročitati jedan ulomak. Sada sa dobrotom nastavljam pa vas upućujem na Knjigomat gdje je Jarak objavio još jedan ulomak iz svog skorašnjeg romana. Na temelju predočenog, mislim da ćemo dobiti sjajno štivo!
komentiraj (14) * ispiši * #
Uskoro hrvatski prijevod ovogodišnjeg dobitnika Bookera!
Iz uredništva Hrvatskog filološkog društva iz Zagreba izvijestiše me kako su prošli mjesec kupili prava za roman "More" (The Sea) irskoga književnika Johna Banvillea, koji je netom dobio prestižnu nagradu The Man Booker. Roman već prevodi Mia Pervan, a izaći će u njihovoj bliblioteci 'Na tragu klasika', koju realiziraju s nakladničkom kućom Disput. Urednica biblioteke je Jadranka Pintarić.
'Kad smo tražili prava za Banvilleov roman - praktički nije bilo zainteresiranih i dobili smo ga vrlo povoljno. Mislim da su prava kupili jos jedino Mađari. Ta informacija je od jučer, danas su sigurno svi navalili na agenciju koja ga zastupa...' riječi su Irene Lukšić.
Što drugo reći nego bravo! za H.F.D. i nestrpljivo očekivati izlazak tog romana...
komentiraj (2) * ispiši * #
Hrvatski blogeri u 'Zarezu'
U zadnjem broju Zareza čak se u dva teksta spominju hrvatski blogeri. Igrom slučaja u oba se teksta radi o književnim kritikama. U svojoj kritici Dežulovićevog romana 'Jebo sad hiljadu dinara' Rade Dragojević spominje 'Jesusa El Diabla Quintanu, Absolute Begginers i Bookaletu' dok Katarina Luketić u kritici Jergovićeve 'Glorie in excelsis' obilno citira, kako kaže 'anonimnog blogera' koji je upućenima ipak puno manje anoniman te ga znamo kao Darka Macana.
Eto, blogeri se malo pomalo počinju uzimati u obzir i postaju referentne točke, iako obeshrabruje činjenica da nam se ipak s prevelikom dozom površnosti pristupa. No, i to će doći nasvoje, siguran sam...
komentiraj (11) * ispiši * #
NOVO : Matthias Zschokke - 'Novi susjed' (Durieux, 2005.)
Matthiasa Zschokkea ne vodi zluradost nego empatija i suosjećanje, i svakom svojom kratkom, jezgrovitom rečenicom pogađa svoje krhke likove i čitatelje izravno u srce. (Frankfurter Rundschau)
Niti jedan drugi švicarski autor ne piše toliko ozbiljno zaigranu prozu. (Die Weltwoche)
Zschokkeove priče su jedinstveno poetske, ponekad bezgranično satirične, pune ironije, melankolije. (Blick)
Sanjivom lakoćom Matthias Zschokke priča o posljednjim stvarima. Sloboda njegovog pera je veličanstvena i uzbudljiva. (Tages-Anzeiger)
O autoru
Matthias Zsckokke rođen je 1954. u Bernu. Pohađao je glumačku školu u Zürichu (1974-1977), te od 1977. do 1980. radio kao glumac u glasovitom dramskom kazalištu u Bochumu. Od 1980. godine živi i radi u Berlinu kao slobodni pisac i sineast. Dobitnik je niza književnih nagrada: Rober Walser (1981), književna nagrada Aargau (1996), Književna nagrada grada Berna za ukupno stvaralaštvo (2000). 1986. dodijeljena mu je i nagrada njemačkih filmskih kritičara za film Edvige Schmitt. Časopis Theater heute ga je 1989. godine proglasio najboljim mladim kazališnim autorom.
Knjige (izbor): Max (1983), Princ Hans (1984), OnOnaOno (1986), Gusari i Brut (1991), Debeli pjesnik (1995), Nevezana sreća (1999). U pripremi je njegov roman Maurice s kokoškom (2006).
Kazališni komadi: Slonovi ne mogu skočiti u zrak jer su predebeli – ili možda ne žele (1986), Brut (1988), Alfabeti (1994, nagrada Gerhart Hauptmann), Bogati prijatelj (1995, nagrada Emil Welti), Raspjevana komesarka (2001).
Filmovi: Edvige Schmitt (1986), Divlji muškarac (1989, Bernska filmska nagrada), Povećana opasnost od požara (1996).
komentiraj (0) * ispiši * #
UPOZORENJE - OPASAN NOVI VIRUS!!!
utorak , 11.10.2005.
UPOZORENJE !!!
Od Microsofta i Nortona je danas ujutro dosla obavijest, da od subote po
mailu kruži virus imena "Life is beautiful. pps". Kada ga otvorite na
monitoru ispiše "It is too late now, your life is no longer beautiful" i
iz PC-a izbrise sve što je bilo na njemu. AOL opozorava, da antivirusni
Software za njegovo uništenje još ne postoji. Virus je napravio hacker s
imenom "Life owner".
komentiraj (6) * ispiši * #
Moja nova kritika na web portalu 'Nacionala'
Eto, nakon što vas izdavih sa uspjesima drugih blogera (Porto, Ahil, Gawrun...), red bi bio da se i ja malo pohvalim. Nije tko zna što, ali mene raduje : na web portalu Nacionala prije nekoliko dana osvanukla je još jedna moja književna kritika. O kojem se romanu radi neću vam reći nego se uputite na ovaj link i saznajte to sami...
komentiraj (1) * ispiši * #
Promocija 'Gubitnika' Thomasa Bernharda
Naklada MEANDAR sve nas poziva na promociju romana 'Gubitnik' Thomasa Bernharda u prijevodu Borisa Perića, u utorak, 11.10.2005. u 18 sati u Austrijskom kulturnom forumu.
O knjizi će govoriti Zvonko Maković, Boris Perić i Branko Čegec
komentiraj (1) * ispiši * #
Još jedan uspjeh blogera!!!
ponedjeljak , 10.10.2005.
Nakon što je Porto doživio ukoričenje svojih pjesama, još je jedan bloger doživio uspjeh!
Sjećate se Ahila koji nam je na svom blogu predstavio put dramskog teksta od pisanja do postavljanja na daske koje život znače?
Isti taj Ahil ponosno javlja kako je dogovorio postavljanje svoje predstave na daske Amaterskog kazališta Belišće, a od škole glume ZKM-a jučer je dobio ovaj mail
Poštovani,
Dječje kazalište "Ivana Brlić Mažuranić" Slavonski Brod odabralo je Vaš tekst
"Zbrkane čarolije" i planira ga postaviti na scenu krajem veljače 2006. godine .
Molimo da nam se javite radi ugovora i moguće male izmjene u tekstu. Vašu predstavu bi režirao gosp. Dlačić Serđo iz Rijeke.
Darija Vlajnić - glumica u Dječjem kazalištu "Ivana Brlić Mažuranić" Slavonski Brod
Eto, pa nek sad netko kaže da se ne isplati trud na blogu!!!
komentiraj (2) * ispiši * #
Gawrun na iglama :-)
Naš dragi Goran B. poznatiji kao Gawrun ovih je dana na iglama. Naime, dečec očekuje odluku udovice velikog Franka Zappe o tome hoće li odobriti prevođenje knjige "The Real Frank Zappa Book" na naš lijepi jezik. Razlog je iščekivanja taj što je Goran s izdavačkom kućom IBS dogovorio da napravi taj prijevod. Knjiga može poslužiti u zabavne, ali i obrazovne svrhe, te je idealan poklon za rođendan, Valentinovo ili pedesetu godišnjicu braka. Ako im dozvole, knjiga bi se trebala pojaviti na proljeće, kaže Goran.
Mi mu svi, nije li tako, želimo da se to ostvari, a ja vas upućujem na njegov blog da tamo pročitate jednu anegdotu, prevedenu za članak o Zappi koji je Goran prije koju godinu objavio u, nažalost upokojenom časopisu 'Iza'. 'Iza' je bio projekt mostarskog Alternativnog instituta, koji objavljuje i kultni časopis Kolaps.
komentiraj (4) * ispiši * #
Biblioteka 'Mitovi'
Ove jeseni 33 izdavačke kuće iz cijelog svijeta, među njima i Vuković & Runjić iz Hrvatske, udružuju se u novoj, svjetskoj biblioteci 'Mitovi 'koja je vjerojatno jedan od najambicioznijih nakladničkih projekata u povijesti i nedvojbeno glavni književni događaj 2005.
U toj biblioteci suvremeni pisci na svoj način prepričavaju tradicionalne pripovijesti na kojima počiva kultura čovječanstva i tako im daju nov život, a nama čitateljima novu priliku da o njima razmišljamo i u njima uživamo.
Biblioteka je stvorena u proljeće 1999. prema zamisli urednika Jamieja Bynga iz britanske izdavačke kuće Canongate Books, koji kaže: 'Pokretanje biblioteke Mitovi golemi je događaj, kulminacija šest godina priprema, truda i planiranja. To je doista herkulski pothvat. Ideja je bila da se pozovu najbolji svjetski pisci da prepričaju bilo koji mit onako kako to oni žele. A zauzvrat njihovi će mitovi biti objavljeni diljem svijeta. Već nam se sad pridružio niz iznimnih imena, a i trideset tri vrhunska izdavača. Koliko je nama poznato, još se nikad u povijesti izdavaštva nije dogodilo da toliko nakladnika kreće u objavljivanje biblioteke u isti dan.'
Naslovi koje je urednica hrvatske edicije, Maja Šoljan, izabrala za prvo kolo jesu:
Karen Armstrong – Kratka povijest mita
Margaret Atwood – Penelopeja: mit o Penelopi i Odiseju
Viktor Pelevin – Kaciga užasa: mit o Tezeju i Minotauru
Biblioteka će se nastaviti objavljivati 2006. i u godinama što slijede, a među autorima koji su već napisali ili najavili svoje verzije mitova jesu Jeanette Winterson, David Grossman, Donna Tartt, Chinua Achebe, A.S. Byatt i drugi.
Međunarodna promocija svjetske biblioteke 'Mitovi' održat će se u četvrtak, 20. listopada u 16.30, u hotelu Frankfurter Hof, Frankfurt
Zainteresirani novinari za predstavljanje biblioteke Mitovi neka kontaktiraju nakladničku kuću Vuković & Runjić (Ana Polić, tel/fax 01 4818 954, mail : ana@dzepna.com) koji će akreditaciju proslijediti organizatoru
komentiraj (0) * ispiši * #
Iznenađenje u Big Brother showu!
subota , 08.10.2005.
Dvoličnost, spletkarenje, manipulacije, podmetanja, primitivnost... sve je to bilo za očekivati, ali da ću u Big Brother showu čuti Cowboy Junkies, e tome se ni u snu nisam nadao!
Eto, iznenađenja su uvijek moguća... pa tu i tamo čak i poneko ugodno.
Tko zna što nas još čeka...
P.S. Ispričavam se zbog skretanja s knjiških tema :-)
komentiraj (6) * ispiši * #
KRITIKA : Robert Perišić - 'Užas i veliki troškovi' (Ghetaldus optika, 2002.)
Iščitavajući 'Priloge za glosarij hrvatske književne scene od 80.-tih do danas' Gorana Rema (Tema, broj 1-2, 2005.) naiđoh na natuknicu Perišić, Robert koja kaže : 'jebe mu se za ono što radi dobro' . Bravo, Gorane, točno u sridu! ...i zato, evo vam moje dvi i po godine stare kritike izvrsne Perišićeve zbirke :
KRITIKA : Robert Perišić - 'Užas i veliki troškovi' (Ghetaldus optika, 2002.)
Robert Perišić urednik je i jedan je od pokretača književnog časopisa (trenutno nažalost u hibernaciji) Godine Nove koji je na svojim stranicama ugostio cijeli jedan naraštaj hrvatskih pisaca, sve redom rođenih između 1960. i ' 73. , a koji su odrastali i formirali se uz istu (rock) glazbu, iste filmove, stripove i knjige, čega su utjecaji primjetni u njihovim stilsko-poetskim izričajima, pa tako i u Perišićevom slučaju.
Svojom zbirkom priča 'Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas' objavljenom 1999. godine on je pružio rendgensku socijalno-društvenu, nimalo ružičastu sliku (po)ratnih hrvatskih devedesetih kroz priče o alkoholiziranim torcidašima, narkomanima, PTSP-om traumatiziranim veteranima domovinskog rata, odnosno sve redom urbanim marginalcima i autsajderima, čime je postao svojevrsnim začetnikom stvarnosne prozne matrice u suvremenoj hrvatskoj literaturi. Istim stazama kreće se i danas, ali uz ponešto izmjenjen prozni izričaj, i ipak nešto manje turoban ugođaj, u pričama iz zbirke 'Užas i veliki troškovi' , objavljenoj prije nepuna dva mjeseca.
Kroz svojih novih 20 priča Perišić i dalje pretežito dijaloškom formom oslikava stanje u društvu i probleme sa kojima se njegova urbana thirtysomething generacija svakodnevno suočava. Izlaskom iz rata njegove (anti)junake sada dočekaše problemi nešto drukčije naravi od pukog ratnog očuvanja glave na ramenima - problemi financijske, poslovne (nedostatak istoga) i ljubavne prirode. Kako se radi o izrazitim individualcima rockerske provenijencije, dio njihovih problema proizlazi i iz sukoba s okolinom uzrokovanih njihovom neprilagođenošću i svojevrsnom neuklopljenošću u matrice (normalnog) života, čemu su se godinama opirali, svjesno bivajući off, dok su sada odjednom prisiljeni biti in, jer je vrijeme došlo da se zasnuje obitelj, da se ženu vozi u šoping, a djecu u vrtić, i da se svakodnevno odlazi na posao (onaj tko ga ima). Perišićevi likovi nalaze se na onoj zadnjoj postaji polagane predaje, kad je bezbrižnosti mladenaštva odzvonilo i kad su u tijeku zadnji trzaji otpora pred zakoračenjem u zrelost - brak, djeca i te spike slijedeća su karika u lancu što životom se zove, i vrijeme je da se rockerski alternativci u matrici mainstreama utope.
Proza je to posvećena onim posljednjim generacijama koje još frazu 'Prijatno decembar !!!' razumiju, kao i onima koje, baš poput lika iz priče Party je bio u uzlaznoj fazi čak i eks na kakvom techno partiju teško da može na ples pokrenuti, navikle na rock, a ne na sound koji udara poput avijacije po izbjegličkoj koloni, i koji nikako da se priviknu na te novouređene ušminkane pastelno-mramorne kafiće bez identiteta. Priče su to za sve one koji su još donedavno (ili još uvijek) spavali u sobama sa Johnnyjem na zidu, i čije bivše, već začudo, dvoje djece svakog jutra u vrtić vuku (pa kad prije bogamu ???)... dok oni i dalje besciljno gradom tumaraju, tegleći lijeno svoje besperspektivne egzistencije, i dok muda im zaprašuju cestu oni furaju i dalje svoje kvartovske spike, sami sebi ne želeći priznati da ih je vrijeme načelo i da su sad tu neki novi klinci koji na tamburice i techno kovanice u đuboksu troše. Zaboraviše valjda onu staru: pantha rei, sve teče, sve se mijenja, čovječe...
Buntovništvo i rebelija koje krasiše Perišićevu prvu zbirku sad su zamijenjeni spoznajom da dalje samo uzvodno preostaje, i da je utapanje u kolotečinu posao-kuća-posao neizbježno, s tek povremenim i usputnim skretanjima s tog kursa u pokoji kafić, u kojemu se sve rijeđe vide neka poznata lica, izgubljena u moru mlađarije koji za Pixies nikada čuli nisu, za Lou Reeda misle da je sudac haškog tribunala, Štulić je za njih, probably, kakav saborski zastupnik, a za Bauhaus ili Kraftwerk misle da su imena trgovačkih lanaca koji tek što nikli nisu u njihovom susjedstvu.
Kroz Perišićev rukopis primjetno prosijava generacijski osjećaj simpatije, razumijevanja i suosjećanja prema ljudima u leru , osuđenim na letargično i besperspektivno životarenje egzistencija koje su produkt i žrtva vremena i društva u kojemu žive, a osjećaj praznine i stajanja na mjestu kao da simbolizira i stanje u društvu i ispuhale balone donedavno ispunjene nadom da će se nakon 3. siječnja nešto značajnije promijeniti.
Perišić se suzdržava od provokativnosti i proznog eksperimentiranja čime su priče iz njegove prve zbirke bile inficirane, i nenametljivo, jednostavnim i kratkim rečeničnim dionicama efektno ocrtava stanje u društvu, glavama i psihi svojih likova. Dijalozi su mu duhoviti, jezgroviti i odišu tipičnim uličnim šarmom, što je dočarano upotrebom kolokvijalno-žargonske forme, i bez intelektualiziranja oslikavaju ljude formirane i odrasle na ulici, ali bez negativnog podteksta koji bi ta konstatacija mogla prizvati. Za Perišića zaista vrijedi ona poznata - manje je više, a izdvajati neku od priča kao najuspjeliju zaista ne bi imalo smisla, jer zbirka predstavlja zaokruženu cjelinu uistinu odličnih priča, ujednačene visoke kvalitete koje samo čekaju da ih se nekoliko poveže u cjelinu i scenaristički uobliči, pa da dobijemo filmsku domaću inačicu Magnolije kojoj su ugođajno i tematski Perišićeve priče prilično bliske.
U zbirci 'Užas i veliki troškovi' ipak se osjeća i autor koji priče stvara, a ne samo vrijeme i društvo u kojem likovi žive, a priče sve lagano odlaze u fade out, bez efektnog poentiranja, pa likovi i dalje ostaju letargično tapkati u mjestu, u leru iščekujući neku slijedeću bolju priliku, za koju od srca želim da im se što skorije ukaže, ali i da je napokon iskoriste... što ipak isključivo o njima samima ovisi.
(Napisao : Božidar Alajbegović, ožujka 2003.)
komentiraj (3) * ispiši * #
EKSKLUZIVA : objavljena prva knjiga nastala na blogu i od blogera!
petak , 07.10.2005.Pažljiviji pratitelji blogerske scene u Hrvata već su duže vrijeme svjesni postojanja većeg broj talentiranih, a još neukoričenih autora koji na svojim blogovima redovito pišu kvalitetnu poeziju i prozu. Naklada MD, izdavačka kuća i inače poznata po objavljivanju knjiga još neafirmiranih domaćih autora, prva se odvažila na izdavanje knjige nastale na blogu i od blogera. Riječ je o upravo izašloj zbirci poezije sastavljenoj od pjesama koje je na svoja dva bloga unazad otprilike godinu dana objavljivao bloger znan kao...
Prethodni retci uvod su u moj tekst kojim je na web portalu Nacionala predstavljen bloger kojemu je upravo objavljena knjiga poezije, sastavljena od pjesničkih uradaka koje je dotični objavljivao na svoja dva bloga. Iako sam siguran da već slutite o kome se radi , jeste li u pravu možete provjeriti na ovome linku
Od mene, još jednom KLAP KLAP KLAP!!!
Bravo majstore!
I samo da znate, najkasnije do Nove godine želim na ovome istome mjestu javnosti obznaniti kako je naklada prvog izdanja rasprodana! Jasno?
komentiraj (13) * ispiši * #
Traži se autor/dobitnik!!!
Ogranak Matice hrvatske za Osijek završio je natječaj za prozni tekst. Dug natječaj uzeo je gotovo godinu dana, od prošlog studenog sve do početka listopada. Povjerenstvo je najboljim tekstom proglasilo roman "Vikend u Krapini". No kad je otvorena omotnica sa šifrom pod kojom je prozni tekst prijavljen na natječaj, u omotnici nije bilo osobnih podataka autora, pa je Povjerenstvo pozvalo autora nagrađenog teksta da se javi u prostorije osječkog ogranka Matice hrvatske radi preuzimanja nagrade.
Nagrada se sastoji od novčane nagrada od pet tisuća kuna, te obveze osječkog ogranka Matice hrvatske da otisne rukopis i organizira promotivne aktivnosti.
Predsjednik Povjerenstva Milovan Tatarin je pročitao obrazloženje odluke. Roman "Vikend u Krapini", smješten u Zagreb s početka Domovinskog rata, "čitko je i estetski oblikovano štivo u kojemu mogu uživati književno teorijski kompetentni čitatelji, ali i sasvim obični zaljubljenici u književnost".
U natječajnom postupku ocijenjena su 33 rukopisa, a Povjerenstvo je zaključilo da još dva rukopisa udovoljavaju estetskim kriterijima natječaja te se i njihovim autorima, ukoliko to budu željeli, može ponuditi objavljivanje tekstova.
Izvor : Kis
komentiraj (1) * ispiši * #
Književna večer sa Sudden Sidom
književna večer
ZAGRIJAVANJE DO 27
Petak, 07. 10. 2005. u 19:30
knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića , Preradovićeva 5 Zagreb,
Netko promatra pingvine, netko kako jednom u sto godina cvjeta kaktus, a vi dođite u što većem broju i promatrajte kako mladi bloger i pisac na poziv Romana Simića zarađuje svoj prvi književni honorar.
Pogađate, riječ je o Sudden Sidu
Izvor : B.O.R.G.
komentiraj (0) * ispiši * #
Dežulovićeve 'Pjesme iz Lore'
Ovo što slijedi izvatci su iz intervjua kojega je povodom skorašnjeg izlaska zbirke pjesama 'Pjesme iz Lore' Borisa Dežulovića sa njim za Slobodnu Dalmaciju od 04.10.2005. odradio Ivica Ivanišević :
Svi su očekivali da će debitirati urnebesno smiješnim romanom iz naše suvremenosti, a on je pobjegao u daleku prošlost i isporučio smrtno ozbiljnu knjigu "Christkind". Kada smo se nadali novome, podjednako mračnom naslovu, iznenadio nas je opako duhovitim romanom "Jebo sad hiljadu dinara".
Boris Dežulović očito ne kani odustati od svoje navade da iznevjeruje očekivanja književne javnosti; ovih mu dana u nakladi Durieuxa izlazi knjiga znakovita naslova "Pjesme iz Lore".
IVANIŠEVIĆ : Toponim iz naslova mogao bi sugerirati kako je riječ o zbirci zavičajne lirike, knjizi koja je neka vrst tople posvete zavičaju?
- Kad si me prije razgovora pitao kako bih označio ovu poeziju, rekao sam da su to brutalne domoljubne pjesme, iako mi se sad više sviđa ova tvoja definicija. To je zavičajna lirika po svojoj školskoj definiciji.
Naš zavičaj, naime, jest Lora, koliko god se u udžbenicima i turističkim brošurama trudili prikazati ga kao arkadiju s Plitvičkim jezerima i koćaricama u zalazak sunca. Točno tu negdje, izvan turističkih, ali i naših svakodnevnih ruta, na početku autobusne linije koja upravo pjesnički vozi od Lore do Lovrinca, nalazio se mali, mračni logor na kraju grada za koji mi, eto, uporno nismo znali, i za kojega uporno ne želimo znati ni danas, zbunjeni i šokirani pred njegovom zloslutnom kapijom kao turisti kad na Rivi pitaju gdje je ta, kako se zove, Dioklecijanova palača. Jer palače imaju šiljate tornjiće i kanale s drvenim mostovima, i baš kao i logori, ne nalaze se usred grada.
IVANIŠEVIĆ : Iza naslova ne krije se samo zastrašujuća tema Lore. Predmet tvog interesa je zapravo mnogo širi. Kako bi, u najkraćem, predstavio svoju zbirku?
- Poezija zla, recimo, kao Cvijeće zla. Pustio sam Zlo da pjeva svojim riječima. Lora je samo sinonim za Zlo pred kojim smo zatvarali oči i spuštali rolete. Pjesme stoga nisu samo iz Lore i o Lori već pokušaj seciranja mentaliteta koji je Loru - a mnogi su imali svoju Loru, svoj Velesajam, Poljanu, Dravu - učinio mogućom. Istina je da je zbirka većim dijelom nastala poodavno i da je duže vrijeme u Recycle binu čekala trajno upokojenje, jer sam nakon 2000. godine vjerovao da je takvo Zlo mrtvo i da moje pjesme, kad ih već do tada nisam objavio, više nemaju smisla. Onda se dogodilo da je Zlo opet diglo glavu, dogodio se onaj sramotni Lozinin proces, i ja sam zbirku izvukao iz Recycle bina i dao je Popovićevu Durieuxu. Jebi ga, evo i ovih dana, petnaestak godina kasnije, junaci po krajinskim selima maltretiraju i ubijaju srpske starce, vrataru Rijeke vlastiti navijači skandiraju "Ubij Srbina!", šoveni su nekidan u Šibeniku demolirali eparhiju Srpske pravoslavne crkve. Isti susjedi što su u jednom splitskom neboderu uz kavu nadmoćno držali lekcije američkim rasistima zbog ignoriranja nesreće crnačkog New Orleansa, danas potpisuju peticiju za deložaciju Srpskog kulturnog društva iz njihove zgrade. Kako ništa na ovom svijetu nije slučajno, izlazak zbirke poklapa se i s obnovom suđenja za zločine u Lori, kao zgodan podsjetnik na pjesničku slobodu za koju smo se borili.
Ostatak intervjua potražite na ovome linku a ja vam iz istog članka donosim još i nekoliko pjesama iz Dežulovićeve zbirke
DERBI
Šta se ovo čuje pita on mene
Ništa kažem utakmica
stadion je preko puta
Znam a ko igra pita on
Hajduk ko će
Ma ne to nego protiv koga
Protiv Inkera iz Zaprešića
E jest vam liga smije se on
da je Zvezda bio bi pun Poljud
znaš li ti kaže da sam ja
prije dvadeset godina bio
ovdje u vojsci baš u Lori
i na Poljudu sam tada bio
ono kad je Tito umro 1:1
je bilo kad ste svi plakali
Ajde baš lijepo kažem ja
a vi u Lori niste plakali
Nisam ja bogami smije se on
ja sam zbog Tita proplakao
tek noćas
Dobar je bio Drago
zamisli Hrvat a četnik
otišao poslije na razmjenu
u Pakovo Selo al nikad do
Pakova Sela nije došao.
**************
JAMA
Gledala me kako da ti kažem
kao ona mala divlja svinja
što smo je ubili
u Lici ljetos
jebalo mater iste oči
isti pogled
ne gledaj me
dolje u jamu gledaj
okrenuo sam glavu
rekao sam joj
zapravo više u sebi
rekao sam
fakat jebiga
činim dobro djelo
jer
jebeš ti takav život
bez oca i
matere
I dan danas
zna mi doći u san
jebalo mater iste oči
isti pogled
pa se nasmije
kaže mi
zapravo više u sebi
kaže
Hvala.
***********
ŠVABO
Vidi šta
ti je Švabo
gledaj čovječe
Nema to
kad Švabo napravi
nema tu smrti
Deset je godina
prošlo od Oluje a
Grundig radi kao da
smo jučer Lapac
oslobodili.
*************
DIM
Kažu da su se Nijemci
poslije rata branili da
nisu znali što se vani
događa da nisu znali za
logore genocid i holokaust
građani maloga gradića
Dachaua kraj Münchena
recimo nisu imali
pojma ni o čemu
nisu kao ništa vidjeli
nisu kao ništa čuli
samo da su ćutili dim
ali nisu znali
da je to krematorij
da je to miris
ljudskih duša
Vama to možda zvuči
smiješno ali ja sam
svjedok da je to fakat
moguće evo cijelu
devedeset drugu ja sam
bio u Vojnoj policiji
u Lori i vjerovali
vi meni ili ne nismo mi
unutra imali pojma
što se vani događa
nismo imali pojma
ni o čemu
nismo ništa vidjeli
nismo ništa čuli
ma šta čuli nismo
mi od zapomaganja
ništa jebote
ni mogli
čuti.
Izvor : Slobodna Dalmacija, 04.10.2005.
komentiraj (2) * ispiši * #
NOVO : 'Baršunaste priče - antologija češke kratke priče' (Profil, 2005.)
Profil je nedavno objavio antologiju češke kratke priče pod nazivom 'Baršunaste priče', koju su uredili Jiří Hrabal i Petar Vuković. Obuhvaćena je kratka proza zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća i sam početak 21. st. Devetnaest pripovjedaka vrlo različitih poetika predstavljaju različite generacije i svjetonazore suvremene češke prozne produkcije.
Specifičnost antologije proizlazi iz češke političko kulturne situacije prije , u vrijeme i poslije tranzicijskih promjena. Baršunasta revolucija 1989. godine označila je suštinski prijelom, nakon kojeg je nestala granica između egzilske i službene književnosti. Magična vrata Zapada trijumfalno su se otvorila svim zakašnjelim europskim izdanjima, a ukinuće cenzure isprovociralo je novu generaciju prozaista. Upravo zato, antologija obuhvaća književnike sa zanimljivim repovima povijesti, jednako kao i mlade kojima je totalitarizam maglovito kolektivno sjećanje.
O urednicima antologije
Jiří Hrabal predaje teoriju književnosti i povijest estetike na Filozofskom fakultetu u Olomoucu. Bavi se naratologijom, češkim strukturalizmom i fenomenologijom, te teorijom interpretacije teksta. Objavljuje u stručnim časopisima i novinama, uredio je nekoliko stručnih i beletrističkih knjiga i zbornika. Sa suprugom Brankom Čačković prevodi suvremen hrvatske pisce i pjesnike, a od 2004. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gostujući je lektor za češki jezik.
Petar Vuković diplomirao je kroatistiku, opću lingvistiku i slavistiku na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, gdje je znanstveni novak na katedri za češki jezik i književnost. Bavi se sintaksom, jezičnom kulturom i fenomenom kulturnog pamćenja.
komentiraj (0) * ispiši * #
Vladimir Arsenijević gostuje u 'Mami'
četvrtak , 06.10.2005.
Danas, 6. listopada, u 18 sati u sklopu programa 'Mama čita' gostuje Vladimir Arsenijević. Njegovim se predavanjem otvara jesenska sezona ovog programa.
O autoru
Vladimir Arsenijević svojom knjigom 'U potpalublju' (objavljen i u nas u izdanju Arkzina) dobio je Ninovu nagradu za najbolji roman, i time postao najmlađi dobitnik ove nagrade, koja u Srbiji postoji već pola stoljeća. Nakon toga napisao je i druge zapažene romane: 'Andjela', 'Meksiko', 'Išmail' (Profil, 2005.), a djeluje i kao urednik u izdavačkoj kući 'Rende'.
Arsenijević je više puta gostovao u Hrvatskoj, međutim sad će se prvi puta predstaviti na javnoj tribini, zamišljenoj kao otvorenoj diskusiji.
Program 'Mama čita' koncipiran je kao rasprava bez ustezanja, na kojoj se granice između predavača i publike gube. Prva ovogodišnja tribina bavit će se književnošću, glazbom, Yu mitologijom, kulturnom suradnjom i sličnim temama.
komentiraj (0) * ispiši * #
Promocija romana 'Ljubav je sve' Krešimira Pintarića
srijeda , 05.10.2005.
U zagrebačkoj knjižnici Ivana Gorana Kovačića, Ulica grada Vukovara 35, u četvrtak, 6. listopada 2005, u 19 sati održat će se promocija romana 'Ljubav je sve' Krešimira Pintarića
Uz autora, na promociji će o knjizi govoriti i književnici Ivica Prtenjača i Roman Simić
O autoru
Krešimir Pintarić rođen je 1971. godine u Osijeku. Surađivao u većem broju novina i časopisa. Prevođen i objavljivan na slovenskom, češkom, njemačkom i engleskom.
Autor je triju zapaženih knjiga poezije: 'Tour de force' (1997), 'Divovski koraci' (2001) i 'Commedia' (2002).
Za prvu od njih, zbirku pjesama i proznih tekstova, dobio je 1997. nagradu Josip Ivan Kozarac koja se dodjeljuje najboljem slavonskom mladom autoru. Treća Pintarićeva knjiga objavljena je i kao prva hrvatska multimedijska knjiga. 'Commedia' se sastoji od grafički bogato opremljene tiskane knjige i trojezične (hrvatski, engleski, njemački) multimedijske verzije na CD-ROM-u.
Krajem 2003. objavio je prvu proznu zbirku, 'Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave'.
Autorove mrežne stranice, na kojima se mogu pročitati, između ostaloga, i njegove prve dvije knjige, nalaze se na adresi www.kresimirpintaric.com.
komentiraj (5) * ispiši * #
Big Brother, sezona izvan pakla
Rade Jarak se na Knjigomatu u svom kratkom eseju ponovo dotaknuo Big Brothera, pa vas upućujem na ovaj link gdje možete saznati zašto je, po mišljenju tog dubrovačkog pisca, spomenuti megapopularni televizijski show blizak Boccaciou i Davidu Hockneyu, a zbog čega je miljama daleko od Orwella...
komentiraj (3) * ispiši * #
Levi
utorak , 04.10.2005.
Niste fer, stvarno niste fer...
Čovjek se trudi, stvarno dobro piše, duhovit je i inteligentan, a vi ga ne čitate, pa ne čitate...
Sram vas bilo, da vas bilo...
Ništa, nema druge nego ovdje stavit link , pa možda netko dođe pameti...
Dakle, nemoj da ne vidim porast onih brojkica u counteru na http://levijatan.blog.hr ... Jasno ?
komentiraj (3) * ispiši * #
Lijepa vijest
Nedavno vas na ovom istom mjestu izvijestih kako je uredništvo Glasa Istre donijelo mudru odluku da u svom dnevniku ukine rubriku književnih kritika koje je pisao Davor Šišović, među blogerima poznat kao autor Bookalete.
No, pratitelji Davorovog kritičarskog truda nisu predugo bili zakinuti za njegove tekstove jer je Davor nedavno postao suradnikom Vijenca te je u njegovom zadnjem broju (br. 301. na kioscima od prošlog četvrtka) objavljena Šišovićeva kritika romana 'Ljubav je sve' Krešimira Pintarića...
Čestitke i aplauzi!!!
komentiraj (3) * ispiši * #
Promocija 'Zakona pjace' u Gjuri
Izdavačka kuća FRAKTURA sve nas poziva na promociju knjige 'ZAKON PJACE - SPLISKE ŠEZDESETE U ŠEZDESET SLIKA' Milorada Bibića Mosora koja će se održati u utorak 4. 10. 2005. u 21.00 u klubu GJURO II, Medveščak 2, Zagreb
O knjizi će zboriti :
Inoslav Bešker, novinar i publicist
Davor Štambuk, ugledni svjetski karikaturist
Ivica Ivanišević, novinar i publicist
Seid Serdarević, urednik i izdavač
Milorad Bibić, autor knjige
Nakon promocije uživajte u žezdesetima uz lude hitove iz vremena kada je rock'n'roll bio mlad a nitko nije ni sanjao da će ga držati retromanija
Knjiga Zakon Pjace Milorada Bibića, poznatog splitskog sportskog novinara, jedna je od najljepših knjiga o odrastanju ispričanih na ovim prostorima. U šezdeset kratkih priča i s mnogo dokumentarnih fotografija, autor pripovijeda o odrastanju u šezdesetima u najluđem gradu na svitu - Splitu. Od prijatelja, preko poznatih osoba, od osnovne škole do gimnazije, od rodne Tršćanske ulice, preko Rive, do Pjace, od NK Split, do Hajduka, od Mornara do Đurđice Bjedov, Milorad Bibić priča intimnu, vlastitu, a opet univerzalnu priču.
Od borbi za mjesto u klapi, sukoba s roditeljima, školskih nepodopština, preko otkrivanja svijeta glazbe, mode i sporta, do prvih ljubavi, zaljubljivanja i seksualnih iskustava, Zakon Pjace je knjiga koja se čita s lakoćom bez obzira kada ste odrastali, knjiga koja se uz to i gleda jer fotografije izvučene iz arhiva i obiteljskih albuma pokazuju pop kulturu kada je bila mlada, prve vespe, prve navijače, prve odlaske na plesove u prve disko klubove. Zakon Pjace pisan je nostalgično, ali s mnogo humora u svakoj pojedinoj epizodi da se brk čitatelja ne prestaje smiješiti. Ovo je knjiga koja je spomenik Splitu i njegovim generacijama koje su šezdesetih ime grada pod Marjanom zahvaljujući sportu i glazbi pronijele diljem svijeta.
komentiraj (0) * ispiši * #
10 polufinalista VBZ-ovog natječaja
ponedjeljak , 03.10.2005.
Žiri V.B.Z.-a i Večernjeg lista u sastavu Miljenko Jergović (predsjednik), Zoran Ferić, Dušanka Profeta, Ivica Ivanišević, Nenad Rizvanović, Ervin Jahić i Strahimir Primorac odlučio je da od 97 rukopisa prispjelih na natječaj izdavačke kuće V.B.Z. i dnevnih novina Večernji list za najbolji neobjavljeni roman 2005. godine u uži krug za književnu nagradu ulazi deset rukopisa pod šifrom.
To su:
- Tetovirana cesta pod šifrom autora Mad Max
- Prinudno slijetanje pod šifrom autora Jež
- Vodi je da teče pod šifrom autora Košnica
- Kad je bio Juli pod šifrom autora Orphan
- Soliter Titanic pod šifrom autora 2905970183914
- Žuti brk pod šifrom autora Barnaba Ruškova
- Gola vučica pod šifrom autora Centrino
- Geto pod šifrom autora GSD
- Potkovani golubovi pod šifrom autora Golubovi
- Svodničko milosrđe pod šifrom autora Garaža
'O dobrim i lošim godinama obično se, nekada i bez puno logike, govori kad je riječ o grožđu. No, ovo nam je najbolja godina dosad', rekao je za Večernji list Miljenko Jergović, predsjednik VBZ-ova i Večernjakova žirija koji će odlučiti o tome kome će kao autoru najboljeg neobjavljenog romana pripasti 100.000 kn, te je dodao kako je posebna zanimljivost da na natječaj nije pristigao niti jedan rukopis na dijalektu, 'tek se u jednom rukopisu pojavila turopoljska kajkavština, ali su često dijalekti poslužili kao začin, bilo je intervencija u standard bošnjačkih, splitskih, sarajevskih, slavonskih'...
Pobjednika natječaja saznat ćemo početkom studenog na Interiberu...
komentiraj (3) * ispiši * #
Dušan Gojkov
Web portal tjednika Nacional , možda već i primjetiste, odnedavno na svojim stranicama kulture ima i rubriku PREPORUKA IZDAVAČU.
Dotičnu smo rubriku jučer osvježili predstavljanjem beogradskog svestranog umjetnika i književnika Dušana Gojkova, koji mi je ukazao čast te mi ustupio svoju svježe napisanu, još neobjavljenu, izvrsnu pripovijetku ‘Pisanje po vodi’. Pročitati je možete na ovome linku i na taj način se upoznati sa tim, u nas nažalost slabo poznatim 40-godišnjim beogradskim piscem (četiri romana, zbirka priča i tri knjige eseja), kazališnim i radijskim redateljem, glazbenikom i novinarom.
Vrli domaći izdavači, što još čekate, pitam se, pitam...
komentiraj (6) * ispiši * #
KRITIKA : Gabriel Garcia Marquez - 'Pustolovine Miguela Littina' (V.B.Z., 2004.)
subota , 01.10.2005.
Povodom nedavnog objavljivanja Marquezovog romana 'Zla kob' u izdanju V.B.Z.-a, ponovo donosim svoju kritiku Marquezovih 'Pustolovina Miguela Littina'
KRITIKA : Gabriel Garcia Marquez - 'Pustolovine Miguela Littina' (V.B.Z., 2004.)
Gabriel García Márquez, slavni kolumbijski Nobelovac, svoju je karijeru započeo kao novinar, a vlastita mladenačka žurnalistička iskustva evocirao je u prvom dijelu svoje još nedovršene autobiografske trilogije "Živjeti da bi se pripovijedalo" (izd. V.B.Z., 2003.). Uz književnost, novinarstvo i politika predstavljaju njegove trajne opsesije, pa se tako u predasima između pisanja svojih raskošnih, magičnim realizmom prožetih fiction remekdjela, Márquez često vraća svojim novinarskim korijenima, čitateljstvu isporučujući dokumentarističke non-fiction knjige. Među takve spadaju i u nas objavljene "Vijest o otmici" (izd. Mozaik knjiga, 1998.) i "General u svom labirintu" (izd. Mozaik knjiga, 2000.), kao i povod ovome tekstu, Márquezov dokumentaristički roman "Pustolovina Miguela Littína" (izd. V.B.Z., 2004.).
Osim što su pisane reportažnim stilom, poštujući autentične povijesne fakte, ove tri knjige povezuje i politički kontekst. Naime, Márquezovo poimanje novinarstva podrazumijeva direktan politički angažman, a sve tri prethodno spomenute knjige kolumbijski je Nobelovac pisao s ciljem poticanja društvenih promjena i demokratizacije trusnog, različitim represijama premreženog, politički nestabilnog južnoameričkog kontinenta. Tako u knjizi "Pustolovina Miguela Littína" Márquez rekonstruira istinitu priču o šest tjedana koje je početkom 1985. godine čileanski filmski redatelj Miguel Littín ilegalno proveo u Čileu, snimajući dokumentarac o uvjetima života ljudi pod Pinochetovom represivnom diktaturom.
Littín je još 12 godina prije toga (1973.) bio primoran emigrirati iz Čilea kako bi izbjegao hapšenje zbog "protudržavnih aktivnosti" uslijed čega mu se ime našlo na popisu 5 tisuća izgnanika kojima je zabranjen povratak u domovinu. Littín je s lažnim ispravama i izmijenjenog izgleda, uz pomoć ilegalnih organizacija iz pokreta otpora doputovao u Čile te je tajno ravnao trima filmskim ekipama (iz Francuske, Italije i Nizozemske) koje su u zemlju ušle istodobno kada i on, a kako bi pod krinkom snimanja dokumentaraca o talijanskim useljenicima u Čileu, te o čileanskim prirodnim ljepotama ustvari snimili dokumentarni film o svakodnevici Čilea u uvjetima tada već 12-godišnje Pinochetove vojne diktature.
Nakon brojnih peripetija uspjelo im je snimiti 32 tisuće metara filmske trake iz čega je naknadno montiran 4-satni TV film i dvosatni kino dokumentarac, koji je po čitavom svijetu pronosio istinu o zastrašujućoj naravi Pinochetove diktature. 1986. g. Márquez je u Madridu 7 dana proveo razgovarajući s Littínom, a razgovor je dokumentiran na 18 sati dugoj magnetofonskoj traci koju je potom Márquez sažeo u 150-ak stranica dugu knjigu koja vjerno rekonstruira Littínovu opasnu životnu pustolovinu. Pri tome je Márquez vrlo mudro odlučio zadržati oblik izlaganja u prvome licu, poštujući Littínovo mišljenje i na taj način očuvavši Littínov osobni, često i povjerljiv ton, ali je ipak bio primoran neka imena izmijeniti poradi zaštite protagonista događanja koji još uvijek žive u Čileu.
Knjigu "Pustolovina Miguela Littína" koja osim što je dokumentaristički vjerno svjedočanstvo o jednoj krvavoj diktaturi, te literarni izraz podrške ilegalnom pokretu otpora sastavljenom od mladeži koja se čitavim svojim bićem stavila u službu nakane da svoju domovinu oslobodi od vojničke čizme, također se može čitati i kao napetu priču o jednom opasnom poduhvatu, ali i kao putopisnu reportažu o prelijepoj i ujedno siromašnoj južnoameričkoj zemlji koja u sebi spaja sva brojna proturječja karakteristična za cijeli južnoamerički kontinent. Cijela je knjiga premrežena čestim dirljivim i nostalgičnim lirskim epizodama (u kojima se ponajlakše prepoznaju Márquezove intervencije u Littínovo izlaganje), što nikako ne treba čuditi s obzirom da se Littín tom prilikom prvi puta nakon 12 godina prisilnog izbivanja, vratio u Čile. Tako najupečatljivijima smatram stranice na kojima je opisan Littínov posjet majci, kada otkriva da je ta draga starica cijelu jednu sobu u svom skromnom kućerku pretvorila u svojevrsni muzej izgnanoga sina, a posebno istaknuti svakako treba i efektnu epizodu Littínova slučajnog susreta na ulici s vlastitom punicom, koja u izmijenjenoj fizionomiji ne prepoznaje svoga zeta.
Inače, Littín je osim fizičke morao usvojiti i svoju klasnu transformaciju, jer je u Čile došao prerušen u bogatog urugvajskog tajkuna, te je napuštanje vlastite boemštine i prometnuće u samozadovoljnog buržuja još dodatno otežalo njegovu prilagodbu i usvajanje novog identiteta te poistovjećivanje sa svijetom svojega novog Ja. Ponovno koračanje ulicama rodnog Santiaga nakon dugog izgnanstva, kod Littína neizbježno otključava vrata prošlosti pa roman obiluje i čestim digresivnim flashbackovima na dane njegova odrastanja, a te se sličice iz prošlosti postupno stapaju u mozaik kojima sažeto bivamo upoznati sa protudiktatorskim djelovanjima Littína u mladosti.
Oslanjajući se na autentične činjenice Márquez dokumentaristički vjerno rekonstruira istinitu priču koja, kao što to često u životu biva, obiluje upravo nevjerojatnim obratima i gotovo nadrealnim situacijama, od kojih se svojom fantastičnošću zasigurno izdvaja ona kada Littínu u vožnji do aerodroma, kako bi ulovio avion kojim će nakon 6 tjedana ilegalnog boravka u Čileu ponovo pobjeći iz zemlje, pomaže upravo ista ta policija koja za njim traga, jer je njegovo tajno snimanje filma naposljetku ipak bilo razotkriveno. Tako Márquez i u prozi u kojoj naglasak stavlja na autentičnost događaja i realizam, ipak ne može pobjeći od sebi toliko svojstvene magije, a "Pustolovina Miguela Littína" se od dokumentarističke reportaže često pretvara u pravu le-carreovsku napeticu, koja se čita bez daha.
(Napisao : Božidar Alajbegović, siječnja 2005.)
komentiraj (2) * ispiši * #