Kritički osvrt na stipendije za potporu književnog stvaralaštva
utorak , 25.10.2005.
Prije nekoliko dana saznali smo koje će autore Ministarstvo poticati stipendijama. Što o tome misli Valerij Jurešić, voditelj KIS-a otkriva tekst koji slijedi :
Gotovo 42% novca je otišlo na romanesknu produkciju. Dodamo li tome i eseje kao proznu književnu vrstu sa svojih 14% dobivamo 56% za domaću prozu. Nasuprot tome se nalazi 4,7% za domaću poeziju. Preostalih četrdesetak posto ide na prijevode?!
Ima li i među vama zbunjenih zbog toga? Dakle, deset puta više novaca ćemo dati iz državnog proračuna na prijevode nego na domaću poeziju. Moglo bi se reći nitko ju ionako ne čita. No, zašto onda uopće ovaj natječaj, ako ne zato da bi se poticali oblici književnog stvaralaštva koje tržište knjiga istiskuje?
Za mene je zaista anegdotalna činjenica da ćemo izdvojiti novce iz državnog proračuna da bismo prevodili Shakespearea i engleske priče na hrvatski jezik. Pa to čak ni Engleska ne želi platiti. Ionako nam je prijevodna knjiga prešla već pedeset posto podukcije, po čemu smo jedna od "vodećih" zemalja u Europi, i onda još dodajemo 40% potpore književnom stvaralaštvu na financiranje prijevoda.
Za sve neupućene ovdje moram napomenuti barem dvije stvari:
1. Hrvatsko Ministarstvo kulture uredno financira prijevode kroz sustav potpore za izdavanja knjiga, pa je tako i ove godine dobar dio dodijeljenih potpora bio za prijevode. Usput odbivši knjige mnogih domaćih autora, pa makar imali priznati status.
2. Većina zemalja s čijih se jezika prevodi rado dodijeljuje potporu za prijevod i objavu njihovih autora, a takav je svakako slučaj i s Francuskom, Slovačkom i Njemačkom, tri zemlje koje se mogu obradovati da će Hrvatska financirati prevođenje njihovih djela na hrvatski jezik.
Ni u kojem slučaju ne želim reći da prevoditeljstvo nije stvaralačka aktivnost. Dapače, ali ne mislim da bi se novcem hrvatskih obveznika morao riješavati problem što hrvatskim tržištem knjiga dominiraju loši prijevodi. Tim više, što se njihova dominacija povećava iz mjeseca u mjesec. Kako na top listama, tako i u ukupnoj prodaji. Pa, svakom je već jasno da je posve neuputno izdavati domaće autore i da je mnogo lakše posegnuti za prijevodom, a ako je dovoljno loš onda je i još jeftinije.
Koliko znam, u svijetu jedino Njemačka i Francuska imaju programe nagrađivanja prevoditelja koji prevode iz točno određenih zemalja, u kojima te države prepoznaju svoje kulturne i društvene interese. Za Njemačku su to zemlje Srednje i Istočne Europe, te arapski svijet, a za Francusku Mediteran. No, nekako mi se čini da je dovoljno jasno o koliko većim i financijski snažnijim zemljama je riječ.
S druge strane, jako bi me razveselilo kad bi mi netko pokazao još neki primjer u svijetu gdje netko financira prijevode engleskih autora, a u nas je to vrlo čest slučaj, kako u Potporama za knjige, tako i pri Potpori književnom stvaralaštvu. Možda bismo mogli u tome prepoznati i svoje mjesto u svjetskom političkom marketingu pa dodijeliti i koju stipendiju zanemarenim britanskim piscima, utrti tako nov put svjetskom nakladništvu?
Napisao: Valerij Jurešić
komentiraj (9) * ispiši * #