Španjolsko izdanje Jergovićevog romana 'Buick Rivera'
petak , 30.09.2005.
Nakon što je prije desetak dana Jergovićev roman 'Buick Rivera' doživio finsko izdanje, ovoga je tjedna ista knjiga prevedena i na španjolski jezik
Knjigu je u prijevodu Luise Fernande Garrido Ramos i Tihomira Pišteleka (prevoditelja koji su dosad na španjolski preveli i zbirke priča Sarajevski Marlboro i Karivani istog autora) objavila ugledna španjolska izdavačka kuća Siruela (www.siruela.com) iz Madrida.
Izdavačka kuća Siruela koja, između ostalog, izdaje Alessandra Baricca, Hertu Müller, Ceesa Nootebooma i Bruna Schulza, priprema i španjolsko izdanje romana Dvori od oraha Miljenka Jergovića.
Dosad je objavljeno francusko (ActesSud, Arles), talijansko (Libri Scheiwiller, Milano), švedsko (NorstedtsFörlag, Stockholm), finsko (Gummerus, Helsinki) i poljsko (Pogranicze, Sejny) izdanje romana Buick Rivera, a narednih mjeseci očekuje se prijevod Buicka Rivere i u Njemačkoj kod velike izdavačke kuće Schöffling & Co. iz Frankfurta.
Izvor informacija je internet stranica Jergovićevog izdavača Durieux , a zanimljivo je kako u ovom slučaju izdavač ne poštuje autorovo određenje 'Buick Rivere' kao novele i uporno je naziva romanom.
Baš me zanima što moje čitateljstvo misli, radi li se o romanu ili noveli?
komentiraj (4) * ispiši * #
NOVO : Wojciech Kuczok - 'Glib' (Hrvatsko filološko društvo i Disput, 2005.)
Hrvatsko filološko društvo i Disput iz Zagreba u svojoj su zajedničkoj biblioteci Na tragu klasika upravo objavili roman "Glib" vodećeg poljskog književnika mladjeg naraštaja Wojciecha Kuczoka (preveo : Adrian Cvitanović). Roman je osvojio prestižnu literarnu nagradu Nike, a film - snimljen po njemu - Zlatnog lava na filmskom festivalu u Gdanjsku.
Riječ urednice
S objavljene četiri zbirke priča i jednom romanom Wojciecha Kuczoka nazivaju vodećim mladim poljskim prozaikom. K tome piše i poeziju, filmske scenarije i filmske kritike, dok mu je speleologija strast u slobodno vrijeme. Stalni je suradnik nekoliko najuglednijih kulturnih časopisa i dnevnih novina. Diplomirao je i doktorirao na Akademiji za audiovizualne umjetnosti Jagiellonskog sveučilišta u Krakowu. Tako će priča o momku koji se 1972. rodio u provincijskom mjestu Chorzowu možda jednoga dana biti prenesena na filmsko platno.
Do tada, Kuczok uživa u slavi i nagradama. U književnosti se pojavio 1996. sa zbirkom Čuvene pripovijesti (Opowieści słychane), za koju je dobio nagradu Poljske udruge izdavača. Slijedi, također nagrađena, 1999. knjiga Tragične pripovijesti, ali i nominacija za prestižnu godišnju književnu nagradu NIKE, koju je dobio Tadeusz Różewicz, pa se autor doista ne može žaliti da je bio u lošem društvu jer su je prije toga primili Czesław Miłosz i Stanisław Barańczak. S knjigom Kosturofobija (Szkieleciarki) 2002. njegova je darovitost za stilizaciju i kompoziciju naveliko hvaljena, a poigravanje dijalektima i žargonom, uvjerljivost monologa i preciznost u izričaju postaju stalnim odrednicama kritika njegovih knjiga.
U romanesknom se prvijencu, Glibu (Gnój, 2003), koji poljski kritičari nazivaju kvazi-autobiografskim, ipak prema priznanju samog autora, krije i dio vlastita životnog iskustva jer ga je pisao dvije godine "vlastitom krvlju". Taj mu je roman napokon donio 2004. i nagradu NIKE. Ubrzo je prema romanu sam Kuczok napisao scenarij za film Ožiljci (Pręgi) koji je režirala Magdalena Piekorz. Film je 2004. osvojio Zlatnog lava na Festivalu poljskih igranih filmova u Gdanjsku. Njegova posljednja knjiga, zbirka priča Sablasni krug (Widmokrąg, 2005) izazvala je burne reakcije u poljskoj kulturnoj javnosti zbog radikalnog eksperimentiranja s jezikom.
Prema riječima samog autora, Glib je bio zamišljen kao antibiografska ispovijest koja prikazuje svijet šleskih stanovnika, njihove međusobne odnose, društvene razlike, socijalni položaj, itd. Međutim, ispala je to priča o "obiteljskom paklu, koju pripovijeda dijete u trenutku kad je sve to daleko za njim, ali je svejedno ostalo djetetom." Na početnom kontrastu između dvaju sukobljenih svjetova – starog, aristokratskog, konzervativnog, koji se ne može odreći svoga elitizma, pa makar u umišljenosti i manirama – i novog radničkog, sirotinjskog, sirovog, prostog – malo pomalo izranja slika porodice opterećene naslijeđem i neuspjesima koji poprimaju patološke oblike. Otac, "stari K." je sadistički tiranin koji je obiteljski dom pretvorio u mjesto strašnoga ugnjetavanja i ponižavanja. Tako lik autokratskog, patrijarhalnog oca postaje opći model vladanja ljudima jer psihičkim i fizičkim zlostavljanjem uspostavlja se stroga hijerarhija. No, ironija, satira pa i groteska čuvaju autora od upadanja u cendravu sentimentalnost, dok za govor o nekim članovima familije, a osobito majci, "čuva" lirske elemente koji cijelom romanu daju pomirljiv ton, kao da je taj dječarac svima sve oprostio. Usprkos tome što se obiteljska shema odnosa, ali i breme prošlosti, prenosila na njegov život izvan doma: školu, prijatelje, susjedstvo, crkvu… Tako se "mladi K.", odbačen od svih, povlači u sebe i postaje luckasti samotnjak. Fantastičan i čudesan svršetak (koji nemoguć u rudarskom kraju) simbolički predstavlja junakovo konačno očišćenje od stigmi i rana obiteljskog života.
Kuczok tvrdi da ga slava nije promijenila. I dalje se nada da će pronaći neko mirno mjesto gdje bi mogao živjeti sa ženom i djecom (iza sebe već ima dva braka i dvoje djece), neko je vrijeme živio u Krakovu, ali nije izdržao okrutan gradski ritam i vratio se u provinciju. Smatra sebe običnim mladim čovjekom, skromnih potreba, voli planinarenje, glazbu (u televizijskom predstavljanju sedmoro finalista nagrade NIKE poznati poljski raper i DJ odrepao je nekoliko stihova posvećenih Kuczokovu romanu) i pisanje. Svjestan je da "slava će proći, a on će i dalje zatvoren u svom domu pisati". Zbog vlastite potrebe. Za sebe.
Jadranka Pintarić, urednica biblioteke Na tragu klasika
komentiraj (0) * ispiši * #
INTERVJU : Sanja Kvastek
četvrtak , 29.09.2005.
Kao što znamo, Sanja Kvastek, ona simpa ćelavica iz Big Brothera, nedavno je objavila svoju zbirku erotske poezije. Vijest o tome izazvala je mnoštvo, uglavnom negativnih komentara (od strane posjetitelja ovoga bloga). Stoga vas upućujem na ovaj link gdje možete pročitati što o svom pjesmotvorstvu Sanja zbori u razgovoru s novinarkom Dop magazina.
komentiraj (6) * ispiši * #
Devet BiH književnika u 'Booksi
Naša draga Boooksa će od 4. do 8. listopada održati "Reviju malih književnosti" gdje je ovogodišnja zemlja partner, gle čuda, Bosna i Hercegovina. U zanimljivoj programskoj shemi, sudjelovat će devetero BH književnika, koji će među ostalim u badmintonu odmjeriti snage s hrvatskim kolegama. Za glazbu su zaduženi izvrsni Mostarci Vuneny i Damir Imamović koji će goste počastiti "Sevdahom u Booksi"
Glavni Booksin "strateg" u realizaciji "Revije malih književnosti" je sarajevska izdavačka kuća Buybook koja će pripomoći da se Zagrebom prošeta i Booksi predstavi u što boljem svjetlu, devet književnika - Nermina Omerbegović, Asmir Kujović, Enes Kurtović, Veselin Gatalo (inače poznat i kao inicijator postavljanja spomenika Bruce Leeju u Mostaru), Faruk Šehić, Selvedin Avdić, Lamija Begagić, Mustafa Zvizdić i Damir Uzunović. "Revija" neće proći i bez stručnjaka za dragu nam Bosnu, a bogami i Hercegovinu, kakvi su Ivan Lovrenović, Enver Kazaz, Miljenko Jergović i Ivica Đikić koji će uveličati događanje svojim sudjelovanjem u javnoj tribini.
Priliku za promociju iskoristit će i vrlo dobri, nažalost poznatiji vani nego kod nas, electroacustic trio Vuneny iz Mostara koji će zasvirati u zagrebačkom Studentskom centru. To je što se tiče svečanog otvaranja, dok je čast zatvaranja pripala Damiru Imamoviću koji će u Boooksi održati koncert naslovljen "Sevdah u Booksi". Da sve ne ostane na priči i na glazbi, pobrinuo se organizator koji je priredio turnir u badmintonu gdje će snaga, a vjerojatno sutradan i upale mišića, odmjeriti gostujući i domaći književnici.
A, evo i detaljnog programa :
4.10.
Otvaranje Festivala u Književnom klubu Booksa,
Koncert grupe Vuneny iz Mostara u Studentskom Centru
5.10.
12 h - druženje s autorima uz kavu, nagradna igra, potpisivanje knjiga
17 sati - okrugli stol na temu književne suradnje BiH i Hrvatske
20 sati - književna večer s Lamijom Begagić, Enesom Kurtovićem i Veselinom Gatalom
23 sata - after negdje u gradu
6.10.
12 sati - druženje s autorima uz kavu, nagradna igra, potpisivanje knjiga
15 sati - BiH vs Hrvatska (natjecanje u badmintonu između gostiju i hrvatskih pisaca)
20 sati - književna večer s Nerminom Omerbegović, Asmirom Kujovićem i Mustafom Zvizdićem
23 sata - after negdje u gradu
7.10.
12 sati - druženje s autorima uz kavu, nagradna igra, potpisivanje knjiga
17 sati - okrugli stol na temu bosanskohercegovačka književnost danas
20 sati - književna večer s Damirom Uzunovićem, Selvedinom Avdićem i Farukom Šehićem
23 sata - after negdje u gradu
8.10.
Razgledanje grada
19 sati - grupno čitanje svih gostiju Festivala
21 sat - koncert 'Sevdah u Booksi' Damira Imamovića
23 sata - after u KK Booksa
Autor : Ivor-Car
Izvor : Lupiga
komentiraj (17) * ispiši * #
Algoritam na svom sajtu objavio 11 nagrađenih eseja
srijeda , 28.09.2005.
Kao što vas već izvijestih, prije nekoliko dana Algoritam je objavio imena 11 dobitnika nagrada za esej o romanu 'Povjesničarka'. Kao što je bilo i najavljeno, na Algoritmovim Internet stranicama sada su stavljeni na uvid nagrađeni eseji. Pronaći ih možete na ovom linku.
Na osnovu pročitanih eseja, mogu reći da se desilo ono što sam i očekivao, odnosno, Algoritam je većinom nagradio autore koji nisu štedjeli pohvale njihovom izdanju, a posebno je komično to što su nagrađeni i neki tekstovi koji nisu poštivali jedini postavljen uvjet - esej ne smije prelaziti 700 riječi .
No, objektivnosti radi svakako moram reći i to da nekoliko eseja stvarno zaslužuje pohvale , te pretpostavljam da se radi o ljudima obrazovanjem (ako ne i profesijom) vezanim uz književnost...
komentiraj (0) * ispiši * #
NOVO : Esad Duraković - 'Tisuću i jedna noć – izabrane priče' (V.B.Z., 2005.)
Durakovićev izbor priča iz 'Tisuće i jedne noći' u svojoj biblioteci Historijska čitanka Miljenka Jergovića, upravo je objavio zagrebački V.B.Z.
Riječ urednika
Knjiga s naslovom Tisuću i jedna noć, istina nepotpuna i raščerupana, stigla je u Europu prvih godina njezinoga osamnaestog stoljeća. Donio ju je sa svoga posljednjeg putovanja po Srednjemu istoku siroti i neshvaćeni francuski entuzijast, da bi je potom počeo i prevoditi, onako za svoju dušu, i bez svijesti o tome da bi taj njegov prijevod mogao nekome biti važan. Prvi svezak pojavio se 1704., a u sljedećih desetak godina izašlo ih je još jedanaest.
Stotinjak i više godina kasnije objavljivani su cjelovitiji i precizniji prijevodi na engleski, pa na njemački, da bi se tokom dvadesetog stoljeća Tisuću i jedna noć razlistala u dugom nizu posrednih izdanja, prijevoda s većih i poznatijih europskih jezika, te prepričavanja, reinterpretacija, remake varijanti i prilagodbi različitim potrebama. Ili jednoj vazda istoj ljudskoj potrebi za pričanjem priče.
Zapadni mit o Tisuću i jednoj noći, dostojan spomenik izvorniku, stvorio je Jorge Luis Borges. Ali istovremeno su nastajali i lakopotrošni, industrijski mitovi iz trafika i iz tvornica umjetnih dječjih svjetova, od kojih je najpoznatija bila ona velikoga Walta Disneyja. U vrijeme kada bi dječak stasao do svoga prvog Borgesa, Ali Babu, Šeherzadu, Aladina i Sinbada već je poznavao preko Politikinog zabavnika. Pomirenje tih dvaju svjetova, onog koji je započinjao rubrikama Vjerovali ili ne i Jeste li čuli da, Mikijevim stripom i Dikanom i Starim Slavenima, i onog koji je snagom imaginacije i nizom svojih čitateljskih otkrića stvarao genijalni slijepac, bilo je važan imperativ odrastanja.
Tisuću i jedna noć velika je i neobična knjiga, koja nipošto ne traži da se u ime Borgesa odbaci Politikin zabavnik.
Miljenko Jergović
komentiraj (4) * ispiši * #
Intrevju : Krešimir Pintarić
utorak , 27.09.2005.
"Mladi književnik Krešimir Pintarić, koji iza sebe ima već tri objavljene zbirke pjesama te knjigu pripovijedaka «Rebeka mrzi kad kokoši trče bez glave», nedavno je objavio i svoj prvi roman «Ljubav je sve». S obzirom na to da je, kako kaže, ljubav njegova opsesivna tema i njegov roman prvijenac bavi se, poput velike većine djela do sada, upravo tom tematikom. No Krešimir Pintarić dotiče je se na neuobičajen način." uvod je u intervju kojega je sa Krešimirom Pintarićem odradila Tatjana Simić za portal Nacionala a intervju možete pročitati na ovom linku
komentiraj (3) * ispiši * #
NOVO : Javier Marias - 'U boju sutra na me misli' (V.B.Z., 2005.)
ponedjeljak , 26.09.2005.
V.B.Z. je u sklopu svoje biblioteke 3,2,1 u knjižare upravo pustio roman španjolskoga književnika Javiera Marias naslovljen 'U boju sutra na me misli'
Riječ izdavača
Víctor Francés, glavni protagonist Maríasova romana, je TV scenarist i anonimus ili pisac u sjeni, zadužen za pripremanje govora važnim ali neobrazovanim osobama. Na večeru ga u svoju kuću poziva Marta Téllez, majka dvogodišnjeg djeteta, čiji je suprug na putu u Londonu. Nakon romantične večere muškarac i žena prelaze u spavaonicu. Ali, Marta Téllez iznenada umire u potresnom prizoru agonije. Ova neostvarena nevjera tako se pretvara u bajkovito nevjerojatnu priču sa stvarnim i teškim pitanjima: što učiniti s tijelom, treba li koga obavijestiti ili ne, kakva je razlika između života i smrti? Víctor Francés brzo će donostiti odluke, ili ih neće donijeti nego će se prepustiti da ga vode čas dobronamjerni čas podli porivi...
Zadivljujuće štivo Javiera Maríasa još jednom odvodi čitatelja u čaroliju iz koje neće poželjeti izaći. Autor postiže napetost pišući o onom skrivenom, o djelima i namjerama, o onome što činimo i ne znajući, o volji koja se gotovo nikada ne ostvari, o tome kako znamo iznevjeriti osobe koje smo nekada voljeli, o zaboravu koji čini da se sve "kreće prema svom laganom iščeznuću", o neodlučnosti, o rastanku i, na kraju, o prijevari, koja je možebitno "naše prirodno stanje, i stoga nas možda ne bi trebala toliko boljeti". A Shakespeareova zlokobna misao U boju sutra na me misli, i nek mač ti bez brida ispadne; očajavaj i umri, stalno se ponavlja kao kletva ili kao upozorenje.
komentiraj (0) * ispiši * #
Izašao novi broj magazina 'Op.a.'
Upravo je iz tiskare stigao magazin Op.a (7. broj).
Izdvojeno iz sadržaja broja:
- Recesija i ekspanzija: Pregled hrvatskog tržišta knjiga u 2004. godini sa statistikama,
pregledom 20 najuspješnijih nakladničkih kuća, te analizom otkupa Ministarstva kulture
- Paralelni slalom srpske i hrvatske knjige: Usporedna analiza tržišta knjiga u Hrvatskoj i Srbiji
- TOP 100: Pregled stotinu najprodavanijih naslova u 2004.
- Retrovizor: Pregled razvoja nakladničke tehnologije, zbivanja u svjetskom nakladništvu, knjiških nagrada...
- Razgovori: Milana Vuković Runjić, Neven Antičević...
- Katalog knjiga Siječanj-Srpanj 2005.: Opsežan pregled svih novih izdanja na hrvatskom tržištu knjiga
Izdavač : KIS
Inače, osnivač KIS-a Valerij Jurešić nakon više od 3 mjeseca ponovo je aktivirao svoj blog Bodulska bilježnica pa vas pozivam da tamo zavirite putem ovog linka.
komentiraj (10) * ispiši * #
KRITIKA : Fleur Jaeggy - 'Blažene godine kazne' (Fraktura, 2005.)
subota , 24.09.2005.KRITIKA : Fleur Jaeggy - 'Blažene godine kazne' (Fraktura, 2005.)
Godinu dana nakon 'Proleterke' zaprešićka nam je Fraktura podarila još jedan izvrstan romaneskni naslov talijanske spisateljice Fleur Jaeggy - 'Blažene godine kazne'.
Ti su romani i tematski i stilski vrlo srodni; krasi ih svojevrsni stilski asketizam, minimalizam i redukcionizam, a oba imaju neimenovanu pripovjedačicu u prvom licu čiju retrospektivnu percepciju događaja pratimo. Riječ je o inteligentnoj prozi lišenoj suvišaka koja nam bez nepotrebnih deskripcija i eksplikacija, putem kratkih, naizgled šturih rečenica (ali bogatih smislom i značenjima) donosi reminiscencije na dane odrastanja od strane cinizmom načete sredovječne žene koja analizira vrijeme u kojem su joj se osobnost i pogled na svijet oblikovali, usustavljali.
U 'Blaženim godinama kazne' pripovjedačica oživljava sjećanje na dane proživljene u brojnim internatima (njih ukupno 12) kojih je polaznica bila od svoje 8. pa sve do17. godine (od kraja II sv.rata do sredine 50.godina prošlog stoljeća), s naglaskom na vrijeme provedeno u švicarskom Bausler Institutu gdje u svojoj 13. godini upoznaje i zaljubljuje se u najsmjerniju, najuredniju i najbolju učenicu, nadarenu pijanisticu Frederique. Radi se o zaljubljenosti onkraj seksualnog značenja i bez karnalnosti; o fascinaciji, duhovnoj povezanosti i bliskosti koju pripovjedačica, unatoč izrazitoj Frederiqueinoj distanciranosti, snažno osjeća.
Ritam i način života u internatima određivali su poslušnost i disciplina što pripovjedačica prima kao iskušenje prije 'ulaska u svijet', dok slobodu pronalazi u svakodnevnim ritualnim ranojutarnjim šetnjama prirodom koje ushitom što u njoj izazivaju (a kakav u odrasloj dobi, kako kaže, više nije iskusila) poprimaju odlike magijskog nauka, obreda. O svojim bivšim internatskim sustanarkama (sve redom bogatim kćerima tvorničara, diplomata, veleposjednika i bankara) ona razmišlja kao o mrtvima, te pisanjem vodi nikad započete razgovore s njima, bez imalo žaljenja zbog nedostatka prisnosti, jer je otuđenost bila glavna značajka odnosa među učenicama. Neki od internata bili su vjerskog tipa (da bi se s godinama urušili 'od vibracija koje isparava doba nevinosti' njihovih stanarki) te su se u njima klasne razlike - na primjerima časnih sestara i njihove hijerarhije bazirane na klasnoj pripadnosti i porijeklu – pripovjedačici bez ublažavanja ukazale, socijalno je osvješčujući te na primjeru iz zatvorenog mikro sustava zrcaleći poredak koji vlada na izvanjskoj, makro razini.
Kao i svako prisjećanje, i ovo je fragmentarno, nelinearno i skokovito, s čestim izmjenama fokusa i objekta percepcije. Pripovjedačica nerijetko poseže za ironijom (iza koje se krije gorčina i ojađenost) posebice kada je riječ o roditeljima. Ona se u internatima s razlogom osjećala od roditelja napuštenom, što je posljedovalo turobnošću njezina karaktera ('veselje je teško podnijeti') koji je naposljetku poprimio i sklonost mazohizmu (što i sam naslov daje naslutiti). Pripovjedačica otvoreno govori o svojoj 'nasladi u poslušnosti' pri pokoravanju internatskoj stegi i redu, te priznaje vlastitu 'radost zbog boli', uživanje u razočaranju i inatljivo ustrajavanje u 'užitku da prodre do dna tuge' a koju je uzrokovalo Frederiqueino napuštanje internata. Cijeli se roman tako ispostavlja zbirom misli, ideja i kontemplacija upućenih Frederiquei kao imaginarnoj sugovornici kojoj se pripovjedačica ponekad i direktno obraća i čije pretpostavljene replike i moguće komentare povremeno iznosi, da bi nakon konačnog otrežnjenja i povratka u zbilju u nekim njezinim davnim pogledima, gestama i mimici prepoznala 'nešto zlobno', neki 'olovni neprozirni zastor', kao nužno potrebni refleks kojim će lakše zatomiti vlastitu čežnju za neprisutnom prijateljicom.
U 'Blaženim godinama kazne' do posebnog izražaja dolazi autoričina zavidno razvijena moć zapažanja; u vrlo brojnim, kratkim no iznimno upečatljivim i uvjerljivim opisima osoba i zbivanja Fleur Jaeggy kao da poseže za pointilističkom slikarskom metodom pa svoje poetski intonirane, melodiozne rečenice ona marno ispunjava mnoštvom sitnih, istančanih detalja i finih poredbi te naslućenih a prešućenih misli, ostavljenih visjeti u zraku... do nekog novog, opetovanog uživanja u tekstu ovog literarnog dragulja.
(Napisao : Božidar Alajbegović, kolovoza 2005.
komentiraj (6) * ispiši * #
Predstavljanje izdanja V.B.Z.-a na Europskom danu jezika
petak , 23.09.2005.
Dana 24. rujna 2005. godine od 10:00 do 16:00 sati na Trgu bana Jelačića u Zagrebu V.B.Z. će na štandu Portugalske ambasade predstaviti prijevode knjiga autora s portugalskog govornog područja.
Od romana dobitnika Nobelove nagrade za književnost Joséa Saramaga, preko modernog portugalskog romana koji je u njihovom izdavačkom programu zastupljen djelima 'Nijedan pogled' Joséa Luísa Peixota i 'Društveni život okultista' Luísa Filipea Sarmenta, kao i modernog afričkog romana na portugalskom jeziku koji je zastupljen naslovima – 'Pod stablom frangipanija' i 'Mjesečarska zemlja' (uskoro izlazi iz tiska!) Mia Couta, V.B.Z. će predstaviti i djela hit autora Paula Coelha koja su također napisana na portugalskom!
Britanski savjet u Hrvatskoj, ovogodišnji organizator proslave Europskog dana jezika, najavljuje da će građani moći sudjelovati i u mnogobrojnim aktivnostima, a oni koji se uključe u nagradnu igru moći će osvojiti tečaj jezika u europskoj zemlji po vlastitu izboru.
Odgovore na nagradna pitanja posjetitelji mogu pronaći u materijalima na štandovima na kojima će svoje jezike i kulturu predstaviti 16 europskih zemalja.
komentiraj (3) * ispiši * #
Novi Knjigomatov intervju : Boris Beck
Virtualni časopis Knjigomat , nakon moje malenkosti (nisam izdržao, što mogu, ipak mi bješe prvi puta... :-) ) , u rubrici intervjua ugostio je i jednog od svojih osnivača, književnika Borisa Becka.
Dakle, zanima li vas kako je Bukowski pomoći boce piva dokazao da Bog postoji, zanima li vas kako Beck piše, kakvo je njegovo viđenje književnosti, ali i što misli o kulturi na webu (pri čemu se, zar ste i sumnjali, u vrlo pozitivnom kontekstu dotiče i blogerske scene u Hrvata), potražite intervju na ovome linku.
A kad smo već kod Borisa Becka, uputio bih vas na MV info (ovaj link) gdje Beck otkriva svoje osobne preferencije (najdraže knjige, filmovi, kućni ljubimci isl.)...
komentiraj (5) * ispiši * #
KRITIKA John King : Tvornica nogometa (Celeber, 2003.)
Odnedavno na policama domaćih videoteka prašinu skuplja britanski film 'Navijačko ludilo'. Dotični je filmski uradak snimljen prema romanu Johna Kinga 'Football factory' kojega je 2003. godine u nas objavio Celeber, a ja vam sada, povodom filma, donosim svoju 2 godinice staru kritiku tog romana:
KRITIKA John King : Tvornica nogometa (Celeber, 2003.)
U romanu 'Tvornica nogometa' pseudonimom John King zakrabuljeni britanski književnik daje nam uvid u stil i način života pripadnika navijačke skupine engleskog nogometnog kluba Chelsea. Roman odlikuje sirovi realizam prikaza navijačke subkulture sa svim konotacijama koje pojam huliganskog navijaštva podrazumijeva: od radikalnog nasilništva i ratobornog bijesa koji se ispoljava na pripadnicima navijača suparničkog kluba, do opijanja, drogiranja i "brzopoteznog" jednokratnog seksa.
Roman je strukturiran kroz niz, otprilike deset-straničnih poglavlja ulančanih tako da nakon svakog poglavlja glavne fabularne linije (kojom pratimo grupicu navijača Chelsea na domaćim i gostujućim utakmicama njihovog kluba) slijedi poglavlje koje dotične navijače smješta u socijalno-društveni kontekst, oslikavajući ih od strane likova izvan navijačkog miljea, a s kojima su povezani susjedskim, rodbinskim ili prijateljskim vezama, pa tako svako poglavlje ustvari tvori proznu jedinicu koja se može čitati i kao kratka priča.
Čitanjem ovog, a i Kingovog romana 'Panker' (Celeber, 2002.), dade se zaključiti da je John King socijalno osviješten autor evidentno lijeve političke orijentacije koji nam u ovom slučaju osim autentična prikaza načina života predstavnika britanskih huliganskih navijača podastire i esejističko razmatranje položaja britanske radničke klase sa početka i sredine osamdesetih godina, a koja je fenomen navijačke subkulture i huliganstva i iznjedrila.
King prikazuje život britanskih blue collars u svoj surovosti siromaštva koja ga karakterizira, ali to čini nenametljivo, bez moralizatorstva i dociranja, puštajući čitatelja da samostalno, na temelju predočenih mu primjera iz realnog života donosi svoj sud i zaključke.
Autor čitatelju niti u jednom trenutku ne nameče svoje mišljenje, ali je njegov stav o rečenoj problematici sasvim jasan i razvidan.
Kingovi navijači su naprosto "ovisnici o adrenalinu, narkomani u krizi, u potrazi za šutom dobre tučnjave", a on namjerno izbjegava profiliranje likova, a time i njihovu individualizaciju, da bi tako naglasio njihovu pripadnost skupini (navijačkoj). Kao pojedinci oni su otpadnici od društva, luzeri i marginalci, a pripadništvo grupi daje im snagu i samopouzdanje, dok je nasilništvo i brutalnost ispušni ventil kojim svijetu žele ukazati da uopće postoje.
Kingov rukopis karakterizira iznimna energičnost, adrenalin se naprosto prelijeva preko stranica, a sva brutalnost navijačkog bijesa gotovo da je opipljiva, dok mačizam (anti)junaka prelazi sve granice prihvatljivog i dozvoljenog pa bi štivo svojom političkom nekorektnošću i amoralnošću moglo neke čitatelje možda i povrijediti.
Kingovi navijači ustvari idu utabanom stazom njegovih pankera iz prethodnog romana, čiju borbu protiv establišmenta i vlasti nastavljaju nešto drukčijim i brutalnijim sredstvima. Naravno, njihovo ponašanje ne opravdava nezavidan socijalni status, ali King svojom prozom indirektno ukazuje na pogubnost i nečovječnost modernog kapitalizma kojega su obje skupine produkt, ali i direktne žrtve.
Usuđujem se pretpostaviti da King svoje stranice piše na temelju vlastitog iskustva stečenog kao pripadnik navijačke skupine nogometnog kluba Chelsea, jer neobuzdanost, uvjerljivost i autentičnost prikazanog naprosto oduzima dah, a ujedno je miljama daleko od tematski srodnog, ali bitno umivenijeg i pristojnijeg, srednjostrujaškog i široj publici lakše prihvatljivog Hornby-jevog romana 'Nogometna groznica', koji je prema 'Tvornici nogometa' kao sterilni adult oriented rock prema neobuzdanom punku.
(Napisao : Božidar Alajbegović, lipnja 2003.)
komentiraj (1) * ispiši * #
Rezultati Algoritmovog natječaja "Okušajte se kao književni kritičar"
četvrtak , 22.09.2005.
Žiri u sastavu: Neven Antičević, Irena Miličić, Zlatko Crnković, pregledavši više od 100 pristiglih eseja (recenzija) romana 'Povjesničarka' , odabrao je 11 najboljih.
1. NAGRADA - 20.000 kn na AMEX kartici :
Julijano Dropulić, 20340 Ploče
10 utješnih nagrada - 10 KONZUM poklon bonova u iznosu od 1.000 kn :
Nada Županović, 10000 Zagreb
Milena Klanjac, 51000 Rijeka
Marija Škrlec, 10000 Zagreb
Daniel Đaković, 10000 Zagreb
Mirela Majić - Zec, 21230 Sinj
Eva Cukor, 10000 Zagreb
Natalija Glijaković, 44000 Sisak
Olivera Mandić - Pavliček, 10000 Zagreb
Branko Nađ, 40000 Čakovec
Miroslav Bertoša, 52100 Pula
Uz suglasnost autora, eseji će uskoro biti objavljeni na Algoritmovoj internet stranici, a dodjela nagrade održati će se u petak, 23. 09. 05. u 11.00 sati, u Hotelu Dubrovnik, Gajeva ulica br. 1, Zagreb.
Eventualnim blogerima među nagrađenima, čestitke!
komentiraj (5) * ispiši * #
Litavski književnici u Zagrebu!
Hrvatsko društvo pisaca i Centar za knjigu predstavljaju litavske pisce 22. rujna u 19 sati u Vili Arko.
Svoje pjesme i prozu predstavit će Laura Sintija Černiauskaite, Antanas Jonynas, Jaroslavas Melnikas i Viktoras Rudzianskas.
Jaroslavas Melnikas (1959), pisac nekoliko proznih i filozofskih zbirki. Roman 'Izgnani iz raja' preveden je na francuski jezik i publiciran pod okriljem izdavača Robet Laffont. Radi kao urednik nekoliko časopisa, te je član Društva litavskih pisaca i Društva ukrajinskih pisaca. Živi u Vilniusu.
Antanas A. Jonynas (1953), djeluje kao pjesnik i prevoditelj. Do sada objavio deset zbirki pjesama. Za svoj rad primio je niz nagrada kao pjesnik i prevoditelj. Prevodi s njemačkog, letonskog i ruskog jezika. Prevođen na armenski, engleski, francuski, njemački, gruzijski, letonski, norveški, poljski, ruski, slovenski i švedski jezik. Djeluje u Vilniusu.
Viktoras Rudžianskas (1972), pjesnik. Radi kao urednik u nekoliko književnih časopisa. Djela: 'Lastavičje bilo' (1991), 'Sada postojim' (1994), 'Talisman pod vratom' (1995), 'Jutro pjegave kiše' (1996), 'Podnevno veče' (1997), 'Na tijelu pčele' (1999).
Laura Sintija Černiauskait (1976), djeluje kao urednica i spisateljica u Vilniusu. Dobitnica je litavske književne nagrade za mlade pisce 1994. godine. Objavila zbirku kratkih priča 'Tri dana i noći na pragu voljene' (1994) i knjigu priča i dramskih tekstova 'Liuč čiuožia' (2003).
Pisce će predstaviti: Miroslav Mićanović, Ivica Prtenjača, Roman Simić i Davor Šalat, te prevoditeljica i urednica Antologije litavske kratke priče Mirjana Bračko.
komentiraj (2) * ispiši * #
Promocija 4 knjiga poezije
AGM nas sve poziva na
promociju novog kola biblioteke Filter,
knjiga: Slađane Bukovac: Nijedan pauk nije savršen
Željke Černok: Kad se previše nagneš kroz prozor vlaka
Sanje Sagaste: Sapfino ogledalo
Darije Žilić: Grudi i jagode
u klub "Papillon", na obali Save, Veslačka b.b. u četvrtak, 22. rujna od 20.30 h
Knjige će predstaviti Hrvoje Jurić, a pomagat će mu Kruno Lokotar
komentiraj (8) * ispiši * #
Novi članovi žirija za nagradu V.B.Z.-a
srijeda , 21.09.2005.
Kao što vas već izvijestih, na VBZ-ov natječaj za najbolji neobjavljeni roman (težak 100 tisuća kuna + objavljivanje uz Večernji list) ove je godine pristiglo čak 97 rukopisa.
Pobjednik će biti objelodanjen na Interliberu u studenom mjesecu, a novost je povećanje članova ocjenjivačkoga suda. Tako su se dosadašnjem članovima : Miljenku Jergoviću, predsjednik žirija , Zoranu Feriću , Ivici Ivaniševiću , Dušanki Profeti i Nenadu Rizvanoviću pridružili Strahimir Primorac i Ervin Jahić...
Čisto da znate, kad vas lovuša zaobiđe, kome sve po spisku... :-)
komentiraj (14) * ispiši * #
NOVO : Sanja Kvastek - 'Rozno okno' (Celeber, 2005.)
Riječ izdavača
Sigurni smo da je još uvijek pamtite… Bila je ćelava, tetovirana, buntovna i provokativna, mala, slatka, tjelesno besprijekorna, a duhovno vatrometna, seksualno neukrotiva, za mnoge jedina iskrena zvijezda i nesuđena pobjednica prvog hrvatskog Big Brothera. Sada Vas ponovno osvaja svojom prvom zbirkom erotske poezije s kakvom se hrvatska književnost rijetko susretala, u ženskom rodnom polju nikada.
Celeber s ponosom predstavlja svoje prvo poetsko izdanje, zbirku erotske poezije ROZNO OKNO, učesnice prošlogodišnjeg Big Brothera S a nj e K v a s t e k .
O zbirci kritičar i pjesnik Damir Radić kaže sljedeće:
"Daleko od svake pomisli na bijeg u srazu sa ženskim jezikom ili muškim, crnim ili žutim, falusom, Sanja Kvastek, ekspresivna crna ovca prvog hrvatskog Big Brothera, iritirala je hrvatsku moralnu većinu i osvajala srca s rubova ove močvarne zemlje u kojoj se časte osuđeni ratni zločinci, a preziru mlade i lijepe žene koje ne skrivaju seksualnu požudu. Za razliku od svehrvatskog Big Brother junaka, prozaičnog simulanta Saše Tkalčevića, Sanja je djelovala kao autentična alternativka, a poezija i slike koju njezina debitantska knjiga donosi taj dojam nepovratno potvrđuju. Na sterilnoj hrvatskoj književnoj sceni gdje se kao neviđena provokacija ili čak subverzija percipira mlohava čuna fakovskog realizma, istinsku energiju, kreativnu buku i bijes isijavale su neke odvažne žene – u boljoj varijanti Daša Drndić, u manje uspjeloj, ali još uvijek dojmljivoj Vedrana Rudan; sada se tim napetim sredovječnim damama pridružuje mlada lavica Sanja Kvastek zbirkom poezije s kakvom se hrvatska književnost rijetko susretala, u ženskom rodnom polju nikada.
Eksplicitan seks i poezija, kako bi to išlo zajedno – već čujemo glasove uvaženih građanskih kritičara kojima je lelujava pseudoerotika Stanke Gjurić valjda najviše što od (ženskog) erotskog glasa mogu pripustiti u skučenu kuću svog duha, a optužbe za potčinjenost moći penisa već sriču pripadnice zagrebačkog feminističkog kruga. Jer neotuđiva tjelesnost ljubavi koja uključuje beskompromisno izricanje žudnje za falusom u ustima, stidnici ili anusu Sanju čine svojevrsnom varijantom hrvatske Kathy Acker u povojima, a u njezinoj poeziji pažljiviji čitatelj pronaći će svakojake tragove – od onog generalnog katulovskog sočnojezičnog hedonističkog rusvaja do parafraziranja Azre, Riblje čorbe i Psihomodo Popa, od filmofilskog referiranja na zmajevo gnijezdo do svjesnih ili nesvjesnih spona s promišljajima o bolu i ništavilu egzistencije u Faulknera i Godarda, odnosno pitanjima o slobodi kod Sartrea, Kristoffersona ili Dylana.
U 'Roznom oknu' Sanja je zabilježila velik put kojim je prošla: od ambiciozne početnice konvencionalnih ljubavnih stihova do nebrušenog pjesničkog dijamanta koji silovito, iskreno i autentično izriče nezadrživu seksualnu žudnju. Nevina erotska odnosno pornofilska izravnost u kombinaciji s igrom ritma i rime i maštovitosti metafore odlike su najboljih njezinih pjesama, a suština poimanja ljubavnog odnosa možda je najbolje iskazana u uratku 'Svatko svakome', gdje se kontrapunktalno prožimaju žestoki (I valjam ja tebe/I kenjaš ti mene) s nježnim (Mi smo očica kuta/Radosti majčine igre) stihovima, koji su priprema za ključan završni izričaj: Volimo bolest/I bijes/I ljubav.
Radost erotske igre u kojoj se prožimaju žestok seks, dirty talk i nježnost, ali s druge strane i mogući sukob seksa i ljubavi te ljubav romantičarski shvaćena kao bol duše i tijela kvasac su ove knjige na kojem buja podatno tijesto poezije koja pruža velika obećanja."
Damir Radić
I za kraj donosim vam jedan Sanjin poetski uradak :
Leptir u kosi
Vjetar ga nosi
Dok na žabinoj nozi
Kurac plazi
U jebačkoj ekstazi
Onda se pitaš
Na čem se to ritaš
Po čijem to skačeš
Kog u sebe umačeš
Jebeš to karanje
I bljutavo žnaranje
Lažno udvaranje
Usputno varanje
Ma gospodo draga
Tucajte vraga
I pljugajte mu kitu
Ipak ste vi tu
Ja nisam
Na dobrom se ritam
I tko vas onda jebe
Sve vi
Sjebane trebe
Da ne zaboraavim, knjiga je ilustrirana s tridesetak Sanjinih likovnih uradaka...
komentiraj (32) * ispiši * #
Anternetov natječaj za poeziju
utorak , 20.09.2005.
Na Anternetu je upravo objavljen natječaj za "aktualnu poeziju s namjerom da ispitaju bilo aktualnog pjevanja i motiviraju čitatelje blogerskih stranica na promišljanje i traženje vlastite poetike".
Uspješnost ovog marginalnog, ali alitnog projekta, ovisit će o odazivu, pa stoga sve zainteresirane upućujem na http://anternet.blog.hr gdje se mogu informirati o propozicijama natječaja te nagradi koja čeka pobjednika...
Požurite jer je rok za slanje uradaka 26.09.2005. !!!
komentiraj (1) * ispiši * #
Pozor : još jedan natječaj za kratku priču!
"Književni krug" Karlovac raspisuje nagradni N A T J E Č A J ZA KRATKU PRIČU
1. NAGRADA 2.000,00 KN
2. NAGRADA 1.500,00 KN
3. NAGRADA 1.000,00 KN
Na natječaju mogu sudjelovati svi državljani Republike Hrvatske.
Prosudbeno povjerenstvo prima po jedan rad od svakog autora.
Radovi ne smiju biti duži od 5 kartica teksta i ne smiju biti uzeti kao dio iz dužeg proznog djela.
Priče moraju biti napisane na hrvatskome jeziku i ne smiju biti objavljene.
Radovi se šalju u tri istovjetna primjerka kuvertirano pod šifrom s rješenjem šifre u zasebnoj zatvorenoj kuverti, koja mora sadržavati:
- ime i prezime, adresu, JMBG, broj žiro-računa i broj telefona autora.
Radovi se šalju na adresu "Književni krug" Karlovac, za natječaj, Banjavčićeva 8, HR-47000 Karlovac
Natječaj ostaje otvoren do 31.listopada 2005. godine.
Izabrani i nagrađeni radovi bit će objavljeni.
Sve ostale informacije na broj tel: 091/571-2842
komentiraj (6) * ispiši * #
NOVO : Aleksandar Zograf - 'Tušta i tma' (V.B.Z., 2005.)
ponedjeljak , 19.09.2005.
Zagrebački V.B.Z. upravo je objavio knjigu 'Tušta i tma' srpskog strip crtača Aleksandra Zografa. Knjiga je na 184 stranice izašla u sklopu biblioteke Historijska čitanka Miljenka Jergovića , a spomenuti je urednik predstavlja sljedećim riječima :
Zografov dnevnik izlazi kao strip kolumna u magazinu Vreme, a Tušta i tma ukoričena je kao ideja u jednoj zagrebačkoj birtiji, tik uz pokretne stepenice i butike s uvoznom konfekcijom.
Zograf spada među malobrojne, koji su kao i Gombrowicz, bili i turisti i emigranti. Istina, njemu se potrefilo da fizički ne emigrira iz Srbije, Beograda, Pančeva..., ali tu, svakako sretnu, okolnost ne bi trebalo precjenjivati. Ako već nije istjeran iz vlastitoga doma, istjeran iz svoga vremena. Osamdesetih je pripadao onoj novovalnoj rock ekipi. Prvoj čiji se uži zavičaj protezao od Triglava do Gevgelije, i posljednjoj čija je šira domovina dopirala do Londona, i New Yorka. Iako nije svirao bubnjeve ili bas gitaru, niti ga spominju u leksikonima jugoslavenske nostalgije, Zograf je, kao i tisuće hiljada mladih Jugoslavena, živio u jednom dovršenom i uređenom svijetu, koji je zatim uništen. Ako još uvijek niste shvatili, taj svijet nije imao previše veze s nekom određenom državom, a još manje s njezinim pasošima, policijom i carinom...
Poput Gombrowicza, i Zograf je u neko doba počeo voditi dnevnik svojih turističkih putovanja i svoje emigracije. Mudro bi bilo reći da je na takav način nastojao fiksirati nekakav svoj identitet. Lako je, naime, idiotima koji čim se ujutro probude znaju tko su i šta su, jer što je svijet u većim govnima, to su dublja njihova znanja. Ponešto pametniji zlosretnici svakodnevno sastavljaju svoje ime i sva svoja porijekla, naslijeđena, upamćena, stečena, viđena i pročitana, kao razbijenu kristalnu zdjelu za voće. Preko dana je sastave, pa se ona preko noći ponovo raspe. Muka je to, ali jebeš zdjele koje su cijele.
Dok zalazimo u daleku prošlost, ali ne dalju od našeg vijeka, dok šetamo stranicama predratnih novina i tabloida, onih koji su slavili akrobata Aleksića, bilježili govore đenerala Živkovića i slikarske sklonosti princa namjesnika Pavla, dok uz kafkijansku fizionomiju Zografovog autoportreta preživljavamo sudbine vršnjaka naših djedova i baka, da bih odmah zatim u sadašnjosti posjetili neku europsku čaršiju, dok u Travniku razgovaramo s piscem Muharemom Bazduljem, još jednim fantomom turizma & emigracije, dok se prepoznajemo u obredima samoupravnoga socijalizma i u trošnim fasadama srbijanskih palanki, koje Zograf crta tako da se i gledatelju učini da više nije živ, nego je nacrtan, dok među slučajnim prolaznicima njegovoga dnevnika tražimo nekog poznatog, pa ga često i nađemo, dok u Zagrafovoj priči tražimo grešku i izmišljotinu, pa nas uhvati strah kad greške nema, dok stare brojeve vremena bacamo u stari papir, jer više ne vjerujemo da novine treba čuvati za nekakvu povijest, Tušta i tma naših života Tušta je i tma Aleksandra Zografa. Sve same nezaobilazne činjenice jedne totalne prolaznosti.
Miljenko Jergović
komentiraj (4) * ispiši * #
Pobjednici natječaja 'Drago Gervais'
Pobjednici javnog natječaja za Književnu nagradu Drago Gervais za 2005. godinu, koju dodjeljuje Grad Rijeka, su David Kabalin s djelom "Barčica j'armana, slebron okovana", u kategoriji za najbolje objavljeno književno djelo na čakavštini i Lada Puljizević iz Zagreba s djelom "Cipele za padanje" u kategoriji za najbolje neobjavljeno književno djelo (roman).
Pobjednike je među 108 pristiglih radova izabralo Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Laura Marchig, Daniel Načinović, Sibila Petlevski, Ljubomir Stefanović i Milorad Stojević.
Novčana nagrada u obje kategorije iznosi 20.000,00 kuna, a u kategoriji najboljeg neobjavljenog književnog djela nagrada se također sastoji i u objavljivanju djela.
Predsjednik Povjerenstva Ljubomir Stefanović je kazao da je ovogodišnja konkurenciju bila izrazito jaka zbog velikog odaziva autora, te da je među 108 djela bilo iznimno dobrih i literarno kvalitetno napisanih rukopisa, nekih čak i od vrlo uglednih i poznatih hrvatskih autora. Pred članovima povjerenstva koji su odlučivali o dobitnicima bio je težak zadatak, budući da su se kako je istaknuo Stefanović poslužili težim načinom odabira iščitavajući sve radove sistemom selekcije, nakon čega se u užem izboru našlo 27 rukopisa. Međutim, na natječaj nije pristigao niti jedan rukopis na talijanskom jeziku, a vrlo malo je bilo i čakavskih pjesnika.
Za nagrađeno prozno djelo "Cipele za padanje" Lade Puljizević, koje je na natječaj pristiglo pod šifrom 1/25, saznali smo samo da je riječ o suvremenoj prozi iz urbanog ambijenta, dok je djelo "Barčica j'armana, slebron okovana" Davida Kabalina, izabrano zbog velike vitalnosti koju, prema riječima Stefanovića, ovaj autor post-gervaisovske tradicije dokazuje već desetljećima.
Više riječi o dobitnicima nagrade i samim djelima bit će u srijedu, 28. rujna, u 12 sati na svečanoj dodjeli nagrada u riječkoj Gradskoj vijećnici, gdje će nagrade uručiti riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. Prije i poslije svečanosti dodjele priprema se i popratni književni program, u sklopu kojega će se prema najavi Marije Šegote-Novak održati okrugli stol s temom književnih nagrada, nakon čega slijedi večer posvećena dobitnicima.
Btw, moji mi doušnici prišapnuše da su se i neki od blogera nadali nagradici... ali ništa :-(.
Više sreće drugi put...
komentiraj (2) * ispiši * #
KRITIKA : Jeffrey Eugenides - 'Nevina samoubojstva' (Vuković&Runjić, 2004.)
subota , 17.09.2005.KRITIKA : Jeffrey Eugenides - 'Nevina samoubojstva' (Vuković&Runjić, 2004.)
“Onog jutra kad je na posljednju Lisbonovu kćer došao red da počini samoubojstvo – bila je riječ o Mary i tabletama za spavanje kao u Theresinu slučaju – dvojica su bolničara po dolasku u kuću točno znala gdje je ladica za noževe i plinska pećnica i za koju gredu u podrumu možeš zavezati konopac. Iz vozila Hitne kao i obično su po našem mišljenju izašli presporo, a debeli je sebi u bradu rekao “nije vam ovo telka, ljudi moji, brže ne ide”. Teški je respirator i defibrilator pronio pokraj grmlja što je nabujalo do čudovišnih razmjera i preko razbuktala travnjaka koji je bio krotak i besprijekoran kad su prije trinaest mjeseci počele nevolje."
Prethodni citat donosi tri početne rečenice romana “Nevina samoubojstva” kojega je autor 45-godišnji američki književnik Jeffrey Eugenides i one predstavljaju gotovo savršen uvod u književno djelo.
Svojom prvom rečenicom Eugenides nas ubacuje u samo središte zbivanja, inteligentno nam osim tematike romana otkrivajući i broj suicida koji nas očekuju, ali i načine na koje je tih pet samoubojstava izvršeno. Druga rečenica, osim crnohumornosti kojom će rukopis biti garniran, riječima “po našem mišljenju” otkriva najinteresantniju osobitost Eugenidesova debitantskog romanesknog uratka – radnja je ispripovijedana iz pozicije prvog lica množine (“mi”), što je u književnosti iznimno rijetko i u ovom se trenutku čak i ne mogu sjetiti sličnog primjera. Treća rečenica osim što sugerira post festum pripovijedanje (“prije trinaest mjeseci”), mnogo govori i o autorovoj stilistici i izričaju kojim će nam priču izložiti, a opisom zapuštenog travnjaka koji je u opreci s nekadašnjom njegovanošću autor sugerira tajnovitost i kod recipijenta pobuđuje radoznalost. A sve su ostalo, kako bi to Đole kazao, nijanse, ali red bi bio da i o njima ponešto prozborimo.
Tako svakako treba naglasiti da su suicidalne Lisbonove kćeri sve redom tinejdžerke (od 13-godišnje Cecilie, preko Lux kojoj je 14, Bonnie koja ima 15 g. i 16-godišnje Mary, pa do 17 godina stare Therese) te da je kolektivni pripovjedni subjekt sastavljen od grupice dječačića na pragu puberteta koji zbivanja skrivećki prate iz kuće nasuprot Lisbonovima. No, kao što već rekoh, događaji su izloženi post festum i to cijelih dvadeset godinica nakon krvavog finala, od strane spomenutih svjedoka koji sada više nisu pred adolescencijom već su na sredini svojih tridesetih. Cijeli je roman sastavljen od njihovih zajedničkih sjećanja ispripovijedanih iz njihove tadašnje dječje perspektive čime je Eugenides uspješno postigao efekt očuđenja i svoje štivo obavio magličastom koprenom tajnovitosti. No, osim oko tajne, skrivene iza povoda koji je nagnao mlade Lisbonice na samoubojstvo, roman se vrti i oko misterije koju krije njihova propupala ženstvenost, toliko tajnovita i neobjašnjiva grupici dječaka koji svoje zanosne susjede neumorno uhode i bezuspješno im se pokušavaju približiti.
Eugenidesov odabir skupnog (“mi”) pripovjedača, s obzirom da se radi o predadolescentima, vrlo je dobro pogođen i nije nimalo slučajan. Naime, gotovo je svako muško djetinjstvo obilježeno odrastanjem uz grupicu nerazdvojnih prijatelja koji dijele ista zajednička iskustva, a njihov se kolektivitet na samostalne jedinke raščlanjuje tek tamo negdje oko 17. godine života, što Eugenidesove junake tek čeka. A kao što (iz prethodno navedenih razloga) svoju grupicu malenih pripovjedača autor izbjegava posebno predstavljati kao pojedince, isto tako i kod Lisbonica ne insistira na naglašenijoj pojedinačnoj diferencijaciji, te se ne upušta u zasebnu karakterizaciju svake od sestara ponaosob nego nam daje tek kratki opis svake od njih. Eugenides sestre također predstavlja kao zajednički skupni entitet (pa ih najčešće naziva “Lisbonicama” ili “sestrama Lisbon”) iz razloga što one za dječake iz susjedstva predstavljaju personifikaciju suprotnog spola, odnosno ženske seksualnosti koju naši mlađahni junačići još nisu imali prilike upoznati, a koja ih nesvjesno snažno privlači, ali za njih još uvijek predstavlja nerazjašnjiv misterij.
Iako već u uvodnim rečenicama otkriva čitav zaplet, Eugenidesu ipak uspijeva da čitatelji do zadnje stranice ne izgube interes, što postiže zavodeći nas svojim raskošnim, gustim rečeničnim sklopovima u kojima miješa šokantnost s melankolijom, liriku sa zloslutnošću, a sjetu i čežnju s crnohumornom duhovitošću, istovremeno draškajući i naše skrivene porive za morbidnošću koji zadovoljeni bivaju tek pri kraju romana, u krvavom grand finalu.
A razlog koji je petero sestara nagnao da svijetu kažu “Adieu” ipak do kraja ostaje nerazjašnjen i tajnovit te nam Eugenides ostavlja da se sami odlučimo između prevelike strogoće majke koja je vjerovala da “romantiku treba nadzirati” te je slobodu djevojaka svela na najnižu moguću mjeru ili pak da u autodestruktivnom činu djevojaka prepoznamo parafrazu naslova romana - metaforu skorašnjeg gubitka nevinosti Amerike (radnja je smještena neposredno pred američku ratnu avanturu u Vijetnamu). No, jedno je u svakom slučaju nepobitno – autor nas svojim odličnim debitantskim romanom uspješno vraća u adolescentske dane da bi nas podsjetio kako mladenaštvo često zna zaboljeti ... ali ne samo u grudima, nego često i ispod pojasa.
(Napisao : Božidar Alajbegović, studeni 2004.
Objavljeno u riječkom mjesečniku za kulturu mladih VAL, broj 2/2004.)
komentiraj (2) * ispiši * #
Književno-teorijsko-performativno-glazbeno-raznorodnorazonodni spektakl
petak , 16.09.2005.
Dragi Pulci i Pulčice, pozivam Vas da svratite na književno-teorijsko-performativno-glazbeno-raznorodnorazonodni spektakl koji će se održati ... gdje i kada te tko će nastupiti saznajte kod gawruna .
Osim toga kod gawruna možete se informirati kako je bilo na knjižnom čitanju na otvorenom, gdje nastupiše Mima i Roman Simić, Krešo Pintarić i Zoran Lazić...
komentiraj (5) * ispiši * #
Rade pita a Moljac odgovara li ga, odgovara...
U nedostatku materijala za novi post sve one koji su to igrom slučaja propustili, upućujem na ovaj link gdje možete pročitati intervju s mojom malenkosti...
komentiraj (3) * ispiši * #
Krk ima dva svoja MOSTA
četvrtak , 15.09.2005.Još je jedan "Pontes" uspješno priveden svome završetku. Ovogodišnji, jubilarni festival je, čini mi se, okupio zaista mnogobrojne, zanimljive, pažnje i štovanja vrijedne sudionike. Kroz tjedan dana svojega održavanja pružio je zainteresiranoj publici raznolik i zanimljiv program u kome je svatko mogao pronaći nešto za sebe. Tim povodom, porazgovarali smo s Katarinom Mažuran-Jurešić, ravnateljicom Festivala.
LUPIGA: Deseti "Pontes" je za nama i sada ćemo lagano slijegati dojmove, a u glavama već slagati ideje za budućnost. U mojoj glavi nekako cijelo vrijeme dominira taj kontinuitet održavanja, eto već punih deset godina i čini mi se da je to veliki uspjeh. Naročito, uzmemo li u obzir da, iako međunarodni festival "Pontes" nalazimo uvijek negdje na marginama minoriziranja njegove važnosti u društvenom i kulturnom životu Hrvatske, pa čak i našeg Otoka, s aspekta popraćenosti u medijima. Blagi dojam kojega ja nosim jest da je tajna opstojnosti "Pontesa" skrivena negdje u tebi i Valeriju …?
KATARINA: A uvijek ima netko tko "poteže". Ipak, kao što se dalo čuti na ovogodišnjoj retrospektivi Pontesa, tu je cijela ekipa Pontesovaca - Aljoša Pužar iz Rijeke, Dunja Lakuš, Slađana Bukovac i Kruno Lokotar iz Zagreba, redom teoretičari, pisci i izdavači. U inicijalnu ekipu Pontesa, po svom angažmanu i rezultatima pripadaju i pjesnik Serge van Duijhoven iz Beligije, pisac Nenad Veličković iz Sarajeva i performans pjesnik Wehwalt Koslovsky iz Hamburga. To su ljudi koji su u Pontesu gotovo od početka, sudjeluju u njegovu osmišljavanju i izvedbi, obogaćuju ga novim sadržajima.
LUPIGA: Ove su godine, u Krku bila i neka zvučna i nadasve zanimljiva imena književne scene (Ugrešić, Veličković, Ilić …). Što nam govori slaba posjećenost večeri na kojima su sudjelovali? Nezainteresiranosti ljudi za ovakva zbivanja ili jednostavno književnost ne prolazi?
KATARINA: Pa, posjećenost uopće nije bila slaba. Imajući u vidu da je Krk grad koji, iako prepunjen kulturnom tradicijom, nema kontinuirani kulturni život, tj. stalnu publiku stalnih zbivanja, Pontes ipak okuplja zainteresirane za književna zbivanja. I ove je godine svatko odabrao što mu se sviđalo: najposjećeniji je bio koncert Francija Blaškovića (koji je također pjesnik, ne zaboravimo!). Ukoliko netko smatra da piše odlične pjesme, a pritom uopće ne čita knjige i ne razgovara s piscima, njegova stvar. No, toga da ti isti ljudi kukaju i zapomažu kako je Krk provincija u kojoj se ništa ne zbiva mi je već puna kapa. Dubravka Ugrešić, jedna od naših najprevođenijih autorica koja ima preko stotinu svojih prijevoda, nije se pojavljivala u javnosti već godinama i ukoliko je netko radije ostao doma umjesto da je vidi u Krku - njegova stvar.
LUPIGA: Smatram da je termin održavanja ovogodišnjeg festivala bio pun pogodak. Pa čak je i vrijeme išlo na ruku sudionicima i organizatorima, ali čini mi se da je osjećaj nedostatka jednog odgovarajućeg prostora namijenjenog ovakvim događajima u Gradu Krku i ove godine dominirao "arijom" …?
KATARINA: Mi smo Frankopanskim kaštelom super zadovoljni (kaštel je bio doslovno još jedan "pjesnik" tijekom večeri), coctail bar Volsonis se nalazi iznad arheološkog nalazišta, i uz pomoć razglasa također funkcionira jako dobro kao mjesto za opuštene razgovore s piscima. Knjižara Pontes je naš standardni prostor. Ali da bi nam jedan dobar klub sa stalnim kulturnim programom bio zlata vrijedan, o tome ne sporimo.
LUPIGA: Ovo prijašnje pitanje nisam postavila "bez skrivene namjere". Naime, razmišljajući puno o nedolaženju naših domaćih ljudi, Krčana na ovakve manifestacije, počela sam uzroke tražiti, ne u ljudima, već u navikama. Jer kako reče Valerij: "Da bi časopis zadržao identitet treba postići kontinuitet izlaženja - samo će tako zadržati čitateljsku publiku …". Nije li tako i s manifestacijama? Ne čini li ti se da, u biti, naši ljudi u sebe nemaju ugrađenu naviku odlaženja na razne kulturne događaje i manifestacije, što ponovo vezujem za nedostatak prostora? Naime, gro života u Krku jest sezona, a za duge zime spavamo zimski san? Nešto počne, ali svaki organizator redovito vrlo brzo odustane, nekako se nema snage proći početničke korake koji su teški, usamljeni i frustrirajući. Lakše je odustati?
KATARINA: Potpuno se slažem. I sama sam malo analizirala na što sam i zašto ja odlazila u doba studentskih dana. Zaključila sam da me je podjednako motivirao i program na koji sam išla, ali i ekipa za koju sam znala da je tamo stalna.
LUPIGA: I tu se nekako spontano nameće i razmišljanje da bi vaša uloga kroz oživljavanje knjižnog kluba i stvaranja navike kod ljudi da čitaju, dolaze, raspravljaju, susreću se i provode zajedničko vrijeme u određenom prostoru, mogla opet biti revolucionarna za Krk?
KATARINA: Riječi ti se pozlatile, Ida. Ove zime planiramo prilično "ugnjaviti" ljude i natjerati ih da se malo odvaže izaći iz kuća. Vidjet ćemo! A na ljeto pripremamo radionice kreativnog pisanja koje će voditi poprilične zvijezde. Radionice će biti otvorene za sve - afirmirane i početnike. Ovo smatram odličnom prilikom da se i domaće snage malo uključe.
LUPIGA: Naravno, prikladni prostor za održavanje književnih večeri, promocija knjiga i književnog festivala i koječega drugoga i dalje će ostati problem, ali mislim da to i gradski čelnici osjećaju i znaju pa da će uskoro poraditi i na rješavanju istog - možda je ipak, prvenstveni zadatak naviknuti ljude da život traje 12 mjeseci u godini i da je smisao života raditi za sebe, ali i u smislu svoje izgradnje u duhovnom smislu - a taj se dio gradi i na ovakvim mjestima kakva su knjižnice, knjižare i kulturne manifestacije ili je otuđenost uzela tolikog maha da bi se svi zajedno trebali jako zabrinuti!?
KATARINA: Ma nemojmo se brinuti. Radije se malo opustimo i povedimo svoje prijatelje na kakvu zgodnu izložbu ili koncert, umjesto samo na standardnu kavu. Ili makar izlet - i to je korak naprijed!
Vjerojatno ćemo se sresti nas dvije, "nigdi po Veji" (na otoku Grad Krk naziva se još i "Veglia" od domicilnog stanovništva, a tako su je nazvali još neki Talijancini koji su kroz povijest često boravili na "Zlatnom otoku"), no nama je se nadati da će i koji drugi Vejan pročitati ovaj ili bilo koji drugi tekst i zamisliti se malo oko toga što njemu osobno znače svi ti "mostovi" otoka Krka!
Izvor : Lupiga
Razgovarala : Ida
komentiraj (10) * ispiši * #
NOVO : Lou Andreas-Salomé - 'Djeca čovječja' (Disput, 2005.)
Riječ izdavača
Ciklus novela Djeca čovječja najznačajnije je prozno djelo njemačke spisateljice Lou Andreas-Salomé (1861-1937), femme fatale s prijelaza 19. u 20. stoljeće, pobunjenice protiv svakog naslijeđenog autoriteta koja je boreći se – i životom i književnošću – za prava svoga spola izazivala nebrojene skandale među svojim suvremenicima.
Lou Andreas-Salomé poznatija je danas po svojim muškarcima, a bili su to sve odreda veliki duhovi svog vremena (Nietzsche, Freud, Rilke), nego sama po sebi, poznatija je zapravo po naličjima mnogih svojih lica, nego po onom svom jednom i ujedno mnogostrukom licu žene i supruge, putnice, književnice, autorice pripovjedaka, romana, drama i dječjih pripovijesti, članaka o literaturi, spolnosti, esejistice i psihoanalitičarke.
U pripovijetkama iz ciklusa Djeca čovječja autorica – uz uvjerljivo dočaranu psihologiju likova i atmosferu njihova društvenog odnosno duhovnog okoliša – gotovo filmskom dramaturgijom postupnog razotkrivanja i nizanja zbivanja, postupaka i motiva, pred naše oči izvodi čitav panoptikum žena i muškaraca različitih staleža i dobi, koji su svi duboko i bespoštedno uronjeni u dokučivanje vlastite seksualnosti, i to kako na fizičkom, tako i na duhovnom odnosno intelektualnom planu. Ove su njezine novele prava nalazišta prepuna psiholoških otkrića; nailazimo u njima na rijetka, intimna razjašnjenja o zamršenom, tisuću puta sastavljanom, pa preslagivanom biću suvremene ženske duše.
Lou Andreas-Salomé dosada u Hrvatskoj nije bila prevođena i njezino ćemo ime vrlo rijetko pronaći u recentnim književnim i inim leksikonima. S nepravom, dakako. U sekundarnoj znanstvenoj i književnoj literaturi, posebice onoj koja se bavi "ženskim pismom", pronaći ćemo je pak, citiranu, na svakom koraku – što je samo razlog više imati, napokon, u prijevodu na hrvatski jezik i njeno jedno književno djelo, koje na literaran način progovara o istim temama iz njenih psihoanalitičkih studija.
Lou Andreas-Salomé
DJECA ČOVJEČJA
Ciklus novela
/168 str, 14 x 20,5 cm, meki uvez, 2005/
Preveo s njemačkog:
Dubravko Torjanac
komentiraj (1) * ispiši * #
NOVO : David M.Friedman - 'GLAVA ZA SEBE - kulturna povijest penisa' (Jesenski & Turk, 2005.)
srijeda , 14.09.2005.Riječ izdavača
Kulturna povijest jednoga tjelesnog organa. Kakva smiješna i banalna tema, mogao bi netko pomisliti. No, prema autoru ove knjige, koji se među rijetkima ohrabrio pozabaviti njome, a onda u tome i maestralno uspio, ona je sve samo ne takva. Povijest penisa, a pogotovo ona »kulturna«, ne mora biti ni neozbiljna ni izmišljena, a niti previše obična ili svakodnevna. Da je moguće napisati takvu, jednostavnu a opet ne, na bilo koji način, vulgarnu povijest jednoga spolnog organa, i ne zapasti u jednostranost u korištenju izvora, pitanjima političke korektnosti ili, uopće, relevantnosti jedne takve perspektive, svjedoči ova knjiga. Za one koji očekuju ženomrzačku priču, autor je nije zamislio kao povijest svijeta kakvim su ga stvarali muškarci već kao povijest jednoga suptilnog fenomena koji je kroz dvije tisuće godina, najmanje od antičkog doba do danas, balansirao između nagona i strasti te moći i statusa. Kulturnu matricu Zapada koja se isplela kroz tu povijest i sva ona naša svakodnevna znanja i mnijenja, autor je elegantno preveo u štivo u kojemu ćemo prepoznati i neke aktualne rasprave, i koje će nas svojim pristupom ohrabrivati, no u ponekim aspektima i zabrinuti. Evo zašto.
Čitajući što su ljudi prije kojih tisuću ili nekoliko stotina godina mislili, trpjeli od drugih ili činili drugima, na koje su im načine bile ograničavane slobode i privatnost te do koje mjere su životi pojedinaca bili tek nevidljivo tkanje stvarnosti ili barem njezine službene interpretacije, veselimo se što je to »samo« povijest. Da smo rođeni kao Anna Pappenheimer s čijom pričom autor započinje knjigu, spalili bi nas na lomači zbog općenja s đavoljim penisom, a tako je bilo, doslovno ili simbolički, i u velikom dijelu ostatka povijesti. Duga stoljeća pokušavanja razumijevanja moći penisa, u kojima je bio ili deificiran ili demoniziran, svoje smirenje našla su u otkrivanju anatomije penisa nakon čega dolazi do posvjetovljavanja, ali i nove ideologizacije penisa – mjerilo ga se u svrhu dokazivanja manje vrijednosti nekih rasa ili vjeroispovijesti te ga se psihoanaliziralo. Naposljetku, kroz feminističku teoriju penis je politiziran pa i, uz malu pomoć pionirskih istraživanja seksualnosti, »ukinut« kao centar užitka i svijeta. Nakon desetljeća »preodgajanja« i redefiniranja spolnih uloga, koja su krenula od »otkrivanja« ženske seksualnosti a završavala u katkad nejasnim definicijama ženske emancipacije, dolazi naša aktualna povijest ili, kako autor kaže, zadnje i možda konačno poglavlje kulturne povijesti penisa. Avanturiste bi ona mogla obeshrabriti jer, nakon stoljećâ previranja i promjena statusa, penis kao da postaje tek medicinsko pitanje, predmet bavljenja farmaceutskih kompanija i tržišta. No s povijesnim nasljeđem koje imamo, i mješavinom kulturnih i tradicijskih obrazaca spolnosti kojoj još uvijek svjedočimo, zanimanje za penis kao kulturno pitanje neće nam moći splasnuti. Vodič koji imamo u rukama, koji se može čitati i kao svojevrsna povijest zapadne kulture i povijest muške, ali i ženske, seksualnosti, svojom informativnošću, autorovim zdravim humorom i intelektualnom potencijom moći će nam biti prva u nizu inspiracija.
David M. Friedman novinar je, živi u New Yorku. Pisao je za Esquire, Rolling Stone, Vogue, The Village Voice, GQ i brojne druge časopise. Izvještavao je za Newsday i Philadelphia Daily News.
komentiraj (6) * ispiši * #
300. broj Vijenca
Sutra, 15.09.2005. izlazi 300. broj novina za književnost, umjestnost i znanost 'Vijenac'.
Tim povodom izdavač 'Vijenca' Matica Hrvatska organizira svečanu promociju 300. broja svoga lista.
Predstavljanje jubilarnog 300. broja 'Vijenca' održat će se, danas, 14. rujna u 13 sati u Palači Matice hrvatske u Zagrebu.
Na predstavljanju će govoriti: Tonko Maroević, Ivica Matičević i Pavao Pavličić.
U prigodnom programu nastupa Ivan Zovko na violini.
komentiraj (5) * ispiši * #
Porto pobijedio na KAmeleonovu natječaju za kratku priču!
utorak , 13.09.2005.Dragi moji,
daje se na znanje da je Porto pobijedio na KAmeleonovu natječaju za kratku priču i sad će sa 1500 kuna u kasici prasici mirne duše krenuti s malom kovrčavom u supermarkete, u potragu za jesenskom kolekcijom njenih cipela...
Naime, tročlani ocjenjivački žiri KAmeleona u sastavu : voditeljica karlovačke knjižnice za mlade Kristina Čaunović Zaborski, pisac Zdravko Vuković i predsjednik udruge KAmeleon Marko Pekić odlučili su da je od ukupno 85 priča koje su ispunjavale uvjete natječaja najbolja priča 'Wish you were here'našeg dragog Porta koji će na svoj konto uknjižiti nagradu od 1.500,00 kunića.
Inače, komisiji su dostavljene priče bez podataka o autoru, odnosno samo pod rednim brojem (pod kojim su stizale na natječaj) čime je zajamčena nepristranost i objektivnost njihovog ocjenjivanja.
Druga najuspjelija priča je 'Babin budžak' Mirjane Vranić iz Ivankova, a treće mjesto podijelile su priče 'Tko sam ja' Ane Boras iz Zagreba i 'Virtualni život Marina M.' Olje Savičević-Ivanović iz Splita i njih očekuju atraktivne utješne nagrade.
U časopisu KAmeleon od listopada biti će objavljeno 6 najbolje ocijenjenih priča.
Svečanost proglašenja pobjednika i uručenja nagrada bit će u listopadu u Karlovcu, u organizaciji Gradske knjižnice 'Ivan Goran Kovačić' iz Karlovca.
Eto, dragi moji blogeri, Portov uspjeh na ovom natječaju nek vam bude poticaj da i sami okušate sreću, da se zainteresirate za književne natječaje i za književne časopise i tim putem provjerite kvalitetu svojih uradaka...
komentiraj (10) * ispiši * #
NOVO : Lukijan - 'Pohvala parazitu/Pohvala plesu/Pohvala muhi' (Jesenski&Turk, 2005.)
Riječ izdavača
Držite pozivnicu, ustreptali čitatelju, zanesena čitateljice, na nesmetanu šetnju didaktičkim labirintima koji u sofisličke se perivoje slijevaju.
Ovim trojstvom pohvala (Pohvala parazitu. Pohvala plesu i Pohvala muhi), do ovoga uknjiženja zastiranog vjekovnim zvjezdanim prašinama, plemenitog i profinjeno škakljivog pera izniklog u Samosati, ukazana je putosmjernica prema vrhuncima optočenim oblacima na kojima dokono čavrljaju najsmjeliji antički humanisti. A među njima glavnu riječ vodi svjetski putnik i hodočasnik duhovite duhovnosti, Lukijan iz Samosate, Charlie Chaplin dramatičnih gramatičkih komičnosti, Buster Keaton jezičnih akrobacija, Marcel Marceau filozofske poetičnosti.
Životni vijek Lukijana iz Samosate (2. st. n. e.), prvog učenog parodičara u povijesti (ali i parodičara povijesti), svježinom misli i oštrinom izraza izravno se nadovezuje na naš, a poruka je današnjici da bi si u primozgu svatko (a pogotovo neki) trebali ugraditi, kao šio računala oplemenjujemo Pentiumima, pokojeg Lukijana. Ovom knjigom dano nam je downloadiranje čitavog Lukijana III, sasvim dostatno za trajno uzdizanje sistema.
U predvorje nas ovom niskozdanju uvodi Pohvala pohvalama, semi-ramidovski podsjetnik, zatim liftom do Pohvale parazitu, a tu već zastor podižu Simon i Tihijad, izričući jedan od temeljnih Lukijanovih postulata: da istini je smijeh prezime. Elegantnim skokom potom, kat naviše, pod svodom ste Pohvali plesu, predkubrickovskim scenarijem idealnih kozmoloških violinskih ključeva koja spoznajna nam vratašca otvaraju. A na trećem katu mansardi nalik, s kojeg pogled seže ponad životnih trzaja - preostane li vam daha! - zazujat će ovom trokatnicom osviještenog humanizma i Pohvala muhi odnosno prva poslanica ispisana s namjerom čitanja onkraj redaka.
komentiraj (3) * ispiši * #
Treći broj Priča s blogerske strane weba
ponedjeljak , 12.09.2005.
Da je treći broj online časopisa Priče s blogerske strane weba objavljen na BORG-ovom portalu već je općepoznato, ali za slučaj da je nekom promaklo, red je da podsjetim.
Dakle, na ovom linku u mogućnosti ste pročitati priče Pooke, Eduarda Prangera, Elysiuma, Lucy Fair, Tramtinčice, Mone, Plejadablue, Herostrata, Armina, Saše, Porta, Svilske, Frozengore i Miška.
Priče je za vas odabrao Porto iz srpanjske produkcije blogera...
komentiraj (0) * ispiši * #
'Sentimentalni roman o odrastanju'
- Demon u pari kupaonice (poezija, 2000.)
- Vlak za Bangalore (poezija, 2001.)
- Kiša (roman, 2001.)
- Termiti i druge priče (priče, 2002.)
- Sol (roman, 2003.)
- Duša od krumpira (roman, 2005.)
Znalci među vama u prethodno navedenim naslovima zasigurno su prepoznali dosadašnju bibliografiju Rade Jarka, jednog od najzanimljivijih suvremenih domaćih spisateljskih imena.
'Sentimentalni roman o odrastanju' naslov je autobiografskog romana kojega Jarak piše, a ulomak iz kojega je objavljen prije par dana na internet stranicama Nacionala i pročitati ga možete evo upravo na ovome linku.
komentiraj (2) * ispiši * #
Jesenski noviteti V.B.Z. - prva poglavlja dostupna na netu
Uskoro u nakladi V.B.Z.-a izlazi sedam novih naslova.
U biblioteci TRIDVAJEDAN u prilici ćemo biti čitati dva nova naslova u izboru Miljenka Jergovića: priče iz Tisuću i jedna noć, te ukoričene strip kolumne Aleksandra Zografa pod naslovom Tušta i tma. U sklopu iste biblioteke uskoro će izaći i roman U boju sutra na me misli španjolskog pisca Javiera Maríasa.
U biblioteci AMBROZIJA tokom jeseni izaći će naslov Nulta civilizacija, prema tvrdnji ljudi iz VBZ-a, jedna od najrevolucionarnijih knjiga svih vremena, iz pera autora Cristophera Knighta i Alana Butlera. Jednoj od najproduktivnijih hrvatskih spisateljica Vesni Krmpotić u biblioteci Ambrozija VBZ će objaviti naslov Bhagavatar.
V.B.Z. u biblioteci 1000 cvjetova ove jeseni objavljuje dva korisna priručnika: Masaža refleksnih zona ruke i Rječnik znamenja i praznovjerica.
U virtualnoj čitaonici na web sajtu VBZ-a već su sada dostupna prva poglavlja njihovih nabrojenih a još neobjavljenih jesenskih noviteta. Uživajte u čitanju!
komentiraj (1) * ispiši * #
KRITIKA : Irvine Welsh - 'Smeće' (SysPrint, 2005.)
subota , 10.09.2005.KRITIKA : Irvine Welsh - 'Smeće' (SysPrint, 2005.)
Irvine Welsh u romanu 'Smeće', za razliku od tri njegova dosad na hrvatski prevedena romana ('Trainspotting', 'Porno', 'Ljepilo') u kojima smo pratili brojne (ne)zgode cijele plejade likova, ograničava se na jedan lik i njegov iskaz u prvom licu, uz tek rijetke kratke digresije supruge glavnog protagonista i povremene iskaze crijevne trakavice u njegovoj utrobi.
Bruce Robertson beskrupulozni je okorjeli psihotični murjak; rasistički nastrojeni mizantrop, homofob i seksist, sklon drogi, alkoholu i perverznom brutalnom seksu (kao odrazu želje za dominacijom i moći); korumpiran i sebičan do krajnjih granica te amoralniji od svih edinburških kriminalaca zajedno - njegova pokvarenost seže tako daleko da najboljeg prijatelja strpa u zatvor kako bi mu povalio (pardon, utješio) suprugu - u kućnoj posjeti kolegi skrivećki cigaretom buši rupe u fotelji te seksualno zlostavlja vlastitu kćer predškolske dobi (zbog čega ga napušta supruga). Ni higijenske navike nisu mu naročito bliske pa osim crijevne trakavice (koje nije svjestan iako se čudi zašto gubi na kilaži kada ždere nezasitno, često i u ogromnim količinama) ima i kožni ekcem u predjelu međunožja, s tendencijom ubrzanog širenja. Taj šljam s policijskom značkom mora riješiti slučaj brutalnog ubojstva sina afričkog diplomata, no umjesto na otkrivanje ubojice, Bruce se svim silama baca na spletkarenje protiv kolega, svojih protukandidata za upravo oslobođeno mjesto inspektora.
Policijska je istraga tek labavi fabularni okvir koji Welshu služi da prikaže moralnu dezintegraciju policijskog detektiva i da oslika društveno-ekonomsku situaciju radničke klase u Škotskoj devedesetih godina, kao i u prethodno spomenutim romanima. S tim je blisko povezana i autorska subverzivnost 'Smeća' jer, uzevši za glavnog protagonista jednu od poluga sustava i prikazavši ga u tolikoj mjeri izopačenim, Irvine Welsh eksplicitno ukazuje na trulost vlasti i njezinih mehanizama. Odabirom ničeanske prirodne selekcije kao Bruceove životne filozofije (kod koje emotivci, slomljeni ljudi, slabići i 'nesposobnjakovići kaj se nemreju nositi sa životom' ne zaslužuju trošiti prostor i zrak 'nama ostalima') autor implicira karakter društvenog sistema koji živi današnja Škotska (i ne samo ona).
Unatoč subverzivnosti i anarhičnosti, 'Smeće' je s literarne strane Welshov podbačaj - mnogo praznog hoda, potpuno predvidljivo razrješenje ubojstva, zbrzan i zbrčkan kraj te konstantne repeticije Bruceovih (auto)destruktivnih opscenosti i gadarija, opisi kojih su često vrlo duhoviti, ali postupno postaju zamorni, a prekomjernošću konačno prelaze u karikaturu. Welshove prostote i gadarije, za razliku od primjerice Reiserovih, nisu oslobađajuće i katarzične, već su uglavnom degutantne. On je često smiješan kad mu to uopće nije namjera (npr. smrt Bruceove prve ljubavi od udara groma u njezinu nožnu protezu), a ogavan kad želi biti duhovit (npr. snimanje pornića s psom i prostitutkom).
Najzanimljiviji sastojak priče i osnovni razlog koji nas tjera da ovo predugo i razvučeno štivo (gotovo 400 stranica) dotjeramo do kraja jest unikatni motiv crijevne trakavice kao naratora biografije i analizatora podsvijesti svoga domaćina. Trakavica u Bruceovim crijevima povremenim efektnim solilokvijima pruža uvid u tegobno Bruceovo djetinjstvo i odrastanje (smrt majke, tragična pogibija prve ljubavi, maltretiranje od strane očuha i vršnjaka itd.) u čemu nije teško prepoznati otponac njegove izopačenosti i malicioznosti. Tu je i Welshova već amblematska upotreba autentičnog edinburškog slenga i govora ulice, s dijalozima koji pršte od psovki i duhovitih podjebavanja sugovornika, a koje je Lada Silađin vrlo vješto prevela na zagrebački urbani kajkavski idiom.
'Smeće' je bespoštedna brutalna proza, bez sofisticiranosti i emocija (osim negativnih – mržnje, bijesa i prijezira) kod koje autorovo razmetanje opscenostima i ogavnostima odaje želju za efektom i šokom, uz tek pokoji rijetki bljesak inventivnosti i bez dubine svog filmskog srodnika ('Bad Lieutanant' Abela Ferrare, s maestralnim Harveyjem Keitelom u glavnoj ulozi).
Roman je to o ljudskoj kloaki koji nije za svačije oči i želudac, i čija konzumacija izaziva mučninu i duševnu žgaravicu.
(Napisao : Božidar Alajbegović, lipnja 2005.
Objavljeno na web portalu tjednika Nacional)
komentiraj (6) * ispiši * #
Promocija 'Sapfinog ogledala'
petak , 09.09.2005.
AGM vas sve poziva na promociju nedavno objavljene pjesničke zbirke Sanje Sagaste "Sapfino ogledalo" u Galeriju Nova, Teslina 7, u petak, 9. rujna u 18.00 h
Knjigu će predstaviti:
Đurđa Knežević, Darija Žilić, Miloš Đurđević, Kruno Lokotar i Sanja Sagasta, a stihove će čitati Nina Violić.
"Sapfino ogledalo" Sanje Sagaste je zbirka poezije nastala u Sapfinoj tradiciji. No, Sapfi je bilo lakše, jer "queer identiet" kod nas tek stječe prava građanstva. Lezbijska ljubavna poezija u našem kontekstu nužno nije samo ljubavna, nego i aktivistička. Shodno marginalnoj poziciji, ona se upinje da stekne građanstvo, pa prosvjeduje,...("moja utopija izgleda kao ogledalo rasapa") tako da se estetika ružnog nameće kao njezin prirodno-provokativni okvir. Nadalje se postavlja pitanje Prirode, zaziva se pravo na različitost, neki drugi bogovi i božice, panteistička simbolika, žensko-vještičje moći i magije... Treća dominanta zbirke je, opet logično, Tijelo, u odnosu prema kojemu se miješaju opreke: divljenje, destrukcija, raspadljivost...
O autorici
Sanja Sagasta (Sisak, 1972.), po struci kroatist, objavila je zbirku pjesama "Igre ljubavi i ponosa" (Because press, 1998.), a njezino ime se može pronaći i u nekim zajedničkim zbirkama. Poeziju je objavljivala u Vijencu[, Kruhu i ružama i sarajevskom Albumu, te u on-line časopisu CROW. Miloš Đurđević ju je uvrstio u "Kupujemo bodeže" (Izbor iz novije hrvatske poezije), (temat časopisa Riječi, 1-2/2004, MH Sisak).
komentiraj (3) * ispiši * #
Iskonovi književni intervjui
Iskonova francuska ekspozitura utjelovljena u Yvesu-Alexandreu Tripkoviću za potrebe rečenog portala odradila je vrlo zanimljiv intervju s Damirom Karakašem koji je već nekoliko godina na stanu i hrani i s harmonikom u rukama na relaciji Bordeaux-Paris. Što o svojim spisateljskim počecima, književnoj sceni Francuza i Hrvata, preživljavanju na ulicama parisa i Bordeauxa te planovima u budućnosti zbori Karakaš možete pročitati na ovom linku.
No to od Tripkovića nije sve. Iskon nam posredstvom Tripkovića prenosi i transkript razgovora koji je enfant terrible francuske, pardon, svjetske književnosti Michel Houellebecq vodio na dan objavljivanja najnovijeg romana Mogućnost jednog otoka. Razgovor je vodio Patrick Poivre d'Arvor za svoju knjišku emisiju Vol de nuit a pročitati ga možete putem ovoga linka
komentiraj (0) * ispiši * #
Jedna loša vijest
četvrtak , 08.09.2005.Već duže vrijeme među linkovima na desnoj strani ekrana na mom blogu nalazi se i link koji vas vodi do internet stranica Knjige za plažu (kauč). Na toj adresi u prilici smo bili čitati osvrte Davora Šišovića o domaćoj proznoj produkciji koje je on objavljivao na stranicama dnevnog lista Glas Istre. Međutim, kako su knjige malo kome zanimljive (a domaće pogotovo) uredništvo toga lista odlučilo je ukinuti spomenutu rubriku.
No, Davor se ne predaje te će on svoje osvrte i dalje objavljivati na prijespomenutoj internet stranici Knjige za plažu (kauč), a kako sve to on sam komentira pročitajte na njegovom blogu Bookaleta
komentiraj (7) * ispiši * #
EŠIZTUEŠIZDASTUDAST
EŠIZTUEŠIZDASTUDAST pjesma je Davida Bowiea ali i naslov priče svima nam dragoga, drčnog i hiperproduktivnog Maria Brkljačića koji je među blogerima poznat i kao autor bloga 20doasa, a koji je, btw, poznat i po tome da vas vabi da ga svakodnevno pratite budući da autor ima zgodnu naviku da tekstove briše sa bloga kratko nakon objave (da se ne usaftaju, valjda...). Ili dok iste tekstove ne uvalja kakvom časopisu :-) .
Spomenuta priča upravo je objavljena u novom broju Zareza, str. 50-51.!
Daklem, svi na kioske, trkom!!!
komentiraj (3) * ispiši * #
Gawrun
Nakon Majetića, Milčeca, Macana, Brkljačića, Mujičića Artnama... eto nama među blogerima još jednog objavljivanog pisca.
Bogunović Goran rođen je 1972. u Zagrebu.
Završio je Elektrotehnički i Ekonomski fakultet u Zagrebu.
Radi na Hrvatskoj televiziji.
Priče i pjesme objavljivao u hrvatskoj, bosanskohercegovačkoj i slovenskoj periodici, te na radiju.
Objavio:
- Ovdje, pjesme, 2002.
- Sve će biti u redu, priče, Naklada Mlinarec&Plavić – Zagreb/ Kolaps, Alternativni institut Mostar; 2003.
- Područje pojačanog naoblačenja, pjesme, Naklada Mlinarec&Plavić, Zagreb 2004.
Uvršten u izbore:
- Buntovna p(r)oza
- Nije Lektira!
2002. dobio nagradu za mlade pjesnike "Zdravko Pucak".
Bogunović je među blogerima poznat kao gawrun a njegov blog čitajte na adresi http://wrunga.blog.hr
komentiraj (7) * ispiši * #
Autorske info stranice na MV Info
srijeda , 07.09.2005.
U prethodnom postu spomenuti portal za knjigu i kulturu Moderna Vremena Info pokrenuo je AUTORSKE INFO STRANICE. Radi se o njihovoj ponudi hrvatskim piscima da na stranicama ovog portala otvore vlastite info-stranice, na kojima bi posjetitelji mogli pronaći najbitnije informacije o pojedinom autoru/ici, od njihovih osobnih preferencija (iz svijeta književnosti, glazbe, filma... ali i omiljenih gradova, hobija, kućnih ljubimaca...) do biografskih i bibliografskih podataka. Sve bi to uskoro trebalo biti obogaćeno i galerijom fotografija i tekstovima uvrštenih autora/ica, koji će na taj način, budući ih većina još uvijek nema vlastite web stranice, putem Moderna vremena Info portala napokon postati prisutni i online.
Na primjeru već postavljenih 'oglednih' stranica (D. Drndić, E. Popovića, J. Pavičića, R. Baretića...) vidljivo je da je ideja (i realizacija) autorskih info stranica u startu vrlo jednostavna, a postoje i velike mogućnosti njihove nadogradnje, odnosno čitavog koncepta.
Kako sve to izgleda na primjeru nekoliko prijespomenutih autora pogledajte na ovom linku.
komentiraj (2) * ispiši * #
Pumpanje ega!
Knjiški moljac
Evo kako je autor sam (korisno!) opisao svoj blog: "Knjiški moljac je blog namijenjen svim knjigoljupcima i onima koji će to tek postati! U njemu ćete imati prilike čitati moje književne kritike, a iz drugih medija ću vam prenositi vijesti vezane uz književnost, najave novih izdanja, književnih susreta, promocija knjiga i festivala, kao i intervjue sa piscima, urednicima, nakladnicima i prevoditeljima. Na Knjiškom moljcu također ćete moći čitati i kratke priče i pjesme domaćih i stranih autora, kao i ulomke iz zanimljivih novih književnih izdanja."
I sve to stoji. Fascinira s kojim entuzijazmom Božidar Alajbegović vodi svoj blog, i da su domaći nakadnici fer zasigurno bi mu honorirali rad na blogu koji ujedno i reklamira (ali u pozitivnom smilsu te riječi!) njihovu knjišku produkciju.
Još nekoliko riječi o autoru ovog jednog od najboljih (najsuvislijih) blogova u nas. Ukoliko vam Internet nije stran, a još manje knjige, vjerojatno ste već koji put navratili na stranice Lupiga na kojem Alajbegović kontinuirano objavljuje svoje knjiške kritike, a piše i za Val, Nacional... Ukratko, iako čovjek za kruh zarađuje radom u turističkoj agenciji, ostaje mu pregršt energije koju troši na čitanje knjiga i pisanje o njima. Tipično, zar ne?
http://knjigoljub.blog.hr
Nenad Bartolčić, 05.09.2005
Eto, ovako je, ničim izazvana, moj blog predstavila ekipa portala za knjigu i kulturu Moderna Vremena Info u svojoj rubrici linkova.
Hvala na podršci!
komentiraj (11) * ispiši * #
97 kandidata za VBZ-ovih sto tisuća kuna
utorak , 06.09.2005.
01.kolovoza 2005. istekao je rok za slanje rukopisa za VBZ-ov natječaj za najbolji neobjavljeni roman. Kako piše Večernjak, na ovogodišnji je natječaj pristiglo rekordnih 97 rukopisa. Svi su rukopisi na adresu VBZ-a slani pod šifrom, pa je anonimnost autora osigurana.
Kao i prošle godine (roman 'Koljivo' Davora Špišića) i ovogodišnji će laureat osim uknjiženih 100 tisućica kuna na računu imati čast da mu se roman tiska u velikoj nakladi i prodaje uz Večernji list. Naslov nagrađenog romana i ime autora žiri će obznaniti na Interliberu, u mjesecu studenom.
Blogerima koji se nadaju nagradi držim fige!
komentiraj (11) * ispiši * #
Moja nova kritika na web portalu 'Nacionala'
Vjerne pratitelje moga recenzentskog truda ovim putem obaviještavam kako je jučer na web portalu tjednika Nacional objavljena moja nova kritika. Radi se o kritici zbirke kratkih priča 'Hrvatske noći' koja objedinjuje kratkometražnu prozu 8 hrvatskih autora (plus Beograđanin Vladimir Arsenijević) i 9 britanskih im kolega. Tekst pročitati možete na ovom linku.
komentiraj (0) * ispiši * #
NOVO : Dragana Tomašević - 'Sarajevo gdje je nekad bilo' (Buybook i Feral Tribune, 2005.)
ponedjeljak , 05.09.2005.
Sarajevski Buybook i splitski Feral Tribune vas pozivaju na čitalačko putovanje kroz prošlost grada koji su nazivali ognjištem ratova i cvijetom među gradovima.
Zajedničkim snagama ova su dva izdavača upravo objavili knjigu Dragane Tomašević 'Sarajevo gdje je nekad bilo'. U toj knjizi Dragana Tomašević je od izabranih tekstova o Sarajevu sačinila mozaik iz kojega se iščitava priča o životu grada od njegova osnutka pa sve do posljednje opsade i pokušaja zatiranja sjećanja na njegovu prošlost.
U ovoj knjizi oživljava:
- SARAJEVO kakvo su ispisali Andrić i Samokovlija, Selimović i Džamonja, Džumhur i Bešeskija, Matoš i Zweig, Sušić i Sijarić…
- SARAJEVO kakvo su ispjevali Sebleti i Nerkesija, Durrel i Ujević, Sarajlić i Sidran…
- SARAJEVO o kojem su svjedočili Čelebi i Zeno, Evans i Quiclet, i još mnogi putopisci…
- SARAJEVO iz povijesnih arhiva, filsmkih scenarija, novinskih tekstova i strogo povjerljivih špijunskih i diplomatskih izvještaja…
- SARAJEVO iz legende i stvarnosti, Sarajevo Alije Đerzeleza i Hasana Kaimije, Gazi Husrev-bega i Ali-paše, Ivana Frane Jurića i Grge Martića, Miis Irby i Umihane Čuvidine, Josipa Filipovića i Hadži Loje, braće Morića i Avdage Čadordžije..
Knjiga otkriva :
- Kako se ašikovalo i kako se ubijalo ?
- Kako se slavilo i kako se šenlučilo ?
- Kako su kafane nadomještale čitaonice ?
- Kako je zadirkivanje u budale bila omiljena zabava ?
- Kako je mehandžija Pjanić zaposlio svoju lijepu ženu kao mamac za goste ?
- Koliko se vrsta pita pripremalo za svadbene gozbe ?
- Kako se pravila domaća kara-boja za kosu ?
- Zašto su sarajevske djevojke morale odgovarati na sva pitanja momaka ?
- Kada je šareno pseto zavijanjem najavilo kugu ?
- kako je perčin čuvao glavu ?
- Zašto su krčmarice bacane u Miljacku ?
- Kako se branilo od osvajača i odlazilo u ratne pohode ?
- Zašto Sarajlijama pamet kasno dolazi ?
- Zašto nad skrivenim blagom kod Hodidjeda gori modar plamen ?
Tvrdi uvez, 364 stranice, Format 24 x 28 cm, 112 izabranih tekstova i više od 300 ilustracija, a među njima i dosad neobjavljene fotografije starog Sarajeva
Pretplatna cijena 222,00 kn + 18,00 kn poštarskih troškova i pakiranja vrijedi do 03.10.2005.. Nakon tog datuma knjiga će se prodavati po cijeni od 333,00 kune. Narudžba putem narudžbenice koju možete naći na stranicama Ferala
Za kupce iz BiH : pretplatna cijena od 60 konvertibilnih maraka (plus troškovi poštarine i pakiranja), narudžba na mail info@buybook.ba
komentiraj (5) * ispiši * #
Hrvatski blogeri ušli u književnost!
subota , 03.09.2005.
Danas objavljenim romanom 'Virusi' Borivoja Radakovića zaokružena je biblioteka 'Premijera' Jutarnjeg lista, a tim su romanom i hrvatski blogeri ušli u književnost.
Naime, kroz usta svog protagonista Borivoj Radaković u romanu između ostalog progovara o suvremenoj hrvatskoj književnosti osvrčući se i na blogersku scenu.
Pa kaže :
'Mislim da današnju književnost u nas definiraju bar tri dominantna usmjerenja, nekako vezana i uz političku orijentaciju svojih nositelja. Desničari su konzervativni, drže se prastarih tema i obrazaca. Dok su bili na vlasti devedesetih, nisu ostavili nijedno relevantno djelo. Socijaldemokrati su također – makar sami ne žele vjerovati – konzervativni, a održavaju obrasce postmodernizma. Neoliberali uglavnom propagiraju trash i tržište potrošnom robom. Sve u svemu, opća je orijentacija mainstream pri čemu niti mlađi više nisu skloni novome, eksperimentu, nego samo ponavljaju poznato i sanjaju slavu. Ipak, upravo se rađa i nov naraštaj mlađih autora koji sve više rade za elektronske medije i koji ostvaruju vlastitu tradiciju i koji su, paradoksalno, bliži životu. Među njima se pojavio fenomen bloggera koji kao nekoć pankeri sa svojim fanzinima mahom ispisuju književno irelevantne tekstove, ali stvaraju podlogu iz koje će se kroz neko vrijeme izdvojiti neki novi autori.'
Ovo je inače izjava koju Radakovićev junak, novinar zadužen za kulturne teme, daje televizijskoj ekipi (str. 67.), i to je, kako mi se čini, prvo spominjanje blogerske scene u hrvatskoj književnosti.
komentiraj (13) * ispiši * #
KRITIKA : Jurica Pavičić - 'Kuća njene majke' (EPH, 2005.)
Već dvadesetak dana ovo stoji na web portalu Nacionala , ali za sve lijenčine , evo je sada i ovdje :
KRITIKA : Jurica Pavičić - 'Kuća njene majke' (EPH, 2005.)
'Umjesto da novoj prozi prigovara naturalizam i šok, kritika bi joj prije imala razloga spočitavati manjak socijalne autentičnosti. Jer, tzv. stvarnosna proza u nas se prečesto svodila na književnim konvencijama skamenjeni urbanitet sa stalnim ikonografskim repertoarom kao što su piva, navijačke tuče i dijalekt. Taj kodificirani urbanitet s vremenom je izgubio kopču s realnošću, postavši «realističan» onoliko koliko su to renesansne pastorale spram stočarstva 16. stoljeća. Pravi problem nove proze upravo je obrnut: problem je što u svojoj negativnoj fascinaciji ona odvraća pogled od onih pojava koje nisu cool i koje izazivaju stid. Nema u toj prozi suburbije, ustašofilske mladeži, ljudi koji slušaju Severinu, nedovršenih kuća od bloketa, nema u njoj Joleta i Danijele, mladih parova koji žive s roditeljima ni dočeka Nove godine uz TV. Cijela hrvatska civilizacija sa svojim polururalno/poluurbanim pečatom i duboko balkanskim kulturnim obilježjima iz te je proze istrijebljena apsolutno pedantno, jer se u takvoj zbilji ni nova proza ne zna lagodno pozicionirati. Zato je jedan od najvećih problema nove proze ne višak «stvarnosnosti» ili negativna fascinacija lošim, nego obratno – manjak stvarnosti, i pozitivna fascinacija univerzalnim, prihvatljivim, narcisoidnim urbanitetom.'
Prethodni reci tek su ulomak iz opširnog svojevrsnog 'oproštaja od FAK-a', teksta objavljena u 'Fantomu slobode' (br. 1-2/2004.) u kojemu Jurica Pavičić odgovara na 14 najčešćih prigovora novoj hrvatskoj prozi. U manjku socijalne autentičnosti Pavičić prepoznaje jednu od najvećih boljki nove hrvatske proze protiv koje se 'bori' svakim novim romanom. Nakon što se u prethodnim romanima pozabavio kriminalnim i mafijaškim miljeom, tajkunizacijom, nezaposlenošću, narkomanijom, domaćim ratnim zločinima i novinarstvom na hrvatski način, u četvrtom romanu 'Kuća njene majke' na red je došla i Crkva u Rvata.
Društvena kritičnost
Radnja romana vrti se oko odbijanja samohrane majke da iseli svoju trošnu kućicu sa zemljišta na kojemu Crkva namjerava graditi novi 'pastoralni centar'. Po već ustaljenoj špranci Pavičić odabire veći broj likova (u ovom slučaju tri: samohrana majka Anica, njezina 15-godišnja kćer Vedrana i svećenik Vjeko) koje prati kroz brzu izmjenu velikog broja kratkih fabularnih odjeljaka. Fabula je vrlo dobro konstruirana, pri čemu se prepoznaje utjecaj filma i autorovo filmsko znanje (naročito kod montaže i izmjene sekvenci-poglavlja), naracija teče glatko i Pavičić uspijeva izbjeći nepreglednost i zamršenost radnje. Odabirom troje nosećih i nekolicine pobočnih protagonista koji pripadaju različitim socijalnim skupinama Pavičić se trudi sveobuhvatnije prikazati 'stanje nacije', što je u funkciji društvene kritičnosti njegove proze i, ma koliko se on (a osobno mi nije jasno zašto) trudio braniti od etikete tzv. angažiranog pisca, svaki je njegov roman društveno kritički obilježen.
Duh vremena
U svakom romanu (pa tako i u 'Kući njene majke') Pavičić ukazuje na neki društveni problem, zbilju posredujući putem većeg broja manje-ili-više kompleksnih likova, umnogome nalik onome što u filmskom mediju Mikeu Leighu briljantno uspijeva. Za razliku od spomenutog britanskog filmaša, Pavičićevi likovi ostaju nedorečeni, odnosno motivacija pojedinih likova (posebice majka Anica) ostaje nejasna. On se zdušnije posvećuje socijalnoj kontekstualizaciji i komentarima zbilje (putem čestih žurnalističkih-esejističkih ulomaka) nego intimnoj motivaciji likova. Oni kao da su kod njega u ulozi medijatora (nevesele) zbilje na kojima se ona iživljava ali ih i oblikuje, tako da ljudi naprosto postaju produktima vremena i djeluju potaknuti okolnostima.
Ni jedan od likova (osim Vedrane, ali i ona vrlo plaho i neodlučno) ne poduzima nešto, ne 'uzima stvar u svoje ruke', a gubitak moralnog integriteta (laži svećenika) u takvim okolnostima čak poprimaju pozitivne značajke te se ispostavljaju korisnima i probitačnima, čime su potpuno u skladu s 'duhom vremena' koje roman vjerno dočarava i prati.
Životni i manje životni likovi
Kao i u prethodnim romanima ljudi su žrtve sustava, a interesi institucija potiskuju i zanemaruju interese pojedinaca; roman apostrofira licemjernost i bezobzirnost Crkve (utjelovljene u pozadinskom liku biskupa) koja pokazuje veliki nedostatak temeljne ljudske suosjećajnosti. Iako su likovi primarno medijatori stvarnosti, Pavičić se trudi učiniti ih životnima i uvjerljivima, pa je tako svećenik Vjeko unatoč moralnom posrnuću (dugogodišnje nepoštivanje celibata, brojne laži) čovjek od 'krvi i mesa' s dovoljno ljudskosti u sebi, a upravo ga njegov kukavičluk i oportunizam čini životnijim. Zanimljivo je da se najdublje u čitateljevu svijest urezuje tragičan lik Vjekinog prijatelja Marušića (poput pojedinih sporednih likova kod Johna Forda) čiju je sudbinu i karakter uz tek nekoliko kratkih dionica autor uspio vrlo uvjerljivo oslikati, dok je npr. lik Vedraninog dečka Filipa tek marioneta koja Pavičiću služi kao socijalni kontrast (ali da se putem njega očeše i o temu antiglobalizacije) te se nakon što biva uveden u priču on naprasno iz nje gubi i ostaje zanemaren.
Dvjesto tisuća osica
Pavičić ne uspijeva u dovoljnoj mjeri oslikati intimni svijet majke Anice pa čitatelju ostaje nejasna njezina motivacija i teško prihvaćamo da bi iz pukog inata svećeniku ona ustrajavala na uskraćivanju mogućnosti ugodnijeg života svoje kćeri. Ne kažem da takav njezin postupak nije moguć, ali autor njezin lik nije dovoljno psihološki razradio kako bismo njezino djelovanje prihvatili sa razumijevanjem. Čak bi se moglo ustvrditi kako ju je, bez svjesne namjere, učinio i pomalo ridikuloznom. A kao osjetnu manjkavost svakako treba naglasiti i predvidljivost majčine 'tajne'.
Vratimo li se citatu s početka (kojega bi se u slučaju Pavičićeve proze gotovo moglo smatrati i manifestnim), treba reći da je radnja smještena u splitsku suburbiju u kojoj svakako ima 'nedovršenih kuća od bloketa', a umjesto Severine, Joleta i Danijele 'tinejđeri se razvaljuju na Karleušu i Joksimovića', što je, priznat ćete, ista pašta-drugo pakovanje. Dakle, slijedom početnog citata, romanu ne manjka socijalne autentičnosti i duboko je usidren u splitsku stvarnost kojoj autor, kako se čini, nije nimalo sklon, pa je po njemu 'glavna splitska domaća osobina to da svi vjeruju kako su najpametniji na svijetu' dok on Split vidi kao ogromnu košnicu u kojoj se 'dvjesto tisuća osica međusobno glože, nadmeću, podbadaju i grizu'.
Visokotitoistički
Osim ovakvih, ne baš uspjelih metafora, Pavičiću se zna omaći i pokoja nezgrapnost ('visokotitoistički neboder') i neusklađenost sa zbiljom (zbog peticije sa 78 potpisa telefonska tvrtka odustala od gradnje antene na otoku – daj bože da nešto slično doživimo). Ukazati na negativnosti i probleme društva po meni je izraz nepatvorenog domoljublja (a što bi mnogi mogli okarakterizirati suprotno), međutim ne mogu se othrvati dojmu kako Pavičićeva proza nije drugo doli produžetak (da ne kažem – prirepak) njegova žurnalističkog rada kao komentatora i oštrog kritičara društveno-političkih anomalija.
Iz romana u roman njegov tematsko-motivski interes ostaje neizmijenjen – jedina je promjena žanrovska (dosadašnje trilere zamjenjuje obiteljskom pričom s elementima melodrame); uporno ustrajava na društvenoj kritičnosti – što je pohvalno – ali 'Kuća njene majke' ne odmiče se dalje od beletrizacije istih onih sadržaja koje autor ima priliku iz tjedna u tjedan obrađivati u svojoj novinskoj kolumni. Isti bi se prigovor mogao uputiti i Ivančićevom romanu 'Vita activa' koji je ipak motivski i sadržajno nešto bogatiji, stilski dorađeniji i može se pohvaliti pomnije okarakteriziranim likovima. Sve u svemu, od Pavičića ništa nova – zanatski vrlo vješto, čitko, predvidljivo i potrošno… baš poput medija u kojemu se puno bolje snalazi.
(Napisao : Božidar Alajbegović, srpnja 2005.)
komentiraj (6) * ispiši * #
Istrakonov natječaj za SF ili fantasy priče
petak , 02.09.2005.
Istrakonov natječaj glasi:
1. Na natječaj se mogu slati samo neobjavljene SF ili fantasy priče, do 5 kartica dužine (do 9000 znakova, uključujući i razmake, ni znaka više), pisane na hrvatskom jeziku.
2. Tekst mora biti otipkan ili isprintan u jednom primjerku, na pisaćem stroju ili PC-u, a obavezno je priložiti i disketu. Svaki autor može poslati najviše tri priče.
3. Natječaj je anoniman.
4. Rad mora biti obilježen šifrom. Rješenje šifre - puno ime i prezime, adresu i broj telefona, te eventualno e-mail adresu, treba priložiti u zasebnom i zatvorenom pismu.
5. Dodjeljuju se tri novčane nagrade:
- Prva nagrada u iznosu od 1.500,00 kn,
- Druga nagrada u iznosu od 800,00 kn,
- Treća nagrada u iznosu od 500,00 kn.
6. Ocjenjivački odbor zadržava pravo ne dodijeliti nagrade ako tekstovi ne zadovolje kvalitetom ili uvjetima.
7. Krajnji rok za slanje radova je 15. 01. 2006. godine. Radovi se šalju poštom na adresu: PUČKO OTVORENO UČILIŠTE U PAZINU (za Istrakon), Šetalište Pazinske gimnazije 1, 52000 PAZIN
8. Nagrade će biti uručene u ožujku 2006. godine na Sedmoj istarskoj konvenciji fantastike i SF-a "ISTRAKON 2006" u Pazinu.
9. Posebna nagrada dodijelit će se za priču koja najbolje obradi neku istarsku temu.
10. Ako prosudbena komisija veći broj pristiglih radova ocijeni iznimno kvalitetnima, odabrane priče objavit će se u zajedničkoj zbirci kratkih SF priča.
komentiraj (3) * ispiši * #
INTERVJU : Dubravka Ugrešić
četvrtak , 01.09.2005.
Dubravka Ugrešić jedna jedna je od gošći ovogodišnjeg 10. po redu Pontesa, književnog festivala koji je prije neki dan započeo na otoku Krku, gdje je s poznatom književnicom za riječki Novi list razgovarala Kim Cuculić.
Razgovor smo počeli prisjećanjem na danas već kultni roman »Štefica Cvek u raljama života« koji je u režiji Rajka Grlića doživio i filmsku verziju.
– Mislim da je moja »Štefica...« roman koji je uvijek isti i koji ne zastarijeva. To se može pripisati njegovoj arhetipskoj strukturi, jer vjerojatno ne može biti ništa bolje od priče o djevojci koja traži dečka i na kraju ga nađe. Tu se nema što ni dodati ni oduzeti. Kad je prijevod »Štefice Cvek« nedavno objavljen u Poljskoj svi su mislili da je to parodija na »Dnevnik Bridget Jones« i da je moj roman inspiriran knjigom Helen Fielding. Bilo je zanimljivo objašnjavati poljskim čitateljima da je moja knjiga nastala mnogo ranije, s tom razlikom što je autorica »Dnevnika Bridget Jones« zaradila neusporedivo mnogo više novaca od mene.
Iz vašeg posljednjeg romana »Ministarstvo boli« vidljivo je da vas ratna trauma još uvijek muči.
– Smatram da svakog normalnog čovjeka tako nešto mora mučiti, jer ako ga ne muči onda je lud ili abnormalan. Ima i drugačijih mišljenja, pa neki kažu da sam ja luda jer me takve stvari muče i da je to u kategoriji abnormalnog. Na ovim prostorima i dalje vrijedi ona »udri brigu na veselje«, ali je problem što toga ima malo previše. Svako društvo koje radi na svojoj budućnosti moralo bi se pozabaviti svojom prošlošću, ali ne na način na koji to čine Hrvati, Srbi ili Slovenci. Roman »Ministarstvo boli« ulazi u red knjiga koje se bave temom zaborava, krivnje i oprosta kroz priču koja je najlogičnija, a to je priča o profesorici i njenim đacima.
Prošle godine bili ste prisutni u medijima kad je u Zagrebu i Splitu promovirano »Ministarstvo boli«, ali inače kao da vas nema.
– Zapravo sam dosta često u Hrvatskoj. Ovdje imam svoju obitelj i veze nisu prekinute. To što me nema u medijima druga je priča.
Zato su neki vaši kolege po peru vrlo prisutni u medijima. Neki pisci imaju svoje kolumne u novinama, sad su u prodaji knjige koje su hrvatski književnici pisali po narudžbi za jedne dnevne novine, a zanimljivo je da među njima nema ni jedne žene! Kako gledate na taj fenomen?
– Mislim da to nije fenomen, nego sastavni dio hrvatske svakidašnjice kojom u svakom pogledu dominiraju muškarci. Zato nas izostanak žena među osam tipova koji se slikaju za novine i međusobno druže ne treba čuditi, nego je zapravo sve u normali. Budući da čitava serija tih knjiga ide pod sloganom »Čitajmo hrvatsko«, ovi su pisci ustvari predstavnici najhrvatskije književnosti. Ukoliko neki književnik ima tjednu kolumnu u novinama onda ne može reći da nema veze s medijima. To bi bilo kao da vam Madonna kaže da mediji nemaju nikakve veze s tim što se njene slikovnice prodaju u takvim milijunskim nakladama.
U velikim sredinama te se stvari rade na pravedniji način, a u malim zemljama kakva je Hrvatska, ali i u ostalim tranzicijskim zemljama, tržište funkcionira tako da se promovira četiri do deset književnih zvijezda koje su zajedno u paketu. U taj paket ulazi da pisac napiše knjigu, redovito se pojavljuje na televiziji, ima TV-show ili kolumnu u novinama. Neki imaju i izdavačku kuću, radio ili televizijsku stanicu. Onda to postane zakon i vrijednost koju nitko ne dovodi u pitanje. Problem je u tome što više nema distribucijskog sistema vrijednosti. Sustav vrijednosti je uništen, a postoje samo mediji kroz koje upijamo svakodnevni život.
Danas se čini da svi žele biti pisci, a mnogima to i polazi za rukom.
– Da biste bili kirurg ili svirali violinu za to morate biti educirani, a ako poželite biti književnik ili slikar – izgleda da to svatko može. To je posljedica demokratizacije književne i likovne scene. Praksa književnog tržišta govori da bilo tko u bilo kojem trenutku može napraviti uspjeh.
Pa i za vas bi se moglo reći da ste uspješni.
– Nisam sigurna jesam li uspješna u Hrvatskoj, jer se u ovoj zemlji uspjeh mjeri jedino novcem. Svih zanima moja financijska slika, ali većina ljudi ne zna ni gdje sam prevedena ni tko je sve pisao o meni. Jedino što bi odjeknulo u srcima Hrvata, Slovenaca i Srba je konkretna brojka.
Izvor : Novi list, ponedjeljak 29.08.2005.
Razgovarala : Kim Cuculić
komentiraj (8) * ispiši * #