Ciklus novela Djeca čovječja najznačajnije je prozno djelo njemačke spisateljice Lou Andreas-Salomé (1861-1937), femme fatale s prijelaza 19. u 20. stoljeće, pobunjenice protiv svakog naslijeđenog autoriteta koja je boreći se – i životom i književnošću – za prava svoga spola izazivala nebrojene skandale među svojim suvremenicima.
Lou Andreas-Salomé poznatija je danas po svojim muškarcima, a bili su to sve odreda veliki duhovi svog vremena (Nietzsche, Freud, Rilke), nego sama po sebi, poznatija je zapravo po naličjima mnogih svojih lica, nego po onom svom jednom i ujedno mnogostrukom licu žene i supruge, putnice, književnice, autorice pripovjedaka, romana, drama i dječjih pripovijesti, članaka o literaturi, spolnosti, esejistice i psihoanalitičarke.

U pripovijetkama iz ciklusa Djeca čovječja autorica – uz uvjerljivo dočaranu psihologiju likova i atmosferu njihova društvenog odnosno duhovnog okoliša – gotovo filmskom dramaturgijom postupnog razotkrivanja i nizanja zbivanja, postupaka i motiva, pred naše oči izvodi čitav panoptikum žena i muškaraca različitih staleža i dobi, koji su svi duboko i bespoštedno uronjeni u dokučivanje vlastite seksualnosti, i to kako na fizičkom, tako i na duhovnom odnosno intelektualnom planu. Ove su njezine novele prava nalazišta prepuna psiholoških otkrića; nailazimo u njima na rijetka, intimna razjašnjenja o zamršenom, tisuću puta sastavljanom, pa preslagivanom biću suvremene ženske duše.

Lou Andreas-Salomé dosada u Hrvatskoj nije bila prevođena i njezino ćemo ime vrlo rijetko pronaći u recentnim književnim i inim leksikonima. S nepravom, dakako. U sekundarnoj znanstvenoj i književnoj literaturi, posebice onoj koja se bavi "ženskim pismom", pronaći ćemo je pak, citiranu, na svakom koraku – što je samo razlog više imati, napokon, u prijevodu na hrvatski jezik i njeno jedno književno djelo, koje na literaran način progovara o istim temama iz njenih psihoanalitičkih studija.