Knjiga s naslovom Tisuću i jedna noć, istina nepotpuna i raščerupana, stigla je u Europu prvih godina njezinoga osamnaestog stoljeća. Donio ju je sa svoga posljednjeg putovanja po Srednjemu istoku siroti i neshvaćeni francuski entuzijast, da bi je potom počeo i prevoditi, onako za svoju dušu, i bez svijesti o tome da bi taj njegov prijevod mogao nekome biti važan. Prvi svezak pojavio se 1704., a u sljedećih desetak godina izašlo ih je još jedanaest.

Stotinjak i više godina kasnije objavljivani su cjelovitiji i precizniji prijevodi na engleski, pa na njemački, da bi se tokom dvadesetog stoljeća Tisuću i jedna noć razlistala u dugom nizu posrednih izdanja, prijevoda s većih i poznatijih europskih jezika, te prepričavanja, reinterpretacija, remake varijanti i prilagodbi različitim potrebama. Ili jednoj vazda istoj ljudskoj potrebi za pričanjem priče.

Zapadni mit o Tisuću i jednoj noći, dostojan spomenik izvorniku, stvorio je Jorge Luis Borges. Ali istovremeno su nastajali i lakopotrošni, industrijski mitovi iz trafika i iz tvornica umjetnih dječjih svjetova, od kojih je najpoznatija bila ona velikoga Walta Disneyja. U vrijeme kada bi dječak stasao do svoga prvog Borgesa, Ali Babu, Šeherzadu, Aladina i Sinbada već je poznavao preko Politikinog zabavnika. Pomirenje tih dvaju svjetova, onog koji je započinjao rubrikama Vjerovali ili ne i Jeste li čuli da, Mikijevim stripom i Dikanom i Starim Slavenima, i onog koji je snagom imaginacije i nizom svojih čitateljskih otkrića stvarao genijalni slijepac, bilo je važan imperativ odrastanja.

Tisuću i jedna noć velika je i neobična knjiga, koja nipošto ne traži da se u ime Borgesa odbaci Politikin zabavnik.

Miljenko Jergović