...Onda je otpio dobar gutljaj votke i postavio mi pitanje :
"Odgovorite mi za moju knjigu, koja nikad neće biti završena, najkraće što možete: što je za vas književnost?"
To je bilo ono od čega sam i strepio, premda sam imao za takve i slične prilike nekoliko spremnih odgovora. Ovaj put, naglo, poput bljeska, sinuo mi je jedan citat, ne sjećam se više čiji, pa uzvratih isto tako brzo i odlučno:
"Groblje palih, prijatelju! Na njemu leže tisuće neostvarenih ljudi!"
Iznenada je zabacio glavu tako da je iskočila šiljasta adamova jabučica, povremeno bi skliznula gore-dolje, kao da guta nevidljive zalogaje. Usta su mu bila otvorena, a oči na trenutak sazdane od praznine; možda je negdje na tom groblju palih vidio i svoju parcelu...

Mirko Kovač, pripovijetka 'Susret s Valentinom' iz zbirke 'Ruže za Nives Koen' (Fraktura, 2005.)