U nas je počela otužna knjiška jesen. Gotovo da nema dobrih vijesti za hrvatsku knjigu. Jasno je da će se vratiti PDV na knjigu, samo je pitanje kada i koliki. Kao što je i jasno da državne potpore ne mogu ostati na razini na kojoj su bile. Svi sa strepnjom iščekuju hoće li Ministar nastaviti s politikom prebacivanja deficita iz godine u godinu ili će napraviti rez. Kao da je deset milijuna kuna ono o čemu ovisi hrvatska knjiga? Nažalost...
Gotovo svi srednje veliki nakladnici su srezali svoje nakladničke planove, a neovisne knjižare još opstaju samo zahvaljujući tome što im nakladnici nisu u stanju naplatiti dugove čak i kad to pokušaju. Veliki dolaze do ruba izdrživog rasta i s krajem ove godine vjerojatno će i sami osjetiti da se tržište urušilo. Zapravo, pogleda li se razvoj tržišta, izuzev rasta tržišta džepne knjige, koja daje nekakvu šansu knjižarima i bitnog povećanja klupske prodaje, sve ostalo bitno nazaduje.
Raste i Interliber, jer nestaju knjižare i nakladnicima to postaje jedina prilika da s velikim popustima prodaju što više knjiga i plate barem dio dugova. To je situacija gotovo identična onoj koju srpski nakladnici proživljavaju već godinama. Otkrili smo najgori način za uzdizanje središnjeg knjiškog sajma - uništenje knjižara.
Podaci o proizvodnji domaćih naslova će za ovu godinu vjerojatno biti još porazniji no za prošlu. Da o prodaji ne govorimo. Već godinu dana se nije niti jedan domaći beletristički naslov uspio zadržati u vrhu top lista. Prijevodni naslovi dominiraju, izgledamo kao još jedna provincija Velike Britanije.

Pritom, Zajednica nakladnika i knjižara će s mandatom dobivenim od Ministarstva kulture i Grada Zagreba u Frankfurtu potrošiti preko pola milijuna kuna, a da za to ne može jamčiti ni dva dogovorena relevantna prijevoda. Ponavlja se priča o malom provincijskom kicošu koji se u velikom gradu kiti bogatom nošnjom, a od srama i neukosti ne zna dogovoriti posao s gradskim trgovcima.

Do čitanja,
Valerij Jurešić, voditelj projekta KIS