Pretvaranje drame u priču, u roman, koji spletom neobičnih događaja postaje nesvakidašnji autorski dnevnik, samo je dio iznenađenja u novoj knjizi Sanje Lovrenčić. Na početku bijaše natječaj – kaže nam pripovjedačica romana 'Dvostruki dnevnik žene sa zmajem' – što zvuči poznato i upućuje nas na jedan drugi početak vezan uz Riječ i stvaranje. Tematiziranje narudžbe, život i rad umjetnika u tuđim zadanostima, uvod je u pustolovinu pisanja i iskušavanje priče i njezinih protagonista, žena u prvom redu. Dvostrukost ovoga uzbudljivog i žanrovski neobičnog romana živi od savjeta o pisanju do ženskih utopija i traganja za onim što nas sve zaobilazi. Tko je žena sa zmajem? Što je u njezinu jeziku bliskosti duhovito i ironično, ritmično i gipko, poznato i nepoznato? Gdje je granica između strahova i iluzija? Ako je stvarnost uvijek u prednosti? – kako dvoji žena sa zmajem, ne preostaje nam nego čitati njezin dnevnik s hrabrošću, nositi se s riječima dirljivim i riječima od bijesa – upravo kako je izvedeno i zapisano!

*******

O autorici

Sanja Lovrenčić (1961.) objavila je knjige pjesama Insula dulcamara (1987.), Skrletne tkanine (1994.), Upute šetaču u vrtu sa zborovima i U slobodnoj četvrti (2002.).
Autorica je knjiga priča za djecu : Esperel - grad malih čuda (1994.), Kuća iznad čudovišta (1996.) i Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufuć (2001., nagrada Grigor Vitez), kratkih proza : Wien Fantastic (1998.) i Portret kuće (2002.), romana Kolhida (2000.) i Savršen otok (2002.).
U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki nagrađeni (Albatros, Možda sam hodao u snu), neki objavljeni u različitim zbornicima (Mlinovi, Pisma drugom čuvaru, Devet oktava, Arielov otok), a neki prevedeni i izvođeni izvan Hrvatske (Arielov otok, Devet oktava). Jedan je od osnivača umjetničke organizacije Autorska kuća u kojoj je objavila knjige za djecu Bajka o Sigismundi i Krpimiru i Godina bez zeca.
Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika.