Knjiga za plažu
19.08.2007., nedjelja
Duhovnost iz hrpe kamenja
 Igor Grbić: «Tajna Monkodonje», zbirka eseja, Plima, Ulcinj, 2007. Višestruko me obradovala pojava ove nove knjige Igora Grbića. Nakon fenomenalne i čudesne knjige «Istria glagoljušta», bio sam jako radoznao što će ovaj autor sljedeće objaviti. Kad mi je knjiga došla u ruke, začudio sam se, ali ne i iznenadio, činjenicom da je Grbićev talent prepoznat kod malog ali probitačnog nakladnika iz Crne Gore. Jovan Nikolaidis kao izdavač, i Andrej Nikolaidis kao urednik knjige Grbićevih eseja, izvrsna su preporuka onima koji znaju tko je tko u knjiškom svijetu šire regije. Naravno, i ovom Grbićevom knjigom (kao i prethodnom, uostalom) potvrđuje se poslovica da nitko nije prorok u svom selu, odnosno da istarski nakladnici slabo mare za istarske autore, čak i kad je u pitanju vrhunska literatura. I posljednje ugodno iznenađenje glede «Tajne Monkodonje» stiglo mi je nakon čitanja: nekoć sam, sjećate se, pri prvim čitanjima knjiga Stanka Andrića, poželio da netko u Istri tako piše o Istri kao što Andrić piše o Slavoniji. Neću reći da je Grbić istarski Stanko Andrić, ali ću sigurno na sva zvona razglasiti da eto napokon imamo autora koji, u već dvije knjige, o Istri, i o ostatku svijeta ali iz Istre, piše pametno, promišljeno, duhovito, argumentirano, autorski i komentatorski originalno, potkrijepljeno obiljem znanja i sposobnošću maštovite interpretacije toga znanja. Ono što mi je oduvijek falilo kod mnogih drugih «istarskih esejista», bili oni amateri ili akademici, našao sam kod Igora Grbića: lakoća snalaženja i među meridijanima i među stoljećima, dah prošlosti upuhan u maglicu sadašnjosti, stil i pristup suvremeni, a ne retro-post-preporodno-tugaljivi, rečenica osviještena faktografijom i povijesno-duhovnom orijentacijom, ali u tekstu koji naginje visokoj literaturi; sve zajedno u knjizi koja nije samo za jedno čitanje, već za česta vraćanja, osvrtanja, uspoređivanja, pa i polemiziranja. Teme su Grbićevih eseja u ovoj knjizi, šturo i suhoparno rečeno, povijesno-kulturološke i antropološke. Lingvističko znanje autorovo u analizi odabranih je tema duboko utkano, tu je Grbić «doma», i s lakoćom nas vodi u igre riječima, iako će nas rezultat ponekad i zaprepastiti. Primjerice, esej o Božiću vodi nas kroz rekonstrukcije nekih biblijsko-povijesnih i kalendarskih dvojbi, jezičnu nam zamku baca isticanjem etimoloških ali i ideoloških razlika između pojmova blagdan i praznik, da bi na kraju nenadano, ali bez sumnje maštovito, zaokrenuo u pitanja o biti religioznosti. Na sličan način propitivanje religioznosti kroz odjeke simbola i baštine koji se u religijskoj praksi svode gotovo na popularnu kulturu javlja se u esejima «Isusovci», te «Proroci i ptice» u kojem se sasvim neočekivano svjetlo baca na popularni motiv propovijedanja Sv. Franje Asiškoga pticama. Esej vulgarnoga naslova «Pička katolička» (koji nije autorova izmišljotina, već je ta sintagma uzeta iz grafita viđenog u jednom jadranskom gradu) vrlo britko secira zlouporabe vjerskih i nacionalnih motiva u novogovoru primitivnoga domoljublja. Takvim je temama posvećen prvi dio knjige, a u drugom slijedi manje «strašan» ali također uzbudljiv koktel autorovih promišljanja o književnome stvaranju, o odnosu jezika i književnosti, o dvojbi je li radost ili tuga istinskije poetsko nadahnuće, o pisanju kao autoterapiji, ali i kao kulturološkom obilježju vremena. U ovom je dijelu knjige i naslovni esej «Tajna Monkodonje», poetički najbliži «Istriji glagoljušti». Taj esej kroz niz kratkih crtica, podnaslovljenih grčkim slovima, u malo riječi jako duboko zahvaća u vrijeme i prostor, u nizanje, smjenjivanje i uzajamno nasljeđivanje civilizacija koje su ne samo Istri nego i čovječanstvu zacrtale put; nebrojeno mnogo asocijacija iscijedio je Grbić iz te «hrpe kamenja»: eh, kad bi barem desetinu toga uvidjeli kulturni zaštitari i prostorni planeri! «Tajna Monkodonje» je jedan od eseja nakon čijeg čitanja osjećamo prepunjenost dojmovima, ali i nezasitno tražimo još. A treća doza eseja iz ove knjige lagano nas vraća na zemlju, otkrivajući i u svakodnevici današnjeg vremena, u mjestima i navikama kojima posvećujemo laganije sate svojih dana, recepte za traženje smisla, ili barem metodologiju za postavljanje pravih pitanja. (objavljeno u Glasu Istre, 4. kolovoza 2007.) |
