Knjiga za plažu
01.07.2008., utorak
Piramida protiv Međugorja
 Emir Imamović Pirke: »Tajna doline piramida«, roman, Algoritam, Zagreb, 2007. Dvije stvari su me oduševile kod ovog romana a da još nisam ni otvorio knjigu. Prva je njegov podnaslov - ispod velikim slovima napisanog naslova Tajna doline piramida, nešto manjim slovima stoji: u potrazi za dokazima da su u Bosni i Hercegovini živjela inteligentna bića. Druga je urednička opaska na poleđini knjige u kojoj Kruno Lokotar piše: »Valja napomenuti da je urednik u više navrata upozoravao autora da je pretjerao s opisima bedastoća, ali je autor sve prigovore s lakoćom odbacio, podastirući cijenjenom uredničkom sudu fakte…«. Ako u predznanje još ubacimo i prvi Imamovićev roman Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince, i još ako znamo ponešto o otkopavanjima bosanskih piramida kod Visokog, motivacija za čitanje Tajne doline piramida nabrušena je do daske. Kao svaki pravi roman o potrazi za tajnama piramida, i ovaj počinje - nogometnom utakmicom. Glavni junaci u nastavku romana u ovoj su prvoj, nogometnoj epizodi još djeca, ali neki događaji i odnosi koji se ovdje dogode i uspostave, važni su za razumijevanje mnogočega što u nastavku slijedi. Jedan je od njih, Amer Trampo, otišao u Ameriku, i kao što se ono kaže, uspio u životu, štoviše, izborio se i za obilnu dokolicu, te specijalizirao traganje za raznolikim svjetskim misterijima, a među njima su naravski i piramide. Drugome glavnom liku, Edinu Lostiću zvanom Dino, nakon te dječačke utakmice sve kreće naopako, kroz život se kreće kao školski primjer gubitnika, te u trideset i nekoj živi s majkom, bez žene, posla i svršene škole. Sudbine glavnih likova nastavljaju se (i ponovno sastavljaju) nakon vremenske praznine u kojoj se dogodio rat, u romanu neopisan, osim kroz nekoliko prisjećanja i objašnjenja sudbina drugih likova. Potka glavnom dijelu romana je stvarna potraga za piramidama u Visokom, prepletena s mnogim nuzgrednim pojavnostima koje i dan-danas ispunjavaju medije: od razbuktalog entuzijazma dotad totalno besperspektivnih Visočana, od žestokih osporavanja visoke znanosti da su u Visokom uopće moguće piramide, od oduševljenja i podrške svjetske new age alternative, pa sve do medijskih manipulacija te upletenosti državne politike u odobravanje ili uskraćivanje potpore visočkim otkopavanjima. Međutim, spisateljska mudrost autorova nije od Tajne doline piramida napravila roman potrage za misterijem. Naprotiv, to je izuzetno čitljiv, dinamičan, duhovit, a na trenutke i potresan roman o sudbinama mnogih običnih, malih ljudi, kojima je piramida, vjerovali u nju ili ne, tek epizoda u životima bremenitim brigama oko pukog preživljavanja, uzburkanim tek ponekom ljubavlju, izdajom, ili pak toliko rijetkim - uspjehom, jer neuspjeh je ovdje način života. Uz to, kako je Bosna zemlja gdje prestaje logika, njeni su žitelji, akteri romana (a imenovanih i s dodijeljenim im većim ili manjim ulogama ima nekoliko desetaka), čine izuzetno šarolik kaleidoskop ponekad i nevjerojatnih karaktera, a spektar njihovih iracionalnih sposobnosti i postupaka nadilazi čak i uobičajene repertoare viceva o Bosancima. Tu treba naglasiti izuzetan Imamovićev pripovjedački jezik, ispunjen maštovitim stapanjem inače nespojivih pojmova u vrlo duhovite i efektne metafore, u igre riječi, cinične dijaloge, tragikomične podzaplete… Iako, dakle, u stanovitoj mjeri slijedi time-line iz stvarnoga života, ovaj roman nije kronika stvarnih događanja u Visokom u zadnjih nekoliko godina; štoviše, u romanu se potraga za piramidama naprasno prekida, dok u stvarnome životu još uvijek traje. Zaplet nastupa kad se iz Amerike u zavičaj vrati spomenuti Amer Trampo i uspijeva uvjeriti skoro sve oko sebe da su oko Visokog piramide, čije će otkopavanje homogenizirati nestabilnu naciju i državu, a njihov svjetski značaj donijeti tom gradiću prosperitet kroz turizam i poduzetništvo, štoviše, uspješno konkurirati ne tako dalekom, ali njihovom Međugorju. Ameru se, iz različitih pobuda, pridružuju mnogi, od bivših kladioničarskih ovisnika do lokalnih novinara, direktora muzeja i ugostitelja čije su karijere dotad klizile k letargičnom utihnuću. Oko fondacije za istraživanje piramida stvara se svojevrsni kolektiv, s puno slabih karika, s puno lakomih elemenata, a iznutra i izvana pokret doživljava i napade nepatvorenog autohtonog jala i ljubomore. Na samom kraju, projekt se raspada, kolektivni duh doživljava neuspjeh, no nekim je od glavnih aktera piramida bila izvrsna životna škola: postali su, svakako, bolji ljudi, a ponešto su i naučili. (Objavljeno u Glasu Istre, 28. lipnja 2008.) |
