Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

23.05.2024., četvrtak

SVE JE POEZIJA



on veli: sve je poezija
i superkvantno računalo Rolly i klonirana ovca Dolly
radioaktivni pauk u Hirošimi i nuklearna gljiva na Atolima
da, sve je to poezija
nevidljivi svjetovi: grinje na tvom prelijepom licu
i bakterije što sačinjavaju jedan posto tvoje tjelesne mase
i žohari u odvodu što strpljivo čekaju noć da se nažderu paškog sira
i posivjeli prokazivači naćuljenih ušiju prilijepljenih o zid
i dugovratne primabalerine s bijelim rukavicama i suncobranom
i bioračunalo odlučno da od E. coli čini konkurenciju I-phoneu
i razgolićena policijska brutalnost na protestima protiv neoTreblinke u pojasu Gaze
i obiteljski idioti što zadovoljno mljackaju vlastita govna
i neuroznanstvenici spremni da ti umetnu lažna sjećanja
i primordijalni neutrini iskovani u Velikom prasku
i zloslutni psi Boston Dynamicsa što plešu na muziku The Contoursa
Do you love me?
i botovi što razmjenjuju podatke na svom per tu per se para-jeziku

da, sve je poezija, složim se
i moralna policija što umlaćuje mlade pobunjenice na cesti
i ideološko sunećenje dadaističkog proroka
i provizorne filozofske police
i ja što tucam tvoju ženu svaki put kada se ti povučeš u osamu
da pišeš pjesme o svemu što poezija
jest


superljepljivi ultramagični prilog: Ekonomska i kalorična vrijednost tuge (glavna tema plenarne sjednice svjetske vlade iz 1973. godine)

... hoda naokolo pjesnik Cikada sa svojim ukrućenim lirskim aparatusom proizvedenim u Centralnom kraljevskom institutu za socijalna istraživanja i inženjering trubeći na sve strane kako, eto on, duboko osjeća svakodnevicu, pa čak i takve bijedne trivijalizme kao što je odraz plavog neba u čaši ili: „nadahnuće je moguće naći i u običnoj vlažnoj mrlji“ - o čemu je još u svom traktatu pisao Da Vinci, e, da bi kasnije to, tu mrljavost iskoristio Rorschach za svoju – dočekam te iza ugla i tresnem toljagom- psihodijagnostiku.

Da-da, ponavlja on, ne postoji ništa što ne nadahnjuje! Da parafraziram, veli on, staru židovsku poslovicu: gdje god da se okreneš imaš nešto za vidjeti. Vidi, dobra je čak i ova hrpetina smeća pred kućom, gdje mi zlaćane kore naranči i poderane novine i listovi artičoka i ljuske jajeta govore o minulim užitcima. U ostalom, Picasso je kao svinja uživao jezdeći krajolikom otpada. Ready Made je otišao korak dalje! No nije potrebno čak niti uložiti toliko istraživačkog napora na smrdljivom civilizacijskom gnojištu, dovoljno je sjesti pred ogledalo i nepomično se zagledati u vlastito lice, u tu odvratnu ljudsku facu. Ono će nakon nekog vremena početi da se mijenja, da se dijelovi ispremeću kao kolaž, kao kubistička slika; počet će da se preobražava u neznanca, u čovjeka slona, u kurvu babilonsku, u demona... Taj fenomen halucinantne distorzije, raspada i depersonalizacije poznat je u gastronomiji kao efekt Kirlianove šnicle, u kozmologiji kao Venerin magični ispuh, u slikarstvu kao Preludij za patokraciju. Naime, radi se o nemogućnost mozga da radi u praznom hodu, da se dosađuje. Funkcija mozga je komputiranje i on će početi da obrađuje ono što ima na raspolaganju - u ovom (vizualnom) slučaju počet će da se zabavlja pregrupiranjem dijelova lica.

No čak i bez vizualnih podražaja, u potpunom mraku, mozak će naći načina da obrađuje i konstruira. Okrenut će se sjećanju, prošlosti. Počet će propitivati stvari, prošle događaje, tražiti će korelacije, uzorak u djelovanju i sl. Svaka je tema, naime, dovoljno dobra za tu odvratnu smeđu kašu koja nam ne da istinski živjeti.

Mozga se nemoguće riješiti. On je naš trajni okupator koji lokalizira svijest, vječno racionalističko zlo koje postojanje sljepljuje za materiju. Njegova osnovna zadaća jest držati nas porobljenima.

da, sve je poezija i sve je
Maja, rekli bi Hindusi
privid, iluzija, fatamorgana

onirizam

duboki san
- 13:33 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

16.05.2024., četvrtak

vinogradarka /na moj trideset i treći rođendan


Ivan Večenaj

probudio sam se oko šest
skuhao čaj i naložio peć
grickajući čajne kekse promatrao sam
kroz balkonska vrata
kako se razdanjuje

oko podneva sam ustao
iz naslonjača
i otišao
u drvarnicu po sjekiru
te sasjekao
tu staru voćku
to jadno stablo što se
godinama zlopatilo
međ' stamenim
čempresima
koji su je odavno
nadrasli

zasjenjenu visokim drvećem
mokri snjegovi lomili su joj
razlistane majske grane
gladnih zima zečevi
glođali koru
mrazovi tuče vjetrusine
u unakrsnoj vatri
desetkovali rozo cvetje
bolesti naskakivale, napadale je uši
sitni glodavci pod korijenom
svijali gnijezdo

pa ipak, svake godine
vinogradarka bi
dala
par deformiranih
plodova s rupama od ptičjih
kljunova
par ružnih ali nevjerojatno ukusnih
sočnih breskvi

no tako je to odvajkada na našem imanju
voćke tu nikada nisu imale šansu

samo borovi, čempresi, smreke
omorike, smrče
tuje, tise, ariši, razne
niske četinjače
stabla tamnog lišća
i još tamnijeg vilajeta
varijeteti javora
većinom grobljansko bilje
kamene ruže i
žilave trajnice što zadržavaju vlagu
i potmule osjećaje

srušio sam tu breskvu
na moj trideset i treći rođendan
vani je bilo minus šesnaest
ptice su padale s grana

vratio sam se u kuću
i trgnuo lozu

mračilo se
suton je bio nestvarno krvav
nebo kao ukradeno sa
Večenajeve slike

srušio sam to stablo
na moj trideset i treći rođendan

bio je to čin milosrđa
zbog kojeg sam, vjerujem
i dan-danas živ
- 12:33 - Vox popljuvi (204) - Printaj me nježno - #

13.05.2024., ponedjeljak

cause tonight is the meaning of life



raison d'etre

svaki bogovjetni dan, kat iznad visi
ili se vijori
rublje, plahte, jastučnice
odjeća, tanke poliesterske deke, prekrivači

svaki božji dan, okrene se barem jedna runda veša
mašina neumorno radi, prima vodu, grije, zavrti i
vrti-
vrti-vriti
pa zastane, pritaji se
onda pljucka vodu, pa opet vrti, ispire
treska, cetrifugira poskakujući
DUM - DUM – DUM

koje li je marke, zapitam se ponekad, ta neuništiva zvijer*?
ja sam svoju već triput servisirao

svaki božji dan starica iznad
danuje, noći, živi sama

i pere


---
*da nije Gorenje Olimpic 77 sa PG 501?
- 09:30 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

07.05.2024., utorak

volio bih napisati nešto superherojsko, muški



agonija u hugo boss odijelu


volio bih napisati nešto superherojsko, muški

8 sati unutrašnje patnje
8 sati kulučenja
8 sati demonskih snova
i slično…

volio bih napisati nešto herojsko
ali jutro je tmasto i ja sam
razmočena kutija nakon sinoćnje
oluje ja sam
lav koji je većinu života proveo u
kavezu zablude i laži
ja sam tvoje vrećaste sise
i tvoj podli um
umalo sam umro od starosti
u dvadesetima

volio bih napisati nešto herojsko
ali moj me junak iznevjerio
da, iznevjerio sam Meistera
a najveće je izdajstvo kada čovjek odustane
od sebe samog
pa ipak najteže je znati
što to čovjek doista jest
rijetko se žalim no evo
žalim se iz mode
Livingstonea nitko nikada nije čuo
da jadikuje
kao niti tvrdokuhane muškarce iz 1920-tih
srce mu je pokopano ispod stabla u Africi
a tijelo u Westminsterskoj katedrali
u Londonu

ako moje srce kojim slučajem završi u tuđem
prsnom košu, doktore
moj prah nikada neće biti pušten s burom
niz velebitske pašnjake
i grivu divljih konja

volio bih napisati nešto herojsko umjesto
e jednako mc na kvadrat
i to kako je čovjek koji je ukrao Einsteinov
mozak u svrhu znanosti
nerijetko zapadao u kušnju da od njega
napravi smoothie za vlastite
potrebe
mitovi su ucrvani
a humor je najodvratnija pučka zabava
zadnje utočište hulja

volio bih napisati nešto herojsko
ali pojeli smo sve lavove ovdje
muzem ga i cijedim
no
dan odbija priznati
dan odbija reći
dahćem nad pokidanim
stihovima

volio bih napisati nešto herojsko
ali izdaje me snaga, preveli si zadatak zadajem

dovraga, doista, bih želio napisati nešto strašno
zapanjujuće, sa cojones
no pala je noć
i sve je utihnulo

zbilja ne mogu

tek povremeno odsječci prošlosti
slike i mirisi
djetinjstva nasukani na
dokove trećerazredne stvarnosti


- 12:24 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

02.05.2024., četvrtak

psyho from downstairs



kada smo iz pariza napokon stigli u bordeaux
c. je prvo vratila ključ automobila prijatelju* koji joj je
posudio vozilo, jedan sasvim solidni tamnomodri ford focus
zatim smo pješke produžili do njene gajbe
u rue lacrox
koju je dijelila sa stanovitom španjolkom
luciom iz alahambre
otključala je ulazna vrata
jednokatnice
mi smo ondje, rekla je pokazavši na stepenice
što su vodile na gornji kat
a naš luđak je tu, dodala je
upirući prstom u bijela vrata u dnu hodnika
psyho from downstairs, tako ga zovemo
rekla je
why, zanimalo me je
ima šezdesetak godina
i nikada ne izlazi iz stana
iza njegovih vrata čuje se samo tv
i nikakvi drugi zvuci
iznutra ne dopire čak niti miris
kuhanog obroka
ništa
opće mrtvilo
kada smo se uselile
došle smo se upoznati
na zvuk zvonca
bojažljivo je provirio
kroz odškrinuta
vrata osigurana debelim lancem
dobar dan, ja sam c. a ovo je l.
mi smo vaše nove susjede
bien-bien, kratio je razgovor
i sretno vam bilo, rekao je
zakračunjavši vrata
zasobom
a onda, jedne večeri
oko dva izjutra
iz njegovog se apartmana
prolomio jezovit
urlik
ranjene
ljudske životinje
stjerane u kut

O PROKLETI LJUDSKI RODE!!!
zaderao se

O PROKLETI LJUDSKI RODE!!!
zaderao se iznova

razjaren mahnit ogorčen bijesan
mitraljirao je psovkom, kleo i proklinjao
činilo se
satima

smrzle smo se od straha
stolicom smo podbočile kvaku i
ponijele noževe u krevet
strepeći kako će završiti večer
no srećom ništa se nije zbilo
nasmijao sam se
i to je to?

nije smiješno, zarežala je c.

ostalih 15 dana koliko sam
ostao u bordeauxu
niti jednom nisam vidio
ili čuo
psiha iz prizemlja
ali
kada ste već tu
postavio bih vam jedno pitanje

da kojim slučajem nisi ti bio taj čovjek
psyho from downstairs dragi čitatelju?

---
*1166 km u oba smjera- što jest jest, pravi frend
- 12:27 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>