Moja kuca
Prazna
Paucina se ulovila po plafonu
I koliko god bestezinski izgledala
Lomi mi snagu
Gusi me
Praznina

Fale mi ruke
Drhtave i njezne
Fali mi osmijeh
Da me doceka
Na kucnom pragu
Toplina pogleda
Koja mi preplavi dusu
I ugrije srce

Falis mi.
Vristala bi te rijeci
Snazno
Bolno
Da glasnice prokrvare

Toliko zelim zagrliti
Te ruke i te oci
Da mi od zelje zadrhti srce
Zadrhte mi suze
I zaboli me
Van tijela
Negdje oko sredine
Nekako do placa

Ne znam
Prodje li to ikad

Ljubav je vjecna
I cak i kad naucim
Zivjeti s prazninom
Ljubav ce biti jednako postojana
Ziva kao i sjecanje
U kojemu dise
I smije se
I grli me
Svaki put kad zatvorim oci
Kao da nikad nije otisla
Kao da ne sklopim prazne ruke

Suze nisu okidaci kojima ugasim tugu
Samo malo zatome vrisak
Jer glasom ne mogu do tamo doprijeti