Toliko mi je žao kad vidim ili cujem da se određene dame (bez obzira u kojim su godinama) ponižavaju zbog muškarca do razine da potpuno izgube samopoštovanje, duševni mir, psihicko zdravlje..
Dal je itko vrijedan toga? Zar je ona jedina koja gubi pa da samo nju mora biti stah? Koliko malo moraš voljeti sebe da si to dozvoliš? I tko je uopće zastranio u životu takve žene?

Roditelji bi trebali malo više uciti kćeri da razmišljaju na nacin kojim nikad ne gube svoje dostojanstvo.
Ne da budu bahate i arogantne kuckice, već da jednostavno vole sebe.