Pas je čovjekov najbolji prijatelj, izreka tvrdi. Naravno, izreka pretpostavlja da je pas dobro istreniran - da se radi o psu koji će te braniti, tjerati tvoje stado, brinuti se o tebi, biti ti lojalan, i tugovati za tobom. Kada bi barem svi psi bili takvi. Nema ništa gore od neposlušnog psa koji te bude lavežom, trga se s uzice, grize, i ostavlja izmet po kući.
Razlika između te dvije vrste pasa leži samo u vlasniku. Ako je vlasnik odlučan, razumije pseću prirodu, pokazuje tko je gazda, podučava primjerom i postavlja granice, pas će biti "dobar". Ako je jadničak koji moli svog psa da se lijepo ponaša, daje mu poslastice kada ih nije zaslužio i tolerira iskežene zube, završit će sa "lošim" psom, čudovištem koje će kontrolirati njegov život kada ga u dva ujutro probudi mirisom govana svježe iskrcanih na tepih.
Isto kao i kod psa, tako je u ženskoj prirodi konstantno testirati granice svog muškarca i provjeravati tko je gazda. Žena će stalno testirati ima li on kakvu slabost i pokušavati izazvati reakciju. Kada dobiješ drama test koji naizgled nema nikakvog smisla, to je samo njen poziv da je bolje uvježbaš poštovanju. Žene reagiraju najviše na snažan jezik tijela i nepokolebljiv stav i ako uspješno riješiš problem (hint:, umiljavanje, vikanje i nasilje nisu među rješenjima), njena reakcija će biti reakcija zahvalnosti: "napokon muškarac koji se zna nositi sa mnom". No ako ne pokazuješ vodstvo - jao tebi! Isto kao i prirodno nemirni psi, žena će pregaziti muškarca koji joj to dopusti. Kao što neposlušan pas obavlja nuždu po kući, tako će se i žena nemilosrdnoposrati po duši Beta muškarca.
No dobro trenirana žena je uistinu najbolji čovjekov prijatelj. Nema te žrtve koju neće napraviti za tebe ili radosti koju neće donijeti u tvoj život. Ako je vaša dinamika kvalitetna i oboje uživate u vašim prirodnim ulogama, zajedno ćete jedno drugome uljepšati život. Simbioza koju zajedno ostvarujete je nepobjediva kombinacija koja je izgradilacivilizaciju. Ne kaže se bez veze da iza svakog uspješnog muškarca stoji (kvalitetna - ili dobro uvježbana) žena.
Iz tog razloga je treniranje psa slično treniranju žene. Tko god je ikada gledao poznatog "Šaptača psima" ili imao psa može uočiti sličnosti između održavanja uloge vođe čopora i uloge dominantnog muškarca - igre. Ako si Beta što se tiče odnosa sa ženama i dominantni odnos ti ne dolazi prirodno, preskoči onih nekoliko tisuća kuna koje si htio dati nekom tamo majstoru zavođenja na seminaru i učini dobro djelo tako što ćeš nabaviti udomiti psa iz dispanzera. Pas će te prisiliti na razvijanje uloge vođe, a budući da nisi seksualno privučen psu (iskreno se nadam ), Alfa stav će ti dolaziti mnogo prirodnije jer nećeš biti zabrinut za ishod kao što ti se događa kod suprotnog spola. Dio tvojih navika će se prirodno prenijeti i u druge sfere života.
Stvar je za muškarce malo složenija, tako da sam ih odlučio podijeliti na dva dijela.
Alfa muškarci su kao mačke. Mačka je konačno utjelovljenje dobre igre: proždrljiva je, jede ako joj daš ali sama se brine za sebe, nezavisna je. Uzet će nježnost i maženje ali neće ti doći čim je pozoveš. Ne možeš predvidjeti što će napraviti. Njena motivacija nikada nije u potpunosti jasna. Znatiželjna je i aktivna, i apsolutno je nije briga. Mačka nema gospodara - mačka ne treba gospodara - i gotovo ju je nemoguće trenirati ili mijenjati. Dapače, čak i kada bi to uspjelo, izgubila bi dio svoje mistike.
Vjerojatno nije slučajno da usidjelice često skupljaju velike količine mačaka kako bi barem na taj način zadovoljile svoju potrebu za nečim brižnim ali ipak magično neovisnim.
A Beta? Kako biste mogli razumjeti koja životinja predstavlja Beta muškarca, morate prvo pročitati opis jedne morske životinje:
Kod rođenja, muški keratioidi su već opremljeni iznimno osjetljivim olfaktornim (njušnim) organima koji detektiraju miris u vodi. Muški keratioid živi samo zato da bi pronašao ženku i pario se. Mnogo su manji od ženki i često imaju problema s pronalaskom hrane u dubinama. Štoviše, stalni rast mužjaka uskoro zastaje, zbog čega pomalo gube mogućnost prehrane. Sva ova obilježja čine pronalazak ženke vrlo važnim, inače će mužjak umrijeti, no vrlo osjetljivo osjetilo njuha pomaže mu u pronalasku jedinki razbacanih po velikom teritoriju.
Kada pronađe ženku, mužjak zagriza u njenu koži i otpušta enzim koji probavlja kožu njegovih usta i njenog tijela, spajajući par sve do razine krvotoka. Mužjak postaje ovisan o ženci za preživljavanje i dobiva svoju prehranu preko zajedničkog sustava, te u zamjenu za to daje ženki spermu sve dok njega ne ostane samo par "testisa" zalijepljen za nju. Ovaj ekstremni seksualni dimorfizam osigurava da, kada se ženka odluči oploditi, odmah ima partnera "pri ruci". Više mužjaka može biti integrirano u jednu ženku.
Ne znate još o kojoj se životinji radi? Pomoći ću vam:
Beta muškarac je grdobina (tzv. "Riba grdobina", eng. Anglerfish; izvor: Wikipedija.hr)
Pa ipak, kako se po svojim stavovima o seksualnosti i muško-ženskim odnosima ne uklapam ni u jednu ni u drugu struju, ta objektivna platforma mi daje mogućnost uočavanja jedne važne nelogičnosti kod "kolega" ljevičara. Naime, socijalizam je vrlo zabrinut oko akumulacije pretjeranog bogatstva u rukama premalo ljudi.
Nije važno jesu li ti ljudi došli do svog bogatstva na pošten način ali svejedno, socijalizam prepoznaje, mnogo toga duguju svojoj okolini i ne mogu zadržati sve to samo za sebe ako imaju namjeru dati i sljedećoj generaciji jednake šanse. Stoga se socijalizam ravna po načelu "od svakoga po svojoj sposobnosti, svakome po svojoj potrebi". Lijevo orijentirani političari vole visoke porezne stope na bogataše, poreze na kapitalnu zaradu, poreze na nasljedstvo, i još puno mjera dizajniranih kako bi se spriječila progresivna koncentracija novca u bilo kojoj manjini društva i stvaranje trajno uspješnih ili neuspješnih dinastija (za koje, s druge strane, funkcionalni pogled smatra da su u nekoj mjeri nužne za napredak).
Još jednom molim da uočite sličnost: (1% kućanstava -> 40% novca) ~ (2.6% muškaraca -> 29% seksa), (25% kućanstava -> 87% novca) ~ (28% muškaraca -> 78% seksa). (naravno, oni koji dobivaju najviše novca nisu nužno oni koji dobivaju najviše seksa, iako korelacija postoji)
Jeste li već prestali buljiti u nevjerici? Čak i ako se uzme u obzir da su kod nas ekonomska i seksualna nejednakost trunku manje nego u SAD-u, situacija je i dalje alarmantna. Na svu sreću, ja imam rješenje:
Budući da je kvalitetan i redovan seks vitalan za emocionalno zdravlje ljudskih bića, utemeljit ćemo spomenuto ministarstvo (ili zavod, kako bismo bili dovoljno u duhu socijalizma) za seksualnost. Spomenuta ustanova će u svakom gradu ili gradiću imati svoje podružnice u kojima će zgodne, privlačne, mlade prostitutke(oba spola, ne naravno - ne budimo seksisti!) pružati besplatne ili pristupačne seksualne usluge svim zainteresiranim građanima.
Naravno, ovo bi trebalo i financirati. To bismo postigli uvođenjem posebnog poreza za seksualnu jednakost kako bismo mogli plaćati sve te prostitutke, a ako ne bi bilo dovoljno prostitutki ili dovoljno prostituki odgovarajućeg izgleda, donijeli bismo odredbu da glumice, estradne pjevačice, modeli i manekenke moraju također sudjelovati. Dobrovoljno, naravno, osim ako ne žele platiti kaznu ili ići u zatvor. Sasvim je razumno da treba riješiti gorući problem seksualne nejednakosti, te omogućiti pravedniju raspodjelu seksualnih dobara i onima koje priroda nije obdarila dovoljno da bi ih imali u trenutnom sustavu.
Ne moram ni napominjati da je ovakvo rješenje fantazija. Iz nekoga razloga, seksualni ultra-kapitalizam je jedini oblik nejednakosti koji socijalizam dopušta. Diskrimira se invalide? Oh ne! Nemamo odvojene zahode za trans-spolne pojedince? Izgradit ćemo ih! Djeca iz siromašnih obitelji pate jer nemaju za zubara? Dat ćemo im besplatno zdravstveno. Nejednakost prihoda muškaraca i žena? Moramo to hitno riješiti! Ali kada dođemo do toga s kime žene spavaju i kome daju svoju neizmjerno vrijednu mladost, plodnost i ljepotu, iako bi takav program bio konzistentan sa svim drugim oblicima socijalne politike, iznenada nastaje muk.
U osnovi, poput robota u sci-fi filmovima, feminizam je kao onaj odvojeni komadić koda ugrađen u samu srž socijalizma koji ima pravo u bilo kojem trenutku nadjačati njegove temeljne pretpostavke. Kao što su strojevi u Matrixu nekako uspjeli nadići ono Asimovljevo pravilo da neće nikada nanositi štetu ljudima, tako i feminizam isključuje i uključuje načela socijalizma kako i kada god mu odgovara. Stoga je i ideja o ministarstvu seksualnosti koje će ublažiti razorne razlike koje danas nastaju između seksualno uspješnih i neuspješnih samo puka fantazija, koja ne samo da nije na pameti niti jednog lijevog političara, već bi i odmah bila progonjena kao poticanje silovanja ili napad na ženska prava.
Naravno, ne treba se zanijeti i promatrati to kao neku zavjeru. Nije to nužno rezultat zlobe. Najveći dio onih koji bi mogli to napraviti jednostavno nema pojma o stvarnom svijetu i naslijepo ponavljaju neku varijantu klišea da "muški isto vrte cure" ili očajnički pokušava "pravedno raspodijeliti krivnju za trenutne probleme" (vidite?) umjesto da pogleda lako dostupne podatke o seksualnom tržištu.
Drugi dio možda nije čista zloba, ali svakako je tragičan jer znači da se neće ništa promijeniti sve do konačnog kolapsa. Naime, kada malo razmislite, tko najviše profitira od seksualne fontane feminizma? Pogodili ste, privlačni, alfa muškarci. Oni koji su već privlačni i uživaju u svim koristima koje im je donijeo trenutni sustav itekako imaju interes održati ga, odnosno nemaju nikakvog interesa za promjenama. Štoviše, žaliti se na trenutni sustav znači implicitno priznati da si seksualni gubitnik. Izuzev možda brige za opstanak civilizacije dok sjediš pored bazena i pijuckaš piće promatrajući atomsku gljivu, podrazumijeva se da su svi koji se žale na feminizam seksualno frustirani, ogorčeni Beta tipovi. Ona manjina koja je od feminizma profitirala nije blesava da ide rušiti sustav koji joj ide u korist, čak ni ako je sustav dugoročno neodrživ.
Kada bolje razmislimo, zašto bi iti jedan muškarac s dobrom igrom bio protiv feminizma? Taj pokret mu nije donio ništa osim koristi. Dobiva praktički neograničenu količinu neobaveznog seksa, plus mogućnost vezivanja ako ga ikada poželi, i sve to bez ikakvog ulaganja (žene su danas financijski neovisne i ne treba potrošiti ni kunu na seks). Ne, promjena nikada neće doći od strane Alfa tipova jer trenutno uživaju poput tajkuna u doba tranzicije. Neće doći ni od žena, budući da su ženski biološki obrasci seksualnog ponašanja (neograničena mogućnost izbora između progresivno više Alfa partnera) danas društveno važniji od potreba Beta muškaraca. Potrebe Beta muškaraca nemaju nikakvu težinu, zato što bi zadovoljavanje tih potreba ili ugrozilo bogatstvo koje trenutno uživaju Alfe, ili ugrozilo žensko pravo izbora.
To je jednostavna računica koja se aktivira kada god me netko optuži da sam ja protiv feminizma (tj. prava žena). Nisam uopće protiv prava žena, a i protiv feminizma je samo moj mozak. Moj penis, s druge strane, obožava feminizam i ne može ga se zasititi.
Nažalost, moj penis još nije naučio koristiti tipkovnicu i miša. Ako ikada nauči, Igniss će se iznenada pretvoriti u najgorljivijeg pobornika feminizma kojeg ste ikada vidjeli. Iako nisam ni blizu hedonističkog života nekih urođenih igrača, imam neograničenu mogućnost izbora i garantiran mi je životni stil ispunjen s više hedonizma nego što će većina muškaraca ikada iskusiti. No kako je moj mozak usmjeren u budućnost i stalo mu je do drugih ljudi više nego do samo zadovoljavanja donje glave, shvaćam da je ista ideologija koja omogućava trenutnu uživanciju učinila neizmjernu štetu drugim muškarcima, civilizaciji, i, na kraju krajeva, ženama.
*trgne se*"Vi socijalno neosjetljivi debili, zašto sjedite tu i čitate takve budalaštine? Marš natrag na proteste protiv tajkuna s Wall Streeta!"*pucketanje biča*"Idemo! Jeste li ljudi ili niste?"
Kao muškarac koji je nepokolebljivo direktan oko činjenice da je mladostnajprivlačniji ženski atribut, te da je za sve koji to mogu (Alfa tipove) najprirodnija stvar na svijetu biti s partnericama znatno mlađim od sebe, privlačim veliku količinu mržnje od strane onoga što nazivam "feminističkom policijom". Iako mi još nismo toliko daleko potonuli kao društvo da bi se razliku od desetak godina u korist muškarca javno smatralo "iskorištavanjem", ipak su prisutni suptilni pokušaji sramoćenja prirodnih muških preferencija. Jedan od najčešćih je ovaj:
"Svatko može biti s tamo nekom neiskusnom balavicom."
aka "Jedino će neiskusna cura biti s tako nekim starim perverznjakom."
Naravno, ovdje istog trena uočavamo još jedan oksimoron društveno prihvaćenih tvrdnji koje nam naturaju
feministice, bijeli vitezovi, gubitnici na seksualnom tržištu i ostali negatori ljudske prirode (ali ponavljam se). Naime, ako svi znaju...
Realnost je, naravno, dijametralno suprotna od histerije. Nema ništa poželjnije na ovom svijetu od mlade žene. Neizmjerne mogućnosti odabira partnera koje dolaze u paketu s posjedovanjem vagine u dobi od cca 18 godina nisu nikakva šala. Ako je istina da novac čini da se svijet okreće, treba uzeti u obzir da je novac ipak samo ekstenzija biološki uvjetovanog natjecanja za svježim, plodnim djevojkama. Grubo gledano, to je smisao života. Cijela egzistencija centirana je oko borbe za mlade žene.
U ovom području je, prirodno, puno kiselog grožđa. Vrlo su česti pokušaji uvjeravanja da su mlade djevojke bezveze, a one tamo samopouzdane 40-godišnjakinje su "the shit" za kojima svi čeznu, no na svu sreću, penis je nemoguće prevariti, tako da propaganda pada na gluhe uši. Naravno da ima i ponešto starijih žena koje uspijevaju ostati vruća roba na tržištu, no to su rijetke iznimke, koje uz to i često ovise o manipulaciji raznim Beta jadnicima koji ionako nemaju drugog izbora.
Druga činjenica koja sabotira tvrdnje o tome kako bilo tko može biti s tom jadnicom koja je upravo dobila osobnu je jednostavna demografija. Kada uzmemo u obzir žensku relativnu nesklonost vezama s muškarcima mlađima od sebe i demografsku usporavanje, rezultat je da je sve veći broj muškaraca koji se u prosjeku natječu za bilo koju pojedinu ženu, bez obzira na njenu dob, a u najmlađoj dobi pogotovo. U razvijenim zemljama jednostavno više nema dovoljno mladih žena da bi svatko mogao imati jednu. Dapače, obrnuto!
Treći problem je naravno što se zapravo smatra "odraslim". Ovo nije rasprava o najnižoj dobi pristanka (koja je kod nas 16, 18 ako je netko u poziciji moći), već o jednostavnoj činjenici da današnje društvo omogućava sve veću infantilizaciju žena. Jednostavnijim riječnikom, budući da žene sve manje trpe posljedice svojih loših odluka, postaje uobičajeno da ne shvate neke životne stvari sve do tridesetih godina i susreta sa zidom. Iz tog razloga, ženina dob ima sve manji utjecaj na to koliko je zapravo sazrela, dok strelovito raste važnost individualnih karakternih osobina.
Bilo kako bilo, ja se svoje "balavice" ne odričem.
"Naravno da mu je lakše hodati s nekom glupom manekenkom koja mu se uopće neće intelektualno suprostavljati i biti mu izazov..."
- neka krava o vezi Leonarda DiCapria (38) i Aferdite Dreshaj (26)
Od svih stvari koje žena može poduzeti za svoju privlačnost, ljubaznost je glavna stvar. Genetika nije pod tvojom kontrolom. Isto tako nije ni starenje. Svi počinjemo s kartama koje su nam dodijeljene i zatim pomalo blijedimo, slabimo, i umiremo. Pod pretpostavkom da se brineš o svom tijelu (vitkosti) i naglašavaš svoje prirodne atribute umjesto da ih uništavaš, tvoj karakter je posljednje bojno polje na kojemu možeš izvojevati još pokoju prednost za sebe u vidu privlačenja kvalitetnog muškarca.
Upravo je zbog toga možda današnji feminizam toliko tragičan: savjeti da su sve vrste tijela jednako privlačne po svojoj destruktivnosti nisu ni sjena savjeta o tome da žena treba biti "izazovna".
Dame, evo vam mali podsjetnik: za mene, žene nisu tu da bi bile "izazovi". One su tu da bi bile ugodni, nježni, poticajni, pažljivi, slatki dodaci koje želim imati u svom životu jer ga uljepšavaju i čine ga sretnijim. Ne treba mi više debilnih problema za rješavanje. Upravo je u tome problem: sve ove žene provode svoje vrijeme i potiču druge da provode svoje vrijeme bivajući izazovnima (u prijevodu: neugodnim, svađalačkim i teškim), ugađajući samo vlastitoj projekciji, umjesto da obrate pozornost na to što muškarci stvarno žele.
Kako bih bolje pojasnio ovaj kritičan faktor ženske privlačnosti, dodao sam citat jednog čovjeka s izvrsnom igrom i bogatom romantičnom poviješću, iz doba kada su jezgrovite istine o seksualnom tržištu još bile slobodne od lanaca političke korektnosti:
1. Hrvatice su visoke, tamne i vitke. Imaju uglavnom mediteranski ton kože blago maslinaste boje, smeđu kosu i smeđe oči, iako ni plavuše nisu rijetke. Njihovi dugi vratovi naglašavaju elegantne figure slične modelima. Njihove guze su okruglaste, iako u prosjeku imaju male grudi. One su, bez sumnje, najljepše djevojke koje sam ikada vidio u mojim putovanjima kroz Europu, i daleko iznad svega osim možda nekih sitnih predjela Baltika. Mnogo su više seksi i lijepe od i Poljakinja i Ukrajinki.
Igniss: potpuno se slažem. Iako kvaliteta u mnogim drugim zemljama uopće nije loša (a ja uz to volim i Aziju i Južnu Ameriku), Hrvatice su definitivno najljepše ili među najljepšim ženama na svijetu.
2. Iako su Hrvatice ženstvene, čine se sasvim spremne za Amerikanizaciju (tj. "Pozapadnjavanje"). Cure otvoreno prigovaraju o nošenju peta ili uređivanju. Kada bi bog sišao s neba i rekao im da više ne moraju biti ženstvene, ulice bi bile prekrivene cipelama, šminkom i ostalim pomagalima. U zraku je lijeni osjećaj tipa "čemu se truditi", tako da me nimalo ne iznenađuje visoka stopa prihvaćanje hipsterstva i namjernog manjka uređivanja ili unakažavanja samog sebe (npr. kratka kosa, tetovaže, piercing, op.prev.).
Igniss: slažem se. Iako se često govori o šminkeraju u Hrvatskoj, on je gotovo ograničen na izlaske i sve je veća koncentracija spomenutih unakaženih žena - barem među mladima (čitajte dalje).
4. Hipergamične su po prirodi. Cure koje imaju dečka će biti potpuno otvorene tvom upadu, ne oglašavajući tu činjenicu sve dok ne dospijete do kasne igre. Zbog ovoga sam si nametnuo obavezu da pitam ima li dečka unutar prvih 15 minuta. Je li to dobra ili loša igra ne znam, ali rezultiralo je time da nisam bio vučen za nos kroz paklensko dopisivanje s curama koje su htjele istraživati druge opcije dok su u vezi. Budući da velik dio hrvatskih cura ima dečke, to je problem, ali naravno i da ima mnogo onih koje nemaju.
Igniss: ovo ne bih nazvao nekom posebno-hrvatskom osobinom jednostavno zato što je teško razaznati zašto se to zapravo događa. Recimo da je bilo suprotno i da cura odmah kaže nekome tko joj priđe da ima dečka i hvala ali nije zainteresirana. Je li to zato što je uistinu lojalna, ili zato što je taj koji joj je prišao imao lošu igru? Vidim na što Roosh misli: većina cura se ponaša kao da je slobodna bez obzira na stvarno stanje, te ti kaže da ima dečka tek nakon što je odlučila da to ipak nije dovoljno igre za nju ili se prisjetila da ima nekoga. To, logično, vodi do zabrinjavajućeg zaključka da onima koji imaju dobru igru nikada neće reći da ima dečka, već će jednostavno prijeći kod njih, kako im se neki učini više Alfa (tj. privlačniji) u kojem trenutku. U praksi tu pojavu nazivamo "Alfa vrtuljak", dok je engleski izraz nešto vulgarniji, "co*k carousel".
Ilustracija: Alfa vrtuljak
Svejedno, dobro mi je poznato da većina hrvatskih cura obožava absorbirati mušku pozornost i održavati druge prilike unatoč tome što je u vezi. Vjerojatno ovoj činjenici i pridonosi to što mnogo naših djevojaka smatra da im je ispod časti biti same, pa ulijeću u veze čisto tako zbog zabave i onda naknadno "unaprijeđuju poziciju".
5. Gotovo sve govore engleski. Svatko ga mora naučiti u školi već od dječje dobi.
Igniss: vrlo mi je drago čuti ovo. Po mom mišljenju je obavezno učenje engleskog svejedno produciralo ogromne brojeve učenika koji nisu imali pojma više od "hello", ali vjerojatno se stanje popravlja, a i više smo izloženi stranim izvorima kulture kao što su glazba i serije. Ovo je jedna od pozitivnih strana amerikanizacije. Neka netko proslijedi ovo Ministarstvu obrazovanja.
6. Stranci su popularni. Nije baš da Hrvatice ne vole svoje muškarce, jednostavno svoju zemlju poimaju kao nešto dosadno i tupo. Žele upoznati tipove iz egzotičnih mjesta kao SAD i Engleska.
Igniss: Ah, popularno "Rastopim se kad čujem britanski naglasak". Dovoljno rečeno. I toliko o tome da mi "mrzimo SAD".
7. Nude puno bolji povrat na investiciju od Ukrajinki. U Ukrajini, suočavaš se s tvrdim istočno-europskim mentalitetom, gdje žene sve poimaju kao transakciju, gradovima pripi**inama, te jezičnim barijerama. U Hrvatskoj, imaš privlačan glavni grad s mnogo govornika engleskog jezika i curama koje je lakše dobiti u krevet (op.prev.: LOL). Nema nikakve dileme da treba ići u Hrvatsku, a ne u Ukrajinu, iako je još nedorečeno koje čine bolje djevojke, a ne samo seksualne avanture. Ali pazite: vijesti o Hrvaticama se šire i vjerojatno će biti puno više konkurencije unutar pet godina.
Igniss: ovo se poklapa s mojom ukupnom ocjenom (čast iznimkama <3) "pune kriterija, a lake". Svejedno, ne slažem se da će doći do nekakve navale ljubavnih turista. Pa mi smo turistička zemlja već gotovo pola stoljeća i ne može se reći da je to promijenilo nešto značajno, iako svakako podiže ego lokalnim ženama.
8. Moja igra u Hrvatskoj je automatski postala posprdna zbog silne količine lošeg stava na koji sam naišao. Taj stav nije bio automatski, ali događao se toliko često da sam morao uključiti one dijelove igre koje nisam morao upotrijebiti sve od kada sam napustio SAD, pogotovo što se tiče prijateljica koje su gnjavile i cockblockale (ometale daljnju igru s metom, op.prev.).
Igniss: i ja sam već odavno rekao da je naša zemlja još daleko od SAD-a, ali da je nevjerojatno amerikanizirana s obzirom na svoju razinu razvoja. Što se igre tiče, to znači da je na snazi pravilo 20/60/20: 20% cura eksplicitno želi visoku razinu igre, 60% želi barem umjerenu količinu igre iako često to negira, a 20% ne želi igru i to ih odbija. To znači da ćeš najmanje svaku drugu hrvatsku ženu s kojom nešto pokušaš automatski izgubiti ako nemaš dovoljno igre, a iz toga slijedi da je kretenska igra najbolji mogući modus operandi ako čovjek želi biti seksualno i ljubavno ispunjen s našim ženama. To je za našu državu porazna činjenica i glavni razlog zašto su sve popularniji blogovi poput ovoga.
9. Ključ je izolirati je od prijatelja. Jednom kada izvježbaš izolaciju, izvježbat ćeš spavanje s hrvatskim curama. Najčešći potez koji sam koristio i koji je doveo do najviše seksa bio je "idemo u šetnju." (prilično jednostavno, op.prev. vidiš, samo moraš odlučno nastupiti) Moraš se oduprijeti svim njenim pokušajima da de-izolira situaciju time što će povesti prijateljice sa sobom. Ako ideš na brzi seks, nema koristi od toga da trošiš vrijeme na njen društveni krug.
Igniss: ne znam što bih rekao na ovo, ali univerzalna je istina da je vrlo loše ako ti cura dovede na spoj prijateljicu ili nešto slično, pa to vrijedi i za noćnu igru.
10. Starije žene (blizu 30 ili više) se ponašaju vrlo slično usidjelicama u Americi. Njihov stav je mnogo tvrđi, igraju više igara i stalno te testiraju. U dobi kada bi trebale imati mekši pristup kojim će nadoknaditi ono što nemaju u odnosu na mlađe konkurentice, umjesto toga je stvarno mučno nositi se s njima. Bilo mi je puno draže provoditi igru u rasponu od 19-23 godina.
Igniss: da, da i da. Iako su najmlađe i najljepše djevojke najvrijednije na tržištu i stoga najpoželjnije, one koju upravo počinju dugi, bolni zalaz (26+) su te koje imaju najviše kriterije i najgrublji pristup ljubavi koji zahtijeva maksimalnu igru. To se vjerojatno događa zato što je žena te dobi upravo počela stjecati financijske prilike i iskusila flertovanje s "ozbiljnim" muškarcima visokog statusa na radnom mjestu, te je stoga dobila dojam da je sada još više poželjna nego prije, a još je nisu udarili u lice neugodni znakovi starenja. U prijevodu, žene se najviše precjenjuju u dobi od cca 30 godina.
11. Zgodne žene starije od 24 su često u potrazi za bogatašima ili čak sponzorima. Možeš ih nanjušiti iz daljine: savršeno odjevene i našminkane s ogormnim petama, ali stalnim svađalačkim izrazom na licu. Nije ih briga je li tip mafijaš ili direktor, samo da je velika riba. Kako zapadna kultura inficira Hrvatsku i uništava obitelj, vjerujem da će postojati sve veći broj privlačnih ali starijih žena koje čekaju da ih oženi bogataš. Za deset godina, ovo bi moglo rezultirati viškom ponude koja će uzrokovati "poštanske nevjeste" kao u Rusiji.
Igniss: ovo mi se ne čini baš realno. Istina je da se negdje nakon kraja faksa ženski prioriteti često okrenu iz "dominantni tip za kojeg nije bitno koliko ima novca" u "dominantni tip visokog statusa i bogatstva", pa tako dolazi i do sponzoruša (koje su, kako on dobro primjećuje, većinom žene na početku zalaza, a ne one najljepše i najmlađe). Svejedno, iako će većina njih završiti na otpadu, bez da ikada uhvati bogatog i moćnog muškaraca svojih snova, to ne znači da će otići u SAD. Pa nismo mi Rusija (koja ima još mnoge druge faktore).
12. Ignoriraj izvještaje na internetu da su hrvatska odmarališta uz more ljeti odlična mjesta za hvatanje lokalnih djevojaka. Osobno sam se uvjerio da je ovo samo fama. Plaže, uvale i pripadajući hoteli i apartmani su gigantski sausage-festovi (i domaćih i stranih kobasica), a cure dobro znaju svoju vrijednost u takvom okruženju. Nije nimalo neobično da uvijek budu okružene hrpama prijatelja/ica. Iako je i dalje moguće, mnogo je lakše i isplativije prasnuti curu koju si upoznao u Zagrebu usred ljeta koristeći dnevnu igru, nego se natjecati s masom napaljenih, pijanih tipova uz more.
Unatoč mnogim nedostacima o kojima ste upravo čitali, prosječni muškarci će cijeniti ono što Hrvatska nudi više nego ono u Poljskoj, mojem favoritu koji pomalo blijedi. Moje iskustvo u Hrvatskoj je pomalo skinulo blještavilo s poljskih cura, zato što je kvaliteta koju sam prasnuo u Hrvatskoj bila toliko veća. Jedino je pitanje hoće li zabava uskoro doći svom kraju kako još više ljubavnih turista ide u Zagreb.
Igniss: situacija će se pogoršati, ali to će biti zbog napretka feminizma, rasta stopa debljine, te općenite amerikanizacije, a ne zato što će doći do poplave stranih igrača (ili Beta tipova). Roosh po meni daleko precjenjuje broj muškaraca diljem svijeta koji se uopće bavi igrom, a kamoli onaj koji bi posjetio neko mjesto samo zbog žena. A s druge strane, možda je i u pravu? Naposljetku, navale Britanaca i njihovih stag-partya (momačkih večeri) su dobrano osakatile Krakow i Warszawu, tako da tko zna.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu