Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

18.10.2025., subota

SUSJEDI

/ iz hrvatskog panoptikuma/

Kada mi je Hrvoje Hrvatinčić, dugogodišnji susjed, vinar najavio kako se seli iz zemlje i da će iznajmiti stan, rekoh:
„Buraz, samo bez onih tipova iz Indije, Bliskog istoka, Indonezije, Nepala… Znaš koliko sam osjetljiv na te stvari.“
Hrvoje se osmjehnuo onim svojim opuštenim, vinskim osmijehom. „Ma niš ti ne brini, naravno da ću paziti kome ću ga dati. Neka fina obitelj, možda čak i neka knjižničarka.“ Namignuo mi je.

Nije prošlo ni tjedan dana. Tjedan dana. Dovoljno da se čovjek napije petnaest puta i izgubi ključeve. A onda se uselio ON.
Vrač. Jebeni vrač iz Afrike. Kao da je Livingstone ostavio neki otrov za štakore iza sebe, a on ispuzao iz rupe.
Rekao mi je (dubokim glasom): „Dolazim otamo odakle dolaze bubnjevi.“
Gledao sam ga misleći: čovječe, dolazim otamo odakle dolaze računi za stanarinu, režije i prazne boce. To je moja džungla.

Ime mu je Bumbulu M'Zumba i izgleda kao Screamin' Jay Hawkins u najboljim danima: na glavi turban od ručnika s natpisom "Hotel 'Slavonija'", kroz nos probijena kost, a preko ramena vise sušene zmijske kože. Oko vrata lubanja koja zvecka. Na nogama sandale sa šarenim papagajskim perjem. Vonja čudnim vonjem, nešto kao miris ulja spravljenog od korijena koji raste samo ako ga tri dana psuješ na samara-sentianskom jeziku, drevnom dijalektu plemena Žon-Pa-Vi-Pa-Sa, povremeno zalijevajući ga kokosovom rakijom plus neke drvene komponente. Tvrdi da ga taj miris štiti od svih mogućih zala.

Naš prvi susret izgledao je ovako:

Pokucao je na moja vrata, držeći u rukama crvenu zdjelicu od pečene gline.
„Brat susjed,“ rekao je, „možeš li mi posuditi malo šećera za kavu... i eventualno dopustiti da istjeram zloduha koji ti čuči u mudima?“
Nasmijao sam se. Što sam drugo mogao i pozvao ga unutra.
Ponudio sam ga pivom.
„O da, može, bolje pivo nego kava.“
Jedno pivo, drugo. Treće…
Objasnio mi je da zlodusi ne vole mačke, da se hrane pasivnom agresijom i da se skrivaju u "kraljevstvu slabosti" – između struka i koljena.
„Moram pišati“, rekao je i otišao na WC.
Vratio se s dvije kante koje je ondje pronašao.
Počeo bubnjati na njima.
Fakat je dobro bubnjao.
„Buraz, rekao sam ti da dolazim odakle dolaze bubnjevi.“

Zatim nervozna zvonjava na vratima.
Otvorio sam.
Dora, feministkinja s kata iznad i knjigom Simone de Beauvoir u ruci te vrlo oštrim pogledom.
„Čula sam bubnjeve,“ rekla je. „Je li sve u redu ili se ovdje ponovno priziva patrijarhat?“
Njezin mali bijeli pas počeo je lajati na vrača. Bumbulu ga je pogledao s nekim čudnim poštovanjem i rekao: „Ti vidiš sve.“ Pas je zastao, zacvilio i sjeo.
„Hajde, sjedi s nama, popij pivo“, predložio sam.
„Može, ali bez seksualnih aluzija“, rekla je.
„Važi“, rekao sam. Nije mi padalo napamet, izgledala je kao karambolirana golf četvorka i zasluživala je malo sućuti. Nekad je možda imala šanse, ljudi su u prosjeku ružni, ali feminizam ju je doslovno dotukao. Nikada neće biti ničija žena, ničija majka. Tužno.
Pijuckali smo pivo. Vrač je bubnjao.
Dora se opustila. Počela je pričati besmislice. Nisam je pratio. Samo sam se smiješio i kimanjem glave odobravao. Ljudi vole kada im se odobrava.
Toto je dremao pod stolom i sanjao svoje pseće snove u kojima je samopouzdano guzio nekog lava.

Kada sam pustio Doru u stan, vrata su ostala otvorena. Dva nepalska studenta koji dolje uzgajaju hidroponski bosiljak pojavila su se na dovratku.
„Gospodine,“ rekli su, „voda iz bojlera je opet zagađena. Kao da netko kuha crni rižoto u cijevima.“
„A što da ja tu radim? Idite kućepazitelju. Drka kurac na maloljetnice u prizemlju.“
Odoše.
Iz susjednog stana začula se bollywoodska glazba.
Vrač je pojačao bubnjanje.
Uskoro evo i njih.
Htjeli su se požaliti na vrača, ali kada su skužili Doru u glas povikaše:
„Dođi na probu naše plesne skupine! Treba nam ženska energija!“
Dora se iz opuštenosti, kao u pod uzbunom, vratila u feministički mod.
„Moja energija nije tu da upotpunjavam vaš patrijarhalni spektakl“, odvratila je nervozno.

Sjedio sam za stolom i gledao kako se moj život pretvara u neku vrstu apsurdne predstave bez kraja.
„Možda je sada vrijeme za kavu“, predloži vrač.
Pogledao sam ga, zatim svu tu ludu ekipu u mom hodniku, i upitao:
„Imaš li možda nešto protiv uroka za stanarinu? Jer ovo,“ mahnuo sam rukom prema cijelom cirkusu, „sigurno vrijedi bar 30% popusta.“
Bumbulu se nasmijao, a njegova lubanja o vratu zazveckala je u savršenom ritmu bollywoodskog beata.
„Stanarina je najveći zloduh od svih, prijatelju“, rekao je. „Protiv nje nemam čaroliju.“

I tako smo sjedili, ja sa svojim demonima u boci (i mudima), okružen hidroponikom, feminističkim bijesom i ritmovima Bollywooda.
A lubanja je nastavila zveckati.
„Kome lubanja zvecka?“ zapitao sam se. I čuo glas nove stvarnosti:
„Ne pitaj kome zvecka: Tebi zvecka.“
- 11:27 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>