< | travanj, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
23.04.2018., ponedjeljak
Melting Pot On The Hot Spot Na Piazza Della Signoria
Usporavam vrijeme u zoni promatram kapljicu vode kao se nakon pada izdiže iz jezera misli svakodnevica otupljuje oštricu doživljaja dok pišem molbu za pomilovanje u meni još rezonira Firenca i pitomi Toskanski krajolici to je David vs. Spiderman na karoseriji autobusa to su znojni trkači maratona na ulicama renesansnog grada to su plesačice Hare Krishne što mrdaju bokovima oko golog bijelog Davida na Piazza Della Signoria to je mladi anarhist s električnom gitarom i njegova djevojka na prostirici; on svira, ona čita, ja ih milujem pogledom punim odobravanja to je uličica puna kineskih dućana u kolijevci Renesanse to je uličica puna arapskih dućana u kolijevci Renesanse to su ugljeno-crni Senegalci sa umnoženim «umjetničkim» slikama grada koje nalet vjetra otpuhuje i raznosi niz ulicu kao suho jesenje lišće to su neki drugi Afrikanci, s prigušenim bijesom i škrgutom bijelih zubi promatraju prolaznike nudeći šešire, selfie stickove, spinere, tu imbecilnu novotariju; povremeno tresnu želatinastu kuglicu zelene boje o priručnu dasku, loptica se ljigavo rastoči, potom skuplja u prvobitan oblik to je nekolicina mladića što su raspalili mjuzu i akrobatski densaju na Michael Jacksona ispred Cattedrale di Santa Maria del Fiore i Rajskim vratima dragog mi Ghibertija to je bezizražajan Filipinac koji mi otključava vrata apartmana pri dolasku to su Filipinke s neznanim smiješkom, ravnodušno otresaju kuglicu gelata u konet to su polugoli mladi usnuli cigani na klupama šetnice uz Arno, u sjeni visokih palatana uzimaju predah od krađe to su visoke namibijke Leni Riefenstahl, gracilnih kretnji prelaze slabo iscrtane pješačke prijelaze, miris sandalovine ostaje za njima to su vanbračne kćeri Rafaela Santija; mlade tamnopute, crnokose firentinke zuje na vespama onkraj Armanijevih trgovina to je najbolji sladoledi na svijetu u slastičarnici Vivoli to su američki jenki-dudeki, stari bračni parovi srednje klase u galeriji Uffizi, bez imalo griže savjesti žive život kada je već kasno za sve to je mlada rumunjska ekonomistica iz Bukurešta, nudi mi kartu i vodiča za Uffizi to su kurve u MonteCarli, svetištu seksa to je student američke ALU, plavokosi mladić kovrčave kose, žutokljunac koji također čeka red za Uffizi; u očima mu isti onaj zanos kakav sam ja imao prije 30-tak godina; nasjeo je na mit o umjetnosti i spremno ga puši. jadnik ne shvaća da je ta avantura opasnija od uspona na GrossGlockner. kada uđemo smjestit će se kod prve antičke skulpture, baš kao da je u nekoj usranoj pljesnivoj gliptoteci i započeti skicu olovkom koračam galerijom: ređaju se imena kojima sam se nekoć klanjao, nedostižni bogovi, sada tek vrijedni zanatlije ipak, još uvijek mogu izazvati poštovanje, iako ne i divljenje turističke grupe limitirane vremenom kreću se u skupinama kao krdo, pučani su željni upiti što više informacija koje neće preživjeti večer usporavam vrijeme i promatram ih iz daljine iznenadna vizija: Krist s milijun sićušnih usta i urlika na svom torzu ali back to Piazza Della Signoria tu je Hare Krishna Ivan iz Moskve, na čelu mu zlatni znamen pomiješan s prahom iz Gangesa. U masi lica nalazi moje lice intrigantnim.Prilazi i započinje razgovor, potom uručuje brošuru Easy Journey To Other palanets te mirisni štapić. - Dođi sutra na naš Festival! – veli. - Možda - odvratim i stisnem mu ruku. Od njegovog stiska bridi mi dlan čitav sat vremena. Ima li taj susret dublje značenje, pitam se dok otvaram knjižicu nasumice: “2. When the student has chosen a bona fide spiritual master, he must take the proper initnation from him. This marks the beguinning of spiritual training.” Minutu kasnije, na istom tom Piazza Della Signoria, puritanci, štovatelji dominikanca Savonarole, onog što je držao frenetične govore pa preuzeo vlast 1432. godine i potom organizirao Lomaču taštine vidim bande bosonogih dječaka jure uskim ulicama, provaljuju u bogataške kuće, kradu umjetnine i nose ih na trg da budu spaljene derane prožima osjećaj važnosti zbog datog im zadatka prožima ih osjećaj pobjede nad bogatunima, nad nepravdom prožima ih osjećaj zadovoljstva kada bukne vatra zadovoljstvo će potrajati barem jedan dan koliko i provarena hrana zdipljena iz bogataške smočnice revolucija ždere svoju djecu a vatra traži svoju hranu i godinu dana kasnije (execution on May 23, 1498.) Savonarola biva obješen, a potom spaljen na istom mjestu - Fra Savonarola je preteča reformacije i Martin Luthera - veli mi jedan od sudionika skupa, brat Domenico, dok polaže cvijeće na spomen obilježje udaljeno svega par metara od Neptunove fontane. - Možda, ne znam – kažem - no nezadovoljstvo Borgijama dugo je trajalo. - Još mogu oćutiti miris spaljenog mesa - veli on zamišljeno dok mu tiha suza nalazi put prema središtu gravitacije - ali, umro je za našu stvar! - Kršćanskih mučenika nikad dosta - domećem na brzinu prerušen u dominikanca majstor socijalne mimikrije mimikrije općenito ja sam Bond James Bond na balkanski način premazan svinjskom masti i reš pečen Blast to the past: 7.2. vrijeme Pepelnice (Čista srijeda) Fra Savonarola grmi s propovjedaonice: Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris spomeni se čovječe: prah si bio i prah ćeš postati! Grješni građani Firence početak je korizme štono će reći vrijeme je pokore, molitve i posta, vrijeme kada obnavljamo našu kršćansku vjeru, razvijamo duh poniznosti i žrtve, te se podsjećamo da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna i mirna srca. Žene! hodte kućama po raskošne halje, ogledala, pomadice i skupocjene parfeme, češljeve i ini pribor za uljepšavanje, donesite ih na Signoriju, neka večeras Sotonine zamke gore na lomači Djevojke! o djevojke, odijevajte se skromno, ne razmećite se ljepotom ili bogatstvom, budite jednostavne! Umjetnici! slavohlepni slikari, kipari, pjesnici i ini, nek' se vaša djela pridruže noćašnjoj vatri! Muškarci! što tratite život kockajući po opskurnim trovačnicama, vamo s igraćim kartama, vamo s kockama, vamo s igrama – neka gori... Bogataši! uništite simbole moći! Muzikaši, svirači, trubaduri! previše je bilo dvorske glazbe, predugo su vaši glasovi pojili, a ruke udarale u strune vladinim dužnosnicima, plemićima, vojskovođama umjesto da slave oca Nebeskog... Amo doneste svoj instrumentarij, svoje frulice i flaute, lutnje i gambe, harfe, doboše i druga svirala... neka sagore u buktinji jer u vatri je obećanje, u vatri je novi početak, u vatri je spas! gospodi pomiiiiluj! razbuktava se lomača taštine uz vesele povike rulje, kao preludij za buduće vatre kao atak na modernu umjetnost kao spaljivanje degenerične umjetnosti u nacističkoj Njemačkoj gore ploče Beatlesa u Americi Prilaze Michelangelo i Botticelli... bacaju svoje uratke, skice... slike baca Botticelli... plameni jezičci oblizuju skladna tijela riječnih bogova – no uvijek su to ista tijela muškaraca i žena, (nemo''š iz svoje sheme uteći) umjetničke prakse tu su nepoznanica, s produktom se ovdje računa, sa zlatnom mjerom se ovdje računa, sa savršenstvom se računa ja dramatično iz druge dimenzije uzvikujem: pa neka gori ništa ne ostaje ništa prah si bio i prah ćeš postati Pepelnica je danas i Parnas će pojesti vatra, ako ne vatra, onda vrijeme zasigurno jer je Kanye (koji je oženio Kim na ovom mjestu) popularniji od Beatlesa ma koliko se nekoć moćile gaćice i bila zaglušljiva vriska curica rulja ne zna o čem pričam, ali odobrava (...) Umno zdrav čovjek teško će se bondati sa Savonarolom fanatik je fanatik ma bio on fanatični pop fanatični artist fanatični znanstvenik fanatični sportaš fanatični fašist ipak Lomača taštine hvalevrijedan je performans ima već neko vrijeme da sam kriknuo u noći: odbijam konzumirati narcističku umjetnost! umjetnost mora biti transcendentalna ili je ne treba ni biti! transcedentalni proces jedino je bitan umjetničko djelo kao njegov derivat može a i ne mora postojati moguće ga je odmah po završetku uništiti kao što budistički svećenici uništavaju ogromnu mandalu na kojoj su danima posvećeno radili Signorija je pista za nadrealizam i sulude se slike nižu kao na pokretnoj traci pa eto, došlo vrijeme da se i Azijati žene (Getting Married in Florence – What You Need to Know) «Are you thinking about getting married in Florence, Italy? If so, you’ll be in good company. It’s a firm favourite with celebrities and a popular choice for weddings due to the beautiful scenery and architecture.» mlada i mladoženja, kosoki, probijaju se kroz gužvu za njima kaska kosoka fotografkinja malo pognutih ramena, tipičan karakter žrtve napravit će seriju fotografija mladenaca pred zelenim mramorom galerije Uffizi dok škljoca nekoliko metara dalje na saxu pojačanom razglasom netko započinje svirati ne me quitte pas ne ostavljaj me sad, ne ostavljaj me sad dvije djevojčice prilaze sviračici ubacuju par eura u škatulju ja velim: play it again Sam! play it again Sam, ali nešto s moje play liste kreirane ad hoc - za ovu firenitnsku priliku – čist NLP-jevski kad nastupe teški dani sivila i depre na kontinentu kada cvate mahovina u dahovini pritisnut ću play da izazovem pozitivne osjećaje spram života i svijeta play it again Sam, play it Caruso for the way we where (milady) Chitarra romana Con un bacio piccolissimo Un Giudice Ciao, ciao, bambina Come Prima Piů Di Prima Piove Nel Blu Dipinto di blu (Volare) Sono Solo Canzonette Piů Bella Cosa Cose Della Vita Andrea Via del campo Felicitá Bello e Impossibile Sapore di sale La canzone di Marinella La Veritŕ L'italiano ( l asciatemi cantare ) Un Piccolo Aiuto Core ´ngrato (Catari, Catari) Maledetta primavera Parole Parole Tintarella di luna Lamore Verrŕ Per Sempre Una Notte Boogie Come Di Via con me Azzurro Una notte a Napoli Come Te Non C'e' Nessuno Senza Fine Dicitencello Vuie Bambina, bambina Ti dirň Quando quando quando L'Italiano Ti Amo Un bacio a mezzanotte Va Pensiero Nel blu dipinto di blu Baila Morena Mamma Maria 4000 Baci A far lamore comincia tu Susanna Ragazzo della via gluck Ci Sara Sharazan Tu Soltanto Tu (Mi Hai Fatto Innamorare) Felicita Amore che vieni amore che vai Una Lacrima Sul Viso Uzimam kratak predah u Loggia dei Lanzi i pripaljujem cigaretu u tom kasnogotičkom zdanju. Lođa je kao neki error u prostoru. Izdvojen kutak ludila trga. Buonarotti je predlagao da se lukovi na korintskim stupovima nastave uokolo čitavog trga. No kako pomiriti ovo grozno srednjovjekovno zdanje, ovaj monolitni bunker Palazzo Vecchio s čipkastim korintskim lukovima? Na ovom je mjestu tjelesna straža Cosima I čekala gazdu da iziđe iz vijećnice; odavde su prinčipese Medici promatrale svetkovine; odavde me bona fide gleda Perzejevo dupe dok otpuhujem dimove i razmišljam o prenapuhancu i lažljivcu Celliniju; lavovi kuće Medici mi namiguju, desni još od rimskog doba potom stižu plesači sa zastavicama uz ratničke bubnjeve pa nogometaši i svi ostali usred te vreve pronalazim skrivene i prazne uličice, tajne hodnike i odaje u vasarijem koridoru ja sam veliki majstor samoće (...) sjedam na zidić klaustra u nekom samostanu u Bargellu, sudnici, ispijam Chianti na poleđini fotoaparata listam snimke koje sam načinio zumiram na pozadinske likove, promatram ih, kažem: izradit ću vaše portrete, pridodati ću vam imaginarne sudbine, potom programom za prepoznavanje lica pronaći na Face-u i usporediti rezultat centar grada polako se prazni, ulice opušćuju oko ponoći na Mercato Nuovo netko pere kitu u ustima vepra (Porcellino) liježem na krevet kraj otvorenog prozora i osluškujem ulica vrvi životom do kasno u noć muzika uličnih svirača, larma, dovikivanje, zvuci motorina, vespi, piaggia ravnodušan sam prema vlastitim nastojanjima umjetnička stremljenja odložena su na stranu sklapam oči u vrtovima Boboli događa se nevidljivi polni čin… prilazim ti straga, zadižem suknju… ja satir ti nimfa… zahtijevam od Vasarija da i to upiše u svoju bilježnicu – sudbine velikih renesansnih umjetnika ... Rečeno, učinjeno... srce moje poskakuje po brdašcima Toskane, čak i u snu Azzuro - Adriano Celentato |
06.04.2018., petak
Za šaku spermića
Osjetio sam da me netko cima za rame. - Hej, di si? O čemu sanjaš – začuo sam ženski glas. - Ha? - Ajmo, brzo o čemu sanjaš – insistirao je glas. Otvorio sam oči. Maja mi je pod nos gurnula diktafon. - Koji vrag? - No, idemo, pričaj! - U redu, evo: Gledao sam kako mi ga zdušno siše, ta mala, tek pristigla brucošica iz selendre gdje je i Bog rekao laku noć. Gledao i mislio, jebo te, studentica mi pljuga! Imala je lijepe debele usne baš za fafanje. Svršio sam, grunuo bez upozorenja, direkt u njezino grlo, vodeći računa samo o vlastitom užitku. Na moje zaprepaštenje ona je spremno gutnula sjeme. Potom smo sjeli i zapalili đoju. Smračila se. - Što je - upitao sam. - Ovo je prvi put da sam prevarila dečka, rekla je. – Gle lutko, nemoj da se ždereš, to je sasvim OK. Mali je kreten. Prije neki dan se toliko ušlagirao da je umalo riknuo, sat vremena si ga vraćala u život, sama si mi to rekla. No nije željela riječi utjehe. Željela je patiti zbog osvete i dakako, uživati u njoj. Počeo sam je obljubljivati, sisati bradavice, milovati s unutrašnje strane bedara. Malo sam prođarao klit. Sokovi su briznuli. Natakao sam je na moj prekaljeni umjetnički kurac i karao dok joj nisam iz glave izbio narkomanskog slabića, dok na svijetu nije ostalo ništa osim žestoke jebačine i tjelesnog užitka. Svršila je žestoko, ali ja još nisam bio gotov. Postavio sam ju četveronoške. – Sada ću te vulgarizirati analno – rekao sam. Nije se pobunila. Štoviše, rukama je susretljivo razmaknula guzove da lakše uđem. Hračnuo sam na kitu, dobro podmazao, a zatim pažljivo uklizao. Postepeno sam pojačavao ritam. Jebemti, jebem jebenu studenticu u jebeno dupe, jebeni tango u Parizu, urlao sam pun sebe u sebi. Potražila je podsobom moja jaja, zgrbila ih, stisnula-otpustila. Pa opet...stisnula-otpustila... Ona me muze, pomislio sam. Seoske navike. Svejedno. Svršio sam. Brizgao kao gejzir toplu spermu u njezinu utrobu. Na nju je također prešao val svršavanja. Eh, razvratna čeljad! Ponovo smo zapalili đoju. - Ovo je kuća užitka u gradu zabave i seksa, a ja sam tvoja mala droljica, pedofilčino jedna - rekla je samozadovoljno. Nasmijao sam se. Otkrivala je svoju spolnost. Uskoro će postati svjesna snage seksa, moći svoje pičkice... Pogledala je na sat i shvatila da kasni na sat Filozofije. Odbacila je pokrivač, poskočila s ležaja i žurno počela skupljati razbacanu odjeću s poda. Dok se odijevala zamijetio sam da ona, s tom svojom kratkom kovrčavom kosom, s tim svojim uskim strukom, tankim i dugačkim trupom bez sisa, guzičicom ala Donatelov brončani David, izgleda kao adolescent prije no djevojka. Želim li ja to, kao neka iskusna i izraubama starogrčka vojničina, biti u stvari proteže kakvom muškiću? jebati zgodnog dečka u dupence? pitanje se samonametnulo. Međutim, žensko tijelo dječaka koje je završilo u mom krevetu, završilo je tu pukim slučajem. Nisam ga tražio na ulicama grada. No sve je bilo moguće, baš sve... - Eto, to ti to – završio sam. - Uuuuuuuu čovječe, sva sam se ovlažila - rekla je Maja - popipaj! Uzela mi je ruku i prinijela je na mokru picu. - Sviđa li ti se to? - Aha. Opkoračila me, gurnula moj već ustobočeni jutarnji kur u sebe, stisla butine i – IHAAAAAaa! Jahala me je frenetično. Njen pelvis je kružio, poskakivao, trzao se kao lud. Osjetio sam stisak i otpuštanje vaginalnih mišića. Good-good-good! Bližila se vrhuncu i kontrakcije su postajale sve snažnije. Uhvatio me strah od penis captivus, kite u klopci, te neugodne situacije koja će potom uslijediti. (– Halo Hitna, imamo ovdje situaciju!) No Maja je bila na dobrom putu da postigne grčevit i buran orgazam i ja sam to poštovao jer sa ženama nikada ne znaš svršavaju li uistinu ili fingiraju orgazam, što iz pristojnosti, što iz želje da čim prije dokrajče stvar i pojedu par slasnih kolačića. Njena obujmljujuća, kružnih kontrakcija puna vagina jednostavno nije muljala! Prepustio se sudbini, ma kako završilo. *** - Bija si sjajan mačore – rekla je Maja pripalivši cigaretu. Uvukla je dim. - Samo sam ležao – odvratio sam. - Skužaj ća san te zbudila. Ma činin to već nekoliko godin. - Činiš točno što? - Budim jude izsna, reči ćemo iz dubokog sna, iz REM faze. To ti je ono kada se očne jabučice trzaju ka da su poludile. Znan, dođe ka teroristički upad usan, ali nemoreš drugačije, judi ne pamte snove. Moraš ih zaskočit... - Pa i nije ti neki hobi, draga... - A ni hobi. Pišen knjigu o hipnopagogičkim slikama, radnog naslova Artemidorova bilježnica 2. Tvoju ću priču naslovit Za šaku spermića. Ha-ha-ha! Ustali smo. Ispekao sam jaja sa šunkom, a potom je Maja odjurila napraviti intervju s Aba Buba Fukajom za neki web portal. Fukaju pamtim još iz doba socijalističke Jugoslavije. Ratko Ljubić Fukaja rođen je u Ljubuškom davne 1944. godine. Još kao student, točnije, 4. veljače 1962. godine, negdje između 14-15 sati, baš kada je započinjalo Novo doba Vodenjaka, u studentskoj sobi doma na Savi Ratko je osjetio duhovni zov, napustio studij prava i zaputio se u južnu Indiju. U toku 60 dana obišao je energetska mjesta visoke svijesti: Dolinu piramida, Puttaparthy, Tiruvannamalai - Arunachala, Auroville i na kraju završio u malom seocetu Banga-Baura, gdje je pod vodstvom Swamija Rumbate Shri Akakaja Gatamurta Sidarte – koje su svi zvali Rabinsky - dovršio proces samospoznaje te u svoje kršćansko nasljeđe (kozmičkog Krista!) uspješno ukomponirao znanja i umijeća drevnog Istoka. 1973.godine vratio se u Zagreb te osnovao Marakarajanu, komunu za ljubavno-erotsku poduku i spoznaju Boga seksualnim putem. S obzirom da su Bealesi, nekoliko godina ranije trasirali put istočnjačke filozofije i budizma na Zapad Fukaji je posao cvjetao. A onda je propala Juga, nekoliko godina bjesnio je rat, Hrvatska se osamostalila, proveden je proces provedbe društvenog vlasništva u privatno, na vlasti su se smjenjivali Kurta i Murta, pola države je - što posredno što neposredno- živjelo od politike, psi su lajali, karavane prolazile, a Fukaja je – nomen est omen – neumorno fukao! I dok su tajkuni odbačeni od politike preko noći propali, Fukaja je preživio bespoštednu kapitalističku utakmicu, pojavu trećerazrednih kultova i sekti, samoproglašene seksualne iscjelitelje, seks edukatore, seksualne jogine, nedozrele tantričke budiste, superseksualiste, infraseksualiste, ekspanziju salona za tajlandsku masažu te u konačnici revival crkve i trijumf represivnog ćudoređa. Štoviše, uspio je proširiti biznis u nekoliko srednjoeuropskih prijestolnica gdje je, naravno, također vršio svetu dužnost profukavanja. Nekom prilikom – mislim da su to bili Dani Indije - upoznao sam članicu Fukajine sljedbe, visoko rangiranu sestru Rahelu, Židovku iz Izraela. Naelektrizirane guste crne kose, bakrenoputa, velikih crnih očiju, pozamašnih grudi, s dubokim glasom delfskih proročica bila je egzotično zavodljiva. Te večeri upotrijebio sam čitavo svoje umijeće zavođenja ne bi li dopro do nje, barem sa svojih 18,5 cm, međutim sestra Rahela – ta frigidna svećenica ljubavi - ostala je imuna na moj šarm. Otišao sam toliko daleko da sam priznao kako u svojoj familiji imam Židova. Baruh im je prezime, Baruh kao Spinoza, kao prosvijetljeni. To joj je na trenutak podiglo budnost. – Ti si Židov – upitala je. – Nažalost ne – odvratio sam. Ponovo je utonula u dosadu. Ispričao sam se i pošao na WC. Ondje sam, vršeći veliku nuždu, pogledao Fukajin promotivni video na YouTubeu. «… if you are very sweet your sex is very sweet, and the partners over the time will be more and more free... you will have more and more higher vibration... positivethoughtspositivefeelings, pozitive will intentions...», poručivao je Fukaja veselim glasom svojim učenicama. Pri povratku pokušao sam Rahelu pridobiti varijacijom na temu, no ona je ostala vjerna svom guruu iako nisam siguran da je to izričito tražio od nje. *** Maja se javila nakon tjedan dana. - Jel te prosvijetlio Fukaj-kan – upitao sam posprdno. - Ti si ljubomoran – nasmijala se. - Samo utoliko što mu prolaze te pizdarije, a meni ne – brzo sam uzvratio. - Došla bi u te večeras. Iman bocu Dom Perignona iz 2000-te – rekla je pomirljivo. - Sjajno, dođi, rado ću te prosvijetliti. No bez jutarnjih prepada jer ću te izbaciti iz kuće. Meni je dobar, čvrst i dosanjan san veoma važan. - Ne brigaj majstore. Neću te zaskočit, hi-hi-hi... Dokoturala na rolama držeći na povodcu svog pahuljastog maltezera Čupka. Pijuckali smo stari šampanjac i čavrljali. Maja mi je pričala o Fukaji, njegovim komunama, čitavom tom sranju i ja sam još jednom morao izreći: - ... jebote, kako mu to prolazi, kako to prolazi onom luđaku dr. Anti Pavloviću, kako to prolazi Braci sa Srebrnjaka, a nije čak niti originalan*, kako to prolazi vidovitom Milanu, kako prolazi ponoćnim gatarama, proricateljima sudbine iz kristalne kugle, kako je to prošlo doktoru Dabiću, C. Mansonu, kako to uopće prolazi bilo kome? - Ne znan – rekla je Maja. - Ja sam luzer – ustvrdio sam ogorčeno nadvladan posvemašnjom glupošću. - Nisi mačak, ti si vrhunski jebač! - Možda bih se trebao odreći pisanja i slikanja i postati žigolo? - Svakako bi treba promislit o toj opciji. Mogu te zamisliti ka Perfect master of sex! - Da, baš, jebač baba iz osiguravajućeg društva... Zagrlio sam je – silno mi je trebao taj zagrljaj - te nježno poljubio. Vodili smo ljubav tanrički - very sweet – kao što to čini Sting ili Fukaja. Suze su mi nadošle na oči od ganuća. Od jada sam se zaljubljivao, bilo je evidentno. No sviđao mi se osjećaj zaljubljenosti. Mogao sam razumjeti sve one lako zaljubljive što lete od cvijeta do cvijeta. To je neka vrst droge. Znanstvenici su dokazali da je to neka vrst droge. Proželi smo se, sparili, svijet je uzdrhtao. Stropoštali smo se na ležaj. Maja ja položila glavu na moja prsa. Zaspali smo. Usnuli. U snu se sve ispreplelo: ... hodao sam na prstima kroz labirnt u Knososu strahujući od Minotaura sve dok napokon nisam našao masivna bijela vrata. Otvorio sam ih i zakoračio u luksuznu hotelsku sobu. - Dobro došli – reče batler u fraku servilno se naklonivši. - Još bolje vas našao – odvratih odahnuvši. Za stolom su tri negdašnje holivudske zvijezde – Liza Minelli, Kim Novak i Goldie Hawn - igrale Bridge. Njihova lica bila su unakažena prvenstveno željom za vječnom mladošću, a potom estetskom kirurgijom. Groteskni dojam bio je pojačan kilom pudera, prenaglašenom šminkom, kričavom bojom kose i ekstravagantnim postapokaliptičkim haljinama. Tek tada sam spazio da u ruci stišćem književnu nagradu Fric. Odložio sam ju na ormarić do vrata. Dlan mi je bio znojan. Liza se pridigla sa stolca, uprla kažiprstom u mene i polupijanim hrapavim glasom prošuškala: - Gošššpon, šve šžnamo o vama! - Da – okrenula se Kim– baš sve! Dokaži! dokaži da si tako dobar! - Uistinu, dokaži – podržala ju je Goldie. - Ja sad idem – rekao je Batler i šmugnuo iz sobe. Tri su ocvale dame ustale, zapjevale i zaplesale I wanna be loved by you, just you/ And nobody else but you... pri čemu su svako malo podizale suknju i pokazivale mi svoja sijeda međunožja. Lude kuje pune su šuta doktora Feelgooda**, pomislio sam. - Ajde, pokaži im što sam te naučio – do mene je dopro Fukajin glas. Stajao je postrance i smješkao se. Oči su mu sjale luđačkim sjajem. - Ajde, sad ili nikada – dražio me. Srce mi je tuklo kao ludo. U redu, učinit ću to jer u svojim tekstovima moram pokazati slobodoumnost i društvenu odgovornost, seks u trećoj dobi nije i ne smije biti tabu tema! Dohvatio sam Kim i strasno je kušnuo. Pažljivo sam ju polegao na krevet s baldahinom. – For the good times, za onda dobra, dobra stara vremena - rekao sam. - Help me make it trough the night - rekla je ona. – Znaš, jednom sam poševila Krisa Kristoffersona – dodala je. - Zaboravi sad na Krisa... Spustio sam se dolje i zabio njušku u njenu ogromnu vulvu. Kim je zaječila. Zarekao sam se, dotjerat ću je do vrhunca, makar mi to bilo zadnje što ću učiniti! Odlučno sam zabijao jezik u njenu picu. Klit joj se digao kao mali penis, pa sam ga krenuo grickati i cuclati. Zagušljivi miris ishlapljele Chanel petice miješao se s mirisom i okusom srednjovjekovne kuhinje. Bilo je užasno, no svatko nosi teret koji može ponijeti. Sve za umjetnost, umjetnost nije za sve! Liza i Goldie su me bodrile pljeskajući kao dva tuljana. Odjednom sam začuo prijeteći glas iz nebesa: SEKS JE PREVIŠE MOĆNA SILA DA BI SE OVAKO ZAJEBAVAO S NJOM! U blizini je tresnuo grom. Osjetio sam kako mi maltezer šnjofa jaja. Boratov glas je rekao: – Hej, what are you doing? Podigao sam pogled. Osuđujućim pogledom streljala me vlastita majka. Spasonosan Majin glas probijao se kroz noćnu moru: - Mačak, budi se! Tako slasno mljackaš, o čemu sanjaš... ---------------------------- * liječenje pogledom zapravo izmišljotina Brune Gröninga, njemačkog iscjelitelja narodnih masa iz pedesetih godina prošlog stoljeća ** miks amfetamina, životinjskih hormona, koštane srži, enzima, ljudske placente, pain killera, steroida i multivitamina... |