< | studeni, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
25.11.2016., petak
Aleluja!
The reading is from Luke 24 Where Christ returns to his loved ones I look at the stone apostles Think that it's alright for some Marija je kasno stigla doma, oko 2 izjutra. U diskoteci stvari nisu krenule na način koji je priželjkivala. Svukla je sa sebe zadimljenu robu, odložila je u kuhinji, legla na hladan krevet i briznula u plač. Težina osjećaja pritiskala joj je prsa. Gušila se, jecajući, kao malo dijete. – Nitko me neće, a srce mi je veliko kao kuća, tugovala je. – Nepravedni svijete! – optuživala je. – Bitno je oku nevidljivo – posegnula je za stihom, a potom i za papirnatim maramicama na noćnom ormariću. Obrisala je suze, ispuhala nos. – Pa dobro, sutra je novi dan – rekla je odvažno i prkosno kao Scarlett O'Hara, misleći, imam snage za još samo tjedan dana, a onda kaputt, režem žile, gotovo je – So long, farewell, auf Wiedersehen, goodbye! Zaspala je iznurena... Sat vremena kasnije naglo se prenula. Osjećala je bestjelesno prisustvo u sobi. Nepoznat netko promatrao ju je sa zanimanjem. Potom je sjeo na rub kreveta. Madrac se na tom mjestu uleknuo. Polako se pomakla na drugu stranu. Nije osjećala strah, čak niti nelagodu. Prije svega osjećala je povjerenje. Više od povjerenja – naklonost. Više od naklonosti – želju! Pridigla se na jastuku, odbacila plahtu, zadigla spavaćicu, raširila noge. Toplina, kao da netko užarenim žaračem prolazi u blizini njezinog tijela, počela ju je milovati, lickati čas ovdje, čas ondje, dok se nije spustila niz unutrašnju stranu bedara do venerinog brijega. Marija je prstima raširila velike i male usmine i nešto se kruto i vruće, poput naljudskog uda zabilo u njezino međunožje i rascvalo ondje. - Ahhhhh – vrisnula je. Godilo je. Bio je to instant užitak koji je rastao kako je rastao ritam «nabijanja», nešto poput rastuće tenzije Ravelovog Bolera – ili recimo to tako: užitak se lijepio na užitak. - O da, to-to-to, jebi me, jebi me – otimalo joj se s usta, ne bez određene namjere. Njezini susjedi već su je odavno otpisali, nalijepili etiketu i škartirali kao djevicu, staru curu, nerotkinju, u svakom slučaju manje vrijedno postojanje i željela je da ju čuju! - Jebi me, jebi... Kada je svršila krik je bio dug, kao da pada u ambis. Ujutro ju je boljela svaka koščica, no bila je to ugodna bol. Malo se razvlačila po krevetu, leškarila, a potom zadovoljna otišla skuhati čaj. Čekajući da voda zavrije promatrala je ulicu. Četa rimskih vojnika kretala se put Peristila. Ondje će izvesti svoju predstavu za turiste. Na što smo spali! Zemlja konobara i pospremačica, hotelskih animatora, prodavača kineskih suvenira, kič i jeftina zabava... Uzavrelu vodu presula je u bijelu šalicu sa crvenim srcima na kojima je pisalo I love you, i u nju ubacila čaj od orhideje. Kresnuvši radio, u stan se uvukla muzika. Taman je sviralo La Vie En Rose u izvedbi Grace Jones. Dobra stvar. Zapjevušila je. Potom od Madonne - Like A Prayer, Hallelujah od Cohena, Brompton Oratory od Nick Cavea...U odabiru pjesama iščitavala je određenu poruku. Ništa nije slučajno, baš ništa, zar ne? Šest tjedana kasnije prvi simptomi su bili tu. Kupila je test za trudnoću i potvrdila svoje slutnje. Doista, bila je trudna! Bila je trudna i to je bila dobra vijest. Pače Blagovijest! Uredila se pred psihom, očešljala kosu, napudrala lice, iscrtala obrve, stavila crvenilo na usne, potom odjenula najelegantniju haljinu i pošla niz ulicu. Koračala je ponosno, nadmoćno, pobjedonosno, s osmijehom na licu, kao netko tko zna tajnu. Ušla je u crkvu Gospe od Zdravlja. Neko vrijeme promatrala Dulčićevu fresku Uskrsli Krist, potom zapalila svijeću. - Ovo će biti iznimno dijete – prošaptala je – jamačno će biti! muzika za ugođaj: Nick Cave - Brompton Oratory |