Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

21.01.2016., četvrtak

Potpuna besmislica

Završivši s poslom sjeo sam u «Pogodak». Prišao je konobar.
- Izvolite – osmjehnuo se. Mršavi dugajlija, usko lice, konjski zubi – Fernandel.
- Štoš ti – pitao sam praznu stolicu preko puta.
Konobar je iskosa pogledao kome se obraćam.
- Meni Budweiser crni – rekoh.
Nevidljivi se nije oglasio.
- No odluči se – ukorio sam ga – čovjek će pustiti korijenje dok se ti odlučiš!
- …
- U redu i njemu Bud – netrpeljivo sam odsjekao prevrnuvši očima.
- Kako god vi kažete – uslužno odvrati konobar i pođe po piće.
Bio je brz, servirao je bocu ispred mene, drugu nasuprot. Potom se vratio za šank gdje je prelistavao novine te povremeno pogledavao u mom smjeru.
Birtija je bila pusta. Za obližnjim stolovima sjedila su dvojca dronjavih kronera crvenih lica zureći u čašu predsobom. To mi je odgovaralo. Sve što sam želio bilo je da na miru popijem piće i rasteretim se lošeg feelinga. Teško da sam mogao otrpjeti bučan govor, praskove alkoholnog smijeha, primordijalnu riku, krikove iz savane, ruralni naglasak, svjetonazorske čarke, mužjačka nadmudrivanja, testosteronske sukobe, političke prepirke, imbecilne doskočice, tamburice iz džuboksa, dirty dancing zajapurenih provincijalki na stolu, pankere, rokere, poluintelektualce, modiste, hipstere, preseravanje bilo kog tipa i predznaka.
U trenutku kada sam počeo ispijati drugo pivo, lice konobara preobrazilo se u grotesknu masku tužnog klauna. Poput većine, priželjkivao je čudo, neki Miracolo eucaristico di Rimini, nedokučiv trenutak koji uključuje više sile, ekstra dimenzije, nešto što bi mogao prepričavati uvijek iznova, djeci, prijateljima, unucima…
Sunce je zašlo iza brda. Još neko vrijeme treperio je dan.
- Ej, suvremeniče – doviknuh konobaru – da platim.
Prišao je.
- Je li sve bilo u redu – upitao je ljubazno.
- Savršeno generale – lakonski sam odvratio.
Na ulici je puhalo jako jugo. Vjetar je u sebi nosio miris mediterana koji se prožimao s mirisom gnjileži kontinentalnog lišća. Dovukao sam se do stana, izvalio na kauč, upalio tv i prepustio se samozaboravu. Na sportskom programu bio je boksački meč. Dva teškaša kao da su se borili svaki u svom kutu. Bio je to loš boks. Zakunjao sam. Sanjao sam fantastičnu književnost bez literarnih invencija:

Grupa kršćanskih satiričara jahala je prema Islandu da ukrsti koplja s islamskim satiričarima na neutralnom terenu.
U tom trenutku ja sam se usukao 30 posto.
Istovremeno moj se politički protivnik uvećao 70 posto.
Sveukupna prosječnost narasla je za 50 posto.

«Sve je to u redu, ali treba nam spektakularan završetak», reče Rahatluk paša, jedan iz redova islamskih satiričara.
„Da imaginacija naguzi realizam“, dometnu šeik Hasan Bin Bong.
„E, to ali uvjerljivo, ono magični realizam, ne“, pripomenu imam džamije u Kelnu Sami Abi Đabi Bu.
“A da bacimo fetvu na Ruždija”, kroz smijeh će ajatolah Malik Kartazi.
“Ha-ha-ha”, svi se uglas nasmijaše.

Prenuo sam se. Ona dva bijednika i dalje su boksala svaki u svom kutu ringa.
Na penđer mi sletje bijela golubica. Ašik se ćutio u zraku.
Netko mi ispod vrata gurnu Dnevni avaz.
Bujrum ćafire, začuo se glas.

- 02:43 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>