Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

18.10.2015., nedjelja

VIŠE OD KIŠE

Otkako je djed umro, bakin radio bio je vazda naštiman na Radio Sljeme. Od svih stanica koje su tada postojale, jedino je ondje mogla povremeno čuti francusku pjesmu. No playlista je uvijek bila ista: Ella, elle l' -- Je T'aime, Moi Non Plus -- Nathalie -- L' Ete Indien -- Et Si Tu N'Existais Pas -- Ne Me Quitte Pas – Je Suis Malade -- Champs Elysées --- Aline … Nikada muzički urednik nije pustio Barbaru što je čudno s obzirom da Barbara, građanskim imenom Monique Andrée Serf u Francuskoj uživa kultni status, ona je nacionalno blago, heroina poput recimo Piaf. Na tu iznimnu kantautoricu pažnju mi je davnih dana svrnula jedna francuska dama. Već nakon prvog slušanja bio sam uzdrman glasom, svirkom, aranžmanom, interpretacijom, emocijom i napose asketskom, fragilnom figurom. Od tada pa do ovog jutra, kad već sedmi dan kiši nad Brestom, kada lije kao iz kabla iznad Reimsa, kada tmurni i trudni oblaci promiču iznad Berlina, kada pljušti u Zagrebu, Karlovcu, Osijeku družimo se Barbara i ja, šeramo taj osjećaj samoće, tuge, melankolije, plačemo iznutra, krvarimo iznutra, a nikog živog da to vidi.
Preskočit ću ovdje biografske fakte, koga zanima neka surfa. U večerašnjoj emisiji poslušat ćemo skladbu Nantes. Tu je pjesmu Barbara posvetila ocu. No za potpuni doživljaj i razumijevanje težine stihova valja nam poznavati širi kontekst (širi kontekst je nužan za plauzibilnu validaciju nekog umjetničkog dijela). A kontekst „kaže“:
Godina je 1940. Desetogodišnja Monica i njezina židovska obitelj žive u strahu skrivajući se od nacista. Kao da to nije dovoljno, jedne noći u njezinu se sobu ušulja otac i siluje je. Podatak je autentičan, nađen je posthumno, u autobiografskim bilješkama Il était un piano noir. Navodni izvori, vjerojatno bivši ljubavnici, tvrde da su joj grudi bile osakaćene. Učinio je to stari gad, vele, obilježivši je trajno kao vlastiti suvenir. I njezina jalovost posljedica je te stravične penetracije, dodaju. “Da sam imala dijete, nikada ne bih morala pjevati”, izjavila je jednom prilikom Barbara. Refleksije tog grozomornog iskustva također je moguće naći u pjesmi Amours Incestueuses.
Otac je nakon svršetka rata napustio obitelj. Nastupila je šutnja. Godinama od njega nije pristigla nit riječ. A onda ga je bolest prikovala za krevet. Na samrti je uputio poziv u kojem je izrazio želju da je još jednom vidi. I Barbara se zaputila u Nantes, grad u kojem nikada prije nije bila. Zaputila, da se suoči s zlotvorom.


NANTES

Kiši nad Nantesom, dragi svoju ruku mi daj,
To nebo, nad Nantesom,
srce moje tugom preplavljuje...

Ono jutro, ima već skoro godina dana, bješe poput ovog. Grad imadoše tu bijedo-sivu boju kada sam sišla s vlaka i pošla niz ulicu. Ne poznah tada Nantes, nikada ja ne bijah ovdje, no poziv što ga dobih nagna me je na put.
- Gospo, bud'te toliko velikodušni pa dođ'te u Vučju jazbinu broj 25, i molim požurite jer nada je tanka – neće još dugo. Zatražio je da vas vidi u svom posljednjem času!
I tako, nakon mnogo godina tišine, vratio se u moje srce vapajem što je kidao tišinu. Otkako je otišao, dugo sam se nadala.
... Vučja jazbina, broj 25!
Pamtim susret, ugravirala sam ga u sjećanje: soba na kraju hodnika. Ušla sam, četiri čovjeka sjedila su kraj kamina. Ustali su da me pozdrave. Svijetlost je bila hladna i bijela. Nosili su nedjeljna odijela. Nisam im uputila pitanje, nisam prozborila niti riječ, ali iz njihovih pogleda bilo je jasno da stižem prekasno.
Pa ipak, pojavila sam se, došla sam na sastanak u Vučju jazbinu broj 25. Nije me dočekao, dotad je već izgubio snagu, ponovo iščezao.
Eto, to vam je štorija.
Izronio je iz mraka jedne večeri – kao utvara - i ponovo nestao u njemu.
Slutim da je želio oprost.
Želio je svoje onemoćalo hladno staro tijelo ugrijati na mom osmijehu.
Ali sram je bio veći.
Umro je iste večeri kada sam dobila poziv. Umro bez odrješenja.
Bez – zbogom.
Bez – volim te.

Uzana staza uz obalu
vodi do groblja.
Mirno je ovdje. Polegla sam ga, neka počiva tu
ispod ruža crvenih.

Moj oče, eh moj oče!


Kiši nad Nantesom...

Sjećam se...

To nebo, nad Nantesom,
srce moje tugom preplavljuje...
- 21:00 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>