Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

09.02.2015., ponedjeljak

Plavi dječak i bijeli konj

photo 8c44cc49-a2a9-41a0-a2a1-e1a158df9cbe_zps5215f6ac.jpg

Te smo godine, ja i moja mlada obitelj, ljetovali u R. Nakon večere običavali smo prošetati uskom stazom uz more. Jedne večeri, šećući tako, slučaj nas je odveo do bazena omanjeg privatnog hotela. Zgrada se doimala opustjelom. Okrenuli smo plastične ležaljke prema pučini i zvjezdanom nebu – jer to je mjesto sa kojeg se vidi dobro – s namjerom da ulovimo nekoliko dugorepih meteorita. To uvijek razgali dječja srca.

Doskora se od pojavio visok, krupan čovjek kasnih srednjih godina. Predstavio se kao čuvar hotela. Nije to rekao na autoritativan način, implicirajući da se tornjamo, već kao prost fakat. Zapodijenuli smo razgovor, no ubrzo je preuzeo stvar. Stajao je nepomično i pripovijedao. Pokušao sam mu u polutmini pročitati lice, ne baš uspješno: recimo da je bilo duguljasto i pravokutno, nos širok i tup, obrve guste, koža izborana kao odraz u naprslom ogledalu. Govorio je sporo, jednoličnim i brundavim basom. Osluškivao sam što ima za reći: opće i dosadne stvari i ja sam se otisnuo u vlastite predjele. Začuo sam ga iznova tek kada je pomenuo dijete. Dijete!
Reče da je njegov mališan bolovao od rijetke koronarne bolesti. Kako se ono zvala bolest, zastao je da se prisjeti. Blueboy*, progovorio je naposlje. Toj se djeci u srcu miješa arterijska i venozna krv zbog čega imaju plavičastu boju, pojasnio je. Nažalost ne žive dugo.
Nastupio je tajac.
Pripovjedač se potom blago nakašlja, pa nastavi dalje o tužnosti mjesta nakon što turisti pođu kućama, o pasari i ribolovu koji ga opušta, najavi tramontanu za sutra, dotaknu se pokvarenog svećenika, pomenu neke arheološke lokalitete u blizini te napuštene vojne baze. Napuštene vojne baze! Mnogi su njegovi sumještani prije rata bili Srbi. Nije im, poput većine ovdašnjeg življa, zamjerao. Prije no što su Srbi Srbi ili Hrvati Hrvati, ili Bantustanci Bantustanci, oni su ljudi, a ljudi ima svakojakih, pripomenuo je. Evo, njegov se brat borio u ratu, na Velebitu su držali neki položaj. Danima u toj nigdini ni žive duše. Jednog jutra iz magle dokasa izgubljena živina, prekrasan bijeli konj. Njegov suborac, neki koštunjavi ćelonja po imenu Otto, posegne za kalšnjikovim i saspe kišu metaka po jadnom stvoru. Konj zanjišta i sruši se na mjestu mrtav.
- Pa dobro koji ti je – zaurla na njega brat.
- I to je čedo – otpovrne ovaj blesavo se cerekajući.
Brat je ljutito zurio u nj. Tip se naglo smrači, okrene puščanu cijev te upita hladno:
- Šta je? Hoćeš i ti porciju?
Sive, zakrvljene oči prirodnog ubojice nisu ostavljale mjesta pogrešnoj riječi.
Brat se protestno okrenu i brzim korakom zaputi u pustaru da iscipelari bijes. Svakog trena očekivao je da će začuti rafalnu paljbu, međutim ovaj tek prezirno pljunu za njim.

Vrijeme je da pođemo, obavijestih ja svoje.
- Ali tata, još nismo vidjeli meteorite – pobuniše se djeca.
Nismo, ali smo čuli i previše, pomislih u sebi.
- Sutra, bit će da su i meteori na godišnjem – rekoh veselo.
Pozdravili smo se sa čovjekom.
- Čuvajte se – doviknuh na izlazu.
- Čemu? Nije ostalo mnogo za sačuvati – doprlo je iz mraka.
Svejedno, promrmljao sam, držeći čvrsto ručicu moje tri i po godišnje kćeri dok smo se spuštali strmim, kamenim stubama natrag, ka moru.

---
*Točnije riječ je o Blue baby sindromu


muzika za ugođaj: Norah Jones, Lonestar
- 02:36 - Vox popljuvi (9) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>