Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

22.01.2015., četvrtak

Twilight zone

photo zona_sumraka_1_zps3ce75163.jpg

Dugo sam čekao tramvaj, čitavu vječnost. Kada sam ga ugledao kako dolazi iza ugla osjetio sam nešto nalik sreći. Ušao sam i poništio voznu kartu. Ubrzo sam zamijetio da mi lica putnika izgledaju poznato, štoviše neki su bili moji jako dobri prijatelji, drugovi, šulkolege, znanci iz studenskih dana, bila su tu i dva tri daljnja rođaka, ali i nekolicina susjeda, dvije trgovkinje iz mjesne trgovine, automehaničar, zubarica itd. Međutim, oni nisu moje lice našli poznatim. U želji da me zamijete, počeo sam se gurati prema prednjem dijelu vozila, o rođake sam se očešao, dok sam intimne prijatelje prilično jako podbo laktom u rebra. Po njihovim nepatvorenim, bijesnim pogledima isključio sam mogućnost da je u pitanju namještena scena, stanovita televizijska smicalica gdje će svakog časa svi uglas zavrištati – aha, jesmo te! Da stvar bude još čudnija pojedinci su bili nenačeti vremenom, izgledali su do u dlaku isto kao prije dvadeset i više godina. No, njihova odjeća bila je suvremena, vidjelo se da prate modne trendove. Dobro, rekoh sebi umirujuće, ovo je očigledno jedna od onih surealnih situacija u kakvima se katkad zateknu likovi iz Zone sumraka. Ne preostaje mi ništa drugo nego da promatram u kome će se smjeru razvijati priča. Tijekom vožnje putnici su se izmjenjivali, jedni su izlazili, drugi ulazili, no svi redom bili su moji znanci. Ipak, nitko niti u jednom trenutku nije zastao i uzviknuo – Hej! Huc, bok, kako si? Što ima?

Sišao sam dvije stanice ranije, zapalio cigaretu i prošetao do kuće. Zapuhao je jak sjeverozapadni vjetar. Tamni oblaci gomilali su se preko Medvednice. Spremala se žestoka oluja. Taman sam ušao u haustor kada je počelo lijevati kao iz kabla. Natočio sam si šljivu, prišao prozoru i promatrao potop. Krupne kapi bijesno su tukle po prozorskom staklu. Pošao sam u kuhinju i ondje pripremio prežganu juhu. U teflonskoj tavi prepržio sam par kockica starog kruha. Srčući glasno juhu pomislio sam: prežgana juha zavrjeđuje svoju pjesmu, jednog dana ću je napisati. Nakon toga mi se pridrijemalo, pa sam otpočinuo na otomanu uleknutih federa. Kad pomisliš da su te opruge stlačila tijela i snovi mojih predaka prođe te neka bolna sjeta. Sva ta postojanja, sve te zaboravljene egzistencije!

Prenuo sam se, sobom je vladao mrak. Ustao sam, upalio svijetlo, posegnuo za nekoliko knjiga koje sam istovremeno čitao i preselio se u naslonjač. Međutim, svjetlost umjetne rasvjete bola je oči. Poželio sam da kao nekoć u ladanjskoj kući čitam uz svijetlost lampaša. U podrumu još uvijek mora postojati jedan, pomislio sam i ne budi lijen, pošao dolje. Doista, bio je tu, na polici, skupa sa bocom petroleja i trakom pamučnog fitilja prošitog po sredini tamnoplavim koncem. Otpuhnuo sam prašinu, natočio gorivo u spremnik, namjestio fitilj i kresnuo šibicu. Miris gorućeg petroleja izazvao je dječju radost. Malčice sam skratio plamen, pogasio umjetnu rasvjetu, sjeo natrag u naslonjač te nastavio čitati.

Bilo je to prije godinu dana, krajem rujna, i od tada nije se zbilo ništa slično.

- 08:40 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>