Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

27.12.2013., petak

Posjet

buka i bijes photo buka_i_bijes1_zpsb6568635.jpg

Povremeno se zaputim u tu pustoš da posjetim dvoje starih ljudi što žive bogu iza nogu. Napunim prtljažnik namirnicama pa kada pristignem sjednemo u kuhinju, zamezimo uz domaću rakiju i pričamo. Ukoliko je starac kojim slučajem u lovu tada se starica raspriča. Uglavnom se prisjeća nekih njoj važnih trenutaka. Slušam ju sa zanimanjem iako sam pojedine zgode čuo više puta. Ja sam njihov slušač, takvu sam si, naime, ulogu namijenio u ovom odnosu.

Danas mi pripovijeda o svom djetinjstvu u Vukovaru. Govori o ocu, majci, djedu i baki sa majčine strane, o dugim pletenicama... Oči joj pritom sjaje. Iznenadno se pridiže sa stolca i odlazi u pokrajnju sobu. Zapljusne me miris starine, dugo neizvjetrene, memljive prostorije. Čujem cvilež ormara, šušnje vrećica, pomicanje predmeta, otvaranje-zatvaranje metalnih kutija - zvuci uporne potrage. Potom se vraća sa nekolicinom stvari.
- Možeš li mi ovo popravit – pita pružajući mi fotografiju A4 formata.
Sa fotografije se smiješi djevojčica dugih pletenica.
- To sam ja u dobi od osam – pojasni.
Fotografija je u lošem stanju: požutjela, izblijedjela, iskrzanih rubova, prepuna masnih fleka i pljesnivih točkica.
- Mogu – velim.
Iz vrećice izvadi smotuljak papira i iz njega crvene pletenice. Nježno ih miluje kao rijetku relikviju.
- Odrezala sam ih sa četrnaest – veli dodavši – nakon jednog nemilog događaja.
To je sve što veli o tome. O tom nemilom događaju.
Još neko vrijeme premeće po rukama i draga lasi mladenaštva kvrgavim staračkim rukama, potom ih zamota natrag u papir i spremi u vrećicu.
Sjedimo u tišini. Zidni sat tiktaka.
- Nadam se da će Milan uloviti nešto – pripomenem.
Ona nezainteresirano slegne ramenima.
- Moram ići – kažem ustajući.
Ispraća me do auta.
- Ubila sam to dijete - veli jedva čujnim glasom.
Potapšam ju blago po ramenu.
- Zbogom.
Gleda za mnom u retrovizoru sve dok ne zađem iza okuke.
Uključim cd, nastavlja svirati Mozart; staklasti zvuk kristalnih orgulja savršeno se uklapa u ovaj opustjeli, žalostivi zimski krajolik.
Ubila sam to dijete.
Riječi su donijele nemir i neko nelagodno osjećanje. Ne mislim da je doista nekog ubila, zacijelo se radi o metafori, no konstrukcije su dopuštene: možda je riječ o isčupanom plodu zlosretne mladenačke ljubavi (ili silovanju?), u tajnosti izvedenom abortusu koji je pošao ukrivo i zauvijek je odredio kao ženu koja će ostati zakinuta za iskustvo majčinstva. Ili:
jedan sasvim nehotičan pokret i pad djevojčice sa štaglja na zaboravljene vile. Sablastan vrisak zgrožena djeteta te nejenjajuća krivnja zbog ubojstva najbolje prijateljice. Ili:
škripa kočnica, tup udarac, dječje cipelice i krv…
Milijun je pretpostavki, neke su sasvim valjane i vrlo moguće, druge pak graniče sa fantastikom, no riječ je, vjerujem, ipak o metafori. Poput svih od života je očekivala više.
Vraćam se kući, obitelji.
Prve ovogodišnje pahulje lijepe se za šajbu. Uključujem brisače.
Nadam se da ću stići prije noći.

- 21:16 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>