Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

05.08.2013., ponedjeljak

S Brača se ne vidi ponistra

photo brac_zpsed8acace.jpg
S Brača se ne vidi ponistra (iz ciklusa Zabilješke nedjeljnog slikara), 2013.

Postoje odnosi i događaji u kojima svojevoljno učestvuješ, i kojima, kada naknadno razmišljaš o njima, ne možeš pronaći smisao. I čudiš se kako si i zašto uopće pristao na sve to?
Neki su krajnje opasni, a neki benigni.
Sjedim na balkonu sobe apartmana koja gleda na more i dumam.
Recimo, taj kipar - eto, niti imena mu se ne sjećaš – krenuo je za zimskih ferja doma – kamo, ne znaš – i bio pogođen – snajperskim metkom? gelerom? čime? – u abdomen, nakon čega je prevezen u KB Dubrava, vjerojatno helikopterom MI8; njegov dom nalazio se negdje u srednjoj Bosni ili u Hercegovini – niti regiju ne možeš pobliže odrediti...
Ništa zajedničko nisi imao sa tim momkom. Čak ti je sa svojom velikom, grubo istesanom, volovskom glavom i gustom, kuštravom kosom izazivao svojevrsnu nelagodu.
Netko je rekao da bi valjalo posjetiti ranjenog kolegu, moguće netko od profesora, jedan od onih Bijafraša koji su pohodili portretirati Tuđmana u njegovu rezidenciju na Pantovščaku, no to zasigurno nije razlog zbog kojeg si otišao.
Oprao si ruke, odjenuo zeleni šuškavac, šuškavu zelenu kapu stavio na glavu i šuškave zelene vrećice navukao preko blatnih gležnjača. Outfit si zaokružio zaštitnom maskom. I ušao.
Ležao je onemoćao. Inače krupan, sada je bio prepolovljen. Imao je pogled životinje koja pati.
Pozdravio si ga sa ej.
Odvratio je tihim ej, i možda mu prikačio tvoje prezime, ali teško da te je isprva prepoznao tako zakrabuljenog.
Sok od ribizla odložio si na ormariću kraj uzglavlja.
Uputio si nekoliko riječi utjehe. Nisi se dugo zadržao, trebao mu je odmor.
Na odlasku si rekao, vidimo se.
Oporavio se i vratio na faks.
Nakon toga želio se družiti, možda iz osjećaja zahvalnosti, možda iz osjećaja dužnosti.
Izišao si mu u susret i pozvao ga na slikanje u plain air; taman si u svojim dugim, iscrpljujućim šetnjama naišao na zgodan komad neoskvrnjena pejzaža u podsljemenskoj zoni.
Na nekom obronku nastojao si iscijediti esenciju krajolika u dvodimenzionalni prostor. Nije te htjelo, pa si akvarel zamijenio pastelom i iznova pokušao.
Na svega nekoliko koraka udaljenosti glavonja je na svoj kruti, kiparski način – u masama - bilježio krajolik crvenim kreonom. Svaki pokušaj razgovora vrlo brzo tresnuo bi o nepremostivi zid šutnje. Naprosto niste imali o čemu razgovarati, pa čak niti o umjetnosti.
Njegova te prisutnost nervirala. Idiote, idiote, idiote, bjesnio si grubo se koreći zbog nepoštivanja reda u Svemiru. Jednostavno, postoje stvari i postoje odnosi neprihvatljivi za Svemir.
I nikada više, zarekao si se.
U njegovoj glavi također se rađalo to određenje kao posljedica uvida. Prestao je forsirati druženje. Ostali su tek povremeni pozdravi u prolazu na hodnicima akademije.
Nakon što si diplomirao nikada više nisi sreo tog čovjeka.

- 15:10 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>