Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

25.04.2012., srijeda

Koncert za dušu i orkestar

jesus player

- Vodim te na koncert – reče Harry – dobio sam karte.
Bio sam toliko indisponiran da nisam ni pitao - kakav koncert?
- Ne dozvoljavaju da se unutra unosi piće pa ćemo se poslužiti trikom – dodao je i iz ladice izvadio urinarnu vrećicu od katetera, napunio je viskijem, začepio, zalijepio ljepljivom trakom oko struka, sproveo cjevčicu do najgornjeg dugmeta te kopčicom od tanke bakrene žice okačio o nj.
- Ha – kliknuo je zadovoljno.
- Pravi si...
- Sad ti – rekao je.
- Ne da mi se.
- Onda ću ja – rekao je – skidaj šulju.
- Neću.
Harry mi je počeo skidati šulju.
- Što to radiš Harry – rekao sam.
- Skidam te.
- Harry, pederu!
- Ne možeš tamo sjediti trijezan! Opasno je za mozak!
Smontirao mi je vrećicu oko struka.
Cugnuo sam na cjevčicu.
- Nemoj piti na cjevčicu – vrisnuo je – imaš u boci. Treba ti za kasnije!
- Harry...
- Nemoj ti meni Harry...
Popio sam iz boce.
- Hajde idemo, zakasnit ćemo...
Sjedio sam nepomično.
- Diži dupe, kretenu.
Digao sam svoje lijeno dupe.
Izišli smo na ulicu. Zabljesnulo me sunce. Opsovao sam mu mater. Suncu.
I Harryju.

***
Sjedili smo okruženi ljudima u finim odijelima i potajno cevčili svoje piće.
Gazbenik duge kose histerično je lupao po cijelom registru klavira. Orkestar se povremeno uključivao.
- Avangarda – šapnu Harry i hijenski se zahihoće.
Netko bi rekao da je muzičar bio unesen, ali meni se činio bijesnim.
Tko ga je toliko razljutio, pitao sam se. Dečko? Majka? Vjerojatno majka. Majke mogu jako razljutiti svoju djecu.
Kako bilo, klavir crvene mahagonij boje dobro je primao udarce i kako je vrijeme odmicalo virtuoz je bivao sve frustriraniji. Navijao sam za klavir.
Potom su dogurali klavir bijele boje sa velikim hrvatskim grbom i glazbenik je prešao na nj.
Pokušao ga je dohvatiti ljevicom, desnicom, midl kikom, ali nije išlo. Borba je prošla neriješeno.
Potom su dogurali i treći - plavi klavir.
Ovaj će ga dokrajčiti, ponadao sam se.
Triang je označio početak borbe.
Jadni Schubert, čitav život nije imao za klavir! Tek godinu dana prije smrti – a umro je u trideset i prvoj - uspio si je priuštiti jedan. A ovaj mamlaz....
Potegnuo sam guc.
Pianist je usporio, vukao se neki adagio, nešto što je izdaleka nalikovalo na Rahmanjinov koncert za klavir i orkestar broj 2.
Zijevnuo sam.
I usnuo.

... Tri djevojčice pjevale su anđeoskim glasovima u dnevnom boravku. Jedna lijepa gospođa i ja slušali smo koncert. Dragi, šapne gospođa, djeca nam imaju apsolutan sluh, a mi nemamo ni za pijanino.
- Što da radim - rekoh nemoćno slegnuvši ramenima - recesija.
Po završetku koncerta najmanje me dijete upita – Tata, kada ćeš nam kupiti klavir?
Suze mi briznuše na oči.
- Preksutra – rekoh.
Trebao im je taj klavir. I učiteljica klavira. Mlada, puna entuzijazma, oku ugodna. Proklet bio stari svjetski poredak, zagrmih u sebi. Proklet bio novi svjetski poredak, zagrmih u sebi. Hoćemo društvo izraslo na humanističkim zasadama! Dolje psihopatski društveni sistemi! Dolje gmazovi!

Trgnuh se sav u jednoj vodi.
Pianist je na pozornici kerozinom zalijevao klavire.
- Ti obijesni gade – zaurlah i zelen od bijesa pojurih u njegovom smjeru.
Na putu mi se ispriječilo osiguranje.
Razgrnuh čuvare postojećeg poretka kao da su od kartona pa se uspeh na binu. One krupne dječje oči dale su mi nadljudsku snagu. Ščepao sam ga za vrat i počeo ga gutiti. Klaviri su gorjeli. Drvo je krckalo. Bezuspješno su nas pokušavali razdvojiti. Već je jednom nogom bio u grobu kada me je netko poprečnom flautom tresnuo po glavi. Izgubio sam svijest.
Probudio sam se u zatvoru. Strašna bol parala mi je glavu.
Došao je uniformirani brko.
- Slobodan si – reče – neće te tužiti.
Pa naravno, ovo je prvi put da se na njegovom koncertu dogodilo nešto životno, pomislih.
Na izlasku me dočekao Harry.
- Napravio si pravi kraval tamo, ali si obranio čast i dostojanstvo Republike Hrvatske! -zadovoljno reče.
Nisam razumio o čemu priča.
- Trebam piće – napomenuh – boli me glava.
- Nema frke, ja častim.

Lakim korakom zaputismo se u Tri guze.
- 14:44 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>