Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

06.07.2011., srijeda

POSLJEDNJI OD SVOJE VRSTE (ljetno štivo)

Courbet Etretat

Gadi mi se rad za život.
Rad bi trebao dolaziti sa lakoćom, kao disanje, ne kao robija.
Stoga sam jučer dao otkaz kod Debelog.
Jutros sam se spustio do rijeke, bacio udicu, izvalio se na leđa, raskrilio ruke u obliku križa
i propao u nebo.
Spokojno sam sniom, lijep san. Ne sjećam se više o čemu. Ali bio je lijep. Toliko znam.
Nakon izvjesnog vremena prenuh se imajući osjećaj da me netko promatra.
Pokraj mene stajala su dva humanoidna vanzemaljca.
«Pozdravljamo Posljednjeg od svoje vrste», rekoše u glas.
«Dobar dan», odzdravih nepovjerljivo, ustajući.
«Dolazimo iz zviježđa Enormnisimus Penisimus, sa planete Čičkolitis
«Aha, fino. Mogu li vam kako pomoći?»
«Što se dogodilo sa Zemljanima?»
«Što se dogodilo Zemljanima», upitah ne shvaćajući.
«Nestadoše. Svi nestadoše. Velika katastrofa. BUM-BUM-BUM!»
«Ne znam ništa o tome», rekoh «spavao sam».
«Spavao?»
«Ko top. Ništa nisam čuo.»
«To je čudno», ustvrdi prvi.
«To je čudno», složi se drugi.
Slegnuh ramenima.
«I duša mora živjeti», pridodah više za sebe.
«Kako bilo, ti si posljednji od svoje vrste...», reče prvi.
«...i zato ćemo brižno skrbiti o tebi. Izrazi želju, Zemljanine», nadoveže se drugi.
«Huc. Obraćajte mi se sa Huc.»
«U redu, Huc.»
Protegnuh se i počešah vrat.
«Jedan hladan pivkan dobro bi mi došao», rekoh.
«Adalberte, jedan hladan pivkan za Huca», reče prvi.
«Odmah Benedikte», reče drugi, pritisne dugmić na odori, izgovori riječi na nepoznatom jeziku i u ruci mi se stvori hladan pivkan.
Otpih guc. Nema ničeg boljeg od prvog gutljaja dobro rashlađenog piva.
«Je'l prija?» upita prvi.
«Sjajno. Koje je to?»
«........................ (mjesto za sponzora)», odgovori drugi.
«Doista je vrhunsko.»
«Još kakvih želja Huc», upita prvi.
Zastao sam da razmislim.
«Volio bih biti negdje kraj mora, recimo na onom mjestu gdje je Courbet naslikao onu sliku, kako li se zvala, ah da Hridi u Etretatu nakon oluje, tako nekako.»
Vanzemaljac ponovo pritisne dugmić na odori i mi se u trenutku nađosmo na željenom mjestu.
«Može malo privatnosti.»
«Svakako Huc», reče prvi «pođimo Adalberte».
Nestadoše.
Sjedoh i zagledah se u more.
Posljednji od svoje vrste. Stvarno nije loše za nekog tko je bio lišen bilo-kakve ambicije, pomislih i prasnuh u smijeh sjetivši se svih onih kompetitivnih, beskrupuloznih lovaca na tron.
Nakon dugog perioda osjetih nešto nalik na sreću.

- 13:47 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>