< | rujan, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
07.09.2010., utorak
SHOWBIZZZ ( priča za laku noć)
Upravo sam uspavao djecu. Ne znam kakve priče za laku noć Vi pričate svojoj djeci, ali evo što ja pričam mojim princezama. Sjedili su na zidiću i halapljivo jeli trešnje. Promatrao ih je iz prikrajka, znajući dobro da su trešnje ukradene. Znao je i iz čijeg su vrta. Učinio to bi isto, ali nije imao petlje. Znao je da bi ga gospodin Salamander uhvatio. Jednostavno nije bio dovoljno brz. Nije bio trkač. Oh, Bože kako želim te trešnje. Žudio je za njima, za tim krupnim, sočnim, kardinalsko-crvenim trešnjama više od ičeg. Iznenadno, vođen nekom višom silom, stade pred te zloglasne momke i poče oponašati majmuna. Skakao je četveronoške amo-tamo, uzdizao se na stražnje noge, lupkao se po prsima, bijesno kezio zube u želji da ustraši i otjera neznance od sladostrasnih crvenih bobica. Opasni momci isprva su sumnjičavo promatrali, nesigurni o čemu se radi. Shvativši da pred sobom imaju bezopasnu dvorsku ludu, stadoše se cerekati. Malo-pomalo briznuše u glasan, nekontroliran smijeh. Suze im se kotrljaše niz obraze dok su mu razgaljeni fantastičnom izvedbom dobacivali trešnje. Trešnje... oh trešnje napokon. Neke trešnje padoše na prašno tlo. Podigao ih je hitro, ne prekidajući nastup i strpao u usta. Tad uzmanjka trešanja. Opasni momci pođoše u nove avanture. - Mali, ti si vrhunski majmun – rekoše na odlasku. On požuri kući, goreći od želje da sa obitelji podjeli najnoviju spoznaju. - Mama, mama – ushićeno priopći sa ulaznih vrata – želim postati komedijaš. Stara, grbava mati željeznom peglom glačala je tuđi veš. - Komedijaš - upita umornim glasom. - Zapravo zabavljač. Glumac, pjevač, akrobat – sve u jednom. - Bolje da te otac ne čuje. On želi da postaneš bravar. Kao tvoj brat. Ja se u potpunosti slažem s njim. - Ali mama... Obitelj ga nije podržala u ludoj nakani da postane zabavljač. No, poziv je bio isuviše glasan da bi se samo tako oglušio o nj. Zanimanje ga je odabralo, ne on njega. *** Imao je 33 godine. Bio je bogat i slavan. Žene su jurile za njim opijene božanskom pojavom. Kucale su na vrata njegove hotelske sobe besramno nudeći svoje nago tijelo u krznenim kaputima. On ih je uzimao – sve – kao nebeski dar. Bio je na vrhu Svijeta. Bio je ................... Mister Morgan! U lipnju1941. godine, prema Majskom kalendaru, započeo veliki međunarodni sukob, znan kao Crnozlatni rat. Blitvaniju je već u srpnju okupirala Beelzebuluova vojska. Odvažni ljudi, Sinovi sunca, u namjeri da se suprotstave zlotvoru pođoše u šumu. Među njima bio je i njegov brat Šurla, kodnog imena Neo. Morganu, naviklom na slavu i lagodnost urbanog života nije bilo na kraju pameti da grad zamjeni šumom. U sitnim noćnom satima zabavljao je neprijatelja pjevajući šećeraste uspješnice svojim nadaleko poznatim baršunastim bas-baritonom, te pričajući viceve o Bobiju i Rudiju. «i kada će svitanje maglu rastjerati, Četiri krvave godine Gospodar muha je palio i žario Ambrozijanom, isisavao život, a onda se u veljači 1943. ratna sreće okrenula. Morgan se povlačio zajedno sa neprijateljskom armadom kad su ga uhvatili kod Babin kuka. Izvedoše ga pred prijeki sud. U naredniku koji mu je sudio prepozna brata Šurlu, ali to ničim to ne oda. - Dobro Sinatra, reci nam kome si pjevao – hladno reče Šurla lišen bratskih osjećaja. Šutio je. - Dakle? - Nemcima – reče napokon. - Nijemcima? - Da, Nemcima. - A zašto Sinatra, nesrećo, zašto? - Za pare – odgovori ovaj prkosno. - E, pa sad sviraj kurcu. Vodite ga. Staviše ga pred zid neke razrušene kuće. Ostaviše dvojcu, br.9 i br.11, i odoše. Puhao je hladan vjetar, na mahove. Br.9 posegne rukom u džep i izvadi nekolicinu trešanja iz džepa. Pruži ih broju 11. Lijepe, krupne, sočne trešnje boje krvi! Sladili su se bez riječi. Ispljunuše posljednju košticu pa podigoše cijevi. Morgan polako skinu cipele i čarape, te zabaci desnu nogu za vrat. Nije bio Orfej, nije glazbom mogao ukrotiti brojeve! - Posljednje riječi – posprdno upita br. 9. - Pupoljak – reče zabavljač zamišljeno. Vjetar mu razbuca riječ. - Patuljak? Tako mi svih udova, kakve su to posljednje riječi – začudi se br.9 i pogleda br.11. Ovaj nemoćno slegne ramenima. - 'Ajmo, na tri. Je''n... Zabavljač čvrsto stisnu oči i pomisli na majku. |