Marketing
SHOWBIZZZ ( priča za laku noć)
Upravo sam uspavao djecu. Ne znam kakve priče za laku noć Vi pričate svojoj djeci, ali evo što ja pričam mojim princezama.
Sjedili su na zidiću i halapljivo jeli trešnje. Promatrao ih je iz prikrajka, znajući dobro da su trešnje ukradene. Znao je i iz čijeg su vrta.
Učinio to bi isto, ali nije imao petlje. Znao je da bi ga gospodin Salamander uhvatio. Jednostavno nije bio dovoljno brz. Nije bio trkač.
Oh, Bože kako želim te trešnje.
Žudio je za njima, za tim krupnim, sočnim, kardinalsko-crvenim trešnjama više od ičeg.
Iznenadno, vođen nekom višom silom, stade pred te zloglasne momke i poče oponašati majmuna. Skakao je četveronoške amo-tamo, uzdizao se na stražnje noge, lupkao se po prsima, bijesno kezio zube u želji da ustraši i otjera neznance od sladostrasnih crvenih bobica.
Opasni momci isprva su sumnjičavo promatrali, nesigurni o čemu se radi. Shvativši da pred sobom imaju bezopasnu dvorsku ludu, stadoše se cerekati. Malo-pomalo briznuše u glasan, nekontroliran smijeh. Suze im se kotrljaše niz obraze dok su mu razgaljeni fantastičnom izvedbom dobacivali trešnje.
Trešnje... oh trešnje napokon.
Neke trešnje padoše na prašno tlo. Podigao ih je hitro, ne prekidajući nastup i strpao u usta.
Tad uzmanjka trešanja.
Opasni momci pođoše u nove avanture.
- Mali, ti si vrhunski majmun – rekoše na odlasku.
On požuri kući, goreći od želje da sa obitelji podjeli najnoviju spoznaju.
- Mama, mama – ushićeno priopći sa ulaznih vrata – želim postati komedijaš.
Stara, grbava mati željeznom peglom glačala je tuđi veš.
- Komedijaš - upita umornim glasom.
- Zapravo zabavljač. Glumac, pjevač, akrobat – sve u jednom.
- Bolje da te otac ne čuje. On želi da postaneš bravar. Kao tvoj brat. Ja se u potpunosti slažem s njim.
- Ali mama...
Obitelj ga nije podržala u ludoj nakani da postane zabavljač. No, poziv je bio isuviše glasan da bi se samo tako oglušio o nj. Zanimanje ga je odabralo, ne on njega.
***
Imao je 33 godine. Bio je bogat i slavan. Žene su jurile za njim opijene božanskom pojavom. Kucale su na vrata njegove hotelske sobe besramno nudeći svoje nago tijelo u krznenim kaputima. On ih je uzimao – sve – kao nebeski dar.
Bio je na vrhu Svijeta. Bio je ................... Mister Morgan!
U lipnju1941. godine, prema Majskom kalendaru, započeo veliki međunarodni sukob, znan kao Crnozlatni rat. Blitvaniju je već u srpnju okupirala Beelzebuluova vojska. Odvažni ljudi, Sinovi sunca, u namjeri da se suprotstave zlotvoru pođoše u šumu. Među njima bio je i njegov brat Šurla, kodnog imena Neo. Morganu, naviklom na slavu i lagodnost urbanog života nije bilo na kraju pameti da grad zamjeni šumom. U sitnim noćnom satima zabavljao je neprijatelja pjevajući šećeraste uspješnice svojim nadaleko poznatim baršunastim bas-baritonom, te pričajući viceve o Bobiju i Rudiju.
«i kada će svitanje maglu rastjerati,
ja ću opet pod lanternu stati,
s tobom, Lili Marlen....»
Četiri krvave godine Gospodar muha je palio i žario Ambrozijanom, isisavao život, a onda se u veljači 1943. ratna sreće okrenula.
Morgan se povlačio zajedno sa neprijateljskom armadom kad su ga uhvatili kod Babin kuka. Izvedoše ga pred prijeki sud.
U naredniku koji mu je sudio prepozna brata Šurlu, ali to ničim to ne oda.
- Dobro Sinatra, reci nam kome si pjevao – hladno reče Šurla lišen bratskih osjećaja.
Šutio je.
- Dakle?
- Nemcima – reče napokon.
- Nijemcima?
- Da, Nemcima.
- A zašto Sinatra, nesrećo, zašto?
- Za pare – odgovori ovaj prkosno.
- E, pa sad sviraj kurcu. Vodite ga.
Staviše ga pred zid neke razrušene kuće. Ostaviše dvojcu, br.9 i br.11, i odoše.
Puhao je hladan vjetar, na mahove.
Br.9 posegne rukom u džep i izvadi nekolicinu trešanja iz džepa. Pruži ih broju 11.
Lijepe, krupne, sočne trešnje boje krvi!
Sladili su se bez riječi.
Ispljunuše posljednju košticu pa podigoše cijevi.
Morgan polako skinu cipele i čarape, te zabaci desnu nogu za vrat. Nije bio Orfej, nije glazbom mogao ukrotiti brojeve!
- Posljednje riječi – posprdno upita br. 9.
- Pupoljak – reče zabavljač zamišljeno.
Vjetar mu razbuca riječ.
- Patuljak? Tako mi svih udova, kakve su to posljednje riječi – začudi se br.9 i pogleda br.11.
Ovaj nemoćno slegne ramenima.
- 'Ajmo, na tri. Je''n...
Zabavljač čvrsto stisnu oči i pomisli na majku.
Post je objavljen 07.09.2010. u 08:43 sati.