Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

02.09.2010., četvrtak

SMRT U PARKU

Photobucket

Probudio sam se rano, prerano. Zora još nije svanula. Skuhao sam čaj i pokušao naći klasičnu glazbu na radio prijemniku. Nisam uspio. Ugasio sam ga i upalio televizor. Gledao sam dokumentarni film o delfinima
Oko jedanaest sati nebo se razvedrilo. U moju sobu koso je upala traka svjetla. Odlučio sam izići i nahraniti ptice u parku. To obično činim kada je lijepo vrijeme.
Spremio sam se, nataknuo kačket i izišao na ulicu. Bilo je prohladno, no dobro sam se obukao.
Sjedila je na mojoj klupi, ta suhonjava starica, i hranila golubove.
Isprva me je obuzeo bijes. Pas mater, od svih klupa u parku...
Onda sam se primirio. Polako stari momče, radiš paniku oko ničeg...
Prišao sam lijenim korakom, da ne uznemirim ptice.
- Dobar dan – rekoh u prijateljskom tonu.
- Dobar dan – odzdravila je slabašnim glasom.
Sjeo sam do nje, izvadio stari, hruskavi kruh iz kartonske škatulje i bacao ga pticama.
Njezino lice bilo mi je poznato. Nikako ga nisam uspijevao smjestiti na pravo mjesto, ali da, nekoć sam je poznavao. Da li smo bili ljubavnici na jednu noć? Da li smo zajedno putovali vlakom? Da li je bila moja tiha patnja iz mladosti? Neostvarena ljubav? Sestra mog prijatelja za kojom sam potajno žudio? Flundra koja je širila noge atletskim tipovima u bijesnim kolima? Sve je to, vrlo lako, mogla biti. Ali mani ti to, moj prijatelju...
Postoji pravi trenutak za sve.
Postoji vrijeme za ljubav. I postoji vrijeme za smrt.
Ne vjerujem u ljubav ljudi treće životne dobi. Sve je to tek zakašnjeli pubertet, grozničav strah od samoće, bijedan pokušaj da se izigra Smrt.
Spremila je plastičnu vrećicu u torbu i polako se pridigla. – Doviđenja.
- Doviđenja. I drugi put put si nađi svoju klupu, stari šišmišu, dometnuo sam u mislima.
Park se kočeperio u raskošnom jesenjem ruhu. Bio je 31.rujan i imao sam 25894 dana. Kažem dana jer izraziti naše istrajavanje u godinama znači umanjiti vrijednost svakodnevnih suočavanja, srazova i nastojanja da glavu držimo izvan vode.
Promatrajući tu raskošnu paletu boja obasjanu žutom jesenjom svjetlošću, iznenadno me je obuzelo neko čudno osjećanje, stanje nalik satoriju. Uvidio sam da mi je od svih stvari koje sam ikada volio – a najveći dosezi ljudskog duha doista su igrali značajnu ulogu u mom životu; od svih ljudi koje sam volio (bila ih je nekolicina), ipak najveće trenutke radosti i ispunjenja pružila upravo ta dosadna, predvidljiva, ciklična priroda.
Po prvi put u životu imao sam osjećaj da su stvari baš onakve kakvima trebaju biti; sve je bilo na svom mjestu! Našao sam se u samoj srži stvari.
Misli su zastale u dubokoj tišini.
-------------------------------------------------------------------------
Satori – japansko budistički izraz za prosvjetljenje, doslovno prevedeno znači razumijevanje. U Zen Budističkoj tradiciji, satori se odnosi na bljesak iznenadnog osviještenja individue, također se smatra «prvim korakom» prema nirvani.
- 07:00 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>