Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

05.03.2010., petak

LOŠ PRIJEVOD G. PETROVIĆ PETRE

Ovaj tekst je prirodan nastavak ovog ---> teksta

Henry Miller je bija u New Yorku nedavno, onako u prolazu kad je iša ća, kući U Big Sur, u Kalifornija. Roshelle Girson je sa otim piscom razgovarala dugo, ugodno i na tenane, a on joj je pritom ispriča svašta:

Čuj seko, ja ti nisam počeja pisati sve dok nisam navšija 33. Moja tadašnja žena – June – napravila mi je Panama tortu i popikala 33 jebene svjećice. Zamisli! 33 svjećice dočekale su me u mraku kada sam se vratija nakon što sam opalija Maude, i još tri ofucane kurve na jednom plesnjaku. Naravno, ugasija sam ih jednim dahom. Onda smo se pojebali, onako zvjerski. Oćeš da ti ga uvalim sada? Ne? No, dobro, možda poslije. Moj savjet mladim piscima? Ma neka si jebu mater. Šalim se, naravno. Ako bi me itko tražija savjet reka bi mu - mali - oteži ća je duže moguće. Osim ako nisi, poeta. Jeba te poeta. Poeta može bilokad početi škrabati, njemu ne triba nikakvo znanje o životu.
Činjenica da sam zabranjen u ovoj žabokrečini od Amerike, vratila se ko kurčani bumerang kurčanim cenzorima, neka si jebu milu mater, govna usrana. Umjesto da tim činom zatru knjigama trag, to je samo privuklo pažnju ljudi, i sada svi mladi pizduni koji odlaze u Europu tamo traže moje knjige. Ta prljava rabota zabranjivanja knjiga izazvala je sasvim suprotan učinak: rasparčavaju se diljem svijeta. I naravno da su mnoge prošvercane ovdje – govorimo o tisućama, to ti je nadam se jasno? Želiš li mi ga sada posaugati?
Prva knjiga koja je digla prašinu bila je Rakova obratnica. Radi se o mom tadašnjem životu u Parizu, bio je to život jednog ofucanog egziličara koji kuburi u Francuskoj u totalnoj besparici, prisiljen je koristiti svoju ženu kao prljavu kurvu e da bi preživio; to ga dovodi u kontakt sa likovima svake fele – skitnice, kurve i kurvice, dangube, nevaljalci, jebači gusaka i koza, sodomisti i svetci u istom paketu... ljudi kakve nećete susresti živite li ustajalim građanskim životom. Pričao sam s njima i trčao kući transkribirati njihov način govora, oh yeah, that's what I have done. U trenutku kada sam napisa otu jebenu knjigu dosega sam krajnju točku očaja. Jebao sam si majku na svakom koraku. Prije toga natipka san 3 knjige koje nisu bile objavljene (ruku na srce, bila su to teška sranja), i konačno sam se naša na kraju užeta. Želiš li SADA vidjeti moju surlicu? Moj pravi početak izrodio se iz totalnog poraza, tek tada sam propisao, tek tada sam pronašao svoj vlastiti unutarnji glas... Ćutim u nosnicama miris sokova tvoje vagine. Miriše li to ona na jagode?
Ne, naravno da ne bih eliminirao opscenost u Rakovoj obratnici samo zato da bi me smrdljivi rakuni objavili ovdje. Kako ti to uopće pada na pamet tuko jedna? Pa to je integralni dio knjige i uklanjanje bi uništilo kompletnu vrijednost gledano sa literarnog stanovišta. Ne radi se tu o tek umetnutim psovkama, jednostavno opscenost je stalno prisutna – stvarno ne znam na što bi knjiga sličila bez toga... Na patku bez kljuna, na Panama tortu bez svjećica, na slona bez surle, na surlu bez slona...
Smatram se posve realističkim piscem jer pišem o živućim ljudima, svakodnevnici i tako dalje, a sa druge strane uopće se ne smatram realističkim piscem jer se koristim svim raspoloživim sredstvima. Frekventno koristim dijelove snova, fantaziju, humor i surealizam, bilošta što će produbiti i dignuti na višu razinu shvaćanja ovu stvar koju nazivamo stvarnošću, jer ono što ljudi nazivaju stvarnošću nije ono što i ja podrazumijevam pod tim pojmom. Ja ne samo da govorim istinu, ja govorim potpunu istinu, istinu koja obuhvaća čitavo biće, ne tek površinsku istinu. Uopće ne volim realističke pisce – žurnalističke pisce, i takozvane tvrdo-kuhane pisce. Oni nas varaju jer mi smo višeslojna bića, mi smo veličanstveni svemir. Opisati naše postupke, naš seksualni život, naše vanjske konflikte, to je sve pizdin dim. Postoji unutrašnja sila, koja je daleko važnija. Ne postoji nešto kao objektivan pogled na stvari koji je ultimativna istina. Sve je obojano čovjekovim osobnim pogledom na stvari.
Nadam se da ću ići do samog kraja, i pod tim mislim da ću pisati, ukoliko poželim, potpune besmislice. Volim tipove poput Lewis Carrolla. Alisa u zemlji čudesa, kakva je to oduševljajuća i veličanstvena knjiga! Vjerujem da kada pišete jednostavno, neopterećeno i s radošću, čak i kada nema mnogo smisla, činite više dobra nego kada pišete s ozbiljnošću nastojeći uvjeriti ljude. Humor je podcijenjena stvar, no on može opustiti ljude i natjerati ih da se zapitaju.

- 06:50 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>