Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

01.03.2010., ponedjeljak

SLIKAR MRTVIH PASA

Mrtav pas

Običavao sam hodati nasipom. Duge šetnje odvodile su me daleko od grada. Spustio bih se do obale, na neki od sprudova i promatrao tihu vodenu masu kako otiče. Djelovalo je umirujuće.

Sredinom ožujka 1992., tog toplog sunčanog dana na sprudu sam pronašao tri naplavljene pseće lešine. Dva velika crna psa – teško je reći koje pasmine – bila su zadavljena debelom bakrenom žicom. Treći pas bio je obješen istim onakvim užetom kakvima se u kaubojskim filmovima običava linčovati ljude; dio omče još se nalazio oko vrata. Svima bijahu iskopane oči i bi im zadano nekoliko udaraca nožem. Lešine doplutalše iz područja pošteđenog ratnog vihora. Pomislio sam Bože dragi, zar im nije dosta?

Sutradan sam se vratio noseći poljski štafelaj i platno. Prvo sam načinio nekoliko krokija, a potom se odlučio za trećeg psa pošto je bio u najlošijem stanju - najzahtjevniji slikarski zadatak. Nesretnik je više nalikovao na otrcani, smeđi otirač, nego li na psa. U toj amorfnoj masi prijeteći očnjak izdvajao se blještavom bjelinom; na trupu se nalazila velika rupa i kroz nju se vidio dio hrptenjače.
Izvadio sam pribor i započeo sliku.

***



Čuo sam ih u daljini i osvrnuo se. Tri male točkice približavale su se polako, cupkajući po sprudovima. Bilo im je 12-13 godina i izazivali su sudbinu. Kada su prišli, štapovima su ispitali strvine.
- Zašto slikaš mrtve pse – obrati mi se dječak s licem bogomoljke.
- Zato što moram – odgovorih.
- Je li tako da je Mona Lisa najbolja slika na svijetu – uključi se u razgovor drugi dječak.
Bože, to robovanje stereotipima.
- Ne – rekoh – Mona Lisa nije najbolja slika na svijetu. Nije loša, ali nije najbolja.
- Koja je najbolja slika na svijetu – upita treći.
- Nema najbolje slike na svijetu. Slikarstvo nije sport pa da se zna tko je šampion.
- A zašto onda za nju kažu da je najbolja?
- A zašto su ubili ove pse?
Odložio sam kistove u posudu sa terpentinom, zapalio cigaru i sjeo na poveći kamen. - Zašto niste u školi, momci?
- Markamo.
- Markate? Fino. No, trebali bi se kloniti nasipa. Ovo je opasno područje i još su opasnija vremena. Pogledajte što su napravili ovim jadnim živinama. To bi mogli napraviti i vama. Rasturiti vam šupak i prerezati grkljan, samo tako, iz čiste zabave. Vidite tamo, kod one vrbe (pokazao sam kažiprstom prema vrbi koja je podsjećala na profil tadašnjeg predsjednika republike), tamo su silovali su Anabel. Opaki, ćelavi tipovi rupičasta lica, prepuni ožiljaka s tetovažama naopačke izvrnutog križa, naopačke izvrnutog pentagrama i naopačke izvrnutog grba grada Zagreba... Silovali su je tri dana i na kraju su joj odrezali pimpek. Što me tako gledate? Anabel je bila dvospolac.
Pretjerivao sam, naravno, u svrhu zastrašivanja, no priča je bila istinita. Anabel mi se povjerila u jednom od naših rijetkih intimnih trenutaka. Zgrabili su je dok je čitala Zločin i kaznu na Jarunu, zgurali je u prtljažnik, dopremili ovamo i silovali.
Dječaci su probljedili. U očima im je bio istinski strah. Užurbanih koraka zaputili su smjeru grada. Možda sam uspio u svojoj nakani, pomislio sam, možda se više neće motati ovuda.
Dan se gasio. Promotrio sam svoj uradak. Bila je to dobra slika, možda ne najbolja na svijetu, ali što sad...
Dan se gasio, bilo je vrijeme za pivo. Skupio sam stvari i pošao u atelijer.
- 08:00 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>