< | studeni, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
04.11.2009., srijeda
POSLJEDNJI POZDRAV
Harry i Tommy bili su prijatelji od djetinjstva. Tommyjev je otac preminuo prošli tjedan, iznenadno - moždani udar. Danas mu je bio sprovod i premda se Harry gnušao sprovoda (jednako koliko i svadbenih marševa) uvijek nalazeći načina da opravda svoje izbivanje, pristojnost je nalagala da se danas nacrta ovdje. Pa je to i učinio. Stajao je u prvom redu, odmah kraj rake, u finom crnom bossovom odijelu, namjestivši na lice seriozan izraz. Vrijeme je bilo očajno: hladan, kišan jesenji dan, a mladi je svećenik imao svojih 5 minuta. - ... i izdisat će ljudi od straha i iščekivanja od onog što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjeg gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom...- grmio je prijeteće. Harry je promatrao Tommyjevo lice. Primijetio je da stišće zube i ulaže prilično napora da se ne raspadne. Otkud odjednom tolika bol, pitao se Harry, dobro znajući koliki je gad bio stari. Nitko ga nije volio. Tommy ponajmanje. - Zvijer koju ja vidjeh sličiše leopardu, njene šape bijahu kao one u medvjeda, a njena gubica kao ralje lavlje. I zmaj joj povjeri svoju silu, svoje prijestolje i ogromnu vlast... Kakva davež ti sprovodi, vidiš jedan vidio si ih sve. No kakvi ljudi - takvi sprovodi, razmišljao je Harry. Iznenada osjeti kako mu se oko šupka šulja prdac. Ritmičkim stezanjem guzova pokuša osujetiti njegov dolazak, no ne uspje i ispusti dug, na njegovu sreću, nečujan prdac. Smrad bješe strašan, grizao je za oči i natjerao je najtvrdokornije u plač. Tommyjeva majka bješe duboko ganuta vidjevši koliko ljudi žaluje za Stipom i isti čas zaboravi na sva poniženja, šamare i povremena silovanja koje joj je priuštio taj rabijatni, maljavi, dinarski čovjek. I sam bestjelesni Stipe levitirajući iznad rake ostade u čudu koliko ga ljudi oplakuje. Svećenik u ekstazi ne osjeti neugodne mirise. - I iznova oni rekoše: Aleluja! I njen se dim dizaše u vijeke vjekova... - Koliko uopće sveti možemo biti – umovao je Harry – sa svim tim tjelesnim izlučevinama, odbojnim mirisima, vonjem znoja što zaudara na toksine, junk food, amfetamine; sa čikoberničkim zadasima iz usne šupljine; sa gljivicama na nogama, sa gljivicama na spolovilu; sa prištevima, čirevima, aknama, masnom kosom, tjemenicom, prhuti, trulim zubima i začepljenim sinusima; upišanim i zasranim gaćama, usaftanim ulošcima koji tako dobro prianjaju; hektolitrima prolivene jebovine i spremom koja miriše na germu kada je svježa, ili pak na krepanu ribu kada je skorena... Đizus, no way... I koliko uopće prosječan Europljanin iskipa govana tijekom svog života? Američki znanstvenici (uvijek oni) otkrili su da prosječan zapadnjak tijekom svog života istovari 15 tona izmeta. Da, pravo malo brdo govana, reče Harry u svojoj uobrazilji baršunastim glasom poznatog televizijskog voditelja Patricka Philipovicha alias Ericka Crvenokosog, i ugleda Stipu k'o od majke rođenog, kako na vrhu govnastog brežuljka s bolnim izrazom lica ispušta svoju posljednju ciglu. Govno je poveće, tvrdo, zapečeno i rastura mu anus. Stipe škrguće zubima, izokrenutih očiju. Pomišlja na one divne dane kada je srao moćna pivska govna što su se pušila u bijelim studenim zimskim noćima. Kada ga napokon istovari, uzdahne s olakšanjem, okrene se i s živim interesom promotri govno. Now, that's me, and that's life, pomisli. Tada dolje, u nizini ugleda Harryja, osmjehne mu se, pobjedonosno podigne palac te nestade dezintegrirajući se na molekularnoj razini. Harryja obuze silan smjeh. Smijao se bučno, sa provalama iritantnog, uvredljiva smjeha... Smijao se i smijao, šiban prijekornim pogledima okupljenog mnoštva, i nikako da obuzda taj divlji smijeh... |