< | listopad, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
03.10.2009., subota
TEROR LJEPOTE
Vodili smo površan, p'jan, kasnovečernji razgovor u otužnom kulturnjačkom bircu... Promatrao sam je sučelice, misleći kako je krajnje vrijeme da dignem dupe, krenem kući i izgladim stvar sa ženom, pardon, da pokušam izgladiti stvar sa ženom, no samo sam teškog dupeta sjedio na neudobnom barskom stolcu i mljeo... Više se ne sjećam njenog lica, koliko god se trudio da ga prizovem u pamćenje ono uporno ostaje u sjeni. No zato se jasno sjećam natpisa na njezinoj majci: Fuck me - I'm celulit free, ispisanog bijeli slovima, Helveticom, na crnoj majci kratkih rukava. Jednako se tako ne sjećam o čemu smo sve umovali te večeri, no pasionirano sam pričao o Proustu kada me je grubo prekinula. - Što bi učinio da znaš da ti je ostalo još samo mjesec dana života? - Ha – pitao sam naglo prizemljen. - Što bi učinio da saznaš da ti je preostalo još samo mjesec dana života – ponovila je nervozno. - Kakve to veze ima sa Proustom? - Nikakve – rekla je dodavši – odgovori mi na pitanje. - Pojma nemam – rekao sam pomalo uvrijeđeno – nisam o tome razmišljao. - Trebao bi – rekla je naglo se smračivši – svatko bi trebao. - U pravu si – rekao sam prijateljsko pomirljivim tonom – razmislit ću. Okrenuli smo još jednu rundu, a onda sam pošao. Na poleđini računa napisala je broj mobitela. U sličnoj prilici Alan je zlobno primijetio: vidiš, žene poslije tridesete same daju broj. Znam, imam podužu pjesmu o tome, odgovorio sam. Pružajući papirić nije rekla javi se, već ljudi olako prelaze preko tog pitanja, razmisli o tome, obećaj mi da ćeš razmisliti o tome. Potapšao sam je po ramenu. – Svakako. Čim sam izašao zgrade su se počele izvijati, svijati, multiplicirati, bježati u daljinu kao posljedica nesretnog, no svjesnog odabira mješavine piva i žestice znanog kao beton. Prilično sam dobro odmastio neurone. Trebala su mi četiri sata da se dovučem do kuće. Svako malo zastao bih da prospem sadržaj želudca po filigranskim pločnicima. I dok sam rigao svu tu dugogodišnju gorčinu po gradskim kutovima postalo mi je jasno, bolno jasno, kako je priči došao kraj, i da je večerašnji konflikt oko te krajnje banalne stvari bio u stvari onaj famozni moment nakon kojega i formalno valja proglasiti kraj jedne (u ovom slučaju šestogodišnje) ljubavne veze, trenutak kada se u širenju svemira raspline i posljednji atom ljubavi i ostane tek teška, šutljiva mračina. Ave corpus! Lešina će još danima, mjesecima truliti i nesnosno zaudarati pod našim nozdrvama, to je bilo jasno i neizbježno kao dan. Nikada je više nisam susreo, tu moju «kolegicu». Pošto sam čovjek koji drži do riječi, u nekoliko sam navrata razmišljao o postavljenom pitanju. Znam, dramatičan filmski zaokret je očekivan, no ja i dalje nemam bombastičan odgovor. Ne čitam dnevne novine, držim ih dobrim jedino za potpalu drva u kaminu. No zato su moji susjedi pravi pravcati konzumenti sveg i svačeg, i s vremena na vrijeme mi pred vratima ostave svežanj-dva požutjelog novinskog papira. Obično prije nego li založim vatru bacim oko na stare vijesti, zna biti zabavno. Večeras sam tako naišao na crticu koja ne samo da je oživjela sjećanje na ovaj davni događaj, već je poput inicijalne kapisle djelovala da se pred vama napokon razmotaju novi blogorodni redovi, ponudivši i nesvakidašnji odgovor na kibidabično pitanje moje sugovornice, iznova potvrđujući staru istinu kako je život ipak najbolji pisac. No to je ionako jučerašnja vijest, ne? JUČERAŠNJA VIJEST: Posljednja želja umiruće djevojke Želim umrijeti lijepa kao Demi Moore Kada je Britanka Lisa Connell prije tri godine doznala da boluje od neizlječivog tumora na mozgu, otkrila je svoju najveću želju koju će nastojati ostvariti prije smrti. Budući da je 29-godišnjakinja velika obožavateljica Demi Moore, odlučila je podvrgnuti se plastičnim operacijama kako bi na kraju što više nalikovala omiljenoj glumici. Čim je čula za taj neobičan slučaj, poznata glumica ju je odmah, putem internetske stranice Twitter , zamolila da se ne upušta u taj opasan pothvat jer je i sada lijepa. U slučaju da se ipak odluči za preobrazbu, Lisa će utrošiti oko 60.000 dolara. - Prijatelji misle da sam potpuno luda kada uopće i pomišljam na sve to, ali ja to priželjkujem i o tome snivam već godinama, a posebice sada jer vjerujem da će mi ta promjena uljepšati preostalo vrijeme – rekla je Lisa. |