Vodili smo površan, p'jan, kasnovečernji razgovor u otužnom kulturnjačkom bircu...
Promatrao sam je sučelice, misleći kako je krajnje vrijeme da dignem dupe, krenem kući i izgladim stvar sa ženom, pardon, da pokušam izgladiti stvar sa ženom, no samo sam teškog dupeta sjedio na neudobnom barskom stolcu i mljeo...
Više se ne sjećam njenog lica, koliko god se trudio da ga prizovem u pamćenje ono uporno ostaje u sjeni. No zato se jasno sjećam natpisa na njezinoj majci: Fuck me - I'm celulit free, ispisanog bijeli slovima, Helveticom, na crnoj majci kratkih rukava. Jednako se tako ne sjećam o čemu smo sve umovali te večeri, no pasionirano sam pričao o Proustu kada me je grubo prekinula.
- Što bi učinio da znaš da ti je ostalo još samo mjesec dana života?
- Ha – pitao sam naglo prizemljen.
- Što bi učinio da saznaš da ti je preostalo još samo mjesec dana života – ponovila je nervozno.
- Kakve to veze ima sa Proustom?
- Nikakve – rekla je dodavši – odgovori mi na pitanje.
- Pojma nemam – rekao sam pomalo uvrijeđeno – nisam o tome razmišljao.
- Trebao bi – rekla je naglo se smračivši – svatko bi trebao.
- U pravu si – rekao sam prijateljsko pomirljivim tonom – razmislit ću.
Okrenuli smo još jednu rundu, a onda sam pošao. Na poleđini računa napisala je broj mobitela. U sličnoj prilici Alan je zlobno primijetio: vidiš, žene poslije tridesete same daju broj. Znam, imam podužu pjesmu o tome, odgovorio sam.
Pružajući papirić nije rekla javi se, već ljudi olako prelaze preko tog pitanja, razmisli o tome, obećaj mi da ćeš razmisliti o tome.
Potapšao sam je po ramenu. – Svakako.
Čim sam izašao zgrade su se počele izvijati, svijati, multiplicirati, bježati u daljinu kao posljedica nesretnog, no svjesnog odabira mješavine piva i žestice znanog kao beton. Prilično sam dobro odmastio neurone. Trebala su mi četiri sata da se dovučem do kuće. Svako malo zastao bih da prospem sadržaj želudca po filigranskim pločnicima. I dok sam rigao svu tu dugogodišnju gorčinu po gradskim kutovima postalo mi je jasno, bolno jasno, kako je priči došao kraj, i da je večerašnji konflikt oko te krajnje banalne stvari bio u stvari onaj famozni moment nakon kojega i formalno valja proglasiti kraj jedne (u ovom slučaju šestogodišnje) ljubavne veze, trenutak kada se u širenju svemira raspline i posljednji atom ljubavi i ostane tek teška, šutljiva mračina. Ave corpus! Lešina će još danima, mjesecima truliti i nesnosno zaudarati pod našim nozdrvama, to je bilo jasno i neizbježno kao dan.
Nikada je više nisam susreo, tu moju «kolegicu». Pošto sam čovjek koji drži do riječi, u nekoliko sam navrata razmišljao o postavljenom pitanju. Znam, dramatičan filmski zaokret je očekivan, no ja i dalje nemam bombastičan odgovor.
Ne čitam dnevne novine, držim ih dobrim jedino za potpalu drva u kaminu. No zato su moji susjedi pravi pravcati konzumenti sveg i svačeg, i s vremena na vrijeme mi pred vratima ostave svežanj-dva požutjelog novinskog papira. Obično prije nego li založim vatru bacim oko na stare vijesti, zna biti zabavno. Večeras sam tako naišao na crticu koja ne samo da je oživjela sjećanje na ovaj davni događaj, već je poput inicijalne kapisle djelovala da se pred vama napokon razmotaju novi blogorodni redovi, ponudivši i nesvakidašnji odgovor na kibidabično pitanje moje sugovornice, iznova potvrđujući staru istinu kako je život ipak najbolji pisac.
No to je ionako jučerašnja vijest, ne?
JUČERAŠNJA VIJEST: Posljednja želja umiruće djevojke
Želim umrijeti lijepa kao Demi Moore
Kada je Britanka Lisa Connell prije tri godine doznala da boluje od neizlječivog tumora na mozgu, otkrila je svoju najveću želju koju će nastojati ostvariti prije smrti. Budući da je 29-godišnjakinja velika obožavateljica Demi Moore, odlučila je podvrgnuti se plastičnim operacijama kako bi na kraju što više nalikovala omiljenoj glumici. Čim je čula za taj neobičan slučaj, poznata glumica ju je odmah, putem internetske stranice Twitter , zamolila da se ne upušta u taj opasan pothvat jer je i sada lijepa. U slučaju da se ipak odluči za preobrazbu, Lisa će utrošiti oko 60.000 dolara.
- Prijatelji misle da sam potpuno luda kada uopće i pomišljam na sve to, ali ja to priželjkujem i o tome snivam već godinama, a posebice sada jer vjerujem da će mi ta promjena uljepšati preostalo vrijeme – rekla je Lisa.
Post je objavljen 03.10.2009. u 18:50 sati.