Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

29.04.2008., utorak

Truffautovi dosjei: Alberto Stipančićev

Alberto Stipančićev rođen je u provinciji, u majušnom selu zvanom Luksor, kao sedmo od sedmoro djece. Njegov otac Pepi, peti od petero djece, nije prestajao pumpati svoju ženu Suzy sve dok mu ne rodi sina koji će nastavit lozu Stipančićevih, što je u ostalom bilo sasvim u skladu s njegovom demokršćanskom orijentacijom. Kada se napokon zalomilo muško dijete Pepija obuze takvo veselje da je, protivno svojoj demokršćanskoj orijentaciji, proveo sedam dana u birtiji na opće zadovoljstvo lokalnih pijanaca. Vrativši se kući glava mu se raspadala.
- Pepi – rekla je Suzy – dođi, pogledaj Alberta.
- A? – zbunjeno je rekao Pepi – Koga?
- Albertića, svog sina.
- Albertića? Kakvo je to jebeno ime? – pitao je. – To uopće nije argentinsko ime.
- Pa naravno da nije, tja nismo u Argentini.
To ga načas zbuni, pokušao je uhvatiti nit razgovora, mamurluk ga je ubijao.
- JEBEM MU BOGA ŽENO, PA NARAVNO DA NISMO – dreknuo je.
- Ne huli boga o ovoj kući – upozori ona.
- Nemoj ti meni.. ovo je moja kuća i u njoj ću psovati koliko god hoću – rekao je Pepi.
- Da ali ne i Boga.
- Dosta – reče iznerviran njenim mudrovanjem – i mali će se zvati...
- Alberto, već je gotovo...
- Što?
- Gotovo je, upisan je u crkvene knjige.
- Kako?
- Eto...
- PA DOBRO JESI LI TI NORMALNA ŽENO BOŽJA? ALBERTO? U NAŠEM SELU PA ALBERTO, ISUSA TI?!!! GLUPAČO! KAKO SI MOGLA? STIPANČIĆI OVDJE ŽIVE GODINAMA I NITKO SE NIKADA NIJE ZVAO ALBERTO. KAKAV JEBENI ALBERTO? OTKUD TI TO SAMO? I ŠTO JE SVEĆENIK UOPĆE REKAO?
- Ništa, al' nije mu bilo pravo.
- PA NARAVNO DA MU NIJE BILO PRAVO! KAKO BI MU BILO PRAVO? ALBERTO!

Pepi je bio na rubu samozapaljenja.

- Nomen JEST omen – rekao je proročki - jel tebi jasno što si napravila. Uništila si to jadno dijete za čitav život. Ono ti nikada neće oprostiti, pazi što ti kažem. A neću ni ja.

Okrenuo se, furiozno zalupio vratima tako da se cijela kuća zatresla i odjurio natrag u birtiju psujući na sav glas. Pio je sedam dana, ovog puta ne na opće zadovoljstvo lokalnih pijanaca. I zavjetovao se na šutnju. Džabe ga je Suzy kumila i molila da se ostavi ćorava posla i progovori. On je uporno šutio, danima, mjesecima, i spavao u kuhinji. Nakon osam mjeseci ponovo je progovorio...

I tako je ostalo Alberto. Međutim, bilo je nejasno kako je Suzy došla na ideja da sinu nadjene to nesvakidašnje ime. Nikada nije o tome govorila, a kada bi je pitali samo bi se zagonetno smiješila. Čak i godinama kasnije, kada su kćeri stasale, i kada bi pitale staricu – pa dobro majko, otkud Alberto – na njezinom bi licu osvanuo taj prokleti smiješak. Jednom je Eugen, najstarija kći, došavši kući za praznike (upisala je studij psihologije u udaljenom i velikom gradu Zanzoru), s mladenačkim entuzijazmom i samouvjerenošću iznijela zanimljivu tezu. «Alberto je najvjerojatnije bio, a moguće još uvijek jest, majčin imaginarni latinski ljubavnik. Naš brat je, u njezinoj uobrazilji, njegovo dijete», rekla je značajno. Iako se teza činila prihvatljivom ostale sestre su ju s gnušanjem odbile, ne želeći razmišljati o svojoj majci kao o preljubnici.

Kako bilo, porijeklo imena ostalo je misterij, jedan od rijetkih misterija u majušnom provincijskom selu zvanom Luksor.

Da stvar bude još čudnija, na dan kada je Suzy umrla, par sekundi prije nego li je duša napustila tijelo na njezinom je licu osvanuo onaj dobro znan smiješak.
- 03:43 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>