Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

21.12.2007., petak

DJEDOV NOKAT

Moj djed bio je arhitekt, gospodin inženjer, erudit, intelektualac sa uvijek dotjeranom lenjinovskom bradicom; uvijek u finim, besprijekornim odjelima, smokinzima; uvijek fini viskiji, vina; uvijek fine geste; uvijek polagan ritam govora i suzdržan ton. Da ne duljim: svaki detalj na njemu govorio je da pred vama stoji gospodin par exellence.

Gotovo svaki. Jer vidite, postojao je taj detalj koji se tu nikako nije uklapao: moj je djed na malom prstu desne ruke imao je dugačak nokat, oko centimetar i pol dužine. Nitko ga u familiji nikada nije pitao ništa glede funkcije tog rožnatog produžetka, no prva stvar koja čovjeku pada na pamet vrlo je, da tako kažem - praktična. Ipak nikada nismo vidjeli djeda da njime poseže u mračne anale svog pozamašnog krumpirastog nosa, gdje je nesumnjivo počesto bilo dosta posla. Moji najbliži zasigurno su smatrali da bi uputiti to pitanje vrhunskom gospodinu, pa makar ti on bio i prvi rod, bilo više nego neprilično, a trebate znati da smo mi jedna jako fina familija koja se gnuša i najmanje pomisli na nedolično ponašanje.

Bilo mi je osam godina i taj je nokat za mene bio obavijen velom mistične tajne. Iskreno, sumnjao sam da se radi o nekoj vrsti antene koja omogućuje kontakt sa svemircima ili onostranošću. Ako ne to, špekulirao sam, onda je to znak raspoznavanja među članovima tajnog društva koje se krije pod jednim od imena: Braća hrvatskog mrava; Pergament, šestar i kava; Red muda i petlje...

Poput pravog znanstvenika-empirčara odlučio sam na vlastitoj koži iskušati spomenute teze te sam pustio nokat. Ispao je problem: vječno na ulici, dvorištu, vječno u neprilikama zbog huncutarija koje sam izvodio, nokat je svako malo pucao. Kada sam ga napokon uspio «uzgojiti» i dotjerati na željenu dužinu, pokazao se nespretnom alatkom za kopanje nosa koja daleko zaostaje čak i za jako podrezanim kažiprstom. Povrh toga smrad pod noktom bio je nesnosan, nešto kao francuski fromage (čitaj: uparene noge u termo čarapama - poliester 99%) koji na smetlištu susreće domaći vinski Kisko ocat u ispražnjenoj konzervi od tune po kojoj su danima mokrile mačke. Trebam li uopće reći da mi se ni svemirci ni duhovi nikada nisu obratili, a još manje članovi tajnog društva. Zgađen i razočaran odrezao sam nokat i ubrzo zaboravio čitavu stvar.

Vjerojatno se više nikada ne bih toga sjetio da večeras nisam čitao Capotea: Psi laju. Zahvaljujući Trumanu, posve neočekivano dobio sam, čini mi se, odgovor na negdašnji misterij. Dakle, evo što Truman kaže: «U Grčkoj mnogi obrazovani muškarci snobovski boluju od čudne afektacije – opsjednuti su svojim noktima, neprestano ih paze i maze, a na jednom malom prstu puštaju nokat da im naraste kao panđa u zmaja. Time daju do znanja nižima od sebe da oni rade glavom, a ne rukama.»

Moj djed pokojan je (i beatificiran) ima već 10godina. Ove godine stigla mi je informacija iz Etera da se, eto, prije godinu dana, napokon uspio reinkarnirati. Blokirale su ga negativne emocije što drugih ljudi, što moje, što njegove iz prošlog života. Ja sam se svojih uspio riješiti i odriješti ga. Ne znam kako je sa vama i vašim djedom, ili kim već, ali spomenite se jednostavne biblijske istine: ... otpusti nam duge naše, kao što mi otpuštamo dužnicama svojima... Ne znam gdje je sad, ali imam neki špurijus da je negdje u južnoj Americi i čini mi se da više neće puštati nokat na malom prstu. Možda i hoće, ali naposljetku to uopće i nije važno. Dobrodošao.
- 09:41 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>