hocemocenzuru

nedjelja, 15.05.2016.

Kako je tekstom Jozo Pavković ugasio FK Velež

Ovaj vikend završeno je prvenstvo BH u nogometu, odnosno odigrano je zadnje kolo Premijer lige (za neupućene radi se o nekoliko puta slabijem natjecanju u odnosu čak i na HNL). Prvak i zadnji dolaze is istog grada, iz Mostara, HNK Zrinjski je prvak, dok FK Velež ispada u niži rang nakon vjerojatno najgore sezone od kad je osnovan (1922.). Nedavno je odigran i gradski derbi (pobjeda Zrinjskog 1:0), nakon kojeg su predstavnici Veleža poželjeli Zrinjskom da postanu prvaci (što se uskoro i ostvarilo), a predstavnici Zrinjskog zaželjeli Veležu što brži povratak u Premijer ligu odnosno što brže ponovno odigravanje gradskog derbija, dakle poruke i jednih i drugih su bile sportske, nisu podlegli tenzijama koje često idu uz odnose ova dva kluba.

Nakon što je Zrinjski osigurao naslov prvaka (kolo prije kraja) u BH izdanju Večernjeg lista Jozo Pavković je napisao tekst „Kako su nogometom Hrvati ugasili crvenu petokraku“. U tekstu je toliko laži i gluposti da sam ih odlučio podvući olovkom, kad sam to napravio većina teksta je bila podvučena, pa ću moći ukazati tek na dio njih.

J.P. o položaju FK Veleža u SFRJ: „U bivšoj Jugoslaviji Velež je bio najčešće na ljestvici nekako odmah iza velike četvorke (Dinamo, C. zvezda, Hajduk, Partizan). U Jugoslaviji je bio i “službeni” klub Hercegovine. Zrinjski je bio zabranjen.
...
“Rođeni” su u bivšoj državi bili miljenici, a “plemići” proganjani. Zato se od osnutka 1905. Zrinjski nije naigrao. Svaka vlast ga je zabranjivala. Komunističke su ga vlasti zbog nacionalnog predznaka ugasile 1945. “


Kao navijač Veleža bih zaista volio da su Rođeni (bez navodnika s kojima izraz za igrače i navijače Veleža piše Pavković) bili najčešće odmah iza velike četvorke ili u vrhu, no sjećam se brojnih sezona kad je Velež završavao u sredini tabele, ili se čak borio i za opstanak, dva puta su završili drugi zbog gol razlike, toliko o miljeništvu na način na koji ga sugerira Pavković. No Rođeni zaista jesu bili miljenici 70-ih (vjerojatno najbolja Veležova generacija ikad, koju je trenirao Sula Rebac) i dobrim dijelom 80-ih u Jugoslaviji, ali razlog za to je lijep i atraktivan nogomet koji su igrali. Da, istina je da je Zrinjski ugašen nakon Drugog svjetskog rata, što se desilo i mnogim klubovima sa nacinalnim predznakom. A tu svakako treba dodati činjenicu da se Zrinjski natjecao u prvenstvu NDH, pa je odluka novih vlasti o gašenju Zrinjskog jedina moguća i ispravna. Pavkoviću se potkrala i logička besmislica o proganjanju Zrinjskog za vrijeme druge Jugoslavije (koja je išla u paketu sa Veležom kao miljenikom), odnosno o proganjanju kluba koji tada nije niti postojao jer je ugašen, što i spominje u svom tekstu.

Kad se već pominju zabrane, Pavković svjesno prešućuje da je Veležu nekoliko puta zabranjivan rad u prvoj Jugoslaviji (a treba napomenuti da je osnovan kao zamjena za zabranjeni klub Omladinac) zbog povezanosti sa radničkim i komunističkim pokretom, a nakon zabranje 1940 (zbog antirežimskih demonstracija povodom godišnjice početka drugog svjetskog rata) nije djelovao sve do obnove rada 1945., a ogromna većina igrača i članova rukovodstva je rat provela na pravoj strani, u partizanima, te je 77 članova Veleža i poginulo u ratu. S dolaskom tzv. Herceg-Bosne, zločinačke tvorevine s jasnom poveznicom sa NDH (imena vojnih jedinica, promjena naziva ulica, osnivanje logora), Velež je opet ugašen. Kad se pogleda ko je sve i zbog čega zabranjivao rad i gasio Velež, mogu reći samo to da ga je zabranjivao onaj ko ga je i trebao zabranjivati, odnosno da takvi nisu zabranjivali rad Veležu, smatrao bih da nešto nije u redu sa klubom za koji navijam.

J.P. o uzroku problema FK Velež nakon rata 90-ih (uz dodatak o položaju Hrvata u SFRJ): „Velež je blijedio baš kao i nostalgija sljedbenika crvene petokrake. Boja, zvijezda na klupskom grbu, povijest kluba, nisu pomogli da se Bošnjaci nacionalno identificiraju s Veležom. Pokušaj da se iz obilježja kluba ukloni petokraka propao je, jer bez nje u grbu nije ostalo ništa. Vratili su je.
Sunovrat Veleža simbolička je potvrda propasti jugoslavenskog multietničkog koncepta po kojemu su Hrvati uvijek bili podređeni.
...
Dva mostarska kluba mnogo su više od sportskih rivala. Oni simboliziraju i dvije filozofije razmišljanja. Hrvati naglašeno žele nacionalni koncept ugraditi kao kamen temeljac multietničkog bh. društva, Bošnjaci kao “temeljni narod” pak žele građanskim konceptom relativizirati nacionalno.“


Velež ima zvijezdu na grbu kao simbol radničke borbe (a jasna je uloga komunista u osnivanju i radu Veleža, pogotovo u godinama prije Drugog svjetskog rata), na grbu ju je imao i prije 90 godina, i u tome je sva mudrost, i ne treba mu identifikacija s bilo kojom nacionalnom zajednicom, ili je Večernjakovom kolumnistu problem baš to što Velež nema nacionalnu identifikaciju? Što se tiče uzroka propadanja Veleža tu su stvari mnogo kompliciranije, i zahtijevaju poseban tekst ali nabrojiću neke: manja država daje slabiju ligu pa je očekivan pad kvalitete prvoligaških klubova; Velež je bio jedini hercegovački prvoligaš u Jugoslaviji, u BH ligi ih ima nekoliko; bio je jedini prvoligaš iz Mostara, sada je tu i Zrinjski,; osiromašenje društva što se efektiralo i na osiromašenje nogometnih klubova; igrači već u tinejdžerskoj dobi idu van, prije nisu mogli do 28. godine...

No ima jedan uzrok koji ću posebno obraditi, naime najbolji komentar Pavkovićevog teksta dao je jedan navijač Partizana napisavši da je autor zaboravio spomenuti da je Zrinjski uzeo Veležu stadion, što je dovelo do toga da Velež ima puno gore uslove za rad od gradskog rivala, te je dosta vremena i sredstava utrošeno za izgradnju stadiona u Vrapčićima. Uz to u paketu ide i svinjarija da je spomen obilježje poginulim igračima Veleža u Drugom svjetskom ratu na stadionu pod Bijelim Brijegom „prenamijenjeno“ u spomenik poginulim pripadnicima HVO-a u ratu 90-ih. Da li postoji klub na svijetu koji je napravio takvu podlost i brisanje povijesti kao što je to učinio Zrinjski na navedenom primjeru? A kad još dodamo da je stadion izgrađen radnim akcijama, tim podmuklim antihrvatskim komunističkim izumom, stvar još više dobija tragikomičnu crtu. I kad već spominje dvije filozofije razmišljanja, tu ne treba ići dalje od toga da s jedne strane imamo „plemiće“ a s druge klub koji je osnovan kao radničko sportsko društvo.

J.P. o uzrocima uspjeha Zrinjskog, uz još koji dodatak o neuspješnosti Veleža: „“Plemićima” (igrači Zrinjskog) ovo je četvrti naslov, pa su kao takvi i najuspješnija momčad od uspostave zajedničke bh. Premijer lige.
...
Njezine (J.P. misli na jugoslavenske) petokrake još ponegdje oživljavaju sjećanja na nju. Od subote u Mostaru još jedna neće sjati. Ugasit će se kao i brojne iluzije kako se od ideologije još može živjeti. Ljubav prema klubu, poštovanje nacionalnog, uvažavanje drugih i tržišno poslovanje Zrinjski su doveli na vrh. Ključ je to za rješenje i hrvatskog pitanja. Na zabranjivanju drugih i lažnim ideologijama “umrli” su “rođeni”.“


Ispadanje u niži rang Pavković vidi (odnosno priželjkuje) kao gašenje Veleža. Velež je tokom svoje povijesti nekoliko puta ispadao u niži rang, bio zabranjivan, gašen, i uvijek se vraćao, pa će tako najvjerojatnije biti i ovaj put, te će i nadalje nositi crvenu petokraku na svom grbu na zgražanje Pavkovića. Usput rečeno, Velež je često pripreme obavljao u mjestima poput Međugorja i Ljubuškog i nije nailazio na bitne probleme, i to sa famoznom petokrakom, toliko o Hrvatima i gašenju petokrake. I ne mogu a da se ne upustim u misli vođene navijačkim strastima: da, Zrinjski ima 4 titule prvaka BH, Velež „tek“ dva Kupa Maršala Tita, ali komparirajući snagu tadašnjeg jugoslovenskog i sadašnjeg BH prvoligaškog nogometa, svakome je jasno da jedan jugoslovenski kup vrijedi više od 10 BH prvenstava. A o uspješnosti u euro kupovima da ne govorimo. Uostalom pogledajte Veležove rezultate u Kupu kupova i UEFA kupu i usporedite ih sa dosezima Zrinjskog u pretkolima, gdje imamo ispadanje od predstavnika Luksemburga, te poraz od Partizana ukupnim rezultatom 11:2 (6:1 i 5:1) u dvije utakmice, no Partizan je tada ispao zbog nereda navijača pa je Zrinjski prošao dalje i tako ostvario vjerojatno svoj najveći europski uspjeh.

Od Pavkovića smo saznali što je potrebno za uspjeh pa da još jednom nabrojimo: ljubav prema klubu, poštovanje nacionalnog, uvažavanje drugih i tržišno poslovanje (ljubav prema bogu, obitelji i domovini su se negdje valjda zagubili). Ili da se ne zajebavamo po Pavkoviću klub se može voljeti jedino ako je nacionalni, druge klubove uvažavati (odnosno tek podnositi) ako su nacionalni, ako iskaču iz tako zamišljene matrice treba ih uništavati, i naravno kao točka na i tu je naravno tržišno poslovanje, na čemu Velež pada kao relikt socijalizma, Pavkovićev zaključak je tu više nego jasan.

Kao što su Hrvati nogometom ugasili zvijezdu petokraku, tako je i Pavković tekstom ugasio Velež. Odnosno nije se desilo, niti će se desiti ni jedno ni drugo. Jebiga Pavkoviću, Velež će igrati u nižem rangu, ali će i dalje postojati, i dalje će nositi crvenu petokraku, i još ako će pri tome izazvati pjenu na ustima kolumnisti Večernjaka i sličnima, i to je jedan od razloga za postojanje. Naravno ima ih još mnogo, i to puno bitnijih.

15.05.2016. u 23:36 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< svibanj, 2016 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Travanj 2020 (1)
Listopad 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (2)
Srpanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Listopad 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Komentiranje svega i svačega.

Kontakt mail :
hocemocenzuru@gmail.com

Linkovi

Hoćemo cenzuru - Kud Idijoti

Dosta je bilo splačina, pornića i drkačina
Dosta je bilo svakakvih lažnih informacija
Kako se živi kad se ne radi
Tko je u minusu, a tko u blokadi
Kao, lova ne vrijedi, ali dobro se kupuje
Ne znaš više kome da vjeruješ.

Dosta je bilo gluposti, šund stripova i ...
Propalih književnika i suludih pjesnika
Želim, želim nešto novo
Želim nešto pametno
Sistemski dotjerano
Moćno, moćno i nevidljivo.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Fašisti i ljevičari
Treba sve očistiti
Od nemoralnih ljubavi
Što to sve ekran trpi
Našminkane bolnice
Novinarske kritike
Orgazam pred kamerom u vašim domovima
Potrebna je intervencija.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.