hocemocenzuru
ponedjeljak, 02.12.2013.
Referendum & AVNOJ
Referendum
Na današnji referendum nisam izišao iz sljedećih razloga:
-ne priznajem ovaj referendum, jer o pravima manjina (a ovaj put se radi o LGBT populaciji) se ne smije odlučivati na ovakav način, a mišljenje većine u ovakvim slučajevima ne smije biti bitno
-da sam izišao na referendum time bih priznao njegove rezultate (koji su očekivani), a njegove rezultate ne priznajem, jer ko sam ja da odlučujem o pravima drugih
-potpuno razumijem ljude koji su izišli na referendum i glasali protiv jer su postupili po svojoj savjesti, ali i ja sam postupio po svojoj savjesti kada nisam izišao na njega, jer ga, kao što sam već napisao ne priznajem, i želio bih da drugi imaju razumijevanja za moj čin neizlaska
-već je samo održavanje referenduma poraz i velika sramota, a to bi i ostala čak i u slučaju da je većina zaokružila protiv, što je bilo nemoguća misija, jer kad god se dopusti većini da odlučuje o pravima manjina, ta ista većina ih neće dopustiti
-izlazak na referendum znači pristanak na pravila igre koju kreiraju Željka Markić i “obiteljaši”, a u takvim koordinatama mogućeg djelovanja i tako nametnutim temama nemoguće je imati ravnopravne uvjete, kao i normalnu raspravu
-i sam sam često vodio unaprijed izgubljene bitke, i ponavljam da jako cijenim ljude uključene u kampanju “Glasaj protiv”, jer tu se radi o časnim ljudima i dobrim glumcima, kolumnistima, bendovima (Mile Kekin, Vili Matula, Kawasaki3P, ZBF, St!llness, LET3, Le Zbor, da nabrojim samo neke od njih), na čije nastupe redovito idem, isto tako jako cijenim i napor svoje sestre, koja je putovala 50-ak kilometara do svoga glasačkog mjesta da bi glasala protiv, ali to je morao biti Sizifov posao, jer se unaprijed znalo kako razmišlja većina, bez obzira da li je izmanipulirana ili ne.
Najviše su zakazale institucije države (Sabor, Vlada, predsjednik), svako sa svojim dijelom odgovornosti, koje su dopustile da se referendum održi i da se manjina prepusti na milost i nemilost većini, što je moralo ovako završiti, ovaj put je Ustav u pitanju, a kasnije bi mogli doci dodatni zahtjevi za diskriminaciju LGBT osoba, te ostalih manjina (Srba, muslimana, ateista…). Što tek reći za odluku Ustavnog suda, koji se bira po političkim kriterijima, i za čiji su sastav najviše zaslužni HDZ i SDP. Da li će institucije države (prvenstveno Vlada i Sabor) naknadno uspjeti ublažiti ili poništiti učinke referenduma i bar se djelimično iskupiti, pa makar igrali i prljavo, ostaje da se vidi. Jer udruga “U ime obitelji” igra prljavo, i isto tako im treba i uzvratiti jer drugačije ne ide.
I ne mogu a da ne parafraziram jednu od najistaknutijih ličnosti iz naše povijesti: ne priznajem sud referenduma, kao ni Ustavni sud, već samo sud svoje savjesti. Jer kod ovakve države i ovakvih institucija biti legalista je naivno i glupo.
AVNOJ
Prošlo je 70 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu (29. i 30.11.1943.). Ovaj put neću o odlukama donesenim na njemu, kao i njihovom značaju, jer bi oni trebali biti poznati svakome ko bar nešto zna o Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji, kao i onome koji bar zna osnovne činjenice o povijesti Jugoslavije i država proizašlim iz nje. Nešto bih rekao o tome što novonastalim državama znači (ili bolje reći ne znači) AVNOJ, te kako je obljetnica (ne)obilježena u medijima.
Što se tiče država i njihovih institucija nastalih raspadom Jugoslavije, 70 obljetnica jednog od najvažnijih događaja, je prešućena, samo djelimično i jer se radi o datumu vezanim uz državu koje više nema. Hrvatska je tu i tamo sjeti ZAVNOH-a, ali da budemo iskreni najviše zbog kontinuiteta državnosti, antifašistička tradicija je tu nažalost sporedna. 25.11., dan Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a se obilježava u BiH, ali je neradni dan u FBiH, a u RS ne. Razlog za oboje je opet isti – kontinuitet državnosti, a koju institucije RS negiraju. I to je razlog za isticanje ZAVNOH-a i ZAVNOBIH-a, uz istovremeno zanemarivanje AVNOJ-a, iako logika i istina govori da su itekako povezani. Manje više je isti slučaj i u ostalim jugoslavenskim državama – AVNOJ je minoriziran ili potpuno prešućen. I da se razumijemo ne žalim zbog toga, jer Hrvatska i ostale jugoslovenske države, ovakve kakve su sada, bolje i da ga i ne spominju, i da se ne pozivaju na njega (a one to ni ne pomišljaju), jer su jako daleko od svega što AVNOJ predstavlja, niti su blizu da budu ikakav bitan i samostalan faktor u Europi i svijetu.
I u medijima je 70 obljetnica uglavnom prešućena (čast izuzecima kao što su e-novine), ili se svela na kratku vijest da se održavaju Dani AVNOJ-a u Jajcu, a vijest je popraćena neizbježnom oznakom – nostalgija. A ta oznaka je besmislena, nepotrebna, pa i glupa, jer još nisam čuo u vijestima o proslavama sličnih obljetnica u svijetu da dobiju tu oznaku. Kad se obilježavaju bitni događaji iz Drugog svjetskog rata u drugim zemljama, uz to se ne veže priljepak nostalgija, ali kad su recimo u pitanju Neretva ili Sutjeska onda je to redovit slučaj. Cilj je da se ljudi koji obilježavaju te događaju prikažu karikaturalno, kao ljudi koji žive u prošlom vremenu, što je daleko od istine. Kad je AVNOJ u pitanju, tu se radi o velikim dosezima u jednom izuzetno teškom povijesnom trenutku, iz kojih se još uvijek može izvući kakva pouka i danas. E zato to treba ismijavati i prešućivati, da bi se današnji položaj Hrvatske i ostalih država koje su činile SFRJ, kao i njihova nebitnost činila što normalnijom i jedino mugućom.
I na samom kraju: zašto sam ovaj nelegitimni referendum i AVNOJ stavio u isti tekst? Ne samo zbog toga jer se 70 obljetnica zasjedanja u Jajcu skoro pa poklopila sa referendumom. Glavni razlog je taj što je AVNOJ bio bitan korak u pobjedi nad fašizmom (u jednom drugom i mnogo gorem vremenu), a “obiteljaški” referendum je korak unatrag od vrijednosti koje je predstavljao AVNOJ, koji nas vodi dublje u fašizaciju našeg društva. A osmijeh Željke Markić koji ćemo gledati u vijestima narednih dana (jer danas ga nismo imali priliku vidjeti zbog neizdavanja akreditacija određenim medijima, te solidariziranju većine ostalih) nije ništa drugo nego osmijeh fašizma legaliziranog ovim referendumom, i to ne zbog njegovog rezultata, već prvenstveno zbog činjenice da je takav referendum uopće i održan.
