hocemocenzuru
srijeda, 30.01.2013.
Domoljubi mjeseca
Domovina će nam se suočiti sa mnogim ugrozama u ovoj 2013., sudeći po izjavama dežurnih, kao i onih povremenih, domoljuba. Unutrašnji i vanjski neprijatelji, zdravstveni odgoj, ćirilica…, mnogo toga je u igri, a siječanj je bio pun izljeva domoljublja. Zbog toga sam se odlučio izdvojiti najdomoljubnije (njih pet) ličnosti mjeseca. Ne znam da li će se dole navedene gospode neko sjetiti na Dan državnosti, ili za neki drugi praznik, pa će im ovom prilikom kao kakva takva satisfakcija biti dodijeljene i prigodne plakete. Pa da krenemo redom, od petog do prvog mjesta.
5. Ljubo Ćesić Rojs
“Neka oni meni oduzmu i činove i mirovine, samo da mi Hrvatska ostane.” - Ljubo Ćesić Rojs, nakon što je otkriveno da se nalazi na popisu pripadnika HVO-a koji primaju dvostruku mirovinu, i u BiH i u RH.
Zbog ove izjave Rojsu se dodjeljuje Plaketa “John F. Kennedy”, jer je godinama nakon njegove antologijske izjave “ko je jamio, jamio je” evoluirao do stava “ne pitaj što ti možeš uzeti domovini, već što domovina može uzeti tebi”.
Hrvatska će ostati sigurno, moguće je da će Rojsu biti oduzeta mirovina, no u tom slučaju nameće se pitanje: što s već isplaćenim mirovinama na koje nije imao pravo?
4. Luis Torres
Torres je na ovu listu upao kao gost, nije državljanin RH, i najpoštenije bi ga bilo staviti izvan konkurencije, ali je ispao veći domoljub nego dobar dio građana Hrvatske, te je uvršten u domoljubni Top5. Navest ću par razloga za uvrštenje na listu:
- kao DJ u dvorani u Madridu na rukometnom svjetskom prvenstvu puštao je pjesme Marka Perkovića Thompsona na utakmicama hrvatske reprezentacije
- tvrdi da je prekinuo je sa curom iz Slovenije jer je mrzila Hrvatsku
- osim MPT-a, među omiljenim njegovim izvođačima se nalaze Colonia i Rozga, a tamburaše obožava
- iako slovenski govori bolje od hrvatskog, odbio je s novinarom Večernjeg lista pričati na slovenskom, te je razgovor vođen na španjolskom
Zaslužio je Plaketu “Nenad Bach” za promociju hrvatske glazbe u svijetu. Nadam se da će Luis uskoro otkriti Matu Bulića, Miroslava Škoru i ostale bisere hrvatske estrade.
3. Zvonimir Despot
“Umjesto da svi dignu glas, da skupe pamet i da hrvatskom čovjeku otvore perspektivu za sutra, za zaradu, za bolji život, i vlast i oporba i crkveni ljudi ogrezli su u ideološku borbu od koje nitko neće biti sitiji! Nevjerojatno je koliko se u tako kratko vrijeme čulo optužbi, uvreda, govora mržnje, koliko se to moglo javno čuti ovih dana zbog zdravstvenog odgoja. I uopće više nije glavno pitanje tko je kriv, tko je što propustio, tko što gura i zašto... Temeljno je pitanje, zašto kome uopće treba ovakva javna rasprava? Kome treba ovakav javni izljev mržnje i s jedne i s druge strane, kome treba stvaranje slike o državi i društvu u kojemu se stvaraju nove, još dublje podjele, mržnja koja samo da ne zove na oružje? Gdje je nestala odgovornost javnih djelatnika za izgovorenu riječ? Nije li trebalo Jovanovića i Matića hitno smijeniti s ministarskih položaja nakon njihova izljeva mržnje i izjava koje nemaju veze sa zdravom pameti? Nije li Bozanić trebao hitno reagirati i usprotiviti se izjavama njegova biskupa Pozaića, koji je izgubio svaki kompas i dodir sa stvarnošću? I takvih je primjera koliko hoćemo! Zar opet netko želi da Hrvat ide na Hrvata? “ – Zvonimir Despot, kolumnista Večernjeg lista.
Despot je dobitnik Plakete “Dr. Franjo Tuđman” za dosege u nacionalnoj pomirbi.
Zadnjih dvadesetak godina stalno smo zasipani lamentima kao što su “zašto je Hrvat išao na Hrvata”, “zar će opet Srbin na Srbina”. To se naravno uglavnom referiralo na Drugi svjetski rat i bitke partizana i ustaša, kao i partizana i četnika. Kamo sreće da se njih više upitalo zašto Srbin ide na Hrvata, Hrvat na Bošnjaka,…
2. Vojko Obersnel
“Kažu Slovenci da možda nikad nećemo u EU. Došlo je vrijeme da im netko konačno kaže: možda mi nećemo u EU, ali nećete ni vi na Jadran. “ - riječki gradonačelnik Vojko Obersnel na Twitteru nakon izjave slovenskog ministra vanjskih poslova Karla Erjavca o sporu oko Ljubljanske banke.
Obersnel se dodjeljuju dvije plakete. Prva je Plaketa “Slaven Letica” za izuzetni angažman u rješavanju hrvatsko-slovenskih sporova, a kao bonus Plaketa “Vuk Jeremić” zbog svrsishodne upotrebe Twittera.
Slaven Letica, Tonči Tadić i Miroslav Rožić su izgleda u Obersnelu dobili dostojnu zamjenu. Uostalom pametni znaju čemu služi Twitter.
1. Valentin Pozaić
“Nacizam je došao na vlast putem demokratskih izbora, no onda su zlorabeći legitimitet za dobijeni mandat, zaveli diktaturu, a dalje je poznato. Treba li uopće upozoravati na sličnost s komunistima danas u Hrvatskoj?
Svi mi ovdje okupljeni već smo dio odgovora i utemeljene nade za budućnost. I mi smo u povorci naših slavnih generala Ante i Mladena. Mi smo za hrvatsku državu, državu ponosa, časti i dostojanstva. Hrvatskoj je potrebna nova Oluja, Hrvatskoj je potrebna lustracija. “ - pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić.
Pozaić je definitivno zaslužio laskavu titulu domoljuba mjeseca u izuzetno jakoj konkurenciji, kao i Plaketu “Vice Vukojević” za izuzetne napore na širenju svijesti o potrebi za lustracijom i borbu protiv komunizma.
Sličnost nacista s komunistima u Hrvatskoj? Komunisti danas u Hrvatskoj? I to na vlasti? Nova Oluja? Protiv komunista? Lustracija? Čisto ludilo.
nedjelja, 27.01.2013.
Sjajan vikend YU sporta
U nekoliko postova pisao sam kritično o sportašima u tzv. regiji, a to se odnosilo uglavnom na njihove izjave ili politička i ideološka opredjeljenja, a ne na njihove sportske (ne)uspjehe. Ovaj put sam “primoran” pisati o njihovim sjajnim rezultatima ostvarenim ovog vikenda. Krenut ću s damama.
Ana Konjuh je osvojila juniorski Australian Open pojedinačno i u paru sa kanađankom Carol Zhao, a pri tome je ova 15-ogodišnjakinja pobjeđivala dvije godine starije tenisačice, čime je taj nevjerojatan doseg još značajniji.
Tina Maze je u subotu bila druga u veleslalomu, a u nedelju prva u slalomu na domaćem terenu u Mariboru, uzela je ukupno 180 bodova, osvojila 49. Zlatnu lisicu, osigurala mali globus u veleslalomu, bori se za isti u slalomu i pri tome ima više od 800 bodova prednosti u ukupnom poretku svjetskog kupa pred drugoplasiranom skijašicom i praktično je već osigurala veliki globus.
Nisam mogao a da se ne sjetim sjanih slovenskih skijaša kao što su Mateja Svet, Bojan Križaj, Rok Petrovič… i naravno legendarnog direktora jugoslovenske, te kasnije i slovenske skijaške reprezentacije Toneta Vogrinca. Njegovi skijaši su osvajali olimpijske i svjetske medalje, male globuse, ali nikada nijedan nije bio blizu osvajanja svjetskog kupa. Već je dugo u zasluženoj mirovini, ali ne sumjnam da je bio na Lisici i uživao, jer ovo je i njegov uspjeh. Od njega je sve i krenulo i koliko mi je drago zbog Maze, jednako mi je drago i zbog Vogrineca.
Ivica Kostelić je u nedelju bio treći u slalomu te je pobijedio u kombinaciji četvrti put zaredom u Kitzbühelu! Obitelj Kostelić sada ima 4 velika, 11 malih globusa, 55 pobjeda u svjetskom kupu, 9 olimpijskih medalja (od čega 4 Janičina zlata), te 6 zlata sa svjetskih prvenstava!
Novak Đoković je u nedelju treći put zaredom, a četvrti put ukupno, osvojio Australian Open, pobijedivši u finalu sjajnog Andy Murraya. Sada Đoković ima 6 osvojenih Grand Slam naslova!
U subotu je rukometna reprezentacija Hrvatske osvojila treće mjesto na svjetskom prvenstvu u rukometu, a reprezentacija Slovenije četvrto mjesto. Slavko Goluža je tako kao selektor u godinu dana osvojio i treću broncu (EP, OI i SP), a kao igrač već ima dva olimpijska i jedno svjetsko zlato.
I sve se to srećom uglavnom moglo vidjeti na stranim TV programima (Eurosport i Sport1), što znači da se u skoro svim gore navedenim događajima moglo uživati bez pošalica (uglavnom loših), urlikanja i preglumljivanja oduševljenja HTV-ovih sportskih komentatora. Bez npr. Bruna Kovačevića, Drage Ćosića, Ivice Blažička i Miće Dušanovića je gledanje sporta definitivno puno ljepše.
Protekli sportski vikend se može opisati sloganom posuđenim od dokumentarne serije “Robna kuća”: za svakoga ponešto, za nekoga sve. Ovisi naravno o afinitetima. A što se naslova posta tiče, on se sam nametnuo, a da li će biti komentara i kakvi će biti, vidjet ćemo…
petak, 11.01.2013.
Partizanski filmovi kao okidač
“Imali smo nedavno i prikazivanje serije bezveznih promidžbenjih filmova bivše Jugoslavije sa partizanskim zločincima. U jednom od tih filmova završna scena je vlak koji pada, i to vlak sa oznakom crvenog križa, zamislite kakva je to poruka, pada u provaliju. Ne bih se uopće iznenadio da je to nekom bio okidač. Znači u trenutku kad je društvo izloženo krizi treba izrazito paziti što se i kako pušta, i treba paziti na poruke…”
Gore nevedene riječi su izrečene u emisiji “Tema dana”, koja ide neposredno prije Dnevnika na prvom programu HTV-a, a izrekao ih je Zoran Grgić, stručnjak za borbu protiv terorizma, tako ga je bar najavio voditelj emisije Danko Družijanić, iz studija u Slavonskom Brodu. Tema emisije je bila, vjerujem da to nije teško pogoditi, serija eksplozija u Zagrebu. Od strane medija Zoran Grgić je znao biti najavljen i kao stručnjak za međunarodne sukobe niskog intenziteta i terorizam (Glas koncila), te kao neovisni stručnjak za sigurnost (Jutarnji list).
Možda nije naodmet ovom prilikom napomenuti da je Grgić bio član Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi u vrijeme afere zbog ispitivanja novinarke Helene Puljiz od strane POA-e 2004. godine, a tema ispitivanja je bio tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Posebno su zanimljive Grgićeve riječi upućene Heleni Puljiz prilikom jednog od ispitivanja pred Vijećem da bi trebala biti sretna što je agenti POA-e nisu tukli!? U Vijeće za civilni nadzor sigurnosnih službi Grgić je izabran 2003., a u biografiji mu je kao preporuka za to mjesto pisalo da svoje radove objavljuje u Hrvatskom slovu. A sve ovo govori i o kredibilitetu emisije (i njenog voditelja) u kojoj gostuju ovakvi stručnjaci.
Ovome svemu svakako treba pridodati, onako da se nađe, da je očito da Zoran Grgić sebe smatra i stručnjakom za Drugi svjetski rat, kao i za partizanski film, ili kako on to kaže “filmove sa partizanskim zločincima”. Jasno je da je Grgić mislio na film “Valter brani Sarajevo”, koji je prikazan prošli četvrtak, 3.01., kasno navečer na HTV1. Priznajte ima tu neke logike, nekada filmovi u kojima vlak eksplodira (usput rečeno, u trenutku eksplozije u vlaku nije bilo ranjenika, što znako svako ko je bar jednom pogledao Valtera), a danas eksplozivne naprave na pruzi u predgrađu Zagreba. Izgleda da su po Grgiću partizanski filmovi poticali na diverzije na prugama za civilni promet, i to u mirnodopskim uvjetima. Nema mi druge nego ponovo pogledati sve partizanske filmove i tražiti u njima elemente za potvrdu Grgićeve teze.
Da je ostalo još vremena (navedena Grgićeva izjava je dana pred kraj emisije) Grgić je mogao i dodatno poentirati – naime eksplozija na autobuskoj stanici oko ponoći u noći s četvrtka na petak (10.01./11.01.) se desila baš za vrijeme prikazivanja još jednog partizanskog filma, radi se o filmu “Diverzanti”. Teško da se radi o slučajnosti, pogotovo ako imamo na imu da je redatelj oba filma Hajrudin Krvavac. Dakle, sve što vam treba za bombaške napade u 21. stoljeću možete naći u partizanskim filmovina iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Pitajte uostalom Zorana Grgića. Sve što treba modernim bombašima su već pokazali Valter, Suri i Zis. Njima bih svakako pridodao Korčagina i Doktora iz već spomenutih “Diverzanata” te svakako i Prsana iz “Kapelskih kresova”. Listu dalje možete nadopuniti sami, materijala ima i te kako, i to eksplozivnog.
Da je kojim slučajem stradao neki most, nije teško predvidjeti da bi po Grgiću okidač mogli biti Zavatoni, Inženjer i Tigar (”Most”, opet Hajrudin Krvavac kao redatelj) i naravno nezaobilazni Yul Brynner iz ”Bitke na Neretvi” Veljka Bulajića. Rješenje može biti samo jedno: ne prikazivati više partizanske filmove na HTV-u, a da bi se to realiziralo formirati Vijeće za nadzor filmskog programa, u njemu bi bilo sigurno mjesta i za Zorana Grgića. I tek onda ćemo moći mirno spavati, bez straha da će nas probuditi kakva eksplozija.
srijeda, 02.01.2013.
Top 10 ZG koncerata 2012. (domaća scena)
Od LET3 do Hladnog piva, od dočeka 2012. u Tvornici do dočeka 2013. na Britancu, prošla je zagrebačka koncertna 2012. Odoka gledano ne razlikuje se previše od prethodnih godina. Ono što je očito, pogotovo u drugom dijelu godine, je pad posjetitelja, vjerojatno uzrokovan padom platežne moći publike koja odlazi na koncerte. Kao posljedica toga došlo je i do blagog pada cijena karata – koncerti koji su obično koštali 90-100 kn sada dođu 70-80 kn.
Pokušat ću napraviti listu meni najboljih domaćih koncerata protekle godine. Listu inozemnih nastupa ću ovom prilikom preskočiti, jer sam propustio previše toga (Wilco, Mark Lanegan Band, Calexico, Tindersticks, INmusic,…) da bih mogao napraviti iole smislenu listu. Tek ću spomenuti da su mi najdraži nastupi bili The Walkabouts u Tvornici (siječanj) i Nomeansno u KSET-u (prosinac - nakon nekoliko svirki u KSET-u ne bi bilo loše da ih vidimo u većem prostoru, jer je opet u KSET-u bila prevelika gužva, na momente neizdržljiva). Najposjećeniji je bio kolovoški koncert Red Hot Chili Peppersa na Hipodromu (oko 35 000), s kojim možemo biti zadovoljni, i sa set listom i sa onim što su nam Peppersi pružili.
No, da se vratim najboljim domaćim nastupima 2012., u igri je bilo otprilike 35-40 koncerata, s tim da sam od bitnijih propustio tek TBF, Rebel Star i Dječake. Dakle, ovako izgleda moj TOP 10 ZG domaćih koncerata 2012. (ili možda je bolje reći TOP 11, jer 10. mjesto dijele dva benda):
10. Zadruga – Hard Place, 2.06.2012.
Najbolji koncert Zadruge na kom sam bio, dobro popunjen Hard Place je svjedočio žestokom nastupu Kreše i drugova, koji su bili iznimno raspoloženi te večeri. Nije bilo “Male Čiči”, a repertoar se sastojao od pjesama isključivo sa prva dva albuma, što je definitivno pridonijelo kvaliteti koncerta.
10. Milić Vukašinović & Vatreni poljubac – Boogaloo, 3.03.2012.
Milić Vukašinović snima albume i radi koncerte kad “spička” sav novac, kako to on sam kaže, jedinstven i neponovljiv, ne prati trendove i svira jedan te isti r’n’r više od trideset godina. Rijetko dolazi u Zagreb i treba iskoristiti svaku priliku koja se ukaže za posjetiti koncert Poljupca. Dva sata svirke u komadu, bez bisa kao i obično. Ponovit ću još jednom: jedinstven i neponovljiv.
Milić Vukašinović & Vatreni poljubac – Boogaloo, 3.03.2012.
9. Električni Orgazam – Tvornica, 24.03.2012.
Koncert je održan u Malom pogonu, što je iznenađujuće za bend kakav je Orgazam. Mali pogon je bio dupke pun, repertoar je bio pametno odabran, sastojao se od stvari sa zadnjeg albuma “To što vidiš to i jeste”, pjesama iz rane novovalne faze (sa “Paket aranžmana” i prva dva albuma), a sve je začinjeno svima poznatim hitovima Orgazma kao što su “Kako bubanj kaže” i “Debela devojka”. Za svakoga ponešto, raznoliko i uvjerljivo. 2.02. opet sviraju u Tvornici, ovaj put na sreću u Velikom pogonu.
8. Goribor – Močvara, 27.09.2012.
Protekle godine sam ih gledao još i u ožujku u Tvornici, ali mi je koncert u Močvari bolje legao. “Evo je banja” je u svim anketama bio u vrhu lista najboljih albuma u 2012. Nakon nastupa u Močvari Goribor je uzeo pauzu i jedno vrijeme neće održavati koncerte i zato je trebalo biti u Močvari krajem rujna.
7. Brkovi – Močvara, pogon Jedinstvo, 16.06.2012.
Promocija trećeg albuma Brkova (“Balkanski esperanto”) je prošla očekivano uspješno, a našlo se vremena i za pjesme sa prva dva albuma. Brkovi ne mogu razočarati, kad se to desi javite…
Brkovi – Močvara, pogon Jedinstvo, 16.06.2012.
6. Pips, Chips & Videoclips – Tvornica, 7.11.2012.
Koncert nije najavljivan u medijima, održan je povodom proslave 50 godina Fakulteta političkih znanosti, karata nije bilo u prodaji i dijeljene su isključivo studentima. Veliki pogon Tvornice je bio pun, Pipsi su u jako dobroj formi, a koncert je ušao u moj top 10 i zbog izbora pjesama, koje kao da sam sam birao – repertoar se uglavnom sastojao od stvari sa “Dernjave” i “Fred Astera”, a našlo se naravno i mjesta za ranije i kasnije uratke Pipsa.
5. LET3 – Tvornica, doček Nove 2012., 31.12.2011./1.01.2012.
Doček Nove 2012. bio je jedinstvena prilika vidjeti nastup LET3 u dva seta, sve skupa oko tri sata, čto znači da su stigli odsvirati skoro sve bitnije pjesme iz svoje karijere, što obično nije slučaj zadnjih godina, jer letovci forsiraju repertoar sa “Bombardiranja Srbije i Čačka” koji je, s izuzetkom “Djeteta u vremenu” i “Riječkih pički”, ispod kvalitete prva 4 albuma. Tri sata LET3 – idealno za doček Nove.
4. Hladno pivo – Tvornica, 8.03. & 9.03.2012.
Suvišno je pričati koliko su klupski poncerti Piva dobri. Dio pjesama je birala publika glasajući mailom, a dio bend. Dvije noći zaredom je Tvornica bila rasprodana. Piva nikad dosta.
Hladno pivo – Tvornica, 8.03. & 9.03.2012.
3. Partibrejkers – Tvornica, 8.12.2012.
30 godina Partibrejkersa, 2 sata i 15 minuta svirke, pola metra snijega… Kakva večer!
Partibrejkers – Tvornica, 8.12.2012.
2. Le Zbor – Tvornica, 21.05.2012.
Promocija prvog albuma Le Zbora (“Hrvatske budnice”) mi je bio najugodnije koncertno iznenađenje protekle godine. Koncert nakon kojeg mi osmijeh još dugo nije silazio sa lica.
Le Zbor – Tvornica, 21.05.2012.
1. Repetitor + Cripple&Casino + Vlasta Popić - Močvara, 20.12.2012.
Oko najboljeg koncerta prošle godine nisam imao nikakve dileme, jer ono što je pružio Repetitor prije dva tjedna je nešto što se rijetko viđa. U igri je bio i koncert Repetitora u Malom pogonu Tvornice u ožujku, ali mi je prosinački nastup u Močvari bio ipak za nijansu bolji, a osim Repetitora vidjeli smo nastupe još dva jako dobra benda, tako da je za mene to bio definitivno koncert godine, i sve to za samo 30 kn. Radi se o tri mlada benda, koji djeluju tek nekoliko godina i koji su promovirali svoje tek izišle ili nadolazeće albume. Pa da krenem redom.
Indie rock bend Cripple&Casino iz Zagreba sam već imao prilike gledati (U Močvari i Spunku) i sa nestrpljenjem sam čekao njihov nastup. I isplatilo se doći ranije u Močvaru re večeri i odgledati njihov polusatni nastup, koji se opravdao sva moja očekivanja – žestoka svirka i upečatljiv Petrin vokal. Predstavili su pjesme sa nadolazećeg albuma “With High Regards”. Dok ne izdaju novi album ostaje nam da slušamo njihov prvijenac, koji se moze skinuti na stranici crippleandcasino.bandcamp.com.
Nakon Cripple&Casino red je došao na varaždinski bend Vlasta Popić, koji je predstavio svoj tek izašli prvijenac “Za očnjake” (album su izdali za izdavačku kuću SKC Kragujevac a može se skinuti na stranici vlastapopic.bandcamp.com ). Ovaj put nisu imali tehničkih problema kao zadnji put kad sam ih gledao (sa Repetitorima u SC-u) i ostavili su puno bolju dojam na mene, dobar nastup, a na koncertu se vidjelo da dobar dio publike poznaje njihove pjesme.
Repetitor je koncertom u Močvari promovirao nedavno objavljeni drugi album “Dobrodošli na okean”. Ono što nam je Repetitor priuštio tu večer u Močvari je teško opisati, tu energiju, taj zvuk koji naprosto melje sve pred sobom… Na pamet mi pada jedna jedina riječ: razvaljivanje! Svirali su stvari sa oba albuma (koja se također mogu skinuti na stranici repetitor.bandcamp.com ), i iako nisu odsvirali ”Prosečan čovek” (meni jednu od omiljenijih) bio je to perfektan koncert. Nažalost Repetitor u zadnje vrijeme prati peh, jer nakon incidenta sa skinsima i redarima u Banja Luci, i u Močvari se desio manji incident, kad je gitarista Repetitora Borisa na pod srušio jedan idiot iz publike, pri tome oštetivši i gitaru. No on je brzo odstranjen iz dvorane i koncert je nastavljen sa istom žestinom.
Sve je štimalo tu večer (osim spomenutog incidenta): puna Močvara, sjajni Repetitor, Cripple&Casino i Vlasta Popić – moj ZG koncert godine!
