U nekoliko postova pisao sam kritično o sportašima u tzv. regiji, a to se odnosilo uglavnom na njihove izjave ili politička i ideološka opredjeljenja, a ne na njihove sportske (ne)uspjehe. Ovaj put sam “primoran” pisati o njihovim sjajnim rezultatima ostvarenim ovog vikenda. Krenut ću s damama.
Ana Konjuh je osvojila juniorski Australian Open pojedinačno i u paru sa kanađankom Carol Zhao, a pri tome je ova 15-ogodišnjakinja pobjeđivala dvije godine starije tenisačice, čime je taj nevjerojatan doseg još značajniji.
Tina Maze je u subotu bila druga u veleslalomu, a u nedelju prva u slalomu na domaćem terenu u Mariboru, uzela je ukupno 180 bodova, osvojila 49. Zlatnu lisicu, osigurala mali globus u veleslalomu, bori se za isti u slalomu i pri tome ima više od 800 bodova prednosti u ukupnom poretku svjetskog kupa pred drugoplasiranom skijašicom i praktično je već osigurala veliki globus.
Nisam mogao a da se ne sjetim sjanih slovenskih skijaša kao što su Mateja Svet, Bojan Križaj, Rok Petrovič… i naravno legendarnog direktora jugoslovenske, te kasnije i slovenske skijaške reprezentacije Toneta Vogrinca. Njegovi skijaši su osvajali olimpijske i svjetske medalje, male globuse, ali nikada nijedan nije bio blizu osvajanja svjetskog kupa. Već je dugo u zasluženoj mirovini, ali ne sumjnam da je bio na Lisici i uživao, jer ovo je i njegov uspjeh. Od njega je sve i krenulo i koliko mi je drago zbog Maze, jednako mi je drago i zbog Vogrineca.
Ivica Kostelić je u nedelju bio treći u slalomu te je pobijedio u kombinaciji četvrti put zaredom u Kitzbühelu! Obitelj Kostelić sada ima 4 velika, 11 malih globusa, 55 pobjeda u svjetskom kupu, 9 olimpijskih medalja (od čega 4 Janičina zlata), te 6 zlata sa svjetskih prvenstava!
Novak Đoković je u nedelju treći put zaredom, a četvrti put ukupno, osvojio Australian Open, pobijedivši u finalu sjajnog Andy Murraya. Sada Đoković ima 6 osvojenih Grand Slam naslova!
U subotu je rukometna reprezentacija Hrvatske osvojila treće mjesto na svjetskom prvenstvu u rukometu, a reprezentacija Slovenije četvrto mjesto. Slavko Goluža je tako kao selektor u godinu dana osvojio i treću broncu (EP, OI i SP), a kao igrač već ima dva olimpijska i jedno svjetsko zlato.
I sve se to srećom uglavnom moglo vidjeti na stranim TV programima (Eurosport i Sport1), što znači da se u skoro svim gore navedenim događajima moglo uživati bez pošalica (uglavnom loših), urlikanja i preglumljivanja oduševljenja HTV-ovih sportskih komentatora. Bez npr. Bruna Kovačevića, Drage Ćosića, Ivice Blažička i Miće Dušanovića je gledanje sporta definitivno puno ljepše.
Protekli sportski vikend se može opisati sloganom posuđenim od dokumentarne serije “Robna kuća”: za svakoga ponešto, za nekoga sve. Ovisi naravno o afinitetima. A što se naslova posta tiče, on se sam nametnuo, a da li će biti komentara i kakvi će biti, vidjet ćemo…
Post je objavljen 27.01.2013. u 22:10 sati.