hocemocenzuru
nedjelja, 09.12.2012.
Partibrejkers - Tvornica 8.12.2012.
Zagreb je u subotu bio zamalo pa olimpijski grad, pri tome mislim na zimsku olimpijadu, palo je pola metra snijega, gradski prijevoz nije funkcionirao, mnogi kvartovi su bili zameteni, a dobiti taxi službu nije bilo nimalo lako. Noć ranije su Partibrejkersi svirali u Splitu, stanje na cestama je bilo takvo da je u zraku visilo logično pitanje: da li će se bend uspjeti prebaciti do Zagreba? Srećom stigli su, probu su obavili prije nego su se vrata Tvornice otvorila i održali su još jedan koncert za pamćenje. Veliki pogon je bio izuzetno dobro popunjen, a bio bi i puniji da su vremenske prilike to dopustile, znam tri osobe koje nisu uspjeli doći na koncert, a imali su karte, a sigurno je bilo još dosta takvih. Zadnjih godina smo već navikli da Partibrejkersi sviraju u Zagrebu krajem godine, pa se može reći da se radi o tradiciji koju ne bi bilo loše nastaviti.
U 10 Partibrejkersi počinju nastup sa “Ako si”, osjeti se da su raspoloženi i da će to biti ne samo uobičajeno dobar koncert Partibrejkersa, već i nešto više od toga. Partibrejkersi naravno ne trebaju specijalan povod za koncert, ali subotnji je bio u sklopu obilježavanja 30 godina djelovanja. No nije se radilo o klasičnoj proslavi tipa “30 pjesama za 30 godina”, nije bilo specijalnih gostiju, a godišnjica nije niti spomenuta, jer Partibrejkersima to i nije potrebno, dovoljno je to da se pojave i otpraše svoje. Jedino što se razlikovalo u odnosu na njihove zagrebačke nastupe zadnjih godina je trajanje koncerta, to je bio njihov najduži koncert na kom sam bio, trajao je oko 2 sata i 15 minuta, regularni dio je zaključio “Ulični hodač”, očekivani prvi bis je otvorio “Prsten” a zatvorio “Stoj Džoni”, a dobili smo i neočekivani drugi bis, za sam kraj je ostavljena “Najbolje se putuje”. To je bilo to od Caneta, Antona i njihovih suboraca, više nego dovoljno za dobar provod. I bend i publika su bili na visokom nivou, a na kraju krajeva i jedni i drugi su se trebali pomučiti da dođu do Tvornice, ali je tim sve bilo i slađe.
Zanimljivo je da je na ulaznicama i plakatima pisalo “Partybrejkers”, moram priznati da nisam skužio u čemu je fazon. Nakon je što je sredinom koncerta dvaput bezuspješno zamolio organizatora da isključi klimu koja je bila podešena na hlađenje, Cane je treći put zavapio da se već jednom isključi hladnovito puhalo, što je napokon i urodilo plodom. Taktika “pričaj novohrvatski da te organizator razumije” se tako pokazala uspješnom. Nisam mogao a da se ne sjetim Sandre Ham i natječaja časopisa Jezik za najbolju novu hrvatsku riječ. Cane je ovom prilikom koristio dvije riječi, ali njih bi se moglo spojiti u jednu, recimo hladnopuhalo i poslati na natječaj. I ko zna, možda bi hladnopuhalo Zorana Kostića iz Zrenjanina, člana sastava tulumolomitelji, prošla u uži izbor i doživjela sudbinu riječi kao što su uspornik (ležeći policajac), raskružje (kružni tok) i istinomjer (poligraf).
No da se vratim na koncert, Partibrejkersi su odsvirali neke pjesme koje su rijetko izvodili na zagrebačkim koncertima zadnjih desetak godina kao što su “Prsten” i “Najbolje se putuje”, a ako se ne varam “Molitva” je izvedena prvi put u Zagrebu. Izvedena je i jedna nova stvar (“Šta radiš”), što je nadam se i naznaka nadolazećeg albuma. Set lista je bila otprilike ista kao na novosadskom kocertu 29.11., sudeći po izvještajima sa istog. Pokušat ću se prisjetiti zagrebačke set liste, redoslijed naravno nije kao dole navedeni, a nešto sigurno i nedostaje, sorry ali kad se pređe četrdeseta mozak baš i ne funkcionira najbolje. Dakle Partibrejkersi su u subotu navečer odsvirali:
Ako si
Ono što pokušavam
Zemljotres
Rođen loš
Ledeno doba
Lobotomija
Kreni prema meni
Hipnotisana gomila
Hiljadu godina
Šta radiš (nova pjesma)
Gramzivost i pohlepa
Mesečeva kći
Hoću da znam
Sjajnija budućnost
Ćutanje
Žurim
Noćas u gradu
Sloboda ili ništa
Ulični hodač
Prsten
Ona živi na brdu
Stoj Džoni
Molitva
Najbolje se putuje
