hocemocenzuru
nedjelja, 04.03.2012.
Kad Milić Vukašinović svira Rock'n'Roll (Vatreni poljubac, Boogaloo 3.03.2012.)
„Svaka pjesma mu je ili kako fata neku koku ili kako je bari“, ovako nekako je jedna moja prijateljica objašnjavala drugoj o čemu to uglavnom pjeva Milić Vukašinović u svojim pjesmama. Poprilično dobro opisano, još bi samo trebalo dodati da pjeva o tome kako svira rock'n'roll. „Doktor za r’n’r“, „Ja sviram r’n’r“, „Recept za r’n’r“, „Sve će jednom proć’, samo neće nikad r’n’r“, „Nek’ ne sluša kome smeta moj r’n’r“, „Svi za r’n’r“, „Živio r’n’r“, „100% r’n’r“, „Rokerčina“, „(r’n’r je) krv i znoj“ su samo neki od naslova Vatrenog poljupca, bilo pjesama, bilo albuma.
Da li je to što oni sviraju heavy metal, hard rock, pastirski rock ili jednostavno rock'n'roll me previše ne zanima, no činjenica je da Milić Vukašinović svoj muzički izričaj od početka pa sve do sada nije mijenjao, da Vatreni poljubac nije muzički evoluirao, i da isto što je svirao sedamdesetih svira i sada. I još je to pretvorio u svoju prednost, a ne manu. Naravno da to vrijedi prvenstveno za poštovatelje djela Milića Vukašinovića, ali mora se priznati da je zaista teško naći takav bend, koji 30 i više godina (sa povremenim prekidima) praši jedno te isto, i pri tome stiče nove poklonike, ne brojne, ali ipak ih ima nezanemariv broj. Ništa mudro, ali jako zabavno, i dosljedno, to je ukratko muzika Milića Vukašinovića i Vatrenog poljupca.
Mnoge zanimljivosti iz života Milića Vukašinovića se spominju u medijima, no izdvojiću jednu manje poznatu: proveo je u Sarajevu svo vrijeme opsade grada ('92.-'95.), da bi neposredno prije NATO intervencije u proljeće '99. otišao u Beograd radi snimanja albuma „Sve će jednom proć’, samo neće nikad Rock’n’Roll“, i ostao u Beogradu cijelo vrijeme bombardiranja. I pri tome snimio dobar album.
Vatrenog poljupca nije bilo u Zagrebu godinama, bolje reći decenijama, a onda su u kratkom razdoblju svirali dva puta. Prije otprilike godinu dana u Željezničaru su imali zajednički koncert sa Brkovima. Ni to što je nakon sjajnog nastupa Brkova, dobar dio publike napustio dvoranu, nije spriječilo Milića i Poljubac da održe žestok i jako dobar koncert. Ko je ostao nije zažalio. Drugi nastup su imali u subotu 3.03. u Bogaloou. Nakon prošlogodišnjeg nastupa u Željezničaru očekivanja za subotnji koncert su bila velika.
Koncert nije održan u velikoj dvorani, već kod šanka i skupilo se 150-200 ljudi. Iskreno, očekivao sam veću posjetu, ali to nije nimalo smetalo Miliću i drugovima da održe još jedan izuzetno dobar koncert. Jedini minus ide Boogaloou, jer su na šanku imali jedino malo pivo (15 kn). Koncert je bio ujedno i promocija albuma „Kad svira Rock'n'Roll“ (vjerujem da naziv nije nikoga iznenadio), koji je izišao krajem prošle godine. Nisam siguran koliko je termin novi album ispravan, s obzirom da su prvih 6 pjesama zaista nove a ostatak (njih 8) su već poznate pjesme sa albuma „100% Rock'n'Roll“. Meni je album sasvim OK, nove pjesme se solidno uklapaju u diskografiju benda, mada ga je nemoguće ocijeniti kao album u cjelini zbog prisustva već poznatih pjesama, na kojima je prvotno vokal bio Tifa, a na najnovijem albumu ih pjeva Vukašinović.
Vatreni poljubac opet ima novu postavu, uz Milića Vukašinovića tu su još Vladimir Ćopić (bubnjevi) i Srđan Đukić (bas gitara). Dvosatni nastup Vatreni poljubac je otvorio sa stvarima sa novog albuma: „Kad svira Rock'n'Roll“, „Pusti jako muziku“, „Dijalektika“, i „Šipak mangupe“. Većina u publici zna tekstove, iako nove pjesme nisam dotada čuo (album sam uspio poslušati dan nakon koncerta) legle su mi dobro, to su tipične pjesme Vatrenog poljupca, ništa novo, ali sve skupa to zvuči simpatično i standardno dobro.
Zatim su usljedile pjesme iz sedamdesetih i osamdesetih - „Nek se zna“, „Krv i znoj“, „Sinoć u inat ljubio sam drugu“, „Bugi je htjela“, „Moj drug je otišao van“, „Iz inata“, „Stipu Gatibo“, „Doktor za rock’n'roll“... Sve štima, bend uživa svirajući, publika skače i pjeva sa Milićem, a u publici ima i onih koji se nisu ni rodili kad je Poljubac izdao prvi album.
U drugoj polovici koncerta odsvirano je i nekoliko pjesama sa predzadnjeg albuma „Sve će jednom proć’, samo neće nikad Rock'n'Roll“ – „Sve će jednom proć’, samo neće nikad Rock'n'Roll“, „Rokerčina“, „Pijana ulica“, „Tike-tike-tačke“ i „Umrijeću mlad“. Regularni dio je zaključen sa „Žikinim kolom“, „100% Rock'n'Roll“ i „Živio Rock'n'Roll“. Usljedio je i bis, iako je Milić rekao da bisove ne voli svirati. Čuli smo i pjesme iz prve polovice djelovanja Poljupca, kao i one napravljene u zadnjih petnaestak godina, balade su izostale, i vjerujem da su svi kući otišli zadovoljni. Tokom i nakon koncerta skandiralo se „Mića majstore...“. Potpisujem.
