hocemocenzuru
nedjelja, 04.12.2011.
'85
Momci ja ne znam svoje godine
Otkad se računa telefonirajte
Ja vas molim
Ja vas molim
Ljeto osamdeset peta
More
I pičke s drugog svijeta
Šteta baš šteta
Jer klinci nikad neće znati
Što bi bilo da se vrati
To ljeto
I pišanje uz vjetar
More
I tad sam bio sretan
Ljeto
I pet bombona u sebe
More
Davno prošlo vrijeme
Šteta baš šteta
Tog ljeta
Baš šteta
(iz pjesme „Ljeto '85“, Pips Chips & Videoclips)
U zagrebačkom Mercatoru se nalazi kafić pokojnoga Iztoka Puca - Atlanta '96. Na zidu se nalaze uvećani isječci iz Sportskih novosti vezani uz Iztokove osvojene trofeje, uključujući naravno i zlato sa Olimpijade u Atlanti. Jedan od tih uspjeha je prvi Zagrebov naslov klupskog prvaka Evrope iz '92. U okviru teksta iz SN-a se nalazi i popis dotadašnjih prvaka Evrope po godinama, među njima su mi najviše privukla pažnju imena osvajača iz Jugoslavije:
1972. – Partizan, Bjelovar
1976. – Borac, Banja Luka
1985. – Metaloplastika, Šabac
'72. i '76. ne pamtim, ali sjajne ekipe Metaloplastike iz '85. se jako dobro sjećam, jer su igrajući izuzetno atraktivan, lijep za gledanje, rukomet bili prvaci Evrope. Vujović, Vuković, Mrkonja, Isaković, Bašic, Portner i njihovi potezi ostaju dugo u sjećanju, čak i nakon 26 godina.
Iste te '85 svoj prvi naslov evropskog prvaka uzima i Cibona predvođena Draženom Petrovićem , a kao i Metaloplastika to su ostvarili atraktivnom igrom. Tu su još bili i Čutura, Aco, Nakić, Knego, Ušić, Nakić, Arapović,... Cibona isto ponavlja i sljedeće godine, ali ne uspijeva biti prvak Jugoslavije, što je vjerojatno koštalo i treće uzastopne titule europskog klupskog prvaka.
'85. zagrebačka Mladost igra finale kupa prvaka u odbojci, no Parma je bila bolja. Rukometašice Radničkog predvođene legendarnom Svetlanom Kitić igraju finale kupa prvakinja. Sarajevski Željo je igrao polufinale kupa UEFA protiv Videotona i ispao golom primljenim koju minutu prije kraja (Čuhai 88. minuta) i tako propustio igrati finale protiv Reala. I nakon toliko godina još mi je urezana slika Ivice Osima nakon primljenog gola, raščupana kosa, pogled ko zna gdje. Sve u svemu, izuzetno uspješna godina za jugoslovenske klubove u europskim kupovima.
Te '85 Partibrejkers su objavili svoj prvijenac, Zabranjeno Pušenje je izdalo drugi album „Dok čekaš sabah sa Šejtanom“, Haustor „Bolero“, Idoli muziku za film „6 dana juna“, Film objavljuje ploču „Signali u noći“, a Elvis J. Kurtović & His Meteors drugi album „Da bog da crk'o rok'n'rol“. Katarina II mijenja ime u Ekatarina Velika i izdaje drugi album nazvan jednostavno „Ekatarina Velika“.
Pobjednički film Pulskog (a bogami i Kanskog) festivala je Kusturicin „Otac na službenom putu“. '85 su prikazani i već pomenuti „6 dana juna“, „Tajvanska kanasta“ Gorana Markovića, Draškovićev „Život je lep“, „Bal na vodi“...
'85 (i jednim dijelom naredna '86.) je bila zadnja „normalna“ godina koje se sjećam. Na jesen sljedeće godine Milošević dolazi na čelo SK Srbije, objavljen je Memorandum SANU, a ja počinjem pratiti politiku, dotada potpuno nezainteresiran za nju. Odjednom počinjem gledati cijeli Dnevnik, a ne samo sportske minute, ali to je već za neku drugu temu.
E sad, i meni je samom sebi teško objasniti zašto mi je ispijajući kavu u Mercatoru, u kafiću Iztoka Puca, gledajuću popis klubova osvajača rukometnog Kupa prvaka, pala na pamet baš pjesma od Pipsa. Pjesma me odvukla do te godine, pet in osamdeset. Da, dobro znam da nije sve bilo sport, muzika i razbibriga, da je bilo nestašica kave, par-nepar pizdarija i još podosta akutnih problema, kako je to bio tada običaj reći. Jebiga, sorry ako to nekoga nervira, ali meni je to bila lijepa godina. Pri tome sam naravno u potpunosti svjestan činjenice da takvim sjajem može sjati, samo što je prošlost sad.
