hocemocenzuru
nedjelja, 13.11.2011.
Predizborni štandovi
Prolazak zagrebačkim Trgom Bana Jelačića ovo nedeljno popodne pružio mi je zanimljiv uvid u dosege demokracije u Hrvatskoj, nakon više od 20 godina prakticiranja iste. Naime, u samo par kvadratnih metara zbilo se 5 predizbornih štandova. Pa da vidimo što se sve nudi na glavnom zagrebačkom trgu.
Štand br. 1 : Hrvatski laburisti - stranka rada.Ništa čudno, hrvatski laburisti su dosta aktivni u ovoj kampanji, i po svemu sudeći stranka Dragutina Lesara prelazi izborni prag.
Štand br. 2 (odmah pored štanda laburista) : Pokret HR - Damir Gašparović. Obećavaju da će nam vratiti osmijeh. Kako za navedenu stranku a i za samog Gašparovića nisam do sada čuo, nije preostalo nego da progooglam za više informacija – radi se o bivšem članu SDP-a, bivšem članu Izvršnog odbora i kandidatu za potpredsjednika SDP-a na konvenciji 2008.
Štand br. 3 (prekoputa laburista i HR pokreta) : Savez za građansku i etičku Hrvatsku don Ivana Grubišića. Oko Grubišićevog izlaska na izbore se digla prašina, jer je konzervativno desnim krugovima nezamislivo da jedan svećenik zastupa građansku, nenacionalističku opciju. Posebno je indikativno obrušavanje na politički angažman Grubišića od strane Ivice Šole i Tihomira Dujmovića u emisiji „Otvoreno“ prije par dana. Za Grubišića je dobar znak da ga se takvi plaše, mogao bi ostvariti sasvim dobar rezultat.
Štand br. 4 (desno od štanda Grubišićevog Saveza) je posebna priča : to je štand on nečega što se zove HUP, a da se ne radi o Hrvatskoj udruzi poslodavaca mi je odmah bilo jasno, jer je slovo u barem dvostruko veće od ostala dva. Gledam pažljivije, to je skraćenica za Hrvatski uljudbeni pokret. Slogan im je „Uvijek spremni za Nezavisnu i za Dom“. Na plakatu je i Ana Lučić. Jasno da jasnije ne može biti: u, spremnost, nezavisna i dom. Da i najglupljeg NDH štovatelja privuku. Ne znam koja je od ove dvije mogućnosti jadnija: da su ovakve neoustaške pizdarije dozvoljene ili ako to nije protivzakonito, jedino mi ostaje da pošaljem takav zakon i i one koji su ga pisali u tri lijepe pizde materine.
Štand br. 5 (lijevo od štanda Grubišićevog Saveza) je zaista poseban: „Vuco u saboru“! Nije mi poznat Vucin politički program, i da li je i tu prisutna „u se, na se i poda se“ poetika. Samo da opet ne zapjeva u TV sučeljavanju. Ako ne uspije i ovaj put, Vuci jedino preostaje da idući put proba kao Vasilije Mitu (Vucin alter ego, vođa grupe Živo blato).
Odlazeći s Trga razmišljam što bi se moglo zaključiti o 20 i kusur godina staroj tradiciji demokracije u RH na osnovi nedeljnih štandova na Trgu. Dvije liste (laburisti i Grubišić) koje su donijele kakvo takvo osvježenje i koje će, poprilično sigurno, dobiti mjesta u Saboru; pokret bivšeg SDP-ovca koji nije uspio smisliti ništa bolje od vracanja osmijeha na lice; ustašoidno-kretenoidna lista koja je sramota za društvo u kom se može uopće i dogoditi; i na samom kraju lista estradne poluzvijezde koja valjda cilja na ljubitelje Vucinih pjesama. Toliko o političkoj evoluciji u zadnjih dvadesetak godina. Daleko smo dogurali!
