hocemocenzuru
srijeda, 20.07.2011.
VP - magazin za reviziju povijesti (povodom Dana ustanka naroda Hrvatske)
Već sam imao priliku pročitati dva broja (1. i 3.) VP - magazina za vojnu povijest, mjesečnika koji izdaje Večernji list (i o oba broja sam ponešto i napisao). Mislio sam da više neću imati potrebu čitati navedeni magazin, ali vidjevši na naslovnici 4. broja najavu „Kontroverze – Ustanak u Srbu u srpnju 1941. nije bio antifašistički“, jednostavno sam ga morao kupiti da provjerim na osnovu kakvih argumenata se iznosi nevedena tvrdnja.
27.07. je za vrijeme socijalističke Jugoslavije obilježavan kao Dan ustanka naroda Hrvatske (i BiH). Do ustanka je došlo zbog ustaških zločina, koji su počeli vrlo brzo nakon uspostave NDH. Već krajem travnja '41. je osnovan koncentracioni logor Danica (kod Koprivnice), a doneseni su i rasni zakoni. Uslijedili su brojni ustaški zločini: pogromi u Gudovcu kod Bjelovara, u Glini, u Blagaju su samo neki od njih. Krajem lipnja i u srpnju '41 su ustaše počinile masovne zločine u Lici, samo u logoru Jadovno je ubijeno najmanje 20 000 ljudi, postrojbe Maksa Luburića su čistile srpska sela, ubijajući pritom i žene, djecu i starce. Stanovnici brojnih sela, koja su bila na udaru ustaša, su pobjegli u zbjegove.
Sve je to dovelo do ustanka naroda Like 27. srpnja. To je bio ustanak protiv ustaškog terora, dio ustanika je bio organiziran od strane komunista, a dio od ljudi koji su prihvatili četničku ideologiju. Grupe pod vodstvom četnika su počinile zločine u hrvatskim selima Brotnjo, Boričevac, Vrtoč i Krnjeuša. No, kasnije je ipak prevladala dominantnija partizanska, komunistička opcija, kojoj se priključio veći dio naroda, i koja je u svoje redove uključila i srpsko i hrvatsko stanovništvo. I nije naodmet ponoviti (mada bi to svima trebalo biti odavno jasno) da su kasnije partizanskim jedinicama četnici bili neprijatelji, jednako kao što su to bili ustaše, kao i njemačke i talijanske postrojbe. Ovo je naravno dosta pojednostavljen i skraćen prikaz događaja koji su doveli do ustanka.
Ivo Goldstein je u Jutarnjem Listu (srpanj 2010.) napisao:
„Dio ustanika u Lici organizirali su i pročetnički elementi koji su nakon 27. srpnja počinili osvetničke zločine u bosanskohercegovačkim selima Krnjeuša i Vrtoča te u ličkom Brotnju, ali to se ni u brojkama, ni u razmjerima ne može usporediti s ustaškim zločinima. Međutim, dio priča koje ovih dana stižu s desnice o četničkim zločinima 1941. ili je predimenzioniran ili je puka laž. Te su laži konstruirane nakon 27. srpnja 1941. jer je ustašama trebalo opravdanje pred vlastitom javnošću: ustanak se nije mogao tajiti čak ni u totalitarnoj državi kakva je bila NDH. Još više, to im je bilo potrebno zbog Talijana i Nijemaca, koji su pobjesnili zbog ustaškog terora i izbijanja ustanka jer, umjesto da NDH ispomaže njihove ratne napore, ona im postaje teret.“
No, vratimo se na tekst iz VP magazina, čiji je autor dr. sc. Zlatko Begonja. Neke dijelove ću navesti čisto radi toga da se vidi o kakvim se nebulozama tu radi. Tako na samom početku Begonja piše:
„Uspostavom NDH 10. travnja 1941. nastupile su bitne pretpostavke na osnovu kojih su protivnici održanja bilo kakvog oblika slobodne i samostalne Hrvatske mogli početi s inicijativama njezina potpunoga vojnog i političkog slamanja.“
Volio bih znati na osnovu čega dr. sc. Begonja smatra da je NDH bila slobodna i samostalna? Stvorena od strane Wehrmachta, cijelo vrijeme, sve do zasluženog kraja, je bila protektorat i satelitska država. Kakva je to samostalnost? Slobodna? Da, jedino ako se kao sloboda shvati ubijanje Židova, Srba, Roma i komunista.
U nastavku teksta Begonja tvrdi:
„Formiranje NDH u tijeku rata za mnoge je aktivne vojne i političke čimbenike na determiniranom prostoru bila prevelika smetnja procesu ostvarenja njihovih strateških ciljeva, zbog čega takvi nisu mogli trajnije ostati u stanju privremenog „mirovanja“. U tom sklopu nalazili su se komunisti, četnici i talijanski fašisti.“
Nadalje autor navodi:
„Četničko-komunistička oružana pobuna od 27. srpnja 1941. izvedena je pak na jednom dijelu državnog teritorija NDH, uz znakovitu potporu talijanskih fašističkih postrojbi.“
Istina je da su na samom početku rata partizani i četnici surađivali u pojedinim dijelovima Jugoslavije (o čemu smo uostalom učili i za vrijeme socijalizma), ali su ubrzo sukobili i vodili žestoke bitke, te su četnici kasnije surađivali i sa Talijanima i sa Nijemcima. Četničke jedinice pod zaštitom i u suradnji sa Talijanima su počinili brojne zločine nad Hrvatima u Dalmaciji i Lici. Početnu i kratkotrajnu suradnju partizana i četnika, te kasniju suradnju četnika i talijanskih fašista je autor spojio u tezu da je ustanak u Srbu zajedničko djelo partizana, četnika i talijanskih fašista, kao da se radi o dokazivanju nekog matematičkog teorema?! Kao da za autora teksta NDH nije bila njemačko-talijanski protektorat i kao da Talijani nisu imali teritorijalne koristi od uspostave NDH, i kao da Rimski ugovori nisu potpisani u svibnju 1941.
Ima u tekstu dijelova koji su me više nasmijali nego naljutili, kao što je to ovaj izvadak:
„U tom kontekstu mogu se primjerice promatrati i postupci Hrvata-komunista Marka Oreškovića, zvanog Španac, koji je po lici tada obilazio srpska sela sa zastrašujućim riječima: „Bježite, braćo Srbi, dolaze ustaše, sve će vas poklati“. Na isti način postupao je i njegov ideološki sudrug Većo Holjevac. Takvim su promidžbenim aktivnostima, uz činjenicu da su pritom namjerno skrivali svoju hrvatsku pripadnost., izravno poticali srpski narod na oružanu pobunu.“
Upravo smo saznali da razlog ustanka nisu bili ustaški zločini, već komunističke laži?! Baš me zanima na čemu je ovaj Begonja?
Sljedećim navodima zaista nije potreban nikakav komentar:
„Svi ovi iskazi nedvojbeno potvrđuju karakter i stvarne namjere pobunjenika, ali i njihovu tadašnju političku orijentaciju bitno usmjerenu u četničkom pravcu. Takva su opredjeljenja više ili manje zadržana i u nastavku trajanja Drugoga svjetskog rata, naravno uz određene formalne ideološke korekcije nastale isključivo na temelju razvoja vojno-političke situacije.“
No, najmonstruozniji dio teksta tek dolazi:
„Pritom treba naglasiti kako postupci režima NDH nisu mogli biti Srbima opravdanje za destruktivno ponašanje, odnosno njihova presudna odrednica za ostvarenjem nasilnog otkidanja dijela hrvatskog teritorija. Pored ostaloga ne i zato što je takvo srpsko političko opredjeljenje egzistiralo i prije faktične uspostave NDH.“
Te na samom kraju autor zaključuje:
„Na koncu treba primijetiti i činjenicu kako aktivna srpska pobuna nije bila pokretana dok se Hrvatska nalazila u okviru monarhističke ili pak komunističke Jugoslavije. To je povijesna činjenica koja svakako govori sama za sebe.“
Ta činjenica ne govori ama baš ništa, ako se ne dovede u vezu za uvjetima života ljudi i događanjima iz navedenih perioda, bilo da se radi o Kraljevini Jugoslaviji, NDH ili pak o socijalističkoj Jugoslaviji. Radi se jednostavno o tome da su Srbi u NDH bili ugroženi kao narod, dok u monarhističkoj i socijalističkoj Jugoslaviji to nije bio slučaj, mada je kod srpskih nacionalista danas dosta prisutna teza o ugroženosti Srba u Titovoj Jugoslaviji, ali to je već tema za sebe.
Već spomenuti tekst Ive Goldsteina, iako napisan godinu dana prije teksta Zlatka Begonje, najbolje opisuje o čemu se ovdje radi, Goldsteinov tekst iz srpnja 2010 ovako završava:
„Tvrdnje o 27. 7. kao datumu četničke pobune od sada valja nazivati pravim imenom - ustašoidnim bulažnjenjem te direktnim negiranjem antifašističkog karaktera ove države. Htjeli-ne htjeli, negatori 27. srpnja uhvatili su se za ustaški mit i morat će podnijeti svu odgovornost za takvu rabotu.“
Da, tekst Zlatka Begonje je upravo to – neoustaško bulažnjenje!
Treba još dodati da se u 4. broju VP magazina nalazi i tekst Milana Pojića „Banski Grabovac (teroristički čin)“, u kom se napad partizana pod vodstvom Vasilja Gaćeše na željezničku stanicu u Banskom Grabovcu, koji je izveden u noći s 23.07. na 24.07.1941., naziva terorističkim činom uperenim protiv NDH?!
Nakon nekolicine objavljenih tekstova u dosada izašlim brojevima, barem kad je Drugi svjetski rat na ovim prostorima u pitanju, može se bez ustezanja reći da je VP magazin za reviziju povijesti!
I na samom kraju ne mogu a da ne pomenem i pisma čitatelja. Karlo Marković iz Zagreba traži više tema iz Drugog svjetskog rata jer je (pazi sad) „veliki ljubitelj Drugog svjetskog rata“, a Bojan Dimitrijević sa beogradskog Instituta za savremenu istoriju je došao do časopisa kad je bio na odmoru u Opatiji i naravno, zar ste sumnjali u to, jako mu se sviđa.
No najbolje o samom mjesečniku, o njegovim namjerama, kao i ciljanoj skupini kojoj je namijenjen, govori pismo Dragana Vidovića:
„...magazin za vojnu povijest se jako puno čita na području BiH, osobito u onim mjestima gdje većinski žive Hrvati.
Predlažem da se u idućim brojevima nađe i naslov neki od akcija na području BiH, npr.: napadi srpske vojske ili napadi Armije BiH na postrojbe HVO-a.“
Ma bravo Dragane, baš to nam upravo treba, magazin koji promovira mitove o svojoj naciji kao vječitoj žrtvi, bilo drugih naroda bilo složenih povijesnih kretanja. O napadima na HVO ćemo pisati, o napadima i logorima HVO-a naravno ni riječi. A uredništvo je tu da ispunjava takve želje.
Uz takvu uređivačku politiku, kakvu ima VP, i po tome kako pišu o Drugom svjetskom ratu, ne bi me iznenadilo da se uz magazin počnu dijeliti DVD-ovi sa svim epizodama Vrdoljakove serije „Duga mračna noć“. Uz VP „Duga mračna noć“ bi legla k'o budali šamar.
