hocemocenzuru
petak, 24.06.2011.
PROPUSTILI STE VELIKE BITKE? - Ne očajavajte, tu je VP magazin
PROPUSTILI STE VELIKE BITKE? JOŠ IH UVIJEK MOŽETE PROŽIVJETI PREKO STARIH BROJEVA VP MAGAZINA ZA VOJNU POVIJEST.
Ovako glasi reklama za nabavku prethodnih brojeva VP magazina. Ne znam kome je u Večernjem listu pala na pamet ideja za ovako glupavu reklamu, ali u moru reklama kojima nas obasipaju mediji ova je na mene ipak ostavila najjači dojam. A što tek reći za reklamu za pretplatu za navedeni magazin: UŽIVAJTE U VELIKIM BITKAMA.
Zaista zašto ne bi i čitatelji VP magazina uživali u bitkama bar onoliko, koliko su uživali sudionici tih bitaka? Evo uzmimo za primjer samo ratove devedesetih u regiji - možete samo zamisliti kakvo je to uživanje bilo učestvovati u njima, i da li ih se isplati ponovo proživljavati? Čemu uostalom ustajati u 6 ujutro i ići na posao (ako ga imate naravno), zar ne bi bilo ljepše opet ići u rovove i ”velike bitke“? A oni koji su ih propustili, bilo da su izbjegli učešće u njima ili su bili premladi, a novi ratovi nažalost nisu na obzoru, za utjehu imaju VP magazin.
A sada nešto i o sadržaju trećeg broja VP magazina za lipanj 2011. Najviše pažnje su mi privukla dva članka vezana uz drugi svjetski rat na našim prostorima. Prvi je ”Puč Lorković-Vokić i kako spasiti NDH“ (autor Mario Jareb) o pregovorima između ustaških predstavnika i HSS-a ljeta 1944. o odvajanju od sila osovine i prelasku na savezničku stranu, a sve u cilju opstanka NDH. U tekstu se cijelo vrijeme provlači zaključak da je Pavelić slamanjem pregovora (o kojima je bio cijelo vrijeme obaviješten) vezao sudbinu NDH za Treći Rajh i da je to uzrok njenog sloma u svibnju 1945. Kako protumačiti zanemarivanje očiglednih činjenica kao što je ta da NDH nikad nije bila suverena država, već je bila čedo Wehrmachta i da je pad Trećeg Rajha je morao neminovno značiti (povijesno zasluženi) pad NDH. Uostalom i Vojni sud u Nürnbergu je donio zaključak da je NDH bila satelitska država i da su akti vlade NDH akti ukupacijske sile. A da ne govorimo o tome koliko je realan prelazak države stvorene od strane Wehrmachta i pod njegovom kontrolom na stranu saveznika u ljeto 1944., kad je bilo jasno da će Treći rajh izgubiti rat, pogotovo nakon masovnih zločina organiziranih i provedenih od strane te iste NDH. Uz sve to na kraju krajeve (ali ne i najmanje bitno) antifašistička koalicija je već imala svoje saveznike u Jugoslaviji – Titove partizane.
Jozo Tomasevich je u svom kapitalnom djelu “Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941 – 1945“ napisao: ”Činjenica jest da se NDH nije mogla održati nakon rata kao nezavisna država, bez obzira na to koja strana pobijedila. U slučaju pobjede sila Osovine, NDH bi izgubila još više teritorija od Italije i još bi više postala njemačko-talijanski kondominij nego što je to bila za vrijeme rata. U slučaju savezničke pobjede, NDH bi nastavila postojati kao dio veće jugoslovenske države. Ukratko, NDH je bila u položaju iz kojeg nije bilo izlaza.“Čisto sumnjam da je sve ovo nepoznato autoru teksta, i nije mi jasno zašto je potrebno o “puču Lorković-Vokić“ govoriti kao o propuštenoj šansi za opstanak hrvatske države u poslijeratnoj Evropi i njen prelazak na stranu zapadnih Saveznika?
Drugi tekst koji mi je privukao pažnju je ”Politički odjeci crkvenog djelovanja Alojzija Stepinca“ (autor je Miroslav Akmadža) u kome je zagrebački nadbiskup Stepinac predstavljen kao jednako dosljedan borac i protiv ustaških i protiv komunističkih vlasti (što je teza široko zastupljena u hrvatskoj javnosti) i kao osoba koja se žestoko suprotstavljala progonu Srba, Židova i ostalih za vrijeme NDH. Dokazi koje ne govore u prilog tome su naravno izostavljeni i tekst ne ostavlja prostora sumnji o Stepinčevom dosljedno moralnom držanju za vrijeme rata. No koliko je točna ta tvrdnja pokazuje tekst ”Stepinac i njegovi demoni“ Igora Lasića (http://www.novossti.com/2011/06/stepinac-i-njegovi-demoni/) objavljen u tjedniku Novosti (br. 600 od 17.06.2011.) iz kojeg izdvajam riječi fra Petra Jeleča, teologa i povjesničara, profesora na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, koji je doktorirao na temi “Katolička crkva u BiH I NDH”:
“Povijesno je neodrživa teza da se zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac na isti način borio protiv komunizma i nacifašizma kako se to pokušava revizionistički prikazati u crkvenim publikacijama s hagiografskim tendencijama. Borba nadbiskupa Stepinca protiv komunizma bila je jasna i dosljedna od početka, kroz čitavo vrijeme rata (a i po¬slije), dok je borba protiv nacizma i fašiz¬ma imala svoju evoluciju i nije bila otpočetka tako jasna i nikad tako odlučna kao protiv komunizma. Ta evolucija se vrlo jasno može vidjeti i iz analize njegovih pisanih dokumenata i javnih nastupa, a i čitanjem katoličkog tiska za vrijeme rata. U Crkvi se fašizam i nacizam jednostavno smatralo manjim zlom od komunizma.
Isto tako je neodrživa teza da se radi o “ratnom zločincu”, “najvjernijem suradniku ustaškog režima”, kako je to kroz dugi niz godina plasirano u komunističkoj i velikosrpskoj historiografiji i publicistici sve do najnovijeg vremena. A knjiga i publikacija koje još uvijek zastupaju takvo stajalište moguće je pronaći i na stranim jezicima. Stepinac je na završetku rata bio podvrgnut montiranom procesu i nevino osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. Milovan Đilas u svojim memoarima napominje kako je Stepinac osuđen ne toliko zbog suradnje s ustaškim režimom tijekom rata, koliko zbog odbijanja suradnje s komunističkom vlašću tj. zbog “njegova opozicionarstva posle rata”.
Usprkos nekad diplomatskim, nekad žestokim kritikama nekih postupaka tadašnjih vlastodržaca, Stepinac se nikad nije u potpunosti distancirao od ustaškog režima i sve do kraja rata davao je podršku opstanku “hrvatske države”. Nekad je čak nalazio i opravdanja za neke postupke državnih vlasti, te nabrajao “mnoga dobra” koje je učinila ustaška vlast, što svjedoči njegovo pismo iz svibnja 1943. upućeno vatikanskom državnom tajniku Maglioneu.
Stepinac se u brojnim prilikama zauzimao za progonjene ljude raznih vjeroispovijesti i nacionalnosti i o tomu postoje brojna dokumentirana svjedočanstva. Je li mogao i trebao učiniti više, to pitanje ostaje otvoreno za daljnja istraživanja. O Stepincu će se moći donijeti konačan sud tek onda kad javnosti budu dostupni dokumenti iz Vatikanskog arhiva za razdoblje Drugog svjetskog rata (dosad je pristup omogućen samo dokumentima do 1939).”
No u trećem broju VP magazina sam uočio i jednu pozitivnu promjenu: za razliku od prvog broja u kom su se u rubrici “Militarija” mogli naći oglasi za ambleme, medalje i kape NDH, ovdje to nije slučaj. Sad da li se tu radi o odluci urednika magazina ili tek o tome da su navedeni NDH “suveniri” prodani (ipak se približava kolovoški Thompsonov dernek u Čavoglavama) nije mi poznato.
U uvodniku magazina glavni urednik Zvonimir Despot je najavio da će se od sada više pažnje posvetiti ratu u BH, tj. napadima srpske vojske ili Armije BiH na postrojbe HVO-a. O napadima HVO-a naravno ni riječi, a o logorima u “HZHB” sumnjam da ćemo imati priliku čitati tematske tekstove. Tako već u ovom broju na čak 10 stranica imamo temu “Listopad 1992. Prozor – Početak hrvatsko-muslimanskog rata u BiH”. Uostalom baš kao što nam reklama za stare brojeve i pretplatu VP magazine poručuje: ko je propustio HVO-ovu bitku za Prozor, može je sada “proživjeti” i “uživati” u njoj. Ja ne bih, hvala.
utorak, 14.06.2011.
KUD IDIJOTI - 30 godina starih pizdi
KUD Idijoti, legendarni punk bend iz Pule, ove godine obilježava 30 godina djelovanja, pa ću pokušati napraviti pregled dosadašnjeg rada starih pizdi (kako sami sebe zovu), jer su meni osobno jedan od najbitnijih bendova, kako muzički tako i po stavovima koje zastupaju u svojim pjesmama i intervjuima, i sa sigurnošću mogu reći da su bitno utjecali na moj svjetonazor. A na kraju krajeva i ime bloga sam dao po jednoj od meni najdražih njihovih pjesama - ustvari to je prva stvar od Idijota koju sam ikad čuo, i odmah me je oborila s nogu.
Priča o Idijotima počinje otprilike ovako: krajem sedamdesetih u Puli je djelovala grupa Nafta, čiji su članovi bili Sale Veruda na gitari, basista Bucolini i bubnjar Gigi. Najpoznatiji pulski punk bend iz tog vremena Problemi se u isto vrijeme raspao, nakon čega Sale i pjevač Problema (Marino Piuko) dogovaraju suradnju, i tako nastaju KUD Idijoti. Kao datum osnivanja benda uzima se 2.02.1981., dan kad su imali prvu probu. Prva postava Idijota je dakle bila: Sale Veruda, Davor Zgrabljić - Bucolini, Egidio Rocco i Marino Piuko. Postava Idijota se često mijenjala sve do 1985. (uglavnom zbog odlaska na služenje vojnog roka), dok se nije ustalila u sastavu: Sale Veruda (gitara), Tusta (vokal), Dr. Fric (bas) i Ptica (bubnjevi). Navedena postava će obilježiti narednih 15-ak, diskografski najplodnijih godina Idijota.
1986. izdaju kasetu “Legendarni uživo“, a godinu kasnije pobjeđuju na Omladinskom festivalu u Subotici. Te iste 1987. kao predstavnici Jugoslavije nastupaju na festivalu mediteranskih zemalja koji se održao na jugu Italije u mjestu Reggio Calabria. Tamo se desio i incident za vrijeme nastupa Idijota o kojem su izvijestile i talijanske i jugoslovenske novine - izvođenje pjesme “Bandiera Rossa“ je prekinuto od strane karabinjera s obrazloženjem da sviraju pjesmu koju niko ne želi. Taj potez nije naišao na odobravanje publike, koja je izviždala karabinjere i koncert je ipak nastavljen. Zbog ovoga incidenta stiglo je izvinjenje i od strane karabinjera i od strane organizatora festivala, koju su to nazvali “zloupotrebom vlasti“.
EP “Bolje izdati ploču nego prijatelja“ (1987.)
Došlo je vrijeme i za prvu singlicu Idijota, na “Bolje izdati ploču nego prijatelja“ (tiraž je 1000 primjeraka) se nalaze 4 punokrvne punk stvari: “Maja“, “Kad sunce opet zađe“, “Cirkus“ i “Ratna pjesma“, pjesme koje su još uvijek dio standardnog koncernog repertoara. Idijoti su izdali svoju prvi singlicu, a sebe i svoju publiku nisu nikada.
Ocjena: 4/5
EP “Budimo solidarni s bogatima“ (1987.)
Iste godine izlazi i druga singlica, i opet pun pogodak. Na njoj su “Lutke na koncu“, “O'bella ciao“ i “Kako da živim bez para“, nakon nastupnog singla ovo je još jedna potvrda kvalitete. Tiraž je nešto veći u odnosu na prvi singl i iznosi 1200.
Ocjena: 4
EP “Hoćemo cenzuru“ (1988.)
Treća singlica izlazi u tiražu od 2000 primjeraka i donosi tri odlične punk stvari: “Hoćemo cenzuru“, “Vajk na bolje“ i “Preživjeti“. Sve je krenulo nekim logičnim putem, nakon tri jako dobre singlice izdavanje LP-a je pitanje vremena.
Ocjena: 5
No prije LP-a, Idijoti 1988. objavljuju još jedan koncertni zapis - kasetu “Live in Biel“.
LP “Bolivia R'n'R“ (1989.)
Idijoti konačno objavljuju svoj prvi LP. Na njemu su sve pjesme sa prva tri singla, plus tri vrlo dobre stare demo snimke “Darwill“, “Daj, daj, daj“ i “Tko zna...“
Ocjena: 4/5
LP “Mi smo ovdje samo zbog para“ (1990.)
Helidon Idijotima 1990. objavljuje prvi “pravi“ LP (“Bolivia R'n'R“ je ipak kompilacija singlica i dotad neobjavljenih demo snimaka) - “Mi smo ovdje samo zbog para“. Dosta zasluga za to ide Borisu Beleu iz Buldožera, uredniku u Helidonu, koji je jedini od svih jugoslovenskih izdavača bio spreman Idijotima objaviti ploču. Album jednostavno nema nijednog lošeg momenta i zaslužuje najvišu moguću ocjenu, i do danas je najtiražniji njihov album.
Ocjena: 5
Preporuka: najradije bi izabrao sve pjesme sa ploče, ali kad već moram nešto odabrati, onda je moj izbor sljedeći - “Neću da radim za dolare“, “Mi smo ovdje samo zbog para“, “Zbogom Marija“, “Minijatura“, “Ja sam te ludo volio“, “Bandiera Rossa“.
1991. Idijotima na VHS-u izlazi snimka odličnog koncerta iz Zagreba, koji je održan u klubu “Đuro Đaković“ - “Đuro was sold out“.
LP “Glupost je neuništiva“ (1992.)
Zbog raspada Jugoslavije i početka rata nova ploča Idijota “Glupost je neuništiva“ (snimljena u ljeto 1991.) izlazi nakon dosta odgađanja i u ne baš povoljnom trenutku za punk rock na ovim prostorima. Radi se o još jednom više nego dobrom albumu koji je iznjedrio dosta koncertnih favorita, a i ime albuma u potpunosti odgovara vremenu u kom je nastao. Na pjesmi “Amerika (anti-anti)“ gostuje Franci Blašković (Gori Ussi Winnetou). Album je dokaz da su glupost i KUD Idijoti neuništivi, kao što je to rekao Sale Veruda nebrojeno puta.
Ocjena: 4/5
Preporuka: “Nema više snifera“, “Pisma o ribaru Marinu, Mari i moru“, “Glupost je neuništiva“, “Ostajem sam“, “Ne zaboravi“, “Delamo skifo“, “Bepo, vrati se“.
Albumi “Glupost je neuništiva“ i “Mi smo ovdje samo zbog para“ su kasnije izdani zajedno na jednom disku na izdanju "Split '94", s izuzetkom pjesme “Lud od...“ koja je izbačena, vjerojatno zbog nedostatka prostora na CD-u.
1993. Idijoti su bili pred raspadom, ali onda stiže ponuda za snimanje albuma, i bend se odlučuje da za novi album snimi ponovo stare stvari, i da tako te pjesme ipak ostanu zabilježene ukoliko dođe do raspada benda. No, umjesto raspada, slijedi diskografski najplodnije i autorski najjače razdoblje Idijota. U narednih 5 godina izdaju 4 albuma (tri samostalna i jedan sa Gori Ussi Winnetou), singlicu, kompilaciju ranih singlova i jedno kasetno izdanje.
CD “Tako je govorio Zaratusta“ (1993.)
Ki bi reka, ki bi moga znat'
Da će se i pijati na makinu prat',
Ki bi reka, ki bi moga znat'
Da će Idijoti kompakt disk imat'
pjevali su Idijoti u “Uvodu u tehnološku revoluciju“ na albumu “Glupost je neuništiva“. 1993. Idijoti napokon izdaju svoj prvi CD “Tako je govorio Zaratusta“. Na omotu su napisali: “Ovo nije politički album za razliku od prošlog, zato što je nama sada veoma dobro“. Na albumu se nalazi 14 pjesama koje su nastale u razdoblju od '81. do '85., a koje prije toga nisu objavljene ili su objavljene u drugoj verziji, plus dvije nove pjesme (“Ništa nije tako dobro“ i “Kad bi naše ploče...“), kao i dvije obrade pulskih punk bendova - “Narkofan“ (Visoki napon) i “Himna rada“ (Gola jaja). Na albumu je i još jedna verzija “O'bella ciao“, ali za razliku od brze i žestoke verzije sa EP-a “Budimo solidarni s' bogatima“, na Zaratusti je laganija verzija sa harmonikom, kao da je odsvirana i odpjevana pored partizanske logorske vatre.
Ocjena: 4
Preporuka: “Ja žuborim“, “Io sonno... dittatore“, “Ljudi kao ja“, “Himna rada“, “S. djevojka“, “Za tebe“, “O'bella ciao“, “Disco is not dead“.
10.10.1994 Idijoti nastupaju kao predgrupa svojim uzorima, Ramones-ima u ljubljanskoj dvorani Tivoli.
CD “Istra ti materina“ – Gori Ussi Winnetou & Kud Idijoti (1994.)
Suradnja Francija Blaškovića iz Gori Ussi Winnetou i Idijota (mladi kreten i stare pizde) je rezultirala albumom “Istra ti materina“. Zbog pjesme “Turbo cattolico“ Radio Pazin zabranjuje puštanje tog albuma u svojim emisijama.
Ocjena: 3/4
Preporuka: "Turbo cattolico“, “Maestro Guli-lili-apa li rundov“, “Čakavska pes'n – rdeča pizda z radija merede“, “Festival diteta – Šibenik 1994“, “Herceg Istra“.
U kolovozu 1995. Dr. Fric i Sale daju intervju Feralu, nakon kojeg su uslijedili medijski napadi na njih, kao i prijetnje na ulici, a Radio Pula zabranjuje izvođenje njihovih pjesama u svom programu. Jedan od razloga napada na njih između ostalog je i izjava Saleta u spomenutom razgovoru da je jugonostalgičar.
CD "Megapunk“ (1995.)
"Megapunk“ je nedvojbeno najangažiraniji album Idijota, na njemu su nezadovoljstvo, frustracija i bijes stanjem u društvu i rastućim nacionaliznom eksplodirali, što je rezultiralo antologijskim albumom. Na njemu nema niti jedne pjesme ljubavne tematike, sve se bave sumornom svakodnevicom i hrabro ukazuju na ključne probleme hrvatskog društva. "Megapunk“ je definitivno najhrabriji album Idijota, trebalo je imati muda za objaviti takav album 1995. godine. A unatoč nedostatku ljubavnih pjesama, prisutnih na prethodnim albumima, uspjeli su napraviti odličan album, koji ne pati od jednoličnosti. Sve, ovime smo rekli sve, s pravom pjevaju Idijoti u pjesmi koja zatvara album ("Sve“)
Ocjena: 5
Preporuka: "Marjane, Marjane“, "Genijalci“, "Fuck the System“, "Božina“, "We don't care“, "Sjaj“, "Ali nije to još gotovo“, "Blago budalama“, "Red i palice“, "Kako je propao zapad“
EP "Fuck“ (1996.)
"Fuck“ je četvrta i zasada posljednja singlica Idijota. Na njoj se nalaze tri stvari: "Sam biram frendove“, "Politički podobna pjesma“ i "Evropo pomozi“. Nažalost pjesme sa ove singlice Idijoti ne izvode na koncertima (bar na onima na kojim sam bio), što je šteta, "Sam biram frendove“ i "Evropo pomozi“ dobro bi se uklopile u koncerte Idijota.
Ocjena: 4
Osvajačica zlatne i brončane medalje u streljaštvu na olimpijskim igrama u Atlanti 1996. Aleksandra Ivošev (tadašnja SRJ) izjavljuje da je veliki fan grupe KUD Idijoti.
MC "Istarska renesansna avantura“ - Marietto + I.R.A. (1997.)
Marietto je bio član KUD Idijota (svirao je bas i gitaru, po potrebi) sve do '85, kada odlazi u SAD. Kad se prvi put nakon odlaska vratio u Pulu, skupa je Idijotima i drugim pulskim glazbenicima napravio par session-a koju su ostali zabilježeni na "Marietto + I.R.A.“. Ovo meni jako simpatično i zanimljivo izdanje je dostupno nažalost jedino u kasetnom formatu. Na kaseti su pjesme "Sviće“, "Kad sam bio panker ja“, "Fankiziraj“, "Country living in the Pula town", "Blinda“, "Hey you“ i na kraju kao prava polastica obrada pjesme "Momak ti si lud“ pulskih Problema.
CD "Single Collection vol. 1“ (1997.)
Prva tri singla Idijota su konačno objavljeni na CD-u. Možda bi se ovom izdanju moglo zamjeriti to što nije uvršten i jedini preostali singl Idijota "Fuck“, ali po meni ta zamjerka ne stoji, jer su prva tri singla izdana u periodu od oko godinu dana (1987.-1988.), i ovo izdanje je ipak dokument jednog perioda u radu Idijota, kao i podsjećanje na njihova rane radove.
Ocjena: 4/5
Preporuka: najbolje bi ovdje bilo preporučiti svih 10 stvari kad bi bilo moguće. Po meni vrhunci ove kompilacije su: "Maja“, "Vesna“ (Ratna pjesma), "O'bella ciao“, "Hoćemo cenzuru“, "Preživjeti (We remember Marjeto)“.
CD "Cijena ponosa“ (1997.)
"Cijena ponosa“ je najzreliji, muzički najraznovrsniji i Saletu Verudi najdraži album Idijota. Kao i na prethodnom albumu "Megapunk“, gotovo sve pjesme na “Cijeni ponosa“ su angažirane, ali za razliku od “Megapunka“, gdje su pjesme puno direktnije, tekstovi na “Cijeni ponosa“ su nešto suptilniji. Učinak je jednak, Idijoti su opet izbacili album za najvišu ocjenu. Opet dolazi do suradnje sa Francijem Blaškovićem na pjesmi “Blago“. Spotovi sa albuma za “Ja sjećam se“, “Blago“ i “We salute you“ se dosta vrte i na Hit depou.
Ocjena: 5
Preporuka: “Ja sjećam se“, “Blago“, “We salute you“, “Jebem ti rat“, “Lik“, “HC“, “Rodna gruda“.
ČEMPRESS – časopis za ekonomiju, muziku, politiku, razonodu, erotiku, sport i savjete (1993.-1998.?)
Priča o Idijotima ne bi bila kompletna kada se ne bi spomenulo ČEMPRESS, časopis čiji su urednici bili Dr. Fric i Ptica. Nulti broj je izišao 1993, i mogao se nabaviti isključivo poštom. U njemu je urednički dvojac na duhovit način komentirao društvo u kom žive kao i stanje na reginalnoj muzičkoj sceni. Prvi broj izlazi 1995., a u ritmu jednom godišnje sve do 1998. izlaze četiri broja. Jedan od razloga pokretanja ČEMPRESS-a je i taj, da konačno postoji tiskovina koja će Idijote staviti na naslovnu stranicu, a ČEMPRESS ih je imao na naslovnici u svakom broju.
U nultom broju se nalazi reklama knjige Dr. Frica “Domovnica i 117 načina kako je steći“, a među ponudama iz ostalih brojeva istakao bih knjigu istog autora “Ukrudbene pojebnice“. (očita aluzija na knjigu Franje Tuđmana “Usudbene povjesnice“, s tim da je naslov djela Dr. Frica puno razumljiviji) U broju 4 kao dodatak je objavljen je Street magazine, koji se bavio ex-Yu muzičkom scenom, čiji je glavni cilj bio razbijanje tada itekako prisutne medijske blokade u vezi sa događanjima na sceni država nastalih raspadom SFRJ, za koji su pisali eminentni rock kritičari (Petar Glodić, Petar Janjatović, Petar Luković, Dragan Kremer,...)
U ČEMPRESS-u je objavljeno tokom godina u kojima je izlazio dosta duhovitih minijatura, kao primjer ću navesti neke od objavljenih oglasa:
-Državne zastave prodajemo na veliko. Na svaku desetu kupljenu poklon slika gospodina predsjednika. Može i na tri čeka. (Tkanina d.o.o.)
- učenici, studenti - čitam obaveznu lektiru umjesto vas. Usmeni izvještaj - 20 DM, skripta 50 DM + ptt
- i vi možete imati nekog da vam maše. neka vaši odlasci vlakom, brodom, avionom, ne budu tužni. Za 50 DM mašem ljuduma bez rodbine i prijatelja. Diskrecija zagarantirana
- prodajem perilicu ili menjam za bojlericu (jebem li ga, valjda se tako kaže). Stanoje Stefanović-Croata
- izgubljen je novčanik sa 100 DM i dokumentima. moli se pošteni nalaznik da vrati marone, a dokumente zadrži kao nagradu
- prijevod sa novo-hrvatskog na normalan jezik, za lakše razumijevanje. Naručite. Jamačno ćete biti ushićeni-sigurno ćete biti zadovoljni
Našlo se mjesta i za sportske rezultate u ČEMPRESS-u:
- Prva istarska liga u hokeju na ledu: Štancija Šikuti - Salambati 7:7 (ranjenih)
- Druga kočarska liga zapad: "Mirna" Rovinj - "Mirna" Banjole 132 kg : 0 kg
Bilo je u u objavljenim ČEMPRESS-ima još dosta zanimljivih i duhovitih članaka, ali za to bi trebao poseban tekst, a i to bi sigurno bilo premalo. Ako je moguće treba nabaviti stare ČEMPRESS-e i guštati u njima.
Nažalost nemam informacije da li je ČEMPRESS nastavio izlaziti nakon 1998., i da li je nakon četvrtog izašao još koji broj.
CD “Gratis Hits live“ (1999.)
18. rođendan benda je proslavljen u pulskom Uljaniku (a i gdje bi drugdje, Idijoti su ipak Uljanikov kućni bend), a snimci sa tog koncerta su iskorišteni za live album “Gratis Hits live“. Šteta je što album nije dvostruki, pa se tako nije našlo mjesta na CD-u za koncertne favorite kao što su “O'bella ciao“ i “Bandiera Rossa“. No i kao jednostruko izdanje rođendanski live Idijota je jako dobar koncertni album i dobro prenosi atmosferu kakva vlada na koncertima Idijota. Kao što to dobro opisuje Sale na samom albumu: “krkljanac, hoćes nećeš je krkljanac“.
Ocjena: 4
Krajem 1999. bend napuštaju Dr. Fric i Tusta. Na mjesto basiste vraća se Bucolini, član originalne postave iz 1981., a na mjesto bubnjara dolazi Dejan Gotal – Dejo.
CD “Remek-djelo“ (2001.)
“Remek-djelo“ je za sada zadnji objavljeni album Idijota. Radi se o dobrom albumu (uostalom Idijoti nemaju lošeg izdanja u svojoj diskografiji), ali ipak ne o remek djelu. Spot za “Baj baj bebe“ dolazi na prvo mjesto na Hit depou.
Ocjena: 4
Preporuka: “Baj baj bebe“, “Mir no alternativ“, “Sirotinja uvijek najebe“ (kill the pur), “No more“, “B.S.N.S.K.“ (bolje sam nego slabo kompanjan), “Let's go, idemo“.
CD “Nek se širi vira Isusova“ - Gori Ussi Winnetou feat. One Piece Puzzle, KUD Idijoti, Wuollahee (2007.)
Na 41. albumu legendarne grupe Gori Ussi Winnetou opet dolazi do suradnje Francija Blaškovića i Idijota. Kompletna postava Idijota (Sale, Tusta, Bucolini i Dejo) gostuje na ovom CD-u gdje su uglazbljene pjesme Predraga Lucića, koje su objavljene u Feralu, kao i u kasnijim Lucićevim zbirkama pjesama. Pjesme na albumu na duhovit način govore o crkvi u Hrvata. Na albumu se između ostalih nalaze sljedeće pjesme: “Kad je papa bio mali“, “Osveta nedilja“, “Sarma sutra“, “Djevica Armija“, “Ime druže“, “El condom pasa“, “Šoto voče piva papa“ i “Fraternacionala“.
U zadnjih deset godina Idijoti nisu izdali album (osim gostovanja na već spomenutom projektu “Nek se širi vira Isusova“), ali su bili koncertno aktivno svo to vrijeme. Povremeno su dolazile informacije o izlasku novog albuma, koji se trebao zvati “Zbogom Istro“, ili da će Sale Veruda izdati solo album, ali ništa se od toga nije dogodilo.
2.04.2011. na svom službenom web sajtu Idijoti izdaju priopćenje da je Tusta obolio od raka pluća i grla, uz napomenu da je rak otkriven u ranoj fazi i da su prognoze dobre. Za sada je koncert održan 26.02.2011. u Zelenom gaju (Slovenija) zadnji koncert na kom je Tusta pjevao sa Idijotima. Idijoti i dalje nastavljaju nastupati bez Tuste kao trio, a vokalne dionice je preuzeo Sale, do povratka Tuste u bend.
Obilježavanje 30 godina djelovanja je počelo 13.05. u pulskom Uljaniku, a nastavilo se 20.05. u Novom Sadu (Route 66) i Beogradu 22.05. (Gun Klub) – na ova dva koncerta gosti su im bili Atheist Rap. Na opatijskim Barufama 27.05. na koncertu Atheist Rap-a je gostovao Sale Veruda, a njihov nastup je bio posvećen Tusti.
Iduća stanica je trebala biti zagrebačka Močvara 17.06., no nažalost koncert je otkazan.
Od benda je stigla sljedeća informacija za javnost:
“Dragi Dragi i drage Drage,
Pokazalo se da je protekli kvartal ipak donio preveliki stres za naš mali KUD...i da je izostanak jednog člana donekle moguće amortizirati, ali izostanak dvojice ili čak trojice članova je maltene nemoguće zakrpati.
Uslijed stalnih kadrovskih kombinacija i pretumbacija došlo se do zaključka da je bolje, do daljnjeg, zaustaviti sve aktivnosti benda.
Prema tome, od 1.06.2011. KUD IDIJOTI iz aktivne faze prelaze u fazu hibernacije.
Otkazuju se sve aktivnosti i svi nastupi. Pratit ćemo razvoj Tustinog oporavka i u skladu sa time donijeti odluke o eventualnim budućim akcijama.
Pozdrav svima od naše male družine,
Vaš Sale Veruda,
U Puli, 6.06.2011.“.
Ostaje nam samo poželjeti Tusti da što prije ozdravi, a Idijotima da uskoro nastave sa radom.
Sve u svemu prošlo je 30 godina na koje Idijoti mogu biti ponosni. U devedesetima dok su se svuda okolo uzvikivali ratni pokliči i pjevale ratne pjesme, njihova poruka je bila jasna - Jebem ti rat. Blago budalama je upućeno obožavateljima nacional-demagoga, pred čijim sjajem hulje i ulizice padaju ničice. Nacionalno oslobođenje iz tamnice i promjene koje su nam se desile su nazvali srećom i slobodom u lancima. Pjevali su o zastavama, koje imaju dvije strane,za prije i za kasnije, pod kojima svi ponosno stoje, skupljaju srdžbu umjesto osmijeha, i secirali su precizno ove prostore u kojima se samo luduje.
Te stare pizde su nama idijotima koji ih slušamo podarili dosta dobrih albuma, antologijskih pjesama i sjajnih koncerata. Nadam se da će svega toga biti i ubuduće.
nedjelja, 05.06.2011.
Benedikt XVI & Bon Jovi - o pozivnicama za HNK i Maksimir
Gledanje televizijskog programa u subotu popodne 4.06. bilo je zaista zanimljivo i zbunjujuće iskustvo. Na prvom programu HTV-a je išao direkntni prijenos (iz zagrebačkog HNK) susreta pape Benedikta XVI sa osobama iz javnog života. Čim sam vidio u svoj svojoj poniznosti skrušeno lice Jure Radića, brzo prebacujem na RTL. Ali i tamo je slika bila potpuno ista - HNK, šaltam dalje na Novu, i tamo je naravno HNK, kamera prikazuje gradonačelnika Kerumcity-a. Već sam u laganoj panici i sumnjam da mi s telkom nije nešto u redu, ali srećom od HTV2 pa nadalje ipak su se nudili drugačiji sadržaji. S olakšanjem, pokušavam pronaći razlog istog direktnog prijenosa na sva tri kanala s državnom koncesijom. Zbog povećanja gledanosti? (ne zvuči logično, ako je ponuda ista na sva tri kanala, i gledanost bi trebala biti otprilike ista) Zbog informiranosti gledatelja? (ni to ne pije vodu, jer osim direktnog prijenosa, posjeta pape je bila glavna vijest i dobila većinu prostora u informativnom programu) Odustajem brzo od traženja suvislog odgovora, jer je to iznad mojih mogućnosti.
Danima prije papinog dolaska u medijima se raspravljalo o listi pozvanih od strane HBK (Hrvatska biskupska konferencija) na susret s papom u HNK-u, kao o onima koji nisu pozvani. Meni su pažnju skrenula neka od imena sa popisa pozvanih:
- Jure Radić, jedan od Tuđmanovih egzekutora politike „humanog preseljenja“ (kroz sprečavanje povratka izbjeglih Srba donošenjem propisa koji su to znatno otežavali ili onemogućavali), „neimar“ i graditelj masleničkog mosta (najpoznatijeh po tome što se zatvara čim zapuše jači vjetar), predsjednik uprave od strane države privilegirane IGH (preko stranačke linije), i još uz sve to autor knjige „Konstruiranje mostova“?!
- Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, poznat po homofobnim i NDH nostalgičnim istupima.
- Željko Kerum, gradonačelnik Splita, poznat da je toliko privržen obiteljskim vrijednostima da djelatnike svoje firme plaća mizerno, jer jednostavno to može raditi, ne brinući pri tome kako će njihove obitelji preživljavati.
- Ivan Aralica, Tuđmanov dvorski pisac iz devedesetih, koji je opravdavao Tuđmanovu politiku u BH (u feljtonu objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji 1993.) koja je rezultirala koncentracijskim logorima za Bošnjake. Sve je to objavljeno i u knjizi „Što sam rekao o Bosni““. Autor je i feljtona (bolje reći panegirika) o Gojku Šušku - „Blažene oči koje su te gledale”, objavljenog 1998. također u Slobodnoj Dalmaciji, u čak 20-ak nastavaka.
Ovih dana se u Zagrebu očekuje još jedna masovka, doduše s nekoliko puta manjim brojem posjetitelja - koncert benda Bon Jovi na Maksimiru 8.06., po meni jednim od najgorih rock bendova ikada, i naravno kod nas kao i u ostatku svijeta dosta popularnim. Ovih dana su objavili da će im predgrupa biti Opća opasnost. Ajme meni, kakav će to biti ljiga koncert - Bon Jovi + Opća opasnost. Za anale! Izbor predgrupe me nasmijao, ali me nije iznenadio, kakav bend takav i izbor predgrupe. Isto tako se može reći i za pozivnice HBK, kakva institucija takvo i dijeljenje pozivnica.
Ipak me HBK iznenadila s jednim detaljem: iako se pisalo u nekim medijima da će biti prisutan u HNK, Thompson ipak nije dobio pozivnicu. Ako se već pozvalo gore navedene, ne vidim razloga za njegovo nepozivanje, u takvo društvo bi se MPT itekako uklopio.
